Poslanje
Duha Svetoga na mnoštvo ljudi, koje se zbilo u Prvoj Crkvi, jednako
se događa i prilikom krštenja u toj istoj Kristovoj, Katoličkoj
Crkvi kojoj su sakramenti kostur čitavoga tijela Kristova gdje su
vjernici udovi toga tijela, a Krist je Glava.
Kada
god se netko krsti vodom, krsti se u Duhu i dobiva pomazanje Duha
koji priprema krštenika za život u vjeri u Boga Oca, i Sina, i Duha
Svetoga.
Sakramenti
su vidljivi znakovi nevidljive Milosti, veliko i duboko otajstvo
susreta Boga i čovjeka.
U
sakramentu krštenja Bog oprašta, zaboravlja i poništava Istočni
grijeh, grijeh koji putuje čovječanstvom i širi se još od Adama i
Eve, a posljedica toga grijeha je smrt. Radi se o smrti čovjeka u
duši i tijelu kada se odvaja neraspadljivost ljudska od onoga što
ostaje kao raspadljivo i posmrtni ostatak, ali radi se i o opraštanju
grijeha koje je omogućeno u životu nakon krštenja jer, osim
Istočnoga grijeha koji se nasljeđuje, čovjek nosi i svoje osobne i
pojedinačne grijehe.
U
krštenju se dobiva klica vjere, sije se sjeme, sitno kao zrno
gorušice koje uzraste kao veliko stablo vjere koju je potrebno
njegovati od samoga početka pa do kraja zemaljskoga života. Vjerom
zadobivamo Isusovo kraljevstvo nebesko, postajemo dionici sa svima
svetima u vjeri, dionici svetoga života, dobivamo udio s Isusom,
kako u miru, tako i u neredima; kako u životu, tako i u mrtvljenju
pa sve do časa smrti kada se nadamo uskrsnuću. Dobivamo Krista
raspetoga koji umire s nama i koji je uskrsnuo od mrtvih da i mi
uskrsnemo s Njime. Zato kažemo da nas je krst oprao, da su naši
grijesi poništeni kada se ispovijedamo za oproštenje od grijeha jer
tada se čistimo i peremo savjest, centar svake duše, Božji glas
koji prebiva u svakom čovjeku i koji nam govori da izbjegavamo zlo i
činimo dobro.
Iako
smo rođeni kao bezazlena djeca, Duh nas nanovo rađa kao vjernike
koji su grešnici, ali koji su i sveti zbog toga imanja koje se
dobiva najčešće na početku života. Tako je vjernik od početka
dobio veliku zaštitu, a u sakramentu Potvrde i darove Duha Svetoga.
Kakva je to zaštita Božja koju dobiva vjernik koji se krstio, znaju
mnogi koji se tek u odrasloj dobi odlučuju za krštenje i život u
Bogu i u vjeri u jedinoga pravoga Boga; brakovi ne uspijevaju bez
sakramenata, djeca ne dobivaju pouku i primjer istinske vjere, čovjek
često kaže da ga prati nesreća čitavoga života i još mnogo
drugih nevolja jer Istočni grijeh zahvaća svakoga bez iznimke, bez
obzira u što vjeruje ili ne vjeruje.
Najveći
sakrament, iako su svih sedam važni i čine cjelinu vjerskoga
života, jest centralni sakrament Euharistije gdje se vjernici
ispovjede i pristupaju svetom zajedništvu koje slavi žrtvu Kristovu
i sluša Božju riječ iz Svetoga pisma.
Slavljenje
žrtve Kristove vode svećenici Njegovi. Euharistija je spomen na dan
kada nas je svojom žrtvom Krist sve zajedno otkupio od naših
grijeha i smrti kao posljedice naših grijeha. Ona je vrhunac
kršćanskoga života, sakramentalna žrtva, čin zahvaljivanja,
spomen čin u kojemu je prisutan Bog, Isus Krist u snazi svoje Riječi
i svoga Duha i koju slave svi sveti i anđeli, zajedno s vjernicima.
Euharistija je čin zahvaljivanja i odavanja hvale Bogu. Takva je
žrtva hvale moguća po Isusu Kristu koji vjernike okuplja i
pridružuje sebi.
Centar
Euharistijskoga slavlja je blagovanje Kristova Tijela i Krvi koja nas
je otkupila u onoj jednoj Isusovoj žrtvi na križu kada je smrću
svojom uništio našu smrt.
Žrtva
nije trgovina u kojoj se netko žrtvuje manje ili više da bi zadobio
nešto. Žrtva se može dati samo iz ljubavi i ona je posljedica
ljubavi. Takva žrtva ne traži ništa za uzvrat, štoviše, ona
uvijek i neprekidno daje; konkretno Kristova žrtva jest čista
Milost koja se izljeva na vjernike u sakramentima, naročito pri
slavljenju Božje Riječi i blagovanju Tijela Kristova.
Sudjelovanje
u Isusovoj svetoj žrtvi poistovjećuje vjernike s Njegovim Srcem i
sjedinjuje nas međusobno na putu u vječnu slavu, zajedno sa svima
svetima i Blaženom Djevicom Marijom. Tu se budi i cvate čežnja za
vječnim životom, za vječnim slavljem, vjenčanjem i svadbenom
gozbom Isusa i Zaručnice, Crkve Njegove.
„Ta
tko pobjeđuje svijet
ako
ne onaj tko vjeruje
da
je Isus Sin Božji?
On,
Isus Krist, dođe kroz vodu i krv.
Ne
samo u vodi nego – u vodi i krvi.
I
Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.
Jer
troje je što svjedoči:
Duh,
voda i krv,
i
to troje je jedno.
Ako
primamo svjedočanstvo ljudi,
svjedočanstvo
je Božje veće.
Jer
ovo je svjedočanstvo Božje,
kojim
je svjedočio za Sina svoga:
Tko
vjeruje u Sina Božjega,
ima
to svjedočanstvo Božje u sebi.
Tko
ne vjeruje Bogu, učinio Ga je
lašcem
jer
nije vjerovao u svjedočanstvo
kojim
je svjedočio Bog za Sina svoga.
I
ovo je svjedočanstvo:
Bog
nam je dao život vječni;
i
taj je život u Sinu Njegovu.
Tko
ima Sina, ima život;
tko
nema Sina Božjega, nema života.”
1
Iv 5, 5-12
Bože
vječnog milosrđa, ti svake godine Vazmenim slavljem užižeš vjeru
svoga svetog naroda. Umnoži u nama milost, da sve dublje shvaćamo
što je krst koji nas je oprao; što je Duh koji nas je nanovo rodio;
što je krv koja nas je otkupila. Po Gospodinu našem, Isusu Kristu,
Sinu Tvome koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga,
Bog po sve vijeke vjekova. Amen.
Obraćenje
velikih obraćenika ne događa se u svijetu već po krštenju u
odrasloj dobi.
Prije
četvrt stoljeća (!), u ovom gradu bijah, Gospodine, pripravnica za
Tvoje kraljevstvo pa me krstiše, primi me u svoja njedra da postanem
Tvoja Zaručnica. Jubilarni rođendan slavim osam dana prije, osam
dana poslije, ali to je slavlje palo u sjenu Vazmenoga otajstva. Da,
sjećam se katekumenata, svećenika koji me je krstio, njemu je
pripala slatka dužnost da nas, šezdesetak pripravnika, uvede u
kršćanski život na zemlji.
Kakvo
je to bilo otkriće!
Kakve
su to bile sudbinske novosti!
E,
to je bilo obraćenje, to jest, uvod u obraćenje. Nikada prije nisam
bila na misnom slavlju, bijah poganin u pravom smislu te riječi.
Vjerovala sam da Bog postoji.
O,
kako puno toga nisam znala.
Sada
vjerujem da je Isus uskrsnuo i da ću ja uskrsnuti.
Sada
znam što znači vjerovati u Boga, vjerujem i znam da to nije ono
„Bog će te kazniti”.
Sada
znam da je vjera odnos s Tobom, Isuse, i sa zajednicom svetih. Sada
vjerujem Tebi, sve Ti vjerujem, Bože, jer tako si logičan.
Pri
krštenju se odraslih podjeljuje i sakrament Potvrde gdje se dobivaju
darovi Duha Svetoga. Izljev Duha Tvoga na mene bio je potresan i još
uvijek me oduševljava, ne znam kako je bilo s ostalim pripravnicima,
nisam ih upoznala i upamtila.
Ušla
sam u „svoju” Crkvu, upoznala postepeno duše koje bijahu blizu
kraljevstva nebeskoga prije mene. Jedno smo iako odijeljeni fizički.
Jedno smo na misnom slavlju, jedno smo u tom istom Duhu o kojemu se
malo govori, ali često Ga se uzgred spomene; to je lijepa osobina i
osobnost Duha, diskretna prisutnost. U početku nisi bio tako
diskretan, Duše sveti. Polomio si moja koplja, pustio me da se
koprcam i tome nije nikako dolazio kraj. Sada mislim da je to bilo
zato što sam naglo počela puno moliti Gospinu krunicu što je bilo
Tvoje najvelebnije djelo u tim vremenima. Poslije, u bolnici, primila
sam prvi put i sakrament Bolesničkog pomazanja.
Pala
sam u Tebe, Bože, strovalila sam se. Od tada znam da umirem dok
prije nisam o smrti niti željela, niti dospjela promišljati. Možda
bi bilo dobro da se to malo više naglašava prilikom naviještanja
Radosti Tvoje, Isuse, u ovakvim vremenima kakva su sada i gdje nitko
ne želi priznati smrt, gdje su nam ukrali smrt iz naših domova i
čitavoga društva, gdje se ubija u mirnodopskim danima više nego
ikada, na „humani” način.
Nije
ni čudo da katolici paralelno vjeruju da krštenje donosi besmrtnost
samo po sebi, da se duša odvaja od tijela i da odijeljenje duša
jest
vjerovanje
u reinkarnaciju. Da, to rade katolici pod upitnikom jer su nakon
krštenja zaboravili na Duha Svetoga. Vjeruju u Boga, ne idu „u
crkvu”, prakticiraju istočnjačku meditaciju koja ih vodi do
reikija i slično. Počinju vjerovati u svoje snažne okultne sile.
Dajte
nam smrt, više smrti u naše živote, ne mislim samo na vijest o
tome koliko je umrlih i poginulih već na gledanje smrti direktno, a
ne preko medija. To preko medija stvara u nama nepotreban strah i
užas koji nas potiču da skrenemo misli s teme smrti. Od nevjerice i
straha, zbog neshvaćanja.
Život
u kojemu izravno umiranje nije vidljivo, vrlo je kratak. Jer uskoro
nas dostiže i naša vlastita smrt te na samu pomisao o tome mnogi
odlaze u najboljim godinama na tečajeve raznih religija, na tečajeve
relaksacije. To je pakao.
Pošalji
nam Duha Svetoga, Gospodine, da nas obnovi, osokoli, pa čak i
utješi.
Da
nas relaksira u dubini duše koja se odijeliti od tijela ne može.
Da
nam relaksira mišiće, da ih opusti u doticaju s duhovnim
doživljajem.
Daj
nam Duha mudrosti i razuma, Duha umnosti. Jer ako je nešto naša
duša, tada je prije svega u našim umovima. Jer Ti si, Gospodine,
Riječ, a riječi ne prebivaju u emotivnostima već u razumu, čak i
kada je pomračeni um, iz njega izlaze riječi po kojima okolina i
vidi da je netko u mraku.
I
kada griješimo, griješimo dušom i tijelom zajedno i jedinstveno.
Grijeh
je bijeg od Tebe, Gospodine.
Grijeh
je bijeg od Života i to je smrt neke duše.
Bijeg
od tjelesne smrti ne postoji, takav bijeg samo nastoji prodrijeti u
naše umove, u naše duše.
Mnogi
katolici žele voditi duševan život neovisno od tjelesnoga.
A
što je drugo noseće žensko tijelo ako nije duša u duši?
Tko
rodi, taj odmah zna iako i nije kršten.
Mnogi
katolici su željni okultnoga, željni su senzacija, osjećaja.
To
je vjerojatno stoga što su im emocije poremećene i ohladile.
Mnogi
me gledaju u čudu kad govorim o halucinacijama, one su tako obične,
naizgled realne, svakodnevne. Mnogi bi katolici željeli znati ima li
u halucinacijama Božjih poruka. Naravno da ih ima, kao i u zdravom
životu. No, halucinacije su besmislenije od snova i teško ih je
podnositi jer su praćene duševnom bolešću, psihozom koja muči
čovjeka, bolesnika.
Ljubi
svoju obitelj svaki dan, to ti je najveća senzacija u životu.
Slušaj
svoje osjećaje, ne može ti netko drugi reći kako se moraš
osjećati.
Ne
čini od svoje obitelji odijeljene duše kao što želiš učiniti od
sebe. Ako vjeruješ u reinkarnaciju, odjeljuješ se duševno i
tjelesno od voljenih osoba.
Dođi,
Duše Sveti, u naše pomračene duhove, u naše pomračene umove, u
naša pomračena srca.
Daj
nam, Duše Sveti, snagu kojom ćemo ljubiti u Tebi sve one koje smo i
nedavno još ljubili.
Daj
nam, Duše Sveti, izlij komadić svoje božanske ljubavi da Ti se
mognemo vratiti, da možemo ljubiti sve ljude kao sebe same, da
budemo jedno, a ne odijeljeni jer u odvojenosti ne možemo skratiti
vrijeme nemira i ratova, patnje i bolesti.
Izlij
nam, Bože, Duha zajedništva i jedinstva kakvo imamo kada lomimo
zajednički Sina Tvojega koji nam je Kruh života i Piće duhovno.
Izljev
Duha Svetoga u Prvoj Crkvi bio je senzacionalan na sve moguće i
nemoguće načine. Ognjem Duha Svetoga smo kršteni, a ne samo vodom.
Budimo svjesni toga.
18.04.2020.
14:26
„Živimo
li, dakle, ili umiremo, Gospodinovi smo.” Rim 14,7sl.