Dubine Badnjaka

 

Često sam Te pitala za ime

kao što sam dugo tražila Ti glas,

nešto što bi me pomirilo sa svime;

smisao života bio mi je vječni spas,

to je bila naklonost ka svemu,

vremenita ljubav i taj osjećaj punine

što u duši uništava ili pojačava tremu;

sigurna sam bila da me slušaju dubine.

Tada donio si mom životu sveti plam

koji svakog trena živo zatreperi

da me sjeća da je srce moje Božji hram,

da je blizu spasenje u vjeri,

spas od svake nevolje i jada

što si davao ih redovno Ti za me

da bi neizmjerno rasla moja nada,

to zemaljsko biće koje jače je od tame.

Priprava je prolazila, spora kao ljudske muke

na tom zemaljskome krugu,

vodila me sigurno je do nebeske luke,

k Tebi, Dijete, rođeno u malom lugu,

Kriste koji dolaziš i uvijek jesi.

Podigao Ti si moja krila,

vidjeh kako užasni su grijesi

i kako sam blizu Tebi bila.

Ti mi dade da Te vidim, Ti mi se pokaza

kao mračan Križ u blještavom zemaljskom sjaju

što ga ljudi stvore radi veća sraza,

da se u nebesima, kad stignu, slađe kaju.

Ti mi dade prokušane osobine,

razloge i posljedice vidjela sam jasno.

Pravednik si milosrdni usred tmine,

moje srce u Tebi je, Dijete, uvijek časno.

Ovaj Badnjak za Tebe je kao svaka hajka

gdje u Tvoje ime prorokuju zla i bijede.

Poput svoga sina njeguje me naša Majka,

njene budnice i riječi dolazak Tvoj slijede.

24.12.2021. 06:28

Ledeno cvijeće

 

Tako željela bih naći

one sve snježne kristale

pa u zimsko doba zaći

kad se zlatne zrake sve istale,

gdje me čekaš možda,

ili mene, ili zimu

i, sa slapovima grozda,

još promatraš plimu.

Tek je sada došla zima,

a već podzemlje se dugo hladi,

leda oko srca ima

što me smrzava u nadi.

Ispod leda uvijek, zna se,

niče plodna ljubav, trajna.

Dijete Isus uzima sve na se

da ne bude niti led nam tajna.

Zamrznuto cvijeće se ogleda

kao vjesnik proljetnih prvina,

a toplina u toj špilji svakom preda

svježa kruha, mlada vina.

Nisu snjegovići, ni jutarnji mrazovi

ono što se čeka, što se želi.

Božićnu i svetu noć imenom nazovi

koje po svem svijetu se podijeli,

uvijek isto, kao Žrtva pomirenja.

Bez dobre vjere ni Božić nam nije,

niti topla ljubav Proviđenja

koje dolazi nam sutra, a bilo je prije.

21.12.2021. 23:18

Zidovi od slame

 

Jesam li kad odnijela

sve nade?

Da li sam smjela

dati da izgrade

zidove od slame,

sva u strahu

da će izgorjeti tame

u mom srcu plahu?

Ne bojim se toga,

nije tako strašno

živjeti za Boga,

mada nije sasvim jasno

kako netko može

iz ljubavi dati

da se množe

mukotrpni sati.

Sloboda je to,

veliki dar,

makar je zlo

jer mali je žar

na pravome mjestu

životna škola,

za prašnjavu cestu

obična parola.

Muka Ti, Dijete,

piše kraj sreće,

Ti, maleni Cvijete.

Blaženstvo veće

po Tebi slijedi,

po Križu i slami,

i više vrijedi

kad smo sami

samo mi dvoje,

jer nikoga nema,

te ručice Tvoje

i moja trema.

20.12.2021. 20:33

Noć rođenja

 

Kad sam začula Te, Bože, Svevladaru,

ništa nije bilo tako lako, prozračno i sjajno.

Ništa nisam izgubila u svom kalendaru;

ako imala sam nešto, to je bilo tajno.

Jer ja nisam ona, jer ja nisam ja,

jer u mom životu postoji ta veza,

Savez kojem predana sam sva

onog dana kada nije šuštila ni breza,

kada u daljini sipila je kiša,

kad je bilo vruće, pusto ljeto,

kad sam uspela se sve do visa

gdje je bilo svijetlo, prostrano i sveto.

Iz daljina nepreglednih od vidika

Bog je stigao se utjeloviti,

zaustaviti vrtešku od pogrešnih slika

pa sad nosim duh cjeloviti

jer je Njegov sjaj u sjaju mome,

jer božanske stihove mi govori unutra

da ne otimaju mene misli trome,

da Mu poklonim se svakog jutra.

Zbog mene je sada tu,

mada mi je Sudac oštar.

Nije nikad predao me zlu,

a već u meni je Znanac star.

Njegova je riječ u mome tijelu,

On je Stvoritelj i Novorođenče,

sve u meni, sve što ljubav je na djelu

što ju tmine traže i sivila sjenče.

Kako značajna sam za Te, Kriste!

Tako vrijedna, dostojanstvena,

drugačija od one duše iste

što na zemlji bijaše mi tako snena.

Superlativ moj sad ništa mi ne znači,

daleko sam iznad svoga stiha.

Siromašak Bog u meni još je jači,

a ja za Njega sam Noć rođenja tiha.

19.12.2021. 10:58

Vrijeme pravednosti

 

Sve se stvari ravnaju u vremenu Adventa,

sva stvorenja razne uvrede opraštaju.

Svi se ognjem čiste, snagom sentimenta,

snagom uma Božje riječi srcem se usvajaju.

Sve je glatko, sve je je cesta čista,

staza koja vodi prema nama

Boga Svemoguća, Dijete Krista

da nam duša ostavi se tama.

U jedinstvu s Tobom, Božje tijelo

što se mjesto okajnica daje, nudi,

svima nama završava putovanje cijelo,

čitav život, ovaj svijet i svi drugi ljudi.

U dosluhu s Tobom, najdraže nam Dijete,

i mi svi smo jedno, makar različita svojstva

krase pojedince i sve prijatelje svete

koji kupaju se u blaženstvu Trojstva.

Vrijeme plakanja je prošlo onog časa

kad se utjelovi od zakona Riječ;

vrijeme nastalo je pravednosti, spasa,

mira što se slijeva kao medna mliječ.

Vrijeme radosti nepomućene stiže

što ga dade časkom kao jedan tren

što se godinama, stoljećima niže

za tu dušu kojoj Ti si jedini i njen,

Bože svega svijeta, Kneže velikoga mira,

Isuse od Josipa i Majke Marije.

Samo Tvoja volja svete duše dira

koja umilna je poput anđeoske arije.

19.12.2021. 05:21

Vjerski plamen

Prve riječi bile su mi „Amen”,

Uskrsnuće u tom Djetetu na slami.

Iz mene se ne bi čulo glasa

da mi nije anđeo pokazao svoj znamen,

Duha iz kojeg su kuljali mi plami.

Vidjeh odmah da za mene evo spasa.

Vidjeh da je vjera moja plitka

poput suhe slame koja magaretu služi,

da zapaljiva je, lako sva izgori.

Pobjednička za me ta je bila bitka,

vidjeh Duha što uza me kruži.

Vjekovima On se za nas bori.

Odmah sam se pokajala,

konačno su suze poletjele licem,

srcem tihim, otvorenom dušom

kad sam pažnju malo pojačala.

Znao anđeo je da se mičem,

da je vatra zavladala sušom.

Mada ima tomu mnogo ljeta,

osjećam se kao tada čim se sjetim

onoga trenutka kad me Gospod moj probudi,

kad mi reče „Budi sveta”.

Kada god mi jače grijeh zaprijeti,

Krist mi svoju brzu zaštitu ponudi.

Ponekad su teški putevi i staze

ponajbolji način da se čovjek rodi.

Nije lako, nije lako održati iznad slame

gorljivoga duha koji pali mraze,

ispod kojega i moja lađa brodi.

Nije lako izići iz tame.

Dragi Bože, Kriste, Svjetlo moje,

moja pustinjo i moje vino, moje more,

moja ljubavi o kojoj mnogi znaju!

Jednom kad pozoveš duše svoje,

u Tebi zauvijek one, vjerne, gore;

nikada ne gube ono sve što Tebi daju.

15.12.2021. 19:07 

Kolijevka Pravednosti

 

Primam ljubav, milosrđe Tvoje,

prihvaćam Te kao ponudu za sjedinjenje

kakvo čezne biće moje

dugim satima pred obraćenje.

Prepuštam se Tvojoj, Kriste, biti,

Tvome strasnom Zakonu

radi kojeg moram slane suze liti,

naći se u istom zatonu

gdje si susreo sve sljedbenike,

takve svetice i svece

što su za me sjajne slike

poput vjerne, radoznale djece.

S Tobom biti Božje dijete,

biti Sinom što ga čekaju pastiri,

čuti plač od kojega se sreće sjete

siromasi, ratnici i kavaliri,

nije usporedivo u mome stihu

koji stalno onu ljubav gaji

koja jedina je slična tom obliku

što se srcu rađa i životu taji.

Biti jedan dio Tebe ili biti Ti,

ostati u svemu svoja,

prestati od svijeta griješiti,

Kolijevka je meni Tvoja

što me obuzima poput vala,

poput vjetra mene nosi.

Duša se je moja dala

Pravednosti da je rosi.

14.12.2021. 22:51