"Koga tražite?"

„4 Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: »Koga tražite?« 5 Odgovore mu: »Isusa Nazarećanina.« Reče im Isus: »Ja sam!« A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. 6 Kad im dakle reče: »Ja sam!« – oni ustuknuše i popadaše na zemlju. 7 Ponovno ih tada upita: »Koga tražite?« Oni odgovore: »Isusa Nazarećanina.« 8 Isus odvrati: »Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu« – 9 da se ispuni riječ koju reče: »Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao.« (Iv 18,4-9).”

Čovjek se ne kaje samo zato što je nešto pogriješio već puno više zato što mu se dogodi da ugleda što je sve mogao biti i što je sve mogao učiniti, a nije bio i učinio.

Mnogi misle u pokajanju: mogao sam spasiti sve, mogao sam učiniti drugačije, mogao sam proći bolje, mogao sam biti puno bolji, ljubiti i biti miljenik, i tako dalje.

U takvom iskrenom pokajanju zbog svojih ljudskih slabosti i grešaka, čovjek doživljava da mu Bog od njegovih slabosti načini prelijepe životne plodove.

Jer, ljudski je griješiti, ljudski je padati na putu života, naročito ako je taj put čežnja za Bogom kojega ljudi svojim samostalnim i vlastitim snagama ne bi mogli nikada dokučiti, ni otkriti da im Bog ne objavljuje sam sebe, da ne izlazi u susret svakom svojem tražitelju.

Gospodin je poput majke, Bog zna što je čovjeku potrebno, čak i prije nego što se čovjek sjeti zatražiti.

Čovjek ne prihvaća lako tuđe savjete. Misli da sam najbolje zna što je za njega dobro. Tako se navikne na samo svoj stil života, još se i hvalimo uzrečicom „Budi svoj”. Stare i nove ideologije naglašavaju upravo tu dimenziju postojanja koju zovu ljudskim pravima i ljudskom slobodom. U takvom okruženju pokajati se zbog nečega znači biti slabić, a biti slab znači izgubiti svaku priliku za normalan i uspješan život u društvu nakon čega slijedi izopćenje iz društva.

Božji putevi nisu kao ljudski životni put.

Gospodin Isus bio je često slab.

U prvom redu, Gospodin je slab na čovjeka. To je kao kada mi priopćavamo prijatelju da smo slabi na neku određenu osobu, to jest da ta osoba od nas može zatražiti što god želi.

Isus je najslabiji kada najzornije iskazuje svoju ljubav i naklonost prema ljudima – na svome Križu. U najslabijem trenutku svoga zemaljskoga života, Bog je učinio najviše za sve ljude: spasio je baš svakog čovjeka od najvećega zla što si ga je čovjek priskrbio, od smrti.

Isus je Božji Sin, Bog Mu je Otac. Isus je Sin jedinac, najdraže što Bog ima i jest. Ako je Isus u Getsemanskom vrtu molio Oca da otkloni tu gorku čašu patnje s Isusovih ramena, Otac je još više želio sačuvati Sina od svih tih strahota ljudskoga grijeha; sigurno nije sa zadovoljstvom gledao kako Sin postaje oličenje zla dok preuzima grijehe svega svijeta kao da govori: „Sve priznajem, sve sam to ja učinio, sve te opačine i strahote! Mene kazni, a ljude pusti da budu slobodni.”

I što ti slobodni ljudi čine?

Mnogi hvale Gospodina, mnogi ne mogu pronaći najbolji put i način da postanu bolji nego što jesu. Mnogi ne znaju za bolje.

U velikoj vjeri u to da je Isus Krist jedini Bog, a da je i pravi Čovjek koji je prošao sve što prolaze ljudi, vjernik i molitelj može vidjeti zorno što mora učiniti da bi bio bolji i kakav bi mogao biti, kakva bi djela činio kada bi bio bolji, kad bi poslušao Božje savjete za život.

Sigurno je da pri kraju života, a naročito na času kada smrt dolazi po čovjeka, čovjek može bolje vidjeti kako je i koliko griješio u svome životu, što nije dobro učinio i što je morao više i češće misliti i činiti.

Ljude na samrti pitali su često za čime najviše žale. Mnogi su rekli da žale što nisu više i bolje ljubili svoje bližnje i što im nisu posvećivali dovoljno vremena i pažnje.

Čovjek uvijek može biti bolji. No, postoje duše koje ni za čime ne žale na času smrti, ti ljudi idu dalje istim putem kojim su išli, a najčešće je to put vjere, put dobrih djela u vjeri i ljubavi prema Gospodinu. Jer, Gospodin je taj koji vodi vjernika u takvom smjeru da nikada Njegov vjernik i sljedbenik ne požali ni za čime. 13.02.2021. 07:31

„17 Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivat ću djela Gospodnja.
18 Kaznom teškom kaznio me Gospodin,
ali me smrti ne preda.

19 Otvorite mi širom vrata pravde:
ući ću, Gospodinu zahvalit’!
20 »Ovo su vrata Gospodnja,
na njih ulaze pravedni!«
21 Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.

22 Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
23 Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
24 Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!

25 O Gospodine, spasenje nam daj!
Gospodine, sreću nam daj!
26 Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodnjemu!
Blagoslivljamo vas iz doma Gospodnjega!
27 Obasjao nas Bog, Gospodin!
Složite povorku s grančicama u ruci
sve do rogova žrtvenika.

28 Ti si Bog moj – tebi zahvaljujem:
Bože moj, tebe ja uzvisujem.
29 Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!”

Psalam 118, 17-29

Isusovi prijatelji

 

„Više vas ne zovem slugama
jer sluga ne zna
što radi njegov gospodar;
vas sam nazvao prijateljima
jer vam priopćih sve
što sam čuo od Oca svoga.”

Iv 15,15

Isus je iz ljubavi prema Ocu i prema ljudima sišao s nebesa, spustio se u ljudske ponore koji nastadoše zbog ljudskih grijeha te obeskrijepi smrću svojom na križu onu istu smrt od koje pate svi ljudi, a mnogi i nestaju u smrti. Isus ljubi sve i svakoga tko postoji, ali i Isusova ljubav prema ljudima na zemlji pokazuje se različito: netko mu omilje više, netko još više. Posebno je ljubio na zemlji one koji su znali biti vjerni, koji su vjerovali u Boga i ustrajali u svojoj vjeri i vjernosti jer su na te načine, uz pomoć Božju, doticali samu srž Isusova srca.

Juda Iškariotski koji Ga izda – nisu svi koji ljube Isusa zaista najdraži Isusu. Ima li tko da se može nazvati najmanjim u kraljevstvu nebeskom, taj se može nazvati Isusovim prijateljem, onim kojemu je Isus najveći Prijatelj. Isus se pokazao kao prijatelj čak i Judi kojega je primio među svoje apostole.

Svi ljudi postojane dobre volje – svi ljudi dobre volje na dobrom su putu da postanu miljenici Isusovi.

Svi koji zaista nisu protiv Isusa – tko nije protiv Isusa, koji je Pravednik, koji je Istina i Život, već su postali bliski prijatelji Isusa Krista.

Siromasi Gospodinovi – siromasi i siromasi duhom blaženi su često jer njihovo je kraljevstvo nebesko.

Progonjeni radi pravednosti – samo Isus, Gospodin je pravedan, samo Bog je dobar pa su oni koji su progonjeni radi pravednosti također jako bliski Isusu.

Djeca – dječicu treba pustiti da čuju za Isusa i da dođu do Njega jer je Isus veliki prijatelj djeci i nerođenima, a također i onima koji su odrasli, ali iskreni kao djeca.

Pripadnici Katoličke Crkve – krštenici u smrt Isusovu dionici su Isusa uskrsnuloga.

Svi sveti – sveti, koji su vjerom i djelima proživjeli na kršćanski način svoje živote, jako su dragi Isusu.

Ivan Krstitelj – prijatelj Isusa, Zaručnika svih vjerujućih i svih molitelja Oca i Sina i Duha Svetoga, Ivan Krstitelj je prvi mučenik poradi Isusa i pravednosti Isusove pa je među najvećima u kraljevstvu nebeskom.

Apostoli Kristovi – odabrani i pozvani apostoli, koji su odmah i bez oklijevanja pošli za Isusom su Isusovi namjerno odabrani prijatelji.

Mučenici poradi Krista – nitko nema veće ljubavi od ove: da preda svoj život za prijatelje, a naročito za progonjenog Isusa Krista.

Otac vjere naše, Abraham – jedan od najvećih Isusovih prijatelja i svjedoka iz kojega je izvirala samostalna i, uz Gospodina, najizvornija i najveća vjera i povjerenje u Boga jer Abrahama je sam Bog podučavao u vjeri kada nije bilo još nikakvih ozbiljnih vjernika i stoga se Abrahamu Isus predstavlja u jednom trenutku kao veliki svećenik i kralj Šalema, Melkisedek, a to je bila jedna ogromna podrška i prijateljstvo s Isusove strane.

Ljubljeni učenik Ivan evanđelist – Isus je bio prijatelj Ivanu, apostolu i evanđelistu i veoma jako ga je ljubio, puno više nego Ivan Isusa iako je bio čvrsto vezan za Boga i svaku Njegovu riječ. Isus je toliko ljubio Ivana da je od njega načinio prvoga i najvećega teologa, predao mu je svoju majku Mariju, otkrio mu je mnogo toga o čemu nitko drugi nikada nije znao, dao mu je dugovječan i lijep duhovan život na zemlji.

Marija Magdalena i obraćenici – propovijedajući Evanđelje i pozivajući sve ljude na obraćenje, Isus je bio oduvijek i zauvijek jest najsretniji kada zemaljski čovjek doživi preokret iz propasti, poput Marije Magdalene, pa uspije postati svetiji od svetih za svojega kratka života što dokazuje veliku ljubav i vjeru u Boga, a to je, između ostalog, jedan važan razlog radi kojega se Isus utjelovio na zemlji.

Blažena Djevica Marija – Mariju izabra Isus da je opere od ljage Istočnoga grijeha, a ona se pokaza do savršenstva Bezgrešnom te doživi biti majkom Boga, samoga Sina Božjega, Isusa Krista kojega zače po Duhu Svetom, rodi Ga i odgoji te ostane zauvijek uz Njega, čak toliko da joj Isus ne odbija njene zagovore i molbe za sve ljude svijeta.

Ovo su samo neki istaknuti primjeri u kojima se Isus pokazuje kao Prijatelj ljudi, na razne načine i u različitim okolnostima. Svakako su tu navedeni samo neki mogući uzroci i razlozi zbog kojih je Isus iskazivao veću i još veću ljubav i naklonost prema određenim osobama. Istina je da su Ga ti ljudi ljubili, barem na kratko, ali koliko god se ljudi ljubili međusobno, nitko ih ne ljubi tako kao Isus, nitko ih ne poziva tako nježno, strpljivo i odlučno na ljubav prema prirodi, ljudima, braći, obitelji i prema samome Bogu.

I, kada neki vjernik uzljubi Isusa, dolazi do spoznaje koliko je Isusova ljubav milosrdna, bezgranična i do detalja pažljiva prema svakoj osobi, prema svakom čovjeku.

Osim toga, ljubav Boga je ta koja od nas čini to što jesmo, ljudi koji su rođeni i dobili su život na dar. Svima sija sunce, svakome pada kiša pa tako i svi ljudi imaju jedinstvenu priliku odlučiti se za vječni život u Isusu Kristu i Njegovoj božanskoj ljubavi za svakog čovjeka.

12.02.2021. 16:13

Hrana ljubavi

 

Često uliješ mi snagu

kada srce moje klone;

jutrima se budim jača

kada slušam pjesmu dragu,

riječi što su meni sklone;

dušu štitiš mi od plača.

I kad život moj se suši,

Ti ga natapaš mi nektarima,

sokom svježa ploda svoga

što se razlijeva po duši.

Dlanove mi činiš mekanima

i poništiš korov duha zloga

što tu, oko moje duše klija

ne bi li se kako domogao

mojih, Kriste, tankih vlati

što ih Duh Tvoj sve opija.

Bezbroj puta si mi pomogao

nudeći mi mlijeko svoje Mati

da se ja nahranim i okrijepim.

Slavim Tvoje naredbe i zakon,

Tvoje misli koje pijem

da ih za sebe zalijepim

i da postanu mi čvrsti zaklon

iza kojeg uvijek nova radost bije.

Hvalit ću Te, Bože dobri, jaki

koji donosiš mi od božanstva

slatkih mrva kraljevskoga Kruha.

Moćna djela činiš, prodor laki

pa ću napiti se Tvojega prostranstva,

hranit ću se milosrđem Sveta Duha.

10.02.2021. 07:18

Novorođenačko sljepilo

 

Vremena su laka, teški mi ljudi jer ne stvara vrijeme ljudima probleme već ljudi stvaraju takva vremena. Nema kad ljudi nisu govorili da žive u teškim vremenima. Mnogima je život težak, mnogima je teško zapeti, potruditi se iznad svake svoje mogućnosti, požrtvovno se posvetiti poslu ili nekoj osobi.

Biblija jasno govori da se u čovjeka čovjek ne može pouzdati.

No, može se čovjek pouzdati u sebe i potruditi se u životu. Tu nikada ne izostaje uspjeh, prije ili kasnije on dolazi.

Sve zavisi od toga što podrazumijevamo pod tim riječima i pojmovima kojima označavamo trud. Truditi se ne znači mlatiti naokolo jezikom i kritizirati sve oko sebe jer za svoj život ipak je najviše odgovoran sam čovjek koji okrivljava sve druge.

Ipak se redovno svima događa da, po svojim riječima, neprekidno doživljavaju nepravdu koja dolazi od drugih ljudi. Iz toga nije, zaista nije teško doći do jednog zaključka: ako su svi ljudi nepravedni, a i ja sam čovjek, tada sam i ja nepravedan. Ne, to ljudi ne prihvaćaju, oni govore: „Ah, što možemo?” i sliježu ramenima.

Pravedan je samo Bog.

Ljudi su nesavršeni i nedovršeni u pravednosti i općenito. Ni to nije teško shvatiti.

No, mnogi pitaju zašto je tako. Biblija odgovara na ta pitanja. Ali ljudima je lakše (!!!) sanjati iracionalne snove čitav život nego učiniti neki napor koji bi bio veći od onoga napora kojega su učinili jučer kako bi mogli opet učiniti još veći napor sutra.

Nameće se činjenica da ljudi uopće nemaju navike na suočavanje s teškoćama i problemima. Jer problemi su tu da bi se rješavali, a teškoće nastaju da bi se prebrodile. To je smisao života, ne može se zanemariti.

Zašto se ljudi toliko žale, a tako se malo potrude?

Zašto ljudi nisu više požrtvovni, a potom se čude što su im teška vremena. Povijest nas uči, ali mi bježimo od realnosti.

Sigurno je jedno, djecu ne učimo da budu požrtvovna nego da budu lukava u životu, da se snalaze na sve druge načine, ali samo ne da su vremena zahtjevna. Možda nismo uopće požrtvovni u odgoju djece. Kako bi djeca imala navike suočavanja s problemima? U odgoju djece zakazujemo, sve činimo da im olakšamo život jer djetinjstvo je uvijek nešto najljepše, a roditelji se prepuštaju dječjim radostima jer ne znaju sami biti djeca, a znaju da u djeci postoji najviše pravednosti, dobrote i iskrenosti. Kako odjednom od njih nastaju nepravedni ljudi?

Jednostavno, djeca izlaze u svijet i razočaraju se jako. Jer su im roditelji rekli da će sve biti u redu ako slušaju roditelje.

Neka djeca slušaju roditelje više, a neka manje, ali svi od reda oponašaju svoje odrasle članove obitelji.

Dakle, odgovor na takve probleme neće prohujati s vihorom, niti će vjetrovi donijeti promjene jer tu se radi o jednoj greški u čovječanstvu koja postoji u svakom čovjeku, u svakoj ljudskoj duši.

Ta greškica je nalik nekom novorođenačkom sljepilu. Ljudi ne vide očigledno. Ljudi ne čuju ono što je jasno već osluškuju ono što je daleko i slabo.

Greška je nastala u začetku, zajedno s čovjekom. Takav je početak.

Kako će to završiti?

Hoće li to ikada prestati?

I, ako to prestane jednoga dana, što ja imam od toga sada?

Čovjek je nastao zato da bi se samo malo potrudio i shvatio da je upravo zato ta greška u čovjeku da bi se čovjek trudio u životu jer čovjek je zbog toga i nastao, jer čovjek je tražilac.

Kako ćeš prihvatiti nagradu ako za nju nisi trčao, ako se za svoju nagradu nisi potrudio ili ako nisi prolijevao krv, znoj i suze da bi stigao na svoj cilj?

Koji je to cilj?

Odgovor zna samo Biblija.

Bibliju zna protumačiti samo Katolička Crkva. 07.02.2021. 04:45

„Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!” Mk 1,15

Blagoslovljen budi Bog

 

Reci, samo reci što ti duša zbori

svojim nadahnućem nebeskim, božanskim,

Duhom Svetim koji mi romori

tvojim srcem proročanskim

jer svi znamo da se čuje sve

kad se moli, kad se pita Krista

što nam kao otkrivenje djeluje;

za nas Njegova je nota ista

bilo gdje da pođem ili stojim,

sama ili kao dio Božja puka.

Uvijek slušam i malo se bojim

jer je tako snažna sveta Muka

u željama sakrivenim,

u nadanju nesvjesnome.

Vijest je u klijetkama iskrenim,

u kopljima što se lome.

Istinom se krstim kao s mliječi,

sladak je taj glas i gorak.

Srce zato čuje Duha riječi,

poznaje taj nemiran ti korak.

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Blagoslovljen onaj čas

kada smrću spasi nas!

Još je bolje biti tu zemaljski putnik,

apostolski svjedočiti nebeske te tajne

kao netom odriješeni uznik

uskrsnućem Sina Majke veličajne.

06.02.2021. 20:15

Sumnja

Vrlo je lako sumnjati da će se neki događaj ostvariti u budućnosti.

Vrlo je jednostavno pretpostavljati da se ne mora nešto dogoditi onako kako priželjkujemo.

Ljudi često i u različite stvari sumnjaju. Sumnja postaje način života za mnoge. Istovremeno se nečemu nadamo, ali postajemo i vrlo lako skeptični.

Sumnja se javlja kad je čovjek nesiguran u ono što jest i u ono što doživljava, a nesiguran je najčešće jer gleda i sluša napola što bi značilo da i sam u sebe može posumnjati, u svoje sposobnosti, čak i u svoje jučerašnje tvrdnje. Sumnja je određena vrsta bojazni ili nekog većeg straha; ona se, na žalost, događa zato jer ljudi nisu uvijek realni, a nisu realni jer nisu uvijek iskreni, a nisu iskreni jer sumnjaju da će im to koristiti u ovom svijetu koji često oskudijeva istinom i iskrenošću.

Istina ne daje mjesta nikakvim bojaznima, niti sumnjičavosti.

Ili nešto znamo jer je istina, ili ne znamo jer nemamo dovoljno istinitih podataka. Ako čovjek nije siguran u nečije tvrdnje, mora ih provjeravati, ali prije svega mora ljude priupitati i zamoliti da budu konkretniji u svojim tvrdnjama ako žele da im se vjeruje kako bi zaista došlo do zajedničkoga međusobnog razumijevanja. Ljudi često istinu prikrivaju šutnjom i izbjegavanjem konkretnih pojašnjenja, ali ako već nešto tvrde, za to moraju imati jako dobre argumente.

Mnogi su Isusovi pratitelji bili skeptični, ali još više bijaše onih koji su trčali za Isusom jer je činio čuda velika.

Apostoli su slijedili Isusa jer Isus je Istina koja ima nevjerojatnu privlačnu snagu. Snagom svoje istinitosti Isus je mogao pozvati one koje Mu je Otac dao i mogao je sve ono činiti što je uspješno i spektakularno činio: izlječenja, ozdravljenja, istjerivanja zloduha, oživljavanja mrtvaca i, konačno, dijeljenje kruha velikom mnoštvu sljedbenika. Samo je snagom svoje istinitosti Isus mogao propovijedati obraćenje, prihvatiti smrtnu presudu, uzeti Križ i dati svoj život, dati se da Ga ljudi razapnu, umrijeti mučnom smrću pa potom uskrsnuti kao Pravednik, samo snagom svoje božanske istinitosti. Zato i danas i u vijeke može voditi svoje vjernike.

Vjernici slijede Isusa, koji je istinit, istim onim povjerenjem kojim su Ga slijedili apostoli. No, ljudsko povjerenje nije uvijek savršeno, kopka ga sumnja. Rijetki su ljudi koji žive iskreno i istinito pa im je zbog toga problematično odrediti govore li drugi ljudi istinu i ima li uopće nekakva istina na svijetu.

U Isusovo vrijeme je bilo i sumnjičavih vjernika. Sam Petar je posumnjao u sebe kada je hodao prema Isusu po Galilejskom moru. Isus mu tada reče da je bio malovjeran, slabe vjere (usp. Mk 6,14-29; Mt 14,31; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14).

Također je i nevjernome Tomi rekao Isus neka bude vjeran jer nevjerni Toma je na riječi ostalih apostola da su vidjeli Uskrsloga odgovorio da neće vjerovati dok ne vidi.

„ I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«
27 Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« 28 Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« 29 Reče mu Isus:
»Budući da si me vidio, povjerovao si.
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« (Iv 20,26-29).”

Blago iskrenima koji vjeruju na istinite riječi jer se tu iskrenost i istinitost prepoznaju.

Kad je Isus uzašao na nebo nakon svojega uskrsnuća kada se ukazivao učenicima, neki su posumnjali i vjerojatno nisu niti prepoznali što se dogodilo.

„Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:
»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!«
»I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.« (Mt 28,16-20).”

Istina se otkriva istinitim ljudima.

06.02.2021. 03:12

„I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.
20 Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima (Mk 16,19-20).”

 

Brdo smirne

 

Da Ti mogu pjevat hvale,

zdravila bi moja duša, moje tijelo,

mirile bi riječi moje.

I kad su me vile zvale,

žudjele su pokrit Brdo cijelo

da ne gledam lice Tvoje.

Sada opet molim Tvoje uho

da se prigne mome glasu,

da me vrati danu koji stiže

jer ne želim slavlje suho -

ono ne vodi me k Spasu

koji svoje stado striže,

sprema ga za dane ljubavi i snage

što se Duhom Svetim rodi

poput lađe, pune stiha.

Ljubiti bih, Kriste, misli blage

da me pjesma hvale oslobodi

kao mlada ponornica tiha.

Ozdravit ću, već se čuju ljubavnici

ispod brda smirne,

na brežuljku tamjana.

Nisi ostavio mene u tamnici,

dao si mi Hrane silne,

od ta Vina duša mi je pjana.

Ulazim kroz odškrinute dveri,

gledajući prema nadi

koja bliješti, sva se sjaji

jer me podučavaš svetoj vjeri,

jer mi srce Tvoju ljubav sadi

da je nikom ne zataji.

04.02.2021. 05:34

„Prije nego dan izdahne
i sjene se spuste,
poći ću na brdo smirne,
na brežuljak tamjana (Pj 4,6).”