Podzemni grad

Phillip Mantofa, slika o Getsemanskom vrtu

Nema za nas onih silnih zvona,

ni zvonika, niti služitelja,

koji pomogli bi svijetu čuti

kako srca silaze nam s trona,

niti čuju sluge tužitelja

kako tiho šušte nevidljivi skuti

odora nam beznačajnih.

Prosjaci smo muka,

zaneseni gradovima

stupova presjajnih

pod kojima teče huka,

izgrađena hlapovima

mirisnoga plama.

Stoga od blizine

tvojih spoznaja za mene

naklonost me slama,

spušta u nizine

gdje su greške satrvene

izobiljem od milostivosti

kakva daždi neprestano

tu, po svima u tom padu

u svoj istinitoj nosivosti

što je nalazimo kao milje razvrstano

baš u onom našem gradu

gdje nas nađe i odredi

Bog Svevišnji, Čovječji nam Sin

od kojeg se prosipaju

vatre svijećnjaka od mjedi

što ih dade Njegov sjajni Klin;

svjetlošću nas posipaju,

slavom pune naša tijela

da se nikad ne rastapaju

već da gore tiho, stalno.

Nije čula zemlja cijela

kako daždi prokapaju

kad od ljubavi je izobilje stvarno.

28.08.2019. 21:31

Rastrgane mreže

Claude Monet: Ribolovne mreže u Pourvilleu

Smijem li Te pitati o putevima sreće?

Uzljubih Te kasno,

ali kao jedino što hoću,

a i zadovoljstvo mi je utoliko veće

jer je pratiti Te krasno,

osluškivati Te noću.

Milost me je Tvoja, Bože, postavila

u to skladno vrijeme

kad se čini gotovo je sve;

ona kao da je život mi zaustavila

i okrunila mi tjeme

da odnese varljive mi sne

pa da sva kroz mene prođe

i da tiho me prožima

sve do Dana slavnoga,

da mi uvijek dobrodošla dođe

gdje mi prijeti zima,

gdje je kraj života toga.

Prepuštam Ti svoju dušu, dlane,

korake što teško gaze,

misli svoje i sve greške ove puti

jer zacijelio si moje rane,

poništio moje dvojbe, moje sraze,

dao si mi sve što srce sluti.

I da nije bilo one tužne kobi prije,

kako bih Te prepoznala?

Još od časa kad rastrgao si mreže,

ta ljepota Tvoja mene grije

da bih milost rado dočekala

što nas sada nepovratno veže.

28.08.2019. 03:24

Tragedija neiskorištenih mogućnosti

Marc Chagall: Violinist

Nemoć je noćas na hladnom stihu.

Nisu za prijatelje ove note,

a ni za mene nisu, za ovu dušu tihu

što izbjegava izvjesne kote.

Žena s violinom ili čovjek-strava,

oboje traže izvore moći;

susreti tuge i samoubilačkog stava

negdje na zemlji ili u noći.

Stvorenje bez Boga sebe hoće,

a iluzijama vjeruje i dugo ih živi;

i zna da je sve to zabranjeno voće

pa pjeva o smrti s lancem u grivi.

Najbolje stvari, najljepše kompozicije

nastale su od melankolije

i ljudi to vole jer s te pozicije

besmrtne su i magnolije.

Nije poezija, niti mudra filozofija.

Za najbolje stvari

uvijek postoji bezbroj kopija,

ali i to du Božji dari.

Načiniti pjesmu bez Tvoje pomoći,

Kriste milostivi i susretljivi,

znači rastezati tugu dalje od ponoći.

Ti si poezija i život neosvetljivi.

Teške riječi, dramaturgija koja nema

drugoga značaja, a budi duše.

Oh, kako volimo kad je tuga tema

i kada nas pjesme guše!

24.08.2019. 20:47

Doba vjenčića

Bile su prve kiše,

prošli su oblačni prolomi

i još vjetar se njiše,

tiho, da sve sad ne polomi.

Čekala sam dugo na taj čas

kad se budi jutro svježe

jer za mene to je spas,

da vrućine i sparine bježe.

Naravno da neće vjetrovi

odjednom otkazati vjenčanje,

ljetnu gozbu gdje su svjetovi

naišli na ljubav i na sanje

jer također tu je doba rastanaka

koje nudi proslaviti

pola godine od besanaka

da bi i to zaustaviti.

Ljetne ljubavi se ne zaborave

kao ona prva sretna kob

čiji trnci još u srcu borave

što je odano i vjerno kao rob,

mada svjetovi još novi dolaze

i, kao neke blijede sjene,

traže, zovu, prolaze

poput vala oko stijene.

Djeveruša moja, jesen kreće,

bogata i plodna, mirisna i cvjetna,

da mi plete vjenčiće od sreće

i da, i kad stigne zima, opet budem sretna.

23.08.2019. 11:04

Pjesnikove lađe

Možda ću te sresti takvog dana

kad u sjeni obzorja se sunce rodi

povrh mjesečine,

poput otvorena dlana

žene koja čeka da se svitanje dogodi,

da joj isti obzor sine

kao što se to događa svake noći

u kojima sniva da je stigla anđelima,

da je svoga pjesnika izbavila,

da ga prosi stihove od nemoći

kakvi raspadnu se atrijima

kada snovi dođu iz ništavila.

Nije to za mene, znam,

jer bih uvijek pokušala sama,

nisu moji vezovi za lađe,

ali kada gori onaj plam,

kada događa se drama,

tad i mene nemoć nađe,

tada mislim da su te zarobile

sve te molitve i misli krotke.

Jer ja ne bih znala tako

zavoljeti ruke što su moje bile,

što su stihu mome potke,

tad bih predala se lako.

A ovako, kad te nema,

kao da smo oboje mi vječni,

nedodirljivi za boli.

Ona nada se u meni sprema,

oni snovi proturječni,

a duša se kao nebo proli.

22.08.2019. 21:01

Dar života

Čežnje ljudske pritajeni plam

koja bori se za životnu slobodu

od svog ropstva što mu ne zna ime,

nosi svoje srce kao hram

da razgori istu čežnju svome rodu,

da mu svi od ognja toga prime

malo snage, malo poleta i dobre volje,

bilo da se bori za svoj dom,

bilo da za Boga svoga kliče.

Duša mu je bojno polje,

pobjeda mu samo ropstva slom,

a to robovanje sve to više niče,

što ga više srce potlačiti hoće.

Samog sebe, samog sebe tuče

čovjek što se ratom hrani,

srce koje traži zabranjeno voće

jer ga ta sloboda vuče

da pokori sve od čega se brani.

Tvoja je sloboda, srce, samo varka,

samo mamac u obliku sreće

koju ti već dade Onaj što ti stvori žiće

da ti cvate duša kao vatra žarka.

Nikada ti ta sloboda doći neće

dok ne izgubiš svoj život, svoje biće,

dok ne spoznaš veličinu toga dara.

Sretan onaj tko uživa što postoji

i što diše, misli, govori i ljubi;

blažena li plama srca i tihoga žara.

Sretan onaj koji ništa ne osvoji;

nit' slobodu treba, niti život gubi.

22.08.2019. 07:51

Želiš li biti savršen?

Može li siromah na Sveučilište?

Vrlo teško, teško i rijetko.

Svi smo svjesni toga da za školovanje svoje djece moramo osigurati ogromna sredstva, bilo da smo bogataši, bilo da pripadamo srednjem sloju naroda, bilo da smo siromasi.

Većina visokih školaraca su ljudi koji su u srednjem sloju, to jest nisu bogati, ali su uspjeli pribaviti sredstva za studij. Njihovi roditelji su ih poticali na učenje i napredovanje u školama.

Srećom, Gospodin Isus ima odgovor i rješenje za takve okolnosti i hvali Oca svoga na nebesima što je najveću mudrost na svijetu otkrio malenima, siromasima i poniznima (Mt 11,25-30). Uzgred, tko god se u školovanju vruće dohvati knjiga i udžbenika, nužno postaje ponizan i malen pred tolikim svjetovnim mudrostima koje želi upoznati te je i takav čovjek onaj maleni pred Isusom. Inače, ne bismo imali puno od Evanđelja da Bog nije ponizne i siromahe stavio pod svoju posebnu zaštitu.

No, je li to razlog i opravdanje da se u svjetovne škole ne mora ići, da se ne mora sve ono učiti i savladati što se uči i predaje u prvih desetak godina školovanja? Ne, potrebno je te osnove jako, jako dobro promotriti, proučiti i savladati.

A što je onda s bogatašima? I oni imaju probleme jer ako su bogati, mnogi su u iskušenjima da se ne ponize pred gradivom koje žele naučiti, mnogi ne nauče ono što su započeli jer su dovoljno bogati da se snađu na lakše načine ili na neke druge načine. Mnogi su visoko učeni među bogatašima, i takvih je ljudi potrebno imati.

Evo ga, jedan mladić stoji pred Isusom (Mt 19,16-22), bogat je i slijedi sve zapovijedi Božje poput najponiznijega siromaha, ali ne može se odreći bogatstva. Sad je pitanje može li bogataš održati Deset zapovijedi ako ne podaje većinu svoga imetka siromasima; može li čovjek u bogatstvu steći naviku posta, slavljenja i zahvaljivanja Bogu, to jest je li takav bogataš uopće svjestan na čemu je zapravo zahvalan i koliko je izobilje darova primio? Nije li višestruko odgovoran zato što je bogat?

Ipak, Isus mu vjeruje kada bogati mladić odgovara da drži sve Zapovijedi, ali je očigledno da taj bogatašić ipak nije ponikao do kraljevstva nebeskog jer nije sasvim zadovoljan životom. Možda bi bio sretniji da je otišao na škole gdje bi dobio poticaj naučiti na čemu se sve može zahvaljivati Bogu.

No, Isus mu nudi najelitniju školu na svijetu, Isus ga potiče da se osmjeli izravno susresti s mudrošću Boga: 'prodaj sve što imaš i podaj siromasima, a tada kreni za mnom', upućuje Isus bogatog mladića.

Prodaj sve što imaš. Prodaj kako bi mogao od toga načiniti nešto vrlo korisno jer ako ne prodaš, nitko nema koristi od tvoje imovine, čak niti ti sam. Uzalud si bogataš.

Riješi se tereta bogatstva koje ti smeta jer ti ne dopušta poniznost. Bolje ti je biti siromahom, ali naći kraljevstvo nebesko nego biti bogatašem koji je besposlen zato jer ima svega dovoljno pa se možda ulijenio.

A kad već prodaš, uloži u nešto trajno, uloži u svoje obrazovanje ili u nečije tuđe obrazovanje ili, što bi bilo najplemenitije i najisplatljivije, daj za milostinju, daj siromasima. Tada su siromasi zaista bili siromasi.

A kad prodaš sve i podaš siromasima kao milostinju, već si naučio osnove teologije i spreman si krenuti u naviještanje kraljevstva nebeskoga, to jest krenuti za Isusom što je ne samo najdivnije učiniti u životu nego se jedino isplati.

Bogati mladić nije odmah shvatio Isusa što samo dokazuje da nije vršio Deset zapovijedi kao što je tvrdio. Dakle, bogati mladić mora krenuti iz početka, od nule. Ne ubij! Ne sagriješi bludno! Ne kradi! Ne reci lažna svjedočanstva! Poštuj roditelje, ljubi bližnjega kao samoga sebe!

Isus je mladiću ponudio izravan ulazak, privilegirani ulazak u kraljevstvo nebesko, pozvao ga je što je značilo da će ga vjerojatno izabrati za apostola među Dvanaestoricom, ali očigledno je Isus već vidio što se nalazi u srcu toga bogatašića, da ne vrši Zapovijedi i da ga bogatstvo izobličuje.

Kako onda može biti da je bolje biti siromah i neuk u svjetovnim zvanjima, upravo zbog svoga siromaštva, nego biti bogat i imati prilike naučiti o blagu zemaljskom, ići na visoke škole?

Bog i za takva pitanja ima odgovor: ako ulaziš u kraljevstvo nebesko već u mladoj dobi, dok si još malo i neuko dijete, veoma ćeš lako krenuti u društvo i na svjetovne škole, lakše ćeš učiti, bolje ćeš razumjeti, a steći ćeš i neophodnu poniznost prema Bogu što će te potaknuti da Boga moliš za uspjeh u školovanju.

„Pustite dječicu k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko”, govori Isus u Mt 19,13 ili kod Mk 10,13-16 ili u Lk 18,15-17.

Dakle, izgovora za neukost nema.

Izgovora za neznanje nema.

19.08.2019. 05:44