Tuesday, September 13, 2022

Nevidljivo tijelo


 

Ti i ja,

moje misli, Tvoje riječi,

Tvoja prisutnost i moji dolasci i odlasci.

Ti u meni odvajkada,

ja u Tebi povremeno, nestalna i zauzeta trnjem što me grebe, guši.

Vjersko stanje, vjerski stav je stav vjernika i tijela koje uvijek je na okupu, vidljivo i nevidljivo, uvijek smeta svijetu. Niti jednu kost ne može sekularizacijska akcija na tom tijelu vjere kršćanske polomiti, mada tu istu vjeru, to tijelo vjere razapinje u siromasima od kojih crpi životnu energiju što je pretvara u suvišak grešnih napada. I u grešne ispade.

Da bi svijet nastavio postojati, da bi netko prekomjerno uživao u životu sumnjive kvalitete, mnogi moraju gladovati, patiti, ispaštati i čuvati u Gospodinu i Njegovom križu svaku pojedinu izabranu dušu radi koje svijet sam sebe još nije uspio uništiti.

Svi smo mi u Kristovom srcu, Njegovo tijelo, Njegovi dlanovi i gležnjevi, Njegova usta i jezik, Njegov govor i Njegova šutnja. Svi smo na jednom tvrdom i neugodnom Križu na kojemu je Gospodin visio i patio sam, ali nije bio sam jer Otac bijaše prisutan u Duhu raspeća, i Majka gledaše u Sina, i Ivan, i Magdalena, i Šimun Cirenac, i Veronika i žene Jeruzalema i svi mi, udovi vidljivoga i nevidljivoga tijela Božjega, grada svetoga u kojemu mnogi sa svojih ležaja pružaju glase hvale za Boga Stvoritelja i Spasitelja svega i sviju. U Petru je nevidljivo sakriveno, u Pavlu se vidljivo očitovalo.

I svi smo na Brdu Isusova preobraženja, a naše svjetlo je nevidljivo, i tako je vidljivo da svijetli svima u oči tako snažno da od onoga suviška životne energije oholi i pohlepni bludnici postaju nerazumna horda bez duševnosti, tvrdih šija i srdaca kamenih.



U raju se nalaze samo mučenici što su poginuli za Ime Isusovo.

I svi mi se guramo, svi koji smo tijelo na Križu guramo se, zajedno sa svima ostalima i s tim preteškim Križem kroz malena i uska, kroz tako niska vrata da zbog našega i Gospodinova Križa ne možemo nikako proći do nebesa. Priljubismo se uz to Drvo i ne možemo Ga ispustiti. Ne znamo da s Kristovim Križem na ramenima i u kostima nikada ne možemo dosegnuti kraljevstvo nebesko.

I nosimo i svoje križeve, i tuđe križeve, stvarajući si još veći, još nespretniji teret i prtljagu. Odbacujemo grijeh i zlo, trzamo se, privijamo se Božjim skutima umjesto da se barem nevidljivo bacimo u to more zla i da se predamo kao što se baca iskra od koje nastane požar svega truloga što dobro i jako gori katarzičnim plamenom, kao što se, pun ljubavi, bacio i prepustio naš Gospodin da bi Njegov oganj planuo čitavim svijetom; i kozmosom.

Tako svijet spaljuje sebe svojim vlastitim grijesima.

A ne može se uništiti do kraja, ne još.

Zato gladni šute dok besprizorni prose, zato ne mogu progovoriti jer kako zamoliti od žestoka neprijatelja nešto dobro kao što je novac ili kruh kad su oni sami kruhom postali radi istoga tog neprijatelja, da se dotični spasi po Kristu u kojemu i zbog kojega gladuju da se po Njemu spase za vijeke vjekova. Ta, onaj kojega se mora upitati milost, milosti nema. A Onaj koji šalje svoje tijelo s Križa u svijet hrani to svoje tijelo najslađom ljubavlju.



Jer ljubav naša nije kao ljubav Boga prema nama.

Ni križevi naši nisu Isusov Križ.



Onaj tko ti šalje kušnje, taj će te osloboditi.

Isus Krist, jedini Svevišnji s Duhom Svetim u slavi Boga Oca. Amen!



Kontemplacija uoči Uzvišenja svetoga Križa, 13.09.2022. 22:40

Kristalne misli


 

Kako je nespretna moja balada

koja bi pjevala samo o Kristu

kada bi spoznala tajnu Grada

gdje nalazim dušu, zdravu i čistu.



Sve mi se miješalo za onih vremena

kada su proroci sjedili poput sova,

kad su razglabali značaj sviju imena,

a bijahu nalik, svi istoga kova.



Sinkretizam i danas sve više cvate,

politeizam svijeta podučava duše,

a Bog zove ih sve da se vrate

tamo gdje ludi snovi se ruše.



Kako sam čeznula s Tobom večerati,

Tijelo moje i Krvi časna,

Tebe primiti i u Tebi spoznati

samo misao koja je kristalno jasna.



Jer ljudi smo, bogovi smiješni,

a samo si jedan Stvoritelj Ti;

u Tebi smo slabi i svi smo grešni,

a Ti si Svetac, Oče i Duše nebeski.



Bez veze je bilo sve što sam znala

kao hrpa smeća s visokih zdanja,

a Tebe sam tražila i Tebe sam krala,

svjesna svog očajna, besmrtna stanja.



A Ti me nacrta ljubavi vrijednu

i skladnu sve do savršenstva;

Ti si zalijepio dušu mi bijednu

kao Teseru – pločicu moga blaženstva.



Tvoje su obične riječi pune smisla

jer stojiš pred njima sve do Golgote;

a moja se duša u Križu stisla

da se nahrani Tobom, vječni Živote.



I kada konačno u Tebi sazrijem,

tvrdo obraćenje prestat će boljeti;

samo da dušu poput nebesa razvijem

jer želim Te vječno svom snagom voljeti.

13.09.2022. 03:00





Monday, September 12, 2022

Zahvalnica Križu


 

Hvala tebi, Križu svega svijeta,

sviju duša, anđela i grešnika.

Upio si krv od Duha Sveta,

riječi od kojih se živi slika,



sliku od koje se rađa preporod

i obraćenje od ludovanja jaka.

Zemlja sporo ide kao neki parobrod,

al' će stići k istom cilju duša svaka,



mada mnogi teže negdje drugdje ići,

daleko od križeva i silna truda

kao da će njima sve bogatstvo prići,

kao da je zbor zemaljski kuća luda.



Evo, grade krovove, terase, travnjake,

a da nisu temelja ni pogledali

na kojima kao djeca gledali su mravinjake.

Sada ne znaju ni odakle su se poredali.



Ti si, Križu, u sve temelje mi stao

poput kamena temeljca, poput stijene.

U te gledam jer si mene zvao

i sad, evo, bježim podno tvoje sjene.



Jer kada je najgore, ti si uvijek tu

pa se sjećam tvoje krvi, tvojih riječi.

Konopi su moji na tom najsvetijem tlu

gdje me novi obrat uvijek iznova izliječi.



Ti si spas na licu mjesta,

istog trena, i svih onih teških dana.

Ti si moja čvrsta cesta

što od ljubavi je izatkana.

12.09.2022. 17:45





Sunday, September 11, 2022

Kosturi stižu na ručak

 


Nekima je kršćanstvo tugaljivo, nekima vrijedno simpatije koju pokažete malom neukom djetetu s prikrivenim izrazom sažaljenja jer mnogi misle da je katolička vjera pusta bajka, da je puna mitologije i da su katolici praznovjerni, i da je to nekakva magija, sugestija i slično, ta vjera u Gospodina koji je Bog i Čovjek, Onaj kojega častimo u Euharistiji.

Častimo Ga, kažu, jer to je sve samo u prenesenom ili simboličnom smislu, nekakva alegorija.

Pojam i riječ ALEGORIJA ž = lat. allegoria, to jest iz grč. = allegorein: govoriti tako kao da se misli na nešto drugo;

1. opis, pripovijedanje koje se služi metaforom da bi izrazilo opću ili apstraktnu ideju;

2. simbolizirana slika neke ideje, predočena likovnim sredstvima (kostur s kosom kao alegorija smrti).



Riječ i pojam METAFORA ž knjiž. = stilska figura, jezični izraz prenesenog značenja, koji se upotrebljava za objekt različit od onoga kojemu prvotno pripada (rosa – mlad kao rosa); skraćena, skrivena poredba; lat. metaphora, to jest iz grč. metaphora: prenošenje = META + NASTAVAK -FORA.



Da, da, dragi, vjerni molitelji – katolici, vi ne živite zaista nego samo u prenesenom smislu riječi, život vam je samo nečiji ukrasni pridjev, apstrakcija o kojoj svi ljudi maštaju bez osjećaja za realnost; vaš je život samo simbol nekoga ili nečiji, a vaša ljubav je pusta ideologija koju predočavate sebi dramom i likovnom umjetnošću, a služi vam kao psihoterapija i utjeha zbog nesposobnosti da se suočite s činjenicom da vas sve, kao i sve druge ljude, čeka neminovna i stravična smrt, to jest prestanak svega, propast vašega svijeta i to zauvijek, i nikad više živjeti, niti ljubiti Boga nećete.



Nije ni čudo da vas i nas, katolike i molitelje Isusove oni kosturi naokolo gledaju s visoka i s izrazom sažaljenja.

Oni bi htjeli, ali ne mogu. Vjerovati u Boga, u Život, u Ljubav i sve to u vječnosti. Njima ide na živce kad netko zdrav ne razumije stvarnost, a stvarnost je užasna i gruba i samo je kosturi mogu pokušavati popraviti radi napretka bez cilja koji se pretvara u žestoko hodanje i trčanje, ali ne prema naprijed, nego u krug.

Oni se toliko trude popraviti svijet, toliko žure u Svijetlu Perspektivu (Z.D.) da su smršavili do golih kostiju i osjećaju da im energija odlazi, da je gube pa misle da su puno učinili. I jesu, ali unatrag, a ne ka budućem sretnom svijetu.



Pozovi ih sve, Gospodine, pohodi ih, Duše Isusa Krista.

Jer oni misle da su stvorili svijet, nije važno što se toga ne sjećaju.

I moraju svijet hitno popraviti.

Prvi su na udaru oni sanjari koji imaju obitelj i koji se pomole prije i poslije objeda, a na zidu drže to svoje Božanstvo kojemu se klanjaju.

Oni su najgori, najmnogobrojniji i najopasniji, od njih je potrebno početi popravljati ovaj užasan svijet. 11.09.2022. 12:47



Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao.” Dn 5,15 



Friday, September 9, 2022

Dan za pamćenje


 

Kako bila si mi, Majko, lijepa

kad si došla k meni,

sva u pratnji serafina,

kao da si sami melem i okrepa

svakoj dragoj uspomeni,

poput vina tvoga Sina.



Nisam sanjala te kratkih noći,

ti si bila uvijek tu, na oknu, blizu,

trzajući se na miris moga cvijeća

što se prosijava u punoći

kao ljubav ta i veza nam u Križu

kad nam plodi sjemenje iz proljeća.



Rekla si mi najljepše o tajni

što je nosi kruna tvoja slavna

i pokazala si zorno tko si,

da je srce tvoje dragulj sjajni,

vrijedan svaka truda davna

za sve one kojima i raj donosi.



Moja duša ne može te ostaviti

jer si posvuda u mom životu

i u mojoj biti kraljuješ iz tiha.

Samo ti mi možeš otvoriti

uska vrata u vječnu divotu,

nedovoljno opjevanu siromaštvom stiha,



Golubice Duha silna,

nevero i povjetarcu srca moga,

tako oštra i umilna,

kao najvjernija učenica Krista Boga.

09.09.2022. 12:22

Monday, September 5, 2022

Češeri



Mrziti svoj život grijeha

jer se uvijek poremeti plan,

jer propada pod pticama streha,

jer si me upisao na dlan,



znači ljubiti Te i nebesa slavna,

znači Život voljeti do kraja,

slijediti Te, Kriste, kao trska ravna,

čeznuti za potpunom slobodom raja.



Jer u meni pravednosti nema,

niti na tom svakodnevnom putu.

Svijet je dobar, ali kao varka nijema,

uvijek nosi krimen u lijepom kaputu.



Kada ljubim pogrešno i loše,

kako ne bih zamrzila svoje neuspjehe?

Snage duše brzo se potroše,

ali ona napoji se vode bistre s vječne lijehe.



Zato mogu moliti Te proljećima, jesenima,

zato primam na se od Milosti guste kapi

i blagujem sjeme što se rasipa sa češerima,

gozbu Kruha, Riječi koja nikada ne hlapi.

05.09.2022. 04:09 

Friday, September 2, 2022

Kristalni sjaj

 


Oblaci se tmasti izlili na suho tlo,

prvi dan je jesenskoga slavlja,

mada mnogi reći će da još je ljeto.

Čas je stigao nam koji Te pozdravlja,



pun je izobilja, plodova i sreće

kakve možeš načiniti samo, Bože, Ti.

Ova kiša nalikuje treperenju svijeće

što je svečano rasplamsali su vjetrovi.



Doba je tu, miriše na prozračnost i po svježini

prelijepoga cvijeća, poljskih biljaka i začina,

kao mlada gorka trava što će sazret u tišini

da bi Tebi, Kriste, služila do krajnjeg čina.



Razmaklo se more mojega krštenja,

prođoh paklenim vrućinama do raja.

Kraljevima dao si od moga posvećenja,

prsten si mi namaknuo dalekoga sjaja.



Vodio si moju dušu kroza žrvanj i kroz tijesak

jer si mene, svu ovakvu, ljubio već od početka

dok me pepelio taj Tvoj pustinjački pijesak,

dok je pojila me Tvoga milostiva srca klijetka.



Ti odredio si me za ropstvo bezbroj puta,

pritom dao si mi snagu vjere spasonosne

da izvučeš me iz grijeha koji naokolo luta.

Tako stigoh i do jeseni te plodonosne



što će višestrukim radostima sjati.

Nakon svega prilaziš mi svojim Duhom,

a ja ne mogu ni zvijezde prebrojati.

Govori, Gospodine, pred mojim sluhom



što si ga za nadu osposobio u mome srču.

Srest ćemo se u toj pustinji sa Stijenom

jer si me uputio u mome tajnom grču

da se često pognem kristalnome sjaju njenom.



Poslije svega, rodit ću se sasvim nova

kada siđeš Ti u jasle i pastirima svog puka.

Opet ćemo istraživati te tajne anđeoska kova,

ljubit ću Te križevima što ih dade Tvoja Muka.

02.09.2022. 22:43

Popular posts