Novi dan za nadu

Tražila sam noćas, tražim Te i sada.
Ne znam točno što bih htjela znati,
toliko je pitanja, a slaba mi nada.
Molila sam odgovor i za svoju mati.

Ne mogu Te nikad tih trenutaka pronaći,
ali sigurno Te snažno trebam jer sam uporna
makar jesen stigla je i dani su mi kraći,
a u noćima sam od te potrage već umorna.

Sveti Ante me uputio u istinu i oslobodio
pa sad malo tuga vlada, miješana sa srećom;
neobičnim obraćenjem iznova je porodio
moje dvojbe i nervozu koja postaje sve većom.

Krhka mi je vjera, ali jaka mi je žeđ,
potreba za Tobom, a pred Tobom stojim.
Kao da si pobjegao, među nama postavio međ,
puštaš me da plačem i krunicu brojim.

Ova ljubav plemenita, vilovita, okretna
nema premca, nema neki izbor jasni;
ja i tako ne moram zauvijek biti sretna,
moja djela, moji snovi ne moraju biti krasni.

Sad me čuješ kad sam se izjadala,
kad sam rekla prepoviše toga;
sada sam se opet u Tebi ponadala.
Reci neku riječ mi Tvoju, moga Boga,

po kojoj ću uvijek znati da mi nije san,
da je istinita za moj život i za zov;
reci neko ime za koje će čuti novi Dan
da bi opet stigao mi pod moj krov.
‎21. ‎kolovoza ‎2018. 19:47:46

Misli moje

"Visoko je iznad zemlje nebo,
tako su puti moji iznad vaših putova,
i misli moje iznad vaših misli." Iz 55,9

Kad probudim onu iskru što zapali sve,
kad potaknem događaje da se kovitlaju,
to je dar od Boga, to su misli Njegove
koje nisu dopuštene nikom da se znaju.

Puti Boga nisu naši putevi i namjere,
mi ih ne primamo kao da su svetki
već se sablažnjavamo bez mjere;
prepoznati sveto mogu samo rijetki.

Nama pripala je strast i čežnja, čisti žar,
ali mi čak niti toga ne znamo usmjeriti,
neuki smo, ne znamo ni primiti dar
dok nas samo Nebo ne pusti uvjeriti:

ako vjerujemo svojim riječima i djelima,
ako vjerujemo sebi, glasu unutarnjem,
gledamo u svijet u anđeoskim tijelima;
to nas Nebo budi svjetlu jutarnjem.

U svem svijetu kovitla se ljudska volja,
ali Krist je Onaj koji njome upravlja;
uvijek kada Njegova je želja bolja,
anđeo nam naše akcije zaustavlja.

Ja se pitam zašto patnja, zašto zlo,
a ne želim nikad prihvatiti Kalvariju,
nikad ne znam zašto sve je trpio,
zašto daje svima svetu majku Mariju

koja bila Mu je najmanje stvorenje
i sve je od Njega prihvatila što je rekao.
Kako vidjela bih anđeosko razgorenje
ako ne priznajem sve što mi je stekao?

Kada me probude one iskre koje pale
i potiču događaje poput epidemije,
anđele ću gledati, velike i male,
spoznat ću i zakone te kemije

jer moji zakoni su svi u meni kruti,
a ja samo umijem osuditi toga,
jer puti moji nisu Božji puti,
moje misli nisu misli Boga.
‎21. ‎kolovoza ‎2018. 11:03:19

Tamo gdje me čeka noć

Riječ Božja raste, zrije, cvate
dok se spuštam ja u snove.
Tijelo Kristovo mi vene prate,
a ja žanjem za predjele nove.

Od mene je nadati se duhu jaku,
duhu strpljivu i umjerenu, stalnu.
Blagoslivljat ću i vreli dan, i noć laku,
blagoslivljati bih Riječ preslavnu

koja mene nosi i koja me čuva,
pripovijeda mi snene zapovijedi
pa mi se po pameti muva
tako da mi dušu ne povrijedi,

a da svejedno ja napredujem cestom
na koju me Tijelo Krista željno zove,
čeka mene nekim određenim mjestom
gdje se život vječni bere što ne gleda snove

nego znanjem dušu moju puni.
Kada se probudim i pomolim Bogu,
drukčija ću biti na toj istoj struni
na kojoj sam snivala u Božjem logu.
‎20. ‎kolovoza ‎2018. 21:15

Preobrazba

2 Kor 5,17: "Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!"

Kada osuši me ovo sunce i sparina,
kada ispije me uzaludnost mojih truda,
kada me pobijedi vlastita planina
i baci me potom na poljane uzaluda,

dići ću se pritvorenim dlanovima
pa slaviti Boga uzdignutih ruku,
stajati na anđeoskim plamovima
koji će me prenijeti u tihu luku

gdje se lako može brod nasukati
ako ne znaju mornari tajna gaza,
gdje se korov može lako raspupati
i gdje lako može doći i do sraza.

Tamo okajavati bih svoje grijehe,
pred Bogom ću gledati u prošlo,
obrađivati si preostale lijehe
da mi ne bi neko zlo još veće došlo.

Samo jednu pobjedu ću priznati
jer od mene jača je genetika.
Sve ću napore si ispočetka prizvati;
izbjegla sam zasjede heretika,

predala sam sve na raspolaganje,
sve što znadoh rado sam izgubila,
nikad nisam znala za odlaganje,
nikad nisam uzaludno ljubila

jer me je oduvijek Nebo nosilo
i od mene primalo je svaki dar
i sada me nije još pokosilo
već me obražava u svoj vječni žar.
‎20. ‎kolovoza ‎2018. 01:57:30

Ribarska ljubav

Rekla mi je da je Ljubav njeno ime
i da sretna živi širokome srcu pokraj rijeke,
ribaru od zaljeva kojemu su žarke bile zime,
ljeta hladovita, duša skromna, ruke meke.

Jedne noći otišla je snena u visine,
a njemu se nikad nije našlo traga.
Puteve te Ljubavi zaustavi Nebo, stazu joj prekine
da je šalje tamo gdje mu stanovala draga.

Još je rekla da je iscrpljena, tužna
što sad nije sa Nebesima se spojila,
da je staza postala joj grbava i ružna,
a još nije otkrila ono što je dvojila,

da ju draga duša neće lijepo ugostiti.
Ljubav nije znala da je vjesnica
i da mora pokraj mene mnogo postiti
kako postala bi sitna kao krijesnica,

ali ja sam znala kamo Bog je šalje;
ona u mom srcu buktila je poput tinja
što ga mora nositi još puno dalje,
tamo gdje se slavi život i gdje mi je svetinja.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 19:25:14

Majka

Riječ "majka" je općenito riječ za savršenstvo.
Majka nije posebna samo zbog svoje predane ljubavi prema svojoj djeci već je posebna, najposebnija zbog svoje odgovornosti kakve na svijetu nema u velikoj mjeri.
Kada čovjeku nešto ne uspijeva, on okrivljava za to Boga i svoju majku; kada nešto pođe po zlu, kriva je majka. Ta činjenica baca na majčinstvo još veću odgovornost. Otac ima drugačije brige o svom potomstvu, također je odgovoran, ali u svijetu ipak prevladava mišljenje, čak i kult, da je majka sinonim za obitelj, sinonim za čitavu naciju, sinonim za boginju. Iako Bog predodredi čovjeka prije začeća, iako čovjeka rađaju oba roditelja, majka se prirodno i nadnaravno drži roditeljicom i stvoriteljicom.
Kada žena rodi dijete, ona, ako ne prije, tada postaje svjesna da je to dijete, toga čovjeka stvorio Bog i postaje vjernica, puna sluha, posluha i osluškivanja. Tako nema na svijetu kompetentnije odgajateljice od nje.
Jednako tako kao što Bog dade čovjeku slobodu i slobodnu volju, majka teži slobodu i odgovornost predati svojoj djeci. To ne uspijeva uvijek jer je društvo ovoga svijeta zarobljeno i nameće samo sebi ropstvo. Zato majka ostaje u najljepšoj i najboljoj uspomeni svoje djece na ono razdoblje u kojemu još nisu sasvim zakoračili u društvo. 
Kada se govori o majci, misli se na ženu s malim djetetom u naručju jer djeca već u sedmoj godini života spoznaju da svijet nije savršen i razmišljaju o životu i smrti.

Majka je kultura i civilizacija života, "darivateljica života". Ona nastoji obrazovati svoju djecu što više, a kada već društvo zahtijeva ekonomsku samostalnost od mladih, majka je ta koja može u obitelji priskrbiti kompromis kojega će i otac obitelji i čitava obitelj rado prihvatiti; majka je ta koja će uložiti svoju požrtvovnost gdje god je potrebno, unizit će sebe i svoje osnovne potrebe kako bi doprinijela sigurnijoj mladalačkoj egzistenciji svoje djece, a često će to učiniti, uz nju, i otac obitelji. Tako majka ovih vremena još više postaje još veća okosnica obiteljskog života i šire.

Majke su zaslužne što svijet još nije propao.
Majke su moliteljice, one svojom nježnošću podučavaju ljudski rod da ne bi smio biti grub, ratovati, gaziti, ubijati.
Majka je svakome djetetu Božji dar, ali djeca jednoga dana odlaze od svojih roditelja da bi osnovala nove obitelji dok je majka zbog toga sretna i ispunjena jer je u svojem odgovornom poslu, zadatku i obavezi uspjela na taj način i tim činom predati svoju plodnost drugim obiteljima i naraštajima u volji Boga koji je Život i čije izobilje je neizmjerno.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 14:58:08

Najbolji čovjekov prijatelj

Mi kažemo da vjerujemo u Boga, da nam je Bog dao ovo ili ono pa samostalno tumačimo kako po Božju treba biti.

No, Bog čovjeku govori o sebi, Bog je ljudima rekao i objavio što je Božje.
Bog se osobno objavio čovjeku veoma sigurno, znanstveno i istinito, javno i općeprihvatljivo.
Božja se Objava počela događati konkretno prije nekoliko milenijuma, u željezno i brončano doba, na Sinaju gdje je prorok Mojsije tu Objavu primio za svoj starožidovski narod koji, po Božju, predstavlja Izabrani narod sa zadaćom da navijesti i objavi Boga svim ostalim narodima.
Bog se osobno objavljuje prorocima, njihovim obiteljima, plemenima i čitavom narodu načinom govora i života tim prorocima koji često prorokuju izrazom "Riječ je Gospodnja" kao što i Gospodin Isus često govori "Zaista, zaista, kažem vam" i potvrđuje Objavu kao Istinu za kojom je žudnja silna u ljudskom rodu.

Bog je stvorio svijet, vrijeme i čovjeka, Bog čovjeku prilazi.
Najstrašnije maštarije ljudske o Bogu velike su predrasude; ljudi, neuki, ponekad misle da je Bog nešto daleko i strašno i da je nezainteresiran za čovjekove osobne probleme i brige. Oni žive bez Boga, žive neuspješno i osuđuju Boga zbog svojega neuspjeha.

Naprotiv, Bog je blizu, u ljudskome srcu, u čovjeku i među ljudima se nalazi kao njihov prijatelj.
Zar nije logično da te stvorio najbolji prijatelj, a ne netko tko bi te mrzio?

Čovjekov najbolji Prijatelj, Bog Stvoritelj svega, premda nevidljiv, svojom Objavom zapodijeva razgovor s ljudima.
Raspored Božje Objave je brižljiv i ostvaruje se zahvatima i riječima koji su povezani i međusobno se potkrepljuju (usp. DV, str.395). Po toj nam je Objavi dubina istine o Bogu i o čovjekovu spasenju u punom svjetlu zasjala u Kristu koji je ujedno i posrednik i punina sve Objave.
Božja Objava o sebi samome i o odnosu s čovjekom prihvaća se s punim povjerenjem jer Bog je prvi ljubio čovjeka i vjeruje u njega jer ga dobro poznaje, sam ga je načinio, zna što čovjek želi i što mu je potrebno pa je čovjeku to i ponudio: vjeru međusobne ljubavi, neograničeno povjerenje, veliku bliskst, a to je sreća, uspjeh i raj.

U toj Božjoj milosti Bog nije ostavio čovjeka, dao mu je darove Duha Svetoga da čovjeku prosvjetljuje um, dao mu je puno znanja o njemu samome, dao mu je darove da ga pouče u najmudrijim stvarima za koje je također dao neophodnu jakost, čvrstinu i hrabrost. Dao je duha pobožnosti da vide i čuju božanski život te strah i bojazan od Boga kojega je strašno povrijediti nevjerom, izdajom i neposluhom.

Bog je objavio svoj plan s čovjekom, obnovu svijeta u Crkvi koja okuplja vjerne, hrani ih i održava i koja se dovršava u nebeskoj slavi kao Tijelo Kristovo, sazdano od sviju svetih, Božjih ljudi.

I zato "neopozivo je ustanovljena obnova svijeta i na neki se stvarni način anticipira u ovom vremenu jer Crkva već na zemlji ima znakove svetosti (iz LG, str. 167), a mi očekujemo nova nebesa i novu zemlju gdje stanuje Pravednost (2. Pt 3,13)".