Friday, September 13, 2019

Krijes



Tvojoj se govori ljubavi
kad čovjek ostane sam
u svojoj nutrini,
kad se sa sobom sudari,
kad kinji ga strah i sram,
kad izmakne dnevnoj rutini.


Tvoje se ruke traže
kad čovjeku treba oslonac,
ustrajnost života i dah.
U Tebi se rane blaže
kad nevolja povuče otponac
koji pokreće smrtni strah.


Tebe se moli pomirenje
kad mora se praštati
nesuđen grijeh
što donosi poniženje
i ne želi zastati
već goni u bijeg.


Tebe se pita za put,
za svako rješenje
problema i mraka.
Ti izazivaš, Kriste, ćut
za božansko proviđenje
kapljica vina, udisanje zraka.


Tebi preostaje muka i križ,
ruglo i napad,
žuč i bijes,
a tako je nježna ta Tvoja briž.
Za Tvoju milost ne postoji zapad,
u Tebi je uvijek za čovjeka krijes.
13.09.2019. 17:50

Thursday, September 12, 2019

Mostovi od mraza





Jesenima kiše tražim, a stope mi bose
da po lišću zaborava gacam
dok me moje odlutale misli nose
novim godinama u koje se bacam.


Pronašla sam Tebe da Ti skladam,
da Te zovem uzdanicom svojih staza
i da se u Tebi svome oporavku nadam,
da se vratim kad zalutam na područja mraza


da ga lakše sveg prehodam i prebrodim
Tvojom snagom što je iznutra dobivam.
Mraz je Tvoje biće i moj život kojim hodim
jer su s neba on i kiša koju snivam.


Priznajem da zato mraz nosi ljepotu
pa ma kako nezgodno je njime pregaziti
onu tešku nevolju u svakome životu,
one mostove što ne volim ih prelaziti.


Mrazom preko mostova zaleđenih rijeka
mogu samo kročiti ako si uz mene;
stoga kada padnu kiše, znam da ima lijeka
za sve kušnje što su već odavno podnesene.


Moje bose stope, grčevite od hladnoće,
mojom krivnjom ogoljele jer ponekad sanjam,
u svoj žurbi ipak ponekad prenoće
tamo gdje se kišnim proljećima klanjam.


Mraz me iznenadi, tako znam da biti mora
Tvoja volja i taj darak s neba tmurna
pa se radujem što uspinjem se iz ta dola
k Tebi, Kriste, odakle mi stiže pomoć žurna.
12.09.2019. 16:15

Wednesday, September 11, 2019

Gorko vino



Dozivala sam Tebe, Boga svoga
usred svojih sedam smrtnih grijeha.
Nisam bitke vojevala protiv zloga,
pustila sam da me prate bure smijeha.


Kad je srce stalo, reče udahni duboko,
gledaj vrapce, ljiljane i plug
ispred kojega se prostirala poljana široko
da na njoj izgradiš sebi plodan lug.


Sanjala sam grijehe pakla pritajena,
budila se bunilom i strahom
što ih nosi duša ova izranjena,
posipala kose pepelom, zemaljskim prahom.


Lađe se udaljile od mene,
a na obalama kriještale su ptice.
Progonjena pobjegoh od svoje sjene
da Ti poslije svega padnem nice.


Smirio si moje srce, ljubav moju
primio si kao omiljeni prinos
koji blažio je Žrtvu Tvoju.
Uzeo si moje grijehe, ispio si moje vino.
11.09.2019. 22:59





Izdaja



Nije mi do priče, ni do izdaje mi nije
kada kiše pljušte i kad nebo sijeva,
jer tek tada ova duša pjesme pije,
jer tek tamo gore ovo srce pjeva.


Misli odu pod oblake tamne, crne,
prema jugu uzimaju prvi skok
da bi pentrale se, poput brze srne,
prostorima gdje bi sresti srok.


Potom kao da su s oblacima poletjele,
kao da bi kišile po malo pa sve jače,
ali vjetrovi se strašni tamo dijele,
veza puca, srce kao da u sebi plače.


Duša, koja budila se jesenima,
koja rađala se u noćima pljuska,
hranila se plodovima sjetvenima,
sada besplodna je kao prazna ljuska.
11.09.2019. 05:57





Monday, September 9, 2019

Strah od praznine



Stranice su kao pjesma cvijeća,
još je nevidljiva, a već nikne,
sakriva se kao mirisava svijeća,
a kad cvate, u nebesa klikne,


pjeva o svom skromnome životu
koji počinje na dlanu zaljubljena srca;
ono gaji predodređenu ljepotu,
u njegovom ritmu srce cvijeća kuca.


Koliko je samo ispjevano nota
o tim praznim stranicama riječi,
stihova što traže nešto od života,
al' ih strah u pjesmi spriječi.


Bojažljivi pjesnici, a misli im smjele;
kako reći da je Neusporedivi Bog,
da je život istina od duše cijele,
da je čovjek dah od istog Boga tog


i da Božji dah je duša, istina i um?
Disanje Mu program ljudskog spasenja,
ekonomija od koje smrt izgubi hum i šum,
svrha umjetnosti strašenja?


Kao što probire molekule kisika,
tako čovjek dijeli dobro sve od smrti.
Udiše duhovnost kao Božja slika,
izbacuje materiju koja bi ga strti


kao negacija Krista, Božjeg Sina,
Riječi koja zaista je sebedarje Boga.
Smrt je pobuna bez nebeskoga vina,
protiv govora i pisma, sve u ime zloga,


s puno blebetanja, psovki, ogovaranja,
i s prazninom muka, ledene tišine
koja dođe kada potrebno je stvaranja,
kada potrebno je reći, klicat' u visine.
09.09.2019. 23:14



Korita, leptiri i stijene




Kruh života moga više nije onaj gar,
pepeo i ugasnula svijeća; moje piće
duhovno mi sav je svjetla žar.
Isti je u noći kao kada sviće.


Tiho gori tiha kao šapat struja
onim koritom zemaljskoga tla
kroz koje mi životno to piće buja
od kojeg sam opijena sva.


Večernje su note iste kao život cijeli,
nema ništa što drugačije bi bilo.
Moja duša uvijek samo Boga želi
kao leptir kojem krhko leti krilo


čitava života, cijeli jedan dugi dan.
Tu, na rubu svega, prestaje i let
jer je leptir ovom svijetu nepozvan,
jer on živi samo zato da postane svet.


Ta su zemlja stijenke mojih vena,
korito je duša, čežnja vjere
koja Tebe, Boga čuva kao stijena
koja taloži se tiho bez ikakve mjere.
09.09.2019. 20:44

Sunday, September 1, 2019

Pjesma mora



Slušam glasove od školjke,
osluškujem zvuke valovita mora,
svaku kap i pješčani šum.
Svaki čovjek nosi svoje boljke,
pamti nesreće, sjeća se izvora,
sanja ono što mu ne zna um.


Čitavo je svjetsko more u toj kapi
što se sva na svjetlu presijava,
bilo koji dio mora da osluhnem;
Ona, tako slana, gorka gore hlapi
kao da se more isparava,
bilo kamo da otpuhnem.


Nikada to nije jedna ista kap,
niti kad se rodi, niti kada mre,
kada odlazi u Tebe, Boga.
A ni imena joj nema, niti vap.
Ipak ona govori o svijetu sve,
pamti kao školjka Stvoritelja svoga.
01.09.2019. 15:49



Popular posts