Poslao
si proroke i našu Djevu,
dao
si nam znakove, čudesa,
raspet,
umro, uskrsnuo
novu
jutarnjemu pjevu
što
ga poslali svi sretni sa nebesa,
svoj
si život u srca nam utisnuo.
Rodio
si Majku Crkvu ovu naraštaju,
smjestio
se u duhovnome svetom krilu,
govorio
si o sebi svemu stvorenju,
dao
si nam sebe da duše ne ispaštaju.
Zazivao
si narod svoj, svoju zaručnicu milu,
mnoge
doveo si srčanu im izgorenju.
Što
bi još se moralo dogoditi, koja riječ
i
kakvo čudo sada čekaju svi drugi ljudi
što
izmišljaju si svoje bogove i baale,
koji
psovali su kad mi duša pila mliječ
dok
sam tražila taj smisao što u meni ludi
dok
mi ruke nisu i u očaj pale
pa
sam začula ti jasan odgovor na zazive.
Sve
si mi oprostio u izobilju mi života kasna,
pronašao
me u mračnome kutu,
preporodio
si mene, a ja tražila sam tvoje nazive:
tko
je taj što zna o meni i sjećanja krasna?
Tko
mi tepa na rečenicu ljutu?
To
je Smisao života i svaka dobra djela,
ljepote
svake, čovječanstva cijela.
To
je Logos, Riječ i Pismo homo sapiensa,
to
je čovjek znanja, mudrost mu od sentimenta.
To
je Božji Sin od muke i od teška rada
koji
posti gdje se pustoš rađa,
koji
moli Oca za milosti razne
da
obasipa nam duše prazne.
Kad
zatražiš račun, Isuse Kriste,
da
se tvoje milosrđe očituje,
gledaj
duše koje nisu čiste,
slušaj
blebetanja, psovka odjekuje.
Milosrđe
naše, ti, svijetleći stupe,
bakljo
putokazu istine i pravednosti,
za
Ime nas svoje spasi, tako glupe,
jer
tek naziremo moći tvoje čiste nevinosti.
16.07.2024.
15:43