LJUBAV I SMRT

Ljubav i smrt

SVJEDOČANSTVO

Da Gospodin Isus nije izabrao apostole, ništa nam od Njega ostalo ne bi, nikoga tko bi Mu djelo i riječ propovijedao, a život, smrt i uskrsnuće posvjedočio.

Dok Isusovi svjedoci propovijedaju Evanđelje, rađa se vjera u zajednici; vjeruje se svjedočanstvima njihovim (2 Sol 1,1o) i ona se učvršćuju u nama (1 Kor 1,6); riječi svjedoka kao očevidaca bude vjeru, ljubav i žar u ljudima.

MUČENIŠTVO

Prvomučenik Isusov, “Stjepan, pun milosti i snage” svjedočio je s velikim žarom. Mnogi “ne mogoše odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio”, a kad je tumačio i naviještao Radosnu vijest, “imao je lice poput lica anđeoska” o čemu pišu Djela apostolska u glavi 6, 8-15.

Dalje možemo čitati u zapisanim svjedočanstvima što se dogodilo Stjepanu kada je govorio:

⁵¹Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! ⁵²Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, ⁵³vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.«
⁵⁴Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. ⁵⁵Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu ⁵⁶pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« ⁵⁷Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. ⁵⁸Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu  (Dj 7,51-58).

DUH SVETI

Poistovjećivanje Evanđelja i svjedočenja vidi se i u Ivanovim spisima i u Prvoj Ivanovoj poslanici, glava 5,6-8:

⁶On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv.
Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi.
I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.
⁷Jer troje je što svjedoči:
⁸Duh, voda i krv;
i to je troje jedno.

A Isusovo krštenje vodom na Jordanu opisuje Ivan apostol u svom evanđelju, svjedočeći kako je Isusa krstio Ivan Krstitelj i što je rekao:

³¹»Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.«

 ³²I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.³³Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ ³⁴I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.« (Iv 1,31-34).

A Isusovo krštenje krvlju i smrću na križu opisuje Ivan u svom evanđelju, glava 19,34:

 ³⁴nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.

A svjedočanstvo Duha Svetoga kojega obećava Isus, opet možemo naći u Ivanovom evanđelju, glava 14,15-17:

¹⁵

Obećanje Duha

»Ako me ljubite,
zapovijedi ćete moje čuvati.
¹⁶I ja ću moliti Oca
i on će vam dati drugoga Branitelja
da bude s vama zauvijek:
¹⁷Duha Istine,
kojega svijet ne može primiti
jer ga ne vidi i ne poznaje.
Vi ga poznajete
jer kod vas ostaje i u vama je.

Također u svom evanđelju Ivan apostol zapisuje u glavi 15,26:

²⁶A kada dođe Branitelj
koga ću vam poslati od Oca
– Duh Istine koji od Oca izlazi –
on će svjedočiti za mene.

Prva poslanica svetoga Ivana apostola nam opisuje izvor naše vjere, glava 5, 9-10:

⁹Ako primamo svjedočanstvo ljudi,
svjedočanstvo je Božje veće.
Jer ovo je svjedočanstvo Božje,
kojim je svjedočio za Sina svoga:
¹⁰Tko vjeruje u Sina Božjega,
ima to svjedočanstvo Božje u sebi.
Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem
jer nije vjerovao u svjedočanstvo
kojim je svjedočio Bog za Sina svoga.

Tako je Duh Sveti svjedok našega Gospodina Isusa Krista.

LJUBAV

Prva poslanica svetoga Ivana apostola, glava 4, redak 13-16:

¹³Po ovom znamo da ostajemo u njemu
i on u nama:
od Duha nam je svoga dao.
¹⁴I mi smo vidjeli i svjedočimo
da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.
¹⁵Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji,
Bog ostaje u njemu, i on u Bogu.
¹⁶I mi smo upoznali ljubav
koju Bog ima prema nama
i povjerovali joj.
Bog je ljubav
i tko ostaje u ljubavi,
u Bogu ostaje, i Bog u njemu.

Evanđelje po Mateju, glava 24, redak 9-14:

⁹»Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga. ¹⁰Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom.¹¹Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. ¹²Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. ¹³Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.«
¹⁴»I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak.«

ŽRTVA

O Euharistiji također zapisuje Ivan apostol:

Evanđelje po Ivanu, glava 6, redak 53-58

⁵³Reče im stoga Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega
i ne pijete krvi njegove,
nemate života u sebi!
⁵⁴Tko blaguje tijelo moje
i pije krv moju,
ima život vječni;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
⁵⁵Tijelo je moje jelo istinsko,
krv je moja piće istinsko.
⁵⁶Tko jede moje tijelo
i pije moju krv,
u meni ostaje
i ja u njemu.
⁵⁷Kao što je mene poslao živi Otac
i ja živim po Ocu,
tako i onaj koji mene blaguje
živjet će po meni.
⁵⁸Ovo je kruh koji je s neba sišao,
ne kao onaj koji jedoše očevi
i pomriješe.
Tko jede ovaj kruh,
živjet će uvijeke.«

Evanđelje po Ivanu, glava 3, redak 16:

¹⁶Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.

A prorok već prije Isusova rođenja govori, nadahnut Duhom Svetim:

Knjiga proroka Malahije, glava 1, redak 11:

¹¹Jer od istoka do zapada veliko je ime moje među narodima, i na svakom mjestu prinosi se kâd i žrtva čista imenu mojemu, jer veliko je ime moje među narodima – govori Jahve nad vojskama.

EUHARISTIJA JE IDEALNA ŽRTVA KOJA VRIJEDI ZA SVE LJUDE I ZA SVA VREMENA.

Novo ime

Prenesi me u krilo svoje, Gospodine,

ma kako to izgledalo u očima svijeta

koji me na kraju uvijek za ime pita.

Opet, i opet u tajanstvu porodi me,

dalje od ovoga nesretnog spleta

gdje jedan umire, a drugi životu hita.

Ne daj mi umu riječi izustiti

jer one su zamka i presuda smrtna

od koje ostajem uvijek u istom krugu.

Udostoj se, Isuse, ponovo spustiti

do dna mojega korita mutna,

skini mi s očiju ljuske i kugu.

Ja sam bez imena, bar ime mi daj,

kod mene nema mjesta za krov,

niti mi oganj negdje se drži.

Jezik mi blato, a stope mi raj

i nije mi dobar ni čamac, ni rov;

u tami Te tražim, a svjetlo me prži.

Moje porijeklo je tako smiješno,

tišina, simboli i malo topline,

nebrižna djeca, siromašni starci;

istina divlja, poganstvo neuspješno,

slavne žene i sinovi tmine,

a onda bezbrojni moji žrtveni jarci.

Djevica Majka me jedina puti

i uvijek u pustinji za njom zalutam,

jer drvlje križeva puni tu prečistu stazu

i, dok se ja spotičem, rađa i šuti

da ne bih propala, da se ne sputam

kako bih prije sretno pronašla oazu.

U Majčinom Te srcu često susrećem,

ali mi nikada neće dati piti te čaše,

znam da ne bi to bila Tvoja volja.

I tko sam ja da u pustinju krećem?

Kada bih tamo susrela očeve naše,

bila bih sigurna, bila bih bolja.

Ti me, Nebeski Oče, uzmi u krilo,

Ti me prenesi, bez imena prihvati;

prijelomno nekako opće je doba

kad ne zna se kako je uvijek bilo.

Ime mi daj, Sina mi svoga vrati,

oslobodi gluha i slijepa roba.

25.12.2016. 04:22

Tebi za ljubav

Ne zbori večeras o tome svemiru,

znam da Bog nam je Spasitelja poslao dolje

i da ću se pustiti svetome nemiru

već sutra, kad iziđem na krvavo polje

koje smo svojom zemljom zvali,

svojim početkom i mjestom rođenja

na svijetu u koji su anđeli pali

radi svekolikoga oslobođenja.

Pusti me danas biti na samo

jer već snage su moje tako labave

i teško se vraćam tu gdje sve imamo,

podno Križa, na jasle hrapave.

I sve mi se čini da neću stići,

već neko su vrijeme nebeski znaci

tako učestali da morat ću sići,

stati gdje rijetki su svjetlosni zraci.

Znaš da me vode gdje ja ne želim,

i ja sam to uvijek nekako slutila

jer ime je moje da ga podijelim

ili da zaboravim što sam oćutila

kad mi je Bog otvorio vidike

i moždane izlio u stanje šoka,

otkrio značaj svete simbolike,

pomazao darom svojega boka.

Sada je svejedno, i to već dugo,

što ću odlučiti i što ću htjeti

jer za me ne postoji ono drugo,

i već sam obvikla plodove žeti.

Pusti taj oganj tiho da tinja,

da se ugrije malo ta suha klada

što je glodavcim’ prosula svoga trinja;

nek se razbukti ta duhovna zgrada

u svojoj dubini najveće ljepote;

samo da sjetim se skrivene moći

kojom me pojiš, Kriste, Živote,

barem te jedne jedine noći.

24.12.2016. 07:20

Čestitka Kršćanske sadašnjosti

Hajde, dome Jakovljev,
u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!
Iz 2, 5

Betlehemski hod

Ušao je u povijest: tvoju i moju.
Betlehem je postao sidrište ljudskoga vremena.
I zato ljudsko vrijeme razumijemo koliko razumijemo Betlehem.
A on nam ne prestaje govoriti o povijesti: o prošlosti i budućnosti.
I o sadašnjosti koju zapljuskuje, preko koje se poput nepreglednih oceana prelijeva ono što je bilo i ono što će biti.
Ne prestaje nam govoriti o naraštajima: koji su jedni u druge na tolike načine utkani. Zauvijek.

Bog prolazi svijetom. I vremenom.
Od Betlehema za njegovim koracima ostaju tragovi.
U pijesku. U blatu. Kamenu. U ljudskim srcima.
Ljudi tolika srca pretvore u pustinje.
A nema pustinje koju Bog ne može preobraziti u srce. Ljudsko.
I zato je Boga jednako moguće susresti i u srcu i u pustinji.

Betlehem nas uči povijesti.
Govori nam o prolaznosti. I o onome što ne prolazi.
Uči nas da je svaka duša dragocjena. Svaki naraštaj.
I da je svakome povjereno njegovo poslanje.

Betlehem nas uči da je povijest hod.
Božji hod k čovjeku.
I čovjekov hod k Bogu.

Betlehem nam otkriva da smo svi uključeni u isti tok.
I da se svatko od nas svakoga tiče.
Svatko tko je ikada bio. Svatko tko će ikada biti.
I da samo ići – napose srcem ići – znači biti.

Hod kroz Božju povijest moguć je samo u zajedništvu.
U svakome našem koraku koraci su nebrojenih.
U koracima nebrojenih i naši su koraci.
Ljudska su srca sazdana od koraka ususret.

Samo Betlehem čini razumljivim naš hod, povijest naših srca.
Betlehem: naše životno ishodište, naša životna popudbina.

Stjepan Lice: “Želim ti sva blaga Božja”

Probudi se, srce

Luda bunca, bezumnik se pita

zašto Bog dopušta patnju bića,

zlo na ovom svijetu nedužnika;

ni sam ne zna tko mu daje žita,

tko mu toči vina, vodu, razna pića,

ni tko skida okove svih uznika.

Zar ne vidiš, nerazumna glavo,

dok ti mirno blaguješ i drijemaš,

da sotona šalje svoje konjanike

jer ti tražiš samo svoje pravo,

braći svojoj osudu pripremaš,

kupuješ si vražje podanike

da bi s njima tikve saditi.

Zar da Bog se tebi ispričava,

da od tebe traži oproštenje

zato što ne želiš graditi

slobodu koja tebe ponižava,

odgovornost koja dala bi poštenje?

Samo Bog je vječan, Bog je Jedan

koji ima dosta vremena, strpljenja;

prije ili kasnije te čeka obraćenje.

Svaki čovjek misli da je život bijedan

koji vješto uzmiče od  trpljenja,

koji mjesto hvale nudi oblaćenje.

Kazna je okorjelosti srca tvoga

što još uvijek puziš, sreću vrebaš,

a svud oko tebe ljudi pate;

još  uzimaš Ime Jedinoga Boga

kada opravdanje trebaš

i kletve ti zahtjeve prate.

Obrati se od svoga krimena,

pred tobom je muka paklena,

vidiš svakog dana što te čeka.

Samo radi svoga Svetog Imena,

Krist će tebe spasiti od krsta vatrena,

On je ovdje od sada pa dovijeka.

20.12.2016. 05:44

Svjetlo

Cvijeće se rasprostire, cvat mu gori

kao nježna iskra kad iz oka frca,

glas iz mene izlazi i negdje se ori,

rajski povjetarac mi treperi oko srca.

Nije mene vatra velika rasplamtjela,

uživanje gozbe i veselje pića.

Skrušena mi duša sakrit bi se htjela

da se ne utrne slaba tinja moga bića.

Nespretna sam, suza moja Boga bi potražila

u toj gužvi i galami  Rođendana

što ga slavim da bi hvala me osnažila,

ali posrćem u tami, čekam svjetlo dana.

Tad uživam izobilje Božje svjetlosti

bez ikakvih izvora koji jako bliješte,

tada duhovno sam oličenje spretnosti,

tad se sile tame preda mnom ukliješte,

do poda mi poniru i nestaju.

Snaga mi se pokorava u svoj potpunosti

Božjim uslišanjima što nikada ne prestaju,

to je gozba slave, radosti i svečanosti.

Najveće je milosrđe među ljudima

uporno naviještanje toga Svjetla do vijeka,

dar što struji venama i udima,

neprocjenjiv trud i volja čovjeka.

Zato slušaj čestitku mi ova slavlja:

Dijete Isus Zemlja nam je Obećana.

To pokaži, reci i poželi mjesto zdravlja

još za ova dana i za svakog rođendana.

19.12.2016. 20:53

Nazarećanka

Djevičanstvo u Bibliji znači vjernost u isključivoj ljubavi prema Bogu.

Tajnovitom ekonomijom, kojom ženama daje plodnost, Bog želi pokazati da se nosioci Njegovih obećanja rađaju zahvatom Njegove svemogućnosti.

I, kao što Ivan Krstitelj, kao nazirejac, priprema Mesijin dolazak isposničkim životom, životom posvemašnje čistoće, tako se i Marija nosi u svome ženskom nazireatu—djevičanskoj čistoći kao osoba posvećena samo Bogu, osoba vjere u Boga, poslušnosti Gospodinu svojemu i sve čini radi ljubavi prema Ocu, Stvoritelju.

Psalam 89, 27-30

²⁷On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’
²⁸A ja ću ga prvorođencem učiniti,
najvišim među kraljevima svijeta.

²⁹Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.
³⁰Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
i prijestolje mu kao dan nebeski.

Knjiga proroka Izaije, glava 63, redak 15-16

¹⁵Pogledaj s nebesa i vidi
iz prebivališta svoga svetog i slavnog.
Gdje li je ljubomora tvoja i snaga?
Zar se susteglo ganuće tvog srca
i samilost tvoja prema meni?
Ah, sućuti nam svoje ne ustegni,
¹⁶jer Otac si naš!
Abraham nas ne poznaje
i ne spominje nas se Izrael;
Jahve, ti si naš Otac,
otkupitelj naš – ime ti je oduvijek.

Knjiga Brojeva 6,1-5sl

Nazireat

Jahve reče Mojsiju: ²»Govori Izraelcima i reci im: ‘Ako tko, bilo čovjek ili žena, položi nazirejski zavjet te se posveti Jahvi, ³neka se suzdržava od vina i svakoga opojnog pića. Neka ne pije ni ukiseljena vina niti ukiseljena opojnog pića; a niti kakva soka od grožđa neka ne pije; neka ne jede grožđa, ni svježa ni suha. ⁴Sve vrijeme svoga nazireata ne smije jesti ništa što rađa lozov trs – od zelena grožđa do komine.
⁵Sve dok traje njegov nazirejski zavjet, neka britva ne prelazi preko njegove glave; dok se ne navrši vrijeme što ga je Jahvi zavjetovao, neka bude posvećen i pusti kose da mu slobodno rastu na glavi. 

Nazireat je položaj onoga tko se, za cio život ili neko vrijeme, zavjetovao na posebnu službu Bogu. Položaj nazireata očituje se uzdržljivošću od vina, nošenjem duge kose i čuvanjem obredne čistoće. Poznati su nazirejci Samuel, Samson i Ivan Krstitelj.

Evanđelje po Luki, glava 1, redak 11-17

¹¹A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika.¹²Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. ¹³No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.¹⁴Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. ¹⁵Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. ¹⁶Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. ¹⁷Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.«

Dok se o nazireatu i nazirejcima, Božjim Posvećenicima mnogo piše i raspravlja, žene nazirejke su svakodnevna pojava i većina žena Naroda Božjega. Duhovna i tjelesna ( i spolna) čistoća krasi Saru, Rebeku, Rahelu, Juditu, Deboru, Anu i mnoge druge.

Knjiga o Sucima, glava 13, redak 5 i redak 24  

13. SAMSON

Navještenje Samsonova rođenja

Izraelci su opet okrenuli da čine ono što Jahvi nije po volji i Jahve ih predade u ruke Filistejcima za četrdeset godina.
²A bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece. ³Toj se ženi ukaza anđeo Jahvin i reče joj: »Ti si neplodna i nisi rađala. ⁴Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pića i da ne jedeš ništa nečisto.⁵Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno – bit će nazirej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca.«

²⁴Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Jahve ga blagoslovi. ²⁵I Jahvin duh bijaše s njim u Danovu taboru, između Sore i Eštaola.

Tako je Ivan Krstitelj nastupao kao baštinik proročke predaje o zarukama između Boga i Njegova Naroda, a ta je predaja priprema na kršćansko djevičanstvo.

Kada Izraelci oskvrnjuju svoj Savez sa svojim Bogom, Jeremija ih oslovljava kao “DJEVICU IZRAELOVU”.

Knjiga proroka Jeremije, glava 18, redak 13

¹³

Izrael zaboravlja Jahvu

Ovako govori Jahve:
»Propitajte se po narodima:
je li itko takvo što čuo?
Toliku grozotu učini
djevica Izraelova

Marija prima na sebe sudbinu nerotkinja, žena bez djece što je u svijetu bilo poniženje. No, zbog izabranja Božjega neplodnost zapravo postaje blagoslov od Boga, Duha. Marija je željela sva pripadati Bogu, djevičanski joj je poziv objavljen istodobno s utjelovljenjem Sina Božjega te se u Mariji ispunjava i česta molitva neplodnih žena u Svetom Pismu.

Djevičanstvo kršćana je osobni Božji poziv i borba protiv oholosti, požude i pohlepe koje su pod Zapovijedima i Zakonom (o čemu opširno tumači veliki teolog Sveti Pavao).

Isus daje djevičanstvu pravu vječnu i eshatološku dimenziju:

Evanđelje po Mateju, glava 19, redak  10-12

¹⁰Dragovoljna uzdržljivost

Kažu mu učenici: »Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.« ¹¹A on im reče: »Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. ¹²Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.«

Oni koji ostaju u djevičanstvu očekuju Krista, Zaručnika i kraljevstvo nebesko kako bi po Uskrsnuću kao oni koji su dostojni bili jednaki anđelima, Božjim sinovima:

Evanđelje po Luki, glava 20, redak 34sl

³⁴Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. ³⁵No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. ³⁶Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«

Poput onih mudrih djevica, kršćani koji pohađaju misna slavlja i žive po sakramentima, idu u susret Kristu, svome Zaručniku da zajedno s Njime sudjeluju na svadbenoj gozbi (Mt 25,1-13).

U nebeskom gradu Jeruzalemu, Janjetovoj Zaručnici (Otk 19 i 20) svi se izabranici nazivaju DJEVICAMA zato što su odbili idolopoklonstveno obeščašćenje i sada su potpuno predani Kristu, Bogu.

Knjiga Otkrivenja, glava 14, redak 4-5

. ⁴Ti se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god pođe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu; ⁵na ustima se njihovim laž ne nađe, neporočni su .

Vjera je, dakle, duhovna plodnost.

Vjernik koji se sjedinjuje s Bogom dionik je Sinova rađanja.

ZA DUHOVNU SE PLODNOST TRAŽI DJEVIČANSTVO VJERE.

ISUS JE OBJAVIO DA POSTOJI i duhovno materinstvo, plod što je dozrio u djevičanstvu vjere (“²⁸On odgovori: »Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!« - Luka 11, 28) jer vjera kršćanska je raj, ona je kraljevstvo nebesko.

U Mariji Magdaleni, koja prva susreće Krista Uskrsloga u vrtu groblja, Isus nam otkriva poslanje koje je povjerio ženama:

Evanđelje po Ivanu, glava 20, redak 17
 ¹⁷Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«

Da bi ispunila svoj poziv, žena ne mora nužno postati ženom-suprugom i majkom već biti srcem i tijelom djevica jer ona u Novome Savezu postaje Kristov, a ne naprosto Adamov odraz i ona stoga predstavlja Crkvu (Ef 5,22-23).

Sveti Pavao nadasve veliča “Ženu” okrunjenu zvijezdama, onu koja rađa muško dijete i koju zmaj progoni u pustinju, ali koja ga ima pobijediti svojim potomstvom (Otk 12). Ta je žena prvenstveno Crkva, nova Eva koja rađa Tijelo Kristovo i to je sama Bogorodica, Djevica Marija, prauzor Žene što ga svaka žena želi ostvariti.

U Narodu Božjem i u čitavom svijetu od davnina postoje asketski programi za muškarce u kojima se mladići i starci odriču užitaka i bave se vježbama radi ljepote svoje i slave, radi zdravlja, u sportskim natjecanjima i slično.  U Narodu Izraelu postojali su leviti, farizeji, saduceji, proroci koji su se bavili obrednim svećeništvom i obrednom čistoćom, ali su samo izabrani pojedinci svojim odabirom postajali nazireji, od rođenja i do vječnosti posvećeni Bogu. Opća pravila čistoće se u nazirejaca odnose na čistoću duše, na čistoću djelovanja i na čistoću načina života. To je oduvijek bio jedan od najvećih dokaza i pokazatelja istinske i prave ljubavi, ljubavi prema Bogu.

Također oduvijek postoje programi ljepote za žene, štoviše djevičanstvo je imalo sakralnu vrijednost u više starih religija. Neke su se božice nazivale djevicama, ali zato da bi se naglasila njihova vječna mladost, njihova rascvjetala životnost, nepropadljivost.

Jedino je kršćanska objava otkrila puni religiozni smisao djevičanstva, zacrtan u Starom Zavjetu: VJERNOST U ISKLJUČIVOJ LJUBAVI PREMA BOGU I RADI BOGA.

U toj vjernosti i potpunoj ljubavi i poslušnosti Bogu, u poštivanju Zakona Mojsijeva i u poslušnosti Zapovijedima, u velikoj i svetoj čistoći života, djelovanja, govorenja, izražavanja, ponašanja i u potpunoj čistoći i nevinosti srca i duše daleko nadmašuje svakoga nazirejca velika Bogorodica, Presveta Djevica Marija, Božja Posvećenica (=Nazirejka), obična žena iz naroda u gradu Nazaretu gdje je začela Izdanka iz panja Jišajevoga ( Izaija 51,1 i glava 53,1-2), Zaručnika svojega koji je učini Bezgrešnim Začećem te bijaše sva sveta i neporočna, ali nadasve je imala najveću i uzornu vjeru i svima je primjer povjerenja u Boga Jedinoga. Vjera ju je njezina spasila, vjera u Boga je učini dostojanstvenom i istinskom obdržavateljicom nazireata, zajedno s mužem Josipom i velika ljubav u prokušanoj vjeri njih je učinila najsvetijima, a onaj grad “iz kojega ništa dobro ne može proizići ( Ivan 1,46 )”, postaje grad nad gradovima jer “ posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem iz Davidove kuće, komu je bilo ime Josip. A djevici bijaše ime Marija...Anđeo joj reče: ‘Ne boj se, Marijo, jer našla si milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka’ ( Luka 1, 26 sl )”.

I za Betlehem, grad koji nosi hebrejski naziv kao “kuća kruha”, grad u kojem je Marija rodila Spasitelja, govorilo se da je najmanji od svih gradova.

Sveti grad, Jeruzalem bio je mjesto gdje će Davidov sin Salomon izgraditi Hram, kuću za Boga na zemlji, za Gospodina Boga koji je “s nama Bog”. David je bio jedan od sinova Jišajevih, a Jišaj je sa svojim rodoslovljem onaj “panj” iz kojega je Gospodin odredio da nikne izdanak, Isus Spasitelj svih naroda.

Knjiga proroka Izaije, glava 53, redak 1-2

1 "Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?"
2 Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.

Po hebrejskoj riječi za izdanak = “ne-tser” ili “neser”, grad u kojemu se dogodilo Naviještenje Gospodinovo i Utjelovljenje Isusa, Sina Božjega su nazvali Nazaret.

Neki još govore da je ime Nazaret naziv za pojam “istina” koju nam Isus objelodanjuje i otkriva.

U Matejevom evanđelju, glava 2, redak 19 i slijedeći retci odnose se na  razdoblje u životu svete obitelji Isusa, Marije i Josipa kada su se, nakon bijega od Heroda skloniti u Egipat, konačno mogli vratiti u svoju domovinu jer je Herod umro. Josip povede obitelj u zemlju izraelsku, ali izbjegne i pokrajinu Judeju pa ga Providnost usmjeri, zajedno s Isusom i Marijom, opet u pokrajinu Galileju. “Tamo dođe i nastani se u gradu zvanom Nazaret, da bi se ispunilo što su rekli proroci: “Zvat će Ga Nazarećanin”.

Pored svih prelijepih naziva koje nosi Bogorodica Marija da ju obilnije mognemo častiti kao Bezgrešno Začetu i onu koja je začela Spasitelja po Duhu Svetom, Roditeljica Svjetla u Betlehemu i koja bijaše dušom i tijelom uznesena na nebo, Kraljica Neba i zemlje, jedan od mogućih, lijepih, simboličnih i istinitih naziva bio bi za nju ono ime koje je prvo imala kada je iz anonimnosti izrasla među djevicama Izraela, Naroda Božjega kao stvorenje nad svim stvorenjima, Majka svih svetih, Božja Posvećenica-nazirejka, prva Žena nad svim ženama, žena s najvećim mogućim dostojanstvom u povijesti svijeta, a to je i skromno i ponosno ime “Djevica Marija iz Nazareta, Nazarećanka”.

19.12.2016. 13:31