Pred Presvetim

Zovem Te jer me Duh Tvoj oprema

jakim srcem i nježnom dušom

koja mi donosi srž i poantu

bliskog razgovora koji se sprema

da bi zavladala kišica ovom sušom

i mokri tereni da otope santu

kakva sam ponekad u domu svom,

hladna na svaki vanjski udarac.

Odjeni na mene obraz k'o kremen

da me ne pogodi poganski grom,

da se ne pretvorim sva u tajac;

opaši mi mač i za zmije remen

i palicu moćnu od obična štapa

da pobijedim vile i zloduhe razne.

Da postanem dostojna Tvoje riječi

koja se ponekad sa mnom stapa

iako nosim ruke katkada prazne

da ih ispuniš, da me ništa ne spriječi.

Pomozi, Bože, nevolju moju,

koje često nisam ni svjesna

kada sam negdje u daljinama;

želim spoznati svaku misao Tvoju,

mada kod mene završi jadna i prijesna.

Približi se meni u svetim haljinama.

Tada mi reci za moju kob

što mi je činiti u svakom detalju

jer želim Ti biti još malo bliže.

Želim Ti biti sluga, veći neg' rob

koji od Tebe uvijek prima medalju;

želim Ti reći što se u meni niže.

28.04.2020. 19:39

Zašto baš nedjelja

Kršćanstvo je izgradilo današnje civilizacijske tekovine.

Kršćanstvo je temelj današnje opće i određene kulture.

Kršćanstvo je kultiviralo čovjeka izuzetno dobro, brzo i uspješno za vrlo kratko vrijeme i u najširem zemaljskom, globalnom smislu.

Da nije bilo kršćanstva, to jest da su ga zlodusi uspjeli uništiti, ne bi svijeta više bilo, ne samo ovakvoga svijeta nego nikakvoga.

Kršćanstvo je utemeljilo sve ustanove za pomoć siromasima i gladnima, bolesnima i ostalim ugroženim skupinama ljudi i dijelovima svijeta.

Kršćanstvo je utemeljilo sve obrazovne ustanove na svijetu u vrlo širokom smislu jer svaka obrazovna ustanova vuče korijene iz kršćanstva.

Kršćanstvo je donijelo pismenost darovitim ljudima koji bez kršćanstva ne bi nikada dodali svoj doprinos razvoju znanosti.

Kršćanstvo je iznjedrilo čovječno postupanje u međuljudskim odnosima, to jest utjecalo je na ukidanje drakonskih i represivnih mjera, na ukidanje smrtne kazne, na ukidanje religioznih rituala u kojima se žrtvovalo žive ljude i malu, nevinu djecu.

Kršćanstvo je iznjedrilo slobodu misli, govora i pisanja u javnim i privatnim djelatnostima.

Kršćanstvo je utemeljilo slobodu političkog izbora u kojoj se zalagalo za opozicije i prihvaćalo svaki argument, bilo da je za ili protiv logike i čovječnosti.

Kršćanstvo je osvijestilo sve ljude za objektivno promatranje loših poteza te za njihovo ukidanje, odnosno pozitivnu korekciju ponašanja.

Kršćanstvo je naučilo ljude da su vrijedni više nego samo ljudski rad, kršćanstvo je podučilo ljude stvaranju socijalnih država.

Kršćanstvo je uvelo djela umjesto praznih riječi od kojih nema koristi.

Kršćanstvo je donijelo ljudima samopoštovanje, štovanje Boga i međusobno poštovanje među ljudima.

Kršćanstvo je naglasilo važnost povjerenja bez kojega se ne može graditi i stvarati ništa.

Kršćanstvo je utjecalo na mnoge svjetske lidere koji su uvodili čovječnost u svoj način vladanja.

Kršćanstvo poštuje manjega od sebe i to je utjecalo na mnoge obrazovane ljude i obitelji, kraljeve i državnike u najpozitivnijem smislu.

Kršćanstvo je donijelo ekumenizam.

Katoličanstvo je prvo stvorilo Socijalni nauk.

Katoličanstvo uči sve narode, od Australije do Afrike, od Tibeta do Američkih država što je pravovjerje i logika, što je kulturno odgajanje i ponašanje i što su dobra djela.

Katoličanstvo podučava ljude već tisućama godina što se događa poslije ljudske smrti.

Katoličanstvo podučava ljude što je istina i kako se dolazi do istine; što je pravednost i kako se dolazi do pravednosti; što je umjerenost, povjerenje, pravovjernost i ljubav.

Katoličanstvo ima djelotvorna sredstva spasenja od vječne smrti.

Katoličanstvo se zalaže za ljude koji ga prate i za one koji ga ne ljube i ne vole.

Katoličanstvo blagoslivlja svoje neprijatelje, a takvih ima uvijek.

Katoličanstvo podučava da se svakoga sedmoga dana u tjednu čovjek mora odmoriti od svojih napora te čitav dan posvetiti slavljenju Boga koji je s neba sišao da utemelji novo nebo i novu zemlju za svoju djecu, ljude.

Taj sedmi dan u tjednu zove se Dan Gospodnji, a pada na nedjelju.

Što novinarčići imaju protiv nedjelje?

Zašto baš novinari?

Zašto baš nekulturna pitanja i zašto baš polupismenjaci?

Zašto baš nedjelja?

A zašto ne?

Nedjelja je slavlje Uskrsa jer je toga dana Isus Krist uskrsnuo od mrtvih i pokazao ljudima put u blagostanje i mir. 28.04.2020. 15:43

Nedjelja se zove i Dan sunca jer Isus je Mlado Sunce za ovu Zemlju, novo Sunce koje dolazi među ljude kao nevino dijete, kao radostan obiteljski događaj, a i svjetski događaj Božića kojega mnogi žele komercijalizirati.

Nedjelja nije dan trgovačkih centara, nepismenih trgovaca koji kupuju duše od naivaca, a za uzvrat im nude dobru poziciju u javnom životu i propusnicu za pakao. Drugim riječima, mnogi prodaju dušu za malo love i to ne za keš nego za napuhavanje balona koji se zove „sredstva plaćanja, kupovine i prodaje” duša, a u kojemu nedostaju bilijuni stvarnog i realnog novca.

Mnogi bi vidjeli rado propast svijeta, ali su toliko nepismeni da ne razumiju da bi u toj propasti i sami pali na dno egzistencije koja završava u paklu gdje kršćanstva nema, gdje je plač i škrgut zubima.

Zašto?

Zato jer su lijeni, nisu učili u školi, kupili su diplomu, dali su nešto za uzvrat onima koji ih zapošljavaju ili su oni koji ih zapošljavaju dali njima za uzvrat poklon-bon karticu. Vjerojatno su kupili vozačku dozvolu i nikada se ne voze autobusima ili tramvajima jer će za malo nereda koji žele načiniti dobiti automobil.Kako će voziti, tako nepismeni i agresivni?

Sigurno ne tako dobro i pažljivo kao vozači javnih prijevoznika kojima se koriste obični ljudi, to su oni kojima ništa ne znače trgovački centri gdje se prodaje namještaj.

Čestitke Stožeru i osvrt na konferenciju za novinare.

Jutarnja opomena

Mnoge su biblijske riječi primjenjive na čovjeka danas, na svijet i čovječanstvo kakvo jest.

Nismo li skupili sve znanje iz svih krajeva svijeta kako bismo se uspješno nosili s pandemijom?

Nismo li okupili mudre glave kako bismo spriječili nerede i ratove?

Nismo li donijeli na tisuće zakona, sve jedan bolji od drugog, kako bismo uspostavili red i mir nad kriminalom i korupcijom?

Nismo li okupili institucije, mudre glave, velike stručnjake kako bismo dali sve od sebe?

Pa ipak, neki imaju svoje mišljenje o čuvanju svakog života.

Ipak, neredi su nastali i ratovi se spremaju.

Ipak, zakoni ne donesoše pravednost.

Ipak, struku nitko ne poštuje.

Veliki vođe i mudri upravitelji nisu uspjeli puno puta provesti svoja obećanja svijetu, ljudima, državama.

Ali pobiru bogatstvo na račun svoje velike mudrosti.

Eto, dokle smo stigli.

Što bi tek bilo kada bi narodi zahtijevali da se hitno pronađe lijek protiv smrti, da se uvede mir i red, da se ne događaju kriminal i veliki grijesi pa da poživimo vječno; gdje bi se našla ta velika, bogata mudrost ovoga svijeta? Potpuno smo nemoćni, a ne vidimo da ništa ne znamo učiniti za mir i pravdu, za vjernost i povjerenje, za ljubav i istinu.

„18Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja.

19Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih. 

20Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?

21Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike.”

1 Kor 1,18-21

Što čini mudrost ovoga svijeta? Uzvisuje sama sebe radi sebe same iako će brzo umrijeti i nikakve značajne koristi od njenih napora neće nastati.

Da su samozvani mudraci zaista mudri, ne bi dopustili svijetu nevjeru u pravoga Boga već bi Ga prepoznali i naviještali.

Zato ludo Božje veće je od mudrosti ljudske. A što se događa kada Bog podari svoje najmudrije poteze svim narodima, možemo samo sanjati jer u najvećoj ludosti Bog čini mudre stvari. Kako tek čini velika djela u svojoj božanskoj mudrosti!

„Zaista, blizu je njegovo spasenje †
    onima koji ga se boje, *
Ljubav će se i Vjernost sastati, *
    i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.
    Pravda i Mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje, *
    Pravda će gledat s nebesa.

Gospodin će dati blagoslov i sreću, *
    i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim, *
    a Mir tragom stopa njegovih.” Ps 85,10-14

I tako, mi, ludi, koji se divimo Božjem veličanstvu i stvaranju, oni smo koji želimo ljudima da progledaju. Ali takve se najčešće progoni i ubija.

No, tu ne završava nemoć ovoga svijeta, ona se pokazuje tek poslije, nakon Božjega odgovora na nevjeru i zločine ljudske.

„Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, *
    uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.” Iz 28,9

28.04.2020. 08:08

Psalam 31

„3Prikloni k meni uho svoje,
pohiti da me oslobodiš!
Budi mi hrid zaštite,
tvrđava spasenja.

4Jer ti si hrid moja, tvrđava moja,
radi svoga imena vodi me i ravnaj.

6U tvoje ruke duh svoj predajem:
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

7Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire,
a ja se u Gospodina uzdam.

8Radosno ću klicat’ tvojoj milosti,
jer si na moju bijedu pogledao,
pomogao u tjeskobi duši mojoj.

17Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.

21Zaklanjaš ih štitom lica svoga
od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš
od jezika svadljivih.

22Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu

čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.

23b Ti si čuo glas mog zaziva

dok sam Tebi vapio.

24 Ljubite Gospodina, svi sveti Njegovi:

čuva Gospodin svoje vjernike,

a po zasluzi vraća onima

koji postupaju oholo.”

Najveća radost

Propali dani, dani grijeha i spoticanja

ostaviše zaborav u srcu mome,

samo radost caruje u meni

kako kakva nužna rijeka otjecanja

što se nije svidjela ni koritu svome,

koja ostala je negdje u dalekoj sjeni.

Daleko teku mnoge takve rijeke,

ponornice koje spuštaju se slapovima

u dubine koje paklena su stanja.

Jedva čekam, Kriste, Tvoje ruke meke,

kakve znala sam u mnogim snovima,

da me prime nakon ovoga poslanja.

Srž u grijehu ne zna da je Tvoja,

teške savjesti je, strah ju mori

pa je radost Tvoga oproštenja veća

kao što je radost ova, sreća moja

jer mi glas Tvoj blagoslovom progovori

kao kiša na mom licu koje gori kao svijeća.

Jedva čekam onaj dan od ispovijedanja

da Ti predam strašne noći što su bile,

da sasipam sve pred Tvoje probodene stope.

Jedva čekam jutro Tvoga pripovijedanja

od kojega bježe strašne vještice i vile

i koje će meni biti slavlje suza što se tope.

27.04.2020. 17:33

Gospodin kraljuje, Aleluja

„On će biti sudac narodima,
mnogim će sudit’ plemenima,
koji će mačeve prekovati u plugove,
a koplja u srpove.
Neće više narod dizat’ mača protiv naroda
nit’ se više učit’ ratovanju.”

Iz 2,4

Ovdje prorokuje Izaija o Isusu Kristu, Knezu mira i Vječnom miru.

Mnogi će se klanjati iz straha i strahopoštovanja, ali će na kraju ipak zavladati mir kojega ne bi moglo biti tamo gdje postoji samo strah.

Sami smo u prostoru i vremenu, sami smo u svemiru jer Bog naš odredi naseliti prostor svojim narodom, dati mu dovoljno mjesta za život i dovoljno vremena za istraživanje svijeta i kozmosa.

Sin Božji kozmički je Bog svih ljudi i svega stvorenja, Bog vjernima i nevjernima, pravednicima i grešnicima; oblacima, kišama i mrazovima; čitavoj zemlji plodnoj i neplodnoj, svemu raslinju na zemlji; vodama i svemu što se miče u vodama, nebu i pticama krilatima, i svemu što leti.

Presveto Trojstvo kraljuje najmanjim i najvećim jer sve je Bog stvorio, Otac i Sin i Duh Sveti.

Samo grijeh nije stvorio Bog, grijeh niče u ljudskome slobodnom srcu.

Da, njih je Trojica, a mi, ljudi, mi smo sami. Kakav strah i trepet. Ne možemo pobjeći jedni od drugih, živimo u zarobljeništvu jedni s drugima i težimo za nekim tko je daleko u svemiru, daleko od nas, ali da je netko kao i mi.

Dobar je strah, a strah Božji je dar Duha Svetoga.

Tko se boji Boga, taj malo postaje i pobožan i ponizan.

Strah Božji je početak mudrosti, a mudrost je u poniznosti.

Mudrost je dar Duha Svetoga. Tko dobije pomazanje Duha Svetoga u sakramentu Potvrde, taj dobiva začetak mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega, sedam univerzalnih darova za dobar život, za dobra djela.

Tko traži i dobiva mudrost, postaje razborit i razuman, i racionalan te se zna posavjetovati pa se izgrađuje u svojoj postojanosti i ohrabruje u svojoj vjeri. Tako vjernik lako stječe bilo koje znanje od kojega najčešće postaje sve ponizniji dok se ne dogodi da sve čini pravovjerno jer se boji Boga više nego bilo čega.

I strahopoštovanje je dobro, i strah nas uči poniznosti kada vidimo da postoji Jači od nas, jači od svega. No, ako samo zbog nekog velikog straha postajemo ponizni, može se dogoditi da gubimo koncentraciju i ne možemo primiti znanje nikakvo, gubimo prirodnu racionalnost jer nemamo dovoljno pozitivnih iskustava i, na kraju, gubimo prirodni zdrav razum, postajemo lude koje buncaju da Boga nema iako Ga se bojimo.

Stoga darovi Duha Svetoga postoje u Katoličkoj, općoj, univerzalnoj Crkvi i vjeri. Darovi Duha su mnogi i premnogi, a ovih sedam su osnovni i temeljni darovi na kojima rastu različiti talenti koji se umnožavaju na dobro, na dobar život i djela.

Milosni su darovi različiti, mudrost, znanje, vjera, dar ozdravljanja, moć čudesa, dar proricanja, sposobnost razlikovanja duhova, različiti jezici, dar tumačenja jezika. Sve to u nama čini isti Duh koji to razdjeljuje svakome kako hoće, a sve to služi izgradnji Božjega vjernog naroda. (usp. 1 Kor 12)

Kako čovjeku živjeti s čovjekom?

I kako ljudi misle živjeti s vanzemaljcima kojima se nadaju ako ne znaju uvesti reda u svojoj obitelji i na svojoj Zemlji?

„Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! 17Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. 18Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. 19A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, 20idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, 21zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. 22Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, 23blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.
24Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.”

Gal 5, 16-24

Postoje darovi vjernika koje nazivamo krepostima, vrlinama.

To su tri božanske, ulivene kreposti: ljubav, vjera i nada koje uz sedam darova Duha Svetoga čine nepobjedivu dušu.

Čovjek lakše razmatra kada primi Duha.

Razvija još četiri svoje kreposti, kako tko. To su kreposti razboritosti, pravednosti, jakosti i umjerenosti.

„Ljudske kreposti (vrline) jesu čvrsti stavovi, stalna raspoloženja, trajne savršenosti razuma i volje koje ravnaju našim činima, zapovijedaju našim strastima i upravljaju našim vladanjem po razumu i vjeri. One daju lakoću, gospodstvo nad sobom i radost za moralno dobar život. Krepostan je čovjek onaj koji slobodno čini dobro.

Ćudoredne kreposti stječu se ljudskim nastojanjem. One su plodoi i klice moralno dobrih čina; one pripravljaju sve moći ljudskog bića da uđe u zajedništvo s božanskom ljubavi. KKC 1804”

Razboritost potiče praktični razum da u svakoj prilici razlikuje naše pravo dobro i da izabire prikladna sredstva da ih ostvari.

Pravednost se sastoji u postojanoj i čvrstoj volji Bogu i bližnjemu dati što im pripada.

Jakost osigurava čvrstoću u poteškoćama i ustrajnost u traganju za dobrom.

Umjerenost obuzdava privlačnost sjetilnih užitaka i osposobljuje za ravnotežu u upotrebi stvorenih dobara.

Bogoslovne kreposti ljubavi, vjere i nade omogućavaju kršćanima da žive u vezi s Presvetim Trojstvom. Bog im je izvor , poticaj i objekt, Bog koga čovjek spoznaje po vjeri, u kog se nada i koga ljubi radi Njega samoga. KKC 1835 - 1840

„Dobro živjeti ne znači ništa drugo nego ljubiti Boga svim srcem svojim, svom svojom dušom i svim svojim djelovanjem. Njemu se daje potpuna ljubav (po umjerenosti) koju nikakva nesreća ne može pokolebati (što očituje jakost), ljubav koja samo Njega sluša (to je pravednost), koja bdije da bi razlikovala sve stvari, u strahu da je ne bi zatekla lukavost i laž ( a to je razboritost).” Sveti Augustin, De moribus ecclesiae catholicae 1, 25, 46: PL 32, 1330 – 1331

Eto, ako naiđeš na vanzemaljca, budi uvjeren da je to Božje dijete, katolik i kršćanin koji živi u svijetu, ali nije od ovoga svijeta.

Jednoga dana „svi će narodi doći i klanjati se pred Gospodinom (Otk 15,14)”. „Hajde, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti! Iz 2,5”

27.04.2020. 09:23

„Nek’ se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!«
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.”

Ps 96,10

Božanski kućni red

Isuse, nisam dostojna, nisam posebno po bilo čemu vrijedna.

Osvijetli mi onoliki dio puta koliki bi bio dovoljan da se nađem u Tvojoj premilosrdnoj volji.

Ne daj mi da razmišljam kao pogani, ne daj mi da računam i blebećem, ne daj mi da se brinem jer želim ostati u Tvojoj Milosti.

Izgubila sam što imam, što jesam. Djelimično zbog Tvoje volje, a uglavnom zbog svojih grijeha.

Potreban si mi, Bože, i potrebne su mi riječi. Po riječima poznajem brata i sestru. Ako tko nema riječ, ne poznajem ga. Ako me tko ne čuje ili ne razumije, nije mi neophodan osim u slučaju da nađe riječi kojima bi mi pokazao što ne razumije. Mnogi ne razumiju, ali niti ne pitaju.

Ti si, Gospodine, jedino i spasonosno nadahnuće. Ti daješ božanske i ljudske misli i riječi. Ne želim potrošiti vrijeme na zdravlje više nego što je neophodno ili računati koliko mi je potrebno vremena, novaca ili napora.

U Tebi je život istinski dar, značajan dar. Ti si Riječ i Ti si Život.

Želim razgovarati božanski o zemaljskim pitanjima.

Predajem Ti život, predajem Ti sebe i predajem Ti svoje riječi.

Kada bi Ti, Isuse, uskladio moje riječi!

Da ne govorim neke velike ljudske riječi zbog prizemnih ljudskih stvari i pojmova; da ne upotrebljavam grube riječi, da jednostavne riječi ne zloupotrebljavam.

Dao si nam jezike i govor, pismo i znakove, jednostavne alate i sredstva koje nije potrebno usavršavati ili dodavati na njih neki nakit, bogatstvo i dragulje. Želim jednostavnim riječima razgovarati o važnim pitanjima kao što je pitanje spasenja, putovanja ili ljubavi. Jednostavnim riječima govoriti o duši, o smrtnom času, o praktičnim pitanjima.

Moj život u Tebi je, Kriste, ispunjen obredima. Obredom buđenja, obredom molitve časova, obredom pospremanja i čišćenja, obredom ispita savjesti, obredom nabavke, kuhanja i molitve, obredom čitanja i pjevanja, molitve i malo učenja, obredom blagovanja, obredom pisanja.

Imam posebne misli i molitve za svaki obred. Da, i misli, od njih sve počinje, a misli počinju kada se govore, inače čovjek ništa ne misli. Kad čovjek progovori, iz njega izlaze vidljive i opipljive misli i tada čovjek upoznaje svoje srce i njegove mane, nedostatke i grijehe; i djela svoja već vidi u začetku pa tako zna da neka djela ne bi dobro završila.

Za mnoga djela duša nije sasvim sigurna. Zato mora imati obred glasnoga razmišljanja (u samoći), odnosno mora razgovarati s Tobom da bi spoznala sebe ili svoje misli. Takve obrede Ti u izobilju blagoslivljaš i čovjek tada bolje vidi. Kad znam da me slušaš, Isuse, tada znam da i ja sebe moram slušati.

Obredi su slično što i običaji, navike. Moraju biti uravnoteženi i umjereni. Često nastaju spontano i takvi, nenametnuti, najbolje se razvijaju i daju najbolje učinke.

Obred uspinjanja je jedan od najstarijih. To nije obred nekakvog bezličnog ili općenitog napredovanja već je savladavanje pojma vertikale.

Obred pranja je obred susreta s Bogom koji je pristupio nekoj duši. To je savladavanje pojma svetoga i božanskoga u ljudskom umu.

Obredi su zapravo Božja volja i način ophođenja Boga s ljudima. Što je čovjek više i iskrenije u Gospodinu, to mu više koriste obredi jer se na taj način čovjek oslobađa svih mogućih suvišnosti, a približava se srži stvari.

Obavezan drevni obred je također i molitva, razgovor s Bogom, obraćanje Bogu iako je vršenje obreda već neki odgovor čovjeka na Božji poziv i pristup. Bog nema pitanja za čovjeka, ali ljudi uvijek imaju mnoštvo pitanja za Boga. Prije će dobiti odgovor ona duša koja poslušno vrši obrede jer to je uspostavljanje ljubaznog odnosa kao „Dobar dan” i „Kako si?”.

Zlatni su pojmovi kao što su pojmovi: molim, oprosti, hvala, nema na čemu i slično. To je stara kršćanska tradicija.

Obredi nas uče osluškivanju Boga u kojemu nas Bog uči kako možemo slušati jedni druge. Neki misle da su dobri slušači, ali slušanje zahtijeva odricanje od svojih predrasuda i donošenje čitave lepeze rješenja i odgovora, a toga gotovo nikada nema kod slušača. Jer ako jedan čovjek može drugoga tješiti, on to može jedino radosnim vijestima.

Ako je duša u Gospodinu pronašla sebe, tada je izvršila obred intelektualne djelatnosti koja se bavi upravljanjem svojih obaveza; to je obred koji traje dulje vrijeme. Najljepše je kada duša od malena razgovara s Bogom, ako ju netko malo poduči iako ima svetaca koje nije bilo potrebno u tome puno podučavati.

Kada duša vrši obrede za Boga koji joj je pristupio, ona može istovremeno biti i jako prizemljena, može čvrsto stajati u svome i širem realitetu te djelovati kontinuirano s velikim nadahnućem pa tako i poživjeti koristan život. No, takve duše ponekad pogibaju nasilnom smrću.

Vjera u jednoga pravoga Boga kod neke duše jest na neki način obredno utjelovljenje Božjega Sina u samu srž te duše, u njezin zemaljski život.

Obred je zapravo obdržavanje božanskoga kućnog reda.

To se zove bogoštovlje, liturgija koja sadržava u sebi zajedništvo i jedinstvo Boga i vjernih duša.

Izvor: Biblija, Stari zavjet (Mojsije, David, Ilija, Jeremija)

27.04.2020. 01:06

„Liturgijsko slavlje sadržava znakove i simbole koji se odnose na stvaranje (svjetlo, voda, vatra), na ljudski život (prati, mazati, lomiti kruh) i na povijest spasenja (vazmeni obredi). Uklopljeni u svijet vjere i prožeti snagom Duha Svetoga, ti kozmički elementi, ti ljudski obredi, te geste sjećanja na Boga, postaju nositelji Kristovih spasiteljskih i posvetiteljskih djela. KKC 1189”

„Krist je pravi hram Božji, 'mjesto u kojem boravi Njegova slava'; po milosti Božjoj kršćani i sami postaju hram Duha Svetoga, živo kamenje kojim se izgrađuje Crkva. KKC 1197”

„U crkvama Crkva slavi javno bogoštovlje na slavu Presvetog Trojstva, sluša Božju riječ i pjeva hvale, uzdiže svoju molitvu, prinosi žrtvu Krista, sakramentalno prisutnoga usred zajednice. Te crkve su i mjesta sabranja i osobne molitve. KKC 1199”

„Neistraživo bogatstvo Kristova otajstva je takvo da mu ni jedna liturgijska predaja ne može iscrpiti izražajnost. Povijest nastanka i razvoja tih obreda svjedoči o njihovoj zapanjujućoj komplementarnosti. Kad god su Crkve te liturgijske predaje živjele u međusobnom zajedništvu u vjeri i sakramentima vjere, međusobno su se obogaćivale napredujući u vjernosti predaji i poslanju zajedničkom cijeloj Crkvi. KKC 1201”

„U bogoslužju, osobito u liturgiji sakramenata, postoji NEPROMJENJIV DIO, jer je božanskog ustanovljenja, a Crkva mu je čuvarica; i dijelovi PODLOŽNI PROMJENI, koje Crkva ima moć, a katkad i dužnost, prilagoditi kulturi nedavno evangeliziranih naroda. KKC 1205”

Literatura: Katekizam Katoličke Crkve