Informacija

Neuki ljudi često vladaju javnim mnijenjem, to jest žele za sebe neki ravnopravniji položaj u društvu, žele sebi povratiti osjećaj samopoštovanja i ljudskoga dostojanstva kojega su izgubili zbog preteških kritika na račun ljudskoga neznanja.

Naravno i čovjeku prirođeno ljudsko znanje razlikuje čovjeka od životinje. Prirođeno ljudsko znanje je protiv smrtne kazne, protiv ubijanja i uništavanja, protivi se zlostavljanju životinja, slabih skupina kao što su djeca, starci, bolesnici; prirođeno ljudsko znanje raspoznaje svoju obitelj i razlikuje one koji mu nisu obitelj ili poznanici i prijatelji; prirođeno ljudsko znanje upućuje čovjeka da upozna nekoga prije nego što će odlučiti hoće li mu ta nova osoba koju želi upoznati biti prijatelj ili samo prolaznik. Prirođeno ljudsko znanje podrazumijeva da će čovjek nastojati dobiti neku informaciju, neki podatak prije nego što odluči o svojim postupcima; ako, primjerice, želim odrediti tko mi može pomoći i tko mi je više simpatičan, tada ću se raspitati kako najbolje znam i umijem o ljudima koji mi kažu da mi žele pomoći. Kada želim otići na glasovanje u vrijeme izbora, tada već imam svoje mišljenje i svoja iskustva s kandidatima među kojima ću se opredijeliti. Neću upitati susjede ili obitelj, strance ili prolaznike da mi kažu za koga da glasam, to neće učiniti čak ni dijete. Ipak, ljudi pitaju često da im drugi ljudi kažu što moraju misliti i za koga se moraju odlučiti, takav postupak graniči s ljudskim razumom i prirođenim ljudskim znanjem.

Ljudima nije lako učiti u školama ovoga svijeta, ali vrlo često ljudi nemaju prilike učiti niti u životnim školama. Ipak, najosnovnije znanje čitanja, pisanja, računanja, etike, informatike, prirodoslovlja, pojava u prirodi i ponašanja u bilo kojem društvu posjeduje većina ljudi. To je ljudska kultura i ona ne zahtijeva da čovjek ide na daljnje školovanje ako mu je to preteško.

Osnovna ljudska kultura sastoji se u tome da čovjek može privređivati za sebe, biti samostalan te da može održavati neki red i mir u sebi i oko sebe; da čovjek ne robuje i ne gladuje, da živi tako da ima mira i slobode, ali i tako da ne ugrožava mir i slobodu svojoj okolini. Osnovna ljudska kultura zahtijeva da ljudi svoje sposobnosti razvijaju u miru i redu te da imaju koristi od tuđih sposobnosti.

Novi val u modernom svijetu, naprotiv, zahtijeva od čovjeka već dok je još dijete da prvo potraži informacije na svome mobilnom uređaju, a tek potom da se osvrne oko sebe i uoči ljude i stvari oko sebe. Novi val zahtijeva od čovjeka da odmah, i prije nego što dobije informaciju, počne djelovati učinkovito što je nemoguće ako čovjek ne razmisli i ne odluči kako će djelovati. Novi val zahtijeva od čovjeka da se spusti na razinu osjećajnosti, osjetilnosti, intuicije i navike.

Budući da mora odmah djelovati učinkovito, a ima naviku tražiti po mobitelu informacije, čovjek se oslanja na to da će stroj ponuditi razmišljanje i zaključivanje te da će potom čovjek djelovati, to jest, stroj odlučuje na neki način umjesto čovjeka i to ne zato što stroj razmišlja već samo zato što čovjek ne razmišlja, a djeluje i to pod pritiskom da mu djelovanje mora biti učinkovito.

Nekada bi čovjek upitao druge ljude, a danas upite šalje stroju.

Prvo što će uočiti na stroju jest obilje informacija. Možda nije uopće pretjerano reći: mnogi ljudi djeluju kada se dokopaju najrazličitijih informacija koje ponude različita gledišta nakon kakvih ti mnogi ljudi krenu djelovati, a da nisu samostalno razmislili i odlučili kako će djelovati. Dakle, ono što ljudi danas nazivaju učinkovitim djelovanjem jest samo pohlepno i nesvjesno gutanje mnoštva informacija nakon kojih čovjek djeluje kao muha bez glave, intuitivno i spontano, bez puno intelektualnih napora. Mnogi ljudi ne razmišljaju, a djeluju. I nekada je tako bilo, ali nekada je bilo i puno manje informacija pa je čovjek imao vremena malo i promisliti prije nego što bi mu stigla sljedeća informacija.

Također, uvijek su postojali grijesi među ljudima, isti ovakvi kakvi su danas, ali se za te grijehe nije znalo javno. Nije se znalo toliko informacija o tome kako su muževi u svojoj obitelji nasilni prema ženama i djeci; nije se znalo kako ima puno istospolnih veza; nije se znalo koliko griješe političari i razne državne vojne institucije jer informacije o tome nisu izlazile u javnost; nije se znalo koliko ima čedomorstava; također nije se znalo koliko puta su mnogi državnici spriječili opće ratove i uništenje u svijetu; nije se znalo koliko ima novih znanstvenih izuma i otkrića svakoga dana.

U mnoštvu informacija običan čovjek koji nema neku veću vlast, može postati malo poremećen ili dobiti vrtoglavicu. Može zaboraviti provjeriti da li su informacije istinite ili su plod nečije mašte. Običan čovjek prestaje razmišljati postepeno jer nema vremena, mora upijati nove informacije, učinkovito djelovati kako bi vidio što je istina i kakvi su rezultati njegova učinkovitoga djelovanja, ali bez postepenog zaključivanja i odlučivanja.

Nije prirođeno kulturnom čovjeku da sve usvaja kao da je istina i kao da je tuđe mišljenje njegovo vlastito razmišljanje i plod promišljanja i razumnoga odlučivanja.

Isus je to znao, toga je i prije bilo.

„Tko od vas, kad hoće sagraditi kulu, najprije ne sjedne da proračuna trošak da li ima čim dovršiti? Da mu se ne bi, kad postavi temelje, a ne mogne dovršiti, počeli rugati svi koji ga vide: 'Ovaj je čovjek počeo graditi, a nije mogao dovršiti!'

Ili, koji kralj, kad se sprema zaratiti protiv drugoga kralja, najprije neće sjesti i ispitati je li kadar oduprijeti se s deset tisuća ljudi onomu koji ide na nj s dvadeset tisuća? Ako ne može, šalje svoje poslanike dok je onaj još daleko, i moli za uvjete mira.” Lk 14,29-32

Tako u tom novom valu postaje svejedno da li ti informaciju daje netko tko točno zna da li je i koliko je istinita informacija ili informacija dolazi od nekoga tko ne zna ništa o tome što priča. Najčešće se dogodi da puno informacija širi onaj tko malo zna jer ima puno vremena za gutanje drugih informacija, a malo vremena za provjeravanje istinitosti informacija. Mnoge informacije čovjek nema mogućnosti provjeriti samostalno. Zato je dobro ići u školu i školovati se u mladosti o temeljnim pitanjima i saznanjima u modernom svijetu. U školama čovjek nauči da je prije svega osnovna ljudska kultura temeljena na osobnom prirodnom znanju koje se mora poštivati prije nego što se usvaja novo znanje od drugih ljudi, od znanstvenika i stručnjaka za neka pojedina područja znanja. U svakom slučaju školovani čovjek će radije pronaći nekoga tko je stručan u svom zvanju nego što će provjeravati znanje čitanjem novina i portala, služenjem medijima. Ljudi u medijima nisu stručni za informacije, ali često dovode stručne ljude običnom čovjeku u njegov dom. Školovani čovjek će brže prepoznati razliku između kompetencije novinara i kompetencije stručnjaka za neko područje, religiozno, političko ili prirodoznanstveno. Novinari mogu pričati svašta, ali živ čovjek pred novinarima možda i ne priča gluposti, možda je stručan građevinar ili fizičar. Nezgodno bi bilo od fizičara tražiti podatke o slikarstvu ili od umjetnika tražiti podatke o gradnji tvornice ako čovjek želi saznati relevantne podatke u kratkom vremenu.

Ponajviše je nezgodno upitati novinara kako se gradi zdanje ili za koga moramo glasovati na izborima. Novinar će vjerojatno reći da ljudi moraju glasovati za njegovog poslodavca, a tko mu je poslodavac, to nitko točno ne može provjeriti. Isto je i s drugim strukama. Zato je dobro imati što više znanja iz školskih dana.

Čovjek nema vremena niti provjeriti je li mu danas bolje nego jučer ili mu je sve gore i gore pa pita novinare o tome koja su i kakva su vremena.

Kako glasovati za nekog političara ili stručnjaka koji se bavi politikom osobna je zanimacija svakoga pojedinog čovjeka, a svaki čovjek ima svoje osnovno prirodno znanje u današnjoj kulturi, odnosno u ovoj civilizaciji.

Činjenica je da danas političari odlučuju o ekonomiji i da ekonomija odlučuje o politici. Običan čovjek možda nije čuo da osim političara, novinara i ekonomista postoje na svijetu znanstvenici koji svakoga dana dolaze do nepojmljivih otkrića u fizici, astronomiji, medicini, biologiji, kemiji, jezikoslovlju, filozofiji, teologiji.

Tako novinari često prosuđuju o stručnim stvarima i konzultiraju ekonomiste ili političare po pitanjima mnogih znanosti. Znanstvenici nemaju vremena za neobrazovane novinare, a mnogi od njih podučavaju mlađe znanstvenike. Oni su postojali i prije, ali se za njih nije uvijek znalo.

Novi val možda donosi informacije u naše domove i u naše duše, ali kulturan čovjek s osnovnim prirođenim znanjem morao bi znati barem toliko o životu da shvati da postoje mnoge informacije o kojima javnost ništa ne zna i nikada neće znati.

Na primjer, ako dođete u neki bolji restoran i sjednete s prijateljem za stol da biste naručili jelo i piće, nećete valjda ustati od stola i otići nekima za drugim stolovima da ih upitate što biste vi bili raspoloženi pojesti i popiti, ali ako to i učinite, mnogi će vas držati nekulturnim ili luđakom. Ako pogledate u mobitel kako biste saznali što želite pojesti i popiti, pristalice novoga vala će vas proslaviti kao jako simpatičnu osobu i steći ćete popularnost. Možete se odmah zaposliti kao novinar, političar ili što god vam drago. 21.05.2019. 11:41

Vjerne duše

Neodoljiva je čežnja moja

da slobodi sačuvam ja krila,

da ne pratim tuđa kroja,

makar me odjenula i svila;

da ne ulazim u tuđe sve programe

u kojima vladaju zakoni iz groba,

gdje se ljudske misli sve urame

grijehom koji traži mene, roba;

da me ne gledaju ni s visoka,

niti kao da su nadređeni robovlasnici

kao da ja nisam potekla iz Boka,

kao da su smrtne kazne glasnici;

da ne misle da je Bog u svima isti,

kao da je stvorila Ga ljudska duša

koja nema svu širinu, niti pogled čisti

da je oganj nebeski iskuša.

Samo Srce koje ljubavlju je okovano,

zarobljeno u slabosti čežnjom svojom,

poniznošću kojom čitavo je izrovano,

može kraljevati svom slobodom mojom

da ne činim ono što je zgodno

već da vičem što mi šaptom kane

kada blagujem to Klasje plodno:

da je ovdje život u sve dane

po svim dušama što vape spasa

od zakona kobna i pravila kruta

i da odem srcu koje nema glasa,

koje ovim grobljem izgubljeno luta.

20.05.2019. 09:09

Posveta zemlje

Kako plodna postaje poema

kad se nad njom nadviju nebesa

i, kao neka zemlja nijema

koja cvate latom plavetnoga vrijesa,

postaje nebeska, slatka

poput anđeoskih straža,

kao baršun ili svila glatka

koja postaje sve blaža,

što je bliže kraju nekom.

I daljine postaju sve kraće,

a blizine se šire kao rijekom.

Bogato je medno saće

i plod krasna propolisa

iza kojih straža bdi

koja nema jasna lica,

koja nikada ne spi.

Puno muke, izobilje truda

sada, zemljo, ti posveti

nebeskome Ocu svuda

pa do neba ti poleti.

19.05.2019. 02:10

Slobodne lađe

Čekam u strpljenu lakom,

kao zemlja na kišu,

kao nebo na tamjan.

Čekam sa suzom svakom,

kao vali što njišu

lađe što htjele bi van.

Braća i sestre neće mi doći,

oni ne znaju gdje mi je dom,

niti uspavanka neka

za posljednje noći

neće se svidjeti srcu mom,

niti tirkizna rijeka.

I, dok čekam, pomalo sviram,

čeznutljivo dozivam nebeske zvuke

da me otvorenom pronađu moru

jer tamo najlakše anđele diram,

tamo nema prevelike buke,

tamo sam najbliže svetome dvoru.

Dolaze pjesme, ode i riječi,

odlaze brodovi veliki, snažni

na ona daleka, tužna putovanja,

a ja samo slavim malene sveči

kad nisu mi brodovi više važni

jer imam lađe što nebo ih sanja.

18.05.2019. 18:38

Pustinjsko vino

Borbe odvedoše do pješčanih dina

po kojima čvrsta desnica vodi

u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;

molitva koja me iznova rodi.

Zelena polja pustinjskog raja

dovedoše mene do nebeskih dvora.

Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,

psalmi hodočasnika, pjesma zbora.

Kralj pravedni, Svećenik mira

pruža mi čašu i lomi nam kruh

da bi proglasio duši nek bira

pobjede gorke i životni duh.

A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,

gdje mi je polje i zemlja moja,

moje nebo što pljušti na srce blatno;

gdje mi je oružje i plijen iz boja?

Evo ti Poslanik, on ti je sve,

i zemlja i majka, i nebo i dom;

s njime ćeš proći kroz borbe zle,

s njime ćeš prići i srcu mom.

On stiže iz kraja što nebo ga zna,

u vječnome Gradu stoluje puku

i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;

on ti je plijen koji pruža ti ruku.

Duša ti melem, srce ti mač

i što bi drugo Kralj dao ti nova?

Ruke ti pune, a ne nose drač,

tvoja je pobjeda pustinja ova.

17.05.2019. 20:01

Ratovi

Prosječan čovjek doživi oko dva rata u svome vijeku, a najčešće na jedan ljudski život naiđe minimalno jedan rat koji ostavi traga na tom životu, otprilike 30% nekog osamdesetogodišnjaka.

Ratovi u svijetu zauzimaju maksimalno 30% prostora i vremena nekog prosječnog čovjeka.

20% ljudi u svijetu je nepismeno, a malo više ih nikada nije čulo navještaj Isusa Krista.

Ratovi i nepismenost oduzimaju, dakle, čovjeku vrijeme i snagu, često ih osiromašuju i ugrožavaju životno zdravlje.

Pretpostavimo da čovjeku ostane 30% do 50% života u mirnodopskim uvjetima kada se može pokušati izboriti za kakvu, takvu egzistenciju i život bez teškog siromaštva i gladi, i bez nemogućnosti osnovnog obrazovanja koje je neophodno da bi postao pismen čovjek.

Prosječan čovjek može slobodno odvojiti pola sata svakoga dana za molitvu i barem jedan dan, to jest polovicu jednoga dana u tjednu za nedjeljno misno slavlje. To je deset posto prosječnog ljudskog vijeka.

Definitivno, kada bi kršćani molili svaki dan i pohađali nedjeljnu misu, mnogih ratova ne bi bilo, do ratova možda ne bi došlo. Malo stado kršćana u zbroju od dvije petine cjelokupnog svjetskog stanovništva bili bi molitelji Isusa Krista, a njihove molitve bile bi stostruko djelotvorne. Mogli bi održavati mir u svijetu i kada bi bilo sto puta više ljudi na svijetu.

Uzmimo da katolici danas čine oko dvadesetak posto vjernika u čitavom

religioznom stanovništvu. Oni bi morali biti ustrajni u vjerskom životu i molitvi da bi mogli biti jaki kao 12 milijardi ljudi dobre volje koji će sve učiniti da do ratova ne dođe.

Ratovi su uglavnom posljedice, vremenite posljedice ljudskoga grijeha.

Žrtve

„Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče” Post 4,10

Ljudi su često žrtve nečijega zlostavljanja, a često govorimo da su žrtve svojih uvjerenja, da su žrtve ideologija, da su žrtve rata i slično.

No, čovjek je uvijek žrtva nekog drugog čovjeka, a ne nečega neodređenoga. Mnogi ljudi su žrtve nekih drugih ljudi.

Žrtva je teže stradanje kada čovjek nastrada protiv svoje volje, kada ne bi pristao na žrtvu ako bi ga tko pitao.

Ljudi koji napadaju, ubijaju i zlostavljaju druge ljude te čine od njih svoje žrtve, ne ubijaju zato što su poslušni vođama ili ideologijama već zbog toga što su ubojice, a vrlo često i žrtve onih koji naređuju ubijanje i također, to su često bolesnici.

Čovjek često ima neko slabašno pravo izbora hoće li biti žrtva ili će bježati, ili će se boriti za život.

Ljudi su mnogi žrtve ratova kao civilne žrtve koje nisu imale puno izbora, čitavi narodi bili su u povijesti ljudskoga roda žrtve drugih ljudi kada nisu imali izbora, samo nadu da će ratovi prestati. To je ogromno mnoštvo civilnih žrtava rata.

Bog milostivo gleda na te jadnike i proslavlja ih u nebesima.

Bog zapita Kaina: „Gdje ti je brat Abel?”

„Ne znam”, odgovori: „ zar sam ja čuvar brata svoga?”

Gospodin nastavi: „Što si učinio?

Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče.” Post 4,9-10

Ljudi koji pristaju biti žrtve, to jest ugroziti ili žrtvovati sebe i svoj život u samoobrani i radi obrane svoje obitelji, svoje domovine i svoga naroda, to jest naroda koji bi mogao postati civilna i uzgredna žrtva rata, i kada i ubiju, najčešće nisu ubojice nego branitelji. Njihova žrtva nema cijene jer postižu svojom obranom veliku dobrobit za mnoge druge ljude.

Najplodnija žrtva na svijetu je žrtva koju prinosi Isus, Sin Božji i Sin Čovječji za otkup svih ljudi od njihovih grijeha.

„Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene, kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca. I ja dajem život svoj za ovce.” Iv 10, 14-15

„Zato me ljubi Otac moj što ja dajem život svoj, da ga opet uzmem. - Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti; takva je zapovijed koju sam primio od Oca svoga” Iv 10,17-18

Onaj tko podnosi svakodnevne žrtve samo zbog toga da ih prinese Bogu kao dar, to jest onaj čovjek koji se predaje kao žrtva i koji prinosi čitavoga sebe i čitav svoj život Bogu na dar, samo zbog Isusa Krista i doprinosa Isusovoj žrtvi, najslavnija je ljudska žrtva Bogu.

Tko odlazi u daleke ratove pod izgovorom da to čini za vjeru i Gospodina, taj bi se morao preispitati. Jer u ratu se vjera ne brani, ona se ne mora braniti, a vjernik koji želi obraniti vjerski život svoj i svoje obitelji ili čitavoga naroda, čini to isključivo molitvom, postom, milostinjom i prinošenjem svega na Oltar Boga svoga, u Euharistijskom slavlju. To je slavlje spomen na žrtvu Isusa Krista, zahvalnost Bogu za Njegovo otkupljenje svih ljudi od zla i grijeha i slavlje vjerničkog života. To je slavlje usko povezano sa slavljem sakramenta Pomirenja gdje

čovjek pojedinac predaje svoje grijehe Gospodinu da bi mu Bog oprostio i izbrisao te grijehe i kako bi potom čovjek mogao na Euharistijskom slavlju blagovati Tijelo i Krv Isusa Krista kao na najslavnijoj zajedničkoj gozbi svih vjernih, svih žrtava, živih i preminulih, kao na gozbi slave Kristove u kojoj se proslavljaju svi ljudi koji su se poradi Krista i za Njegovu stvar predali dobrovoljno kao žrtve svakodnevnih životnih neprilika, navala neprijatelja i najrazličitijih napada.

Mnogi su ljudi žrtve svojih vlastitih grijeha i svoga opredjeljenja protiv Isusa Krista.

Mnogi su, pak, Kristovi vjernici žrtve svih ljudi, pristalica ideologija koje zagovaraju rat protiv samoga Boga i Njegovih vjernika.

U tom nametnutom ratu za kršćane, često stradavaju svi vjernici kao civilne i uzgredne žrtve, ali i kao žrtve poradi Isusa Krista, a naročito stradaju branitelji, Kristovi vjernici koji su sebe predali na Oltar za svoje obitelji i za svoju domovinu.

Pojedinac koji se bori u ratu za obranu od napada neprijatelja na svoju domovinu s uvjerenjem da se bori za Boga, a nikada nije ni molio, ni postio, niti slavio Boga, žrtva je svojih zabluda. Jer domovina, ma kako bila kršćanska, to jest, makar postoji većina kršćana u toj domovini, nije Bog sam kojega nije potrebno braniti već je to Bog kojega se moli i slavi kako bi se duša proslavila u Bogu, na zemlji i na nebesima. Jer da neka država jest potpuno kršćanska u istinskom smislu, ne bi se kršćanska braća toliko međusobno ubijala.

Najslavnija je zemaljska pobjeda požrtvovnost molitvi i postu te u slavljenju Boga kojima je plod i rezultat sprječavanje ratova i sukoba.

17.05.2019. 11:15

„Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!” Mt 5,9