Nebeski lijek

Ovaj hram u kojem živim

svijet je neprekidna čašćenja,

neprekidne Milosti kojoj se divim

jer je tako požrtvovna, strastvena

da mi otkriva sav smisao i svrhu

kojoj služi moja koža i moj um,

zbog koje mi duh na samom vrhu

prima svaki blagoslov, čuje svaki šum

koji potrebni su kao svaki lijek.

Od te hrane se ne gladuje,

od nje sastavljen je ljudski vijek,

njoj se svaki život raduje.

I u svojim grijesima Te želim slaviti,

to je povjerenje naš jedini most,

ta nas čvrsta spona može postaviti

u taj hram, Božanski i prost.

Kriste, Bože, Sveti Oče moj,

Ti mi dolaziš u velikoj snazi

koja otklanja mi grijeh i nespokoj,

koja drži me na ovoj stazi,

daruje mi Majku nebesku i Roditeljicu

da ja budem ono više još od anđela,

da Ti baštinikom postanem u svome licu,

da bih postala ja duša zrela.

Sam je čovjek sebi dovoljan za piće

ako vjeruje i kada ljubi, kad se nada

da mu Ti pripravljaš cijelo biće

kad ga vodiš do svog nebeskoga grada;

slava Tvoja mu je poputbina

i bez ičega on pravednikom postaje

Tvojeg Tijela, Tvoje Krvi, Tvoga vina,

samo to mu jedino nedostaje.

18.10.2016. 05:50

Kad prepoznaš sebe

Svaki put je kratak ako baciš oružje,

ako samog sebe pronađeš u Onome

tko na ovoj zemlji poznaje ti okružje,

tko se isto tako dobro snalazi u obome,

i u svijetu, i u tvojim traženjima.

Ako ti je Prijatelj i ako ti se svidi,

postat će ti oslonac u tvojim snaženjima

i dopustit će tvom srcu da Ga vidi.

Jedna ljudska duša nikad nije sama,

ali često njeno društvo nije iste vrste,

često se u život njoj uplete tama,

a nekad je drugi u svoj vatri krste.

Ako pronađe se duša sva u sreći

kojoj ne zna lica, niti imena,

tada nema prijateljstva nego ponor veći,

od svih ponora to najveća je sjena.

Kad prepoznaš sebe, naći ćeš i moć

i svu onu slavu i bogatstvo, i zdravlje

koji svijetle kad je najtamnija noć

jer ti anđeli priređuju najveće slavlje.

Tada tvoja volja bit će savršena,

tvoje želje bit će plemenite, čiste;

staza kojom hodiš neće biti završena

jer ćeš ugledati one sablje iste

koje si odbacio na početku puta,

i znat ćeš čemu služe tvoje ruke;

više nećeš biti duša koja naokolo luta,

tvoje sidro pristajat će u nebeske luke.

17.10.2016.  22:30

Bedem preobrazbe

Onog dana kada si se proslavio,

neki su Te ljudi prepoznali

u toj zemlji, na tom oceanu.

Poslije jednom i mene si postavio

među ljude što su Ti pred Oltar stali

kada dijelili su Tvoju hranu.

Nisam tada blagovala Tvoje Tijelo,

još i danas pamtim ono isto,

da ću spoznati Te sutra

kada Ti odjeneš me u bijelo,

kada ponudiš mi vino čisto,

kad prozoveš me iznutra

da se u sebi ja preobrazim;

tada svijetlo će mi biti lice.

Oči gledati bi sve to prije

jer još grijehu svijeta podilazim,

tražim krila golubice

dok mi srce jače bije.

Preko kralježnice prolaze mi srsi

makar isto molim kao i svi drugi;

grozničavo tješim se da nisam grešna.

Među onim ljudima samo jedan zaista se trsi

da Ti služi, da si mukom skrati život dugi,

samo njemu molitva je uspješna.

Svi smo slični njemu, sve nas čeka spas,

ali samo jedan onaj vrijedi

kao izabrana duša snagom savršenstva.

Njega Ti postavi kao zreo klas

da povede narod, da Ti duše sve uredi

za te dane rajskoga blaženstva.

Grešnica Te oprala svojim suzama i uvojcima,

i ona Te prepoznala usred svega puka,

jedina Ti pomasti ponudila.

Među mnogim hramskim ocima

samo jedna pronađe Te nježna ruka

koja Tvoju ljubav jače je pobudila.

Ne mogu Te svojim grijesima zaiskati

veća blaga nego što ih sada imam.

Tvoje oproštenje sad bi me dotaklo

jer ja grijehe svoje moram stiskati,

jer u izobilju samo dar od Tebe primam.

Kad bi Tvoje milosrdno srce samo se pomaklo,

i moje bi srce zatreperilo;

nutarnjost bi moja u bedem se pretvorila

koja sada u praznini pustoj zdvaja.

Da Te moje srce ne bi iznevjerilo,

sve bih oceane grijeha ja oborila

dok ne prođe moja duša sve do Tvoga raja.

15.10.2016. 23:15

Novo srce

“Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! 

Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa 

(Knjiga proroka Ezekiela, glava 36, redak 26)”. 

Rodio si me u raljama izobilja hrane

gdje se je za novčić duša prodavala,

gdje se ginulo da zora ne osvane,

gdje slobodna je misao još spavala.

Moje grudi stvorene su u tom puku

koji sve to brani i ne pušta lako,

koji ne skida si grabeži sa svojih ruku

i ne predaje se Tebi samo tako.

Pravi vođa postao je onaj ratnik

koji iznevjerio je svetinje,

njemu klanjao se i pjesnik, i patnik;

moje mlade vjeđe prekrilo je strašno inje.

U tom košmaru sam Tebe  zazvao,

moja Istino, Slobodo moja,

a Ti si me svojim nazvao,

primila me nježna ljubav Tvoja.

Zašto mi se srce okamenilo,

o, Bože, Bože, Spasitelju moj,

zašto je zanijemilo

onih dana kada vodio sam boj?

Ruke su me dušmana pograbile,

nada mnom sotona slavio je pir;

spletke zločinačke mene su dovabile

da u ratovima ja donosim samo mir.

Tražili su moju dušu, moje ruke naoružane

kao da se može tako pobijediti zlo;

izazivali su moje snage prokušane,

ponosno mi srce otvrdnulo, okamenilo.

Ranjene mi kosti ne mogu zacijeliti,

nemoćno mi tijelo visi na sramotu;

krv mi pokušavali obijeliti,

a ja odolijevao sam u tom ubilačkom potu

da ni jednu dušu ja ne ranim,

da već jednom ja poginem časno,

da si svetinje obranim

kojima se uvijek klanjam strasno.

Mir je stigao do mene, pobjedu sam izvojevao,

dobio sam Tvoje vjence ja od lovora

jer sam Tebi zahvaljivao i molitve ispjevao;

sad su usne mi okorjele od gruba govora,

kamenje izvuci gordosti i ponosa.

Blaga su vremena stigla

i na mojim vjeđama je rosa,

oko mene narod igra.

Uzalud sotona još i sad me muči,

ja se klonim na daleko njegova plesa.

Ti mi, Bože, sada pravi mir poluči,

postavi u moje grudi srce još od mesa.

15.10.2016. 07:27

Ljestve za Nebo

Vječni su dani koje čuva sjećanje,

sjećanje na prvo naše vrijeme

za koje sam znala da ću ga upamtiti.

Kako ne bih pamtila u životu svoje prvo tepanje

kada sijala sam sjeme,

kada iskrila se ova veza koja će usplamtiti,

onaj nespoznatljivi trenutak prvih proživljenih dodira

moga tijela i nebeskih anđela,

moja prva molitva i glas;

moji prvi pogledi na Kraljicu mira

koja dala mi tajanstvena odijela,

koja nudila mi tebe kao spas.

Svaki put sam bila uvjerena da mi to je posljednji

i da ne može postojati od toga ništa veće,

izobilje sreće koja ne zna stati,

po kojoj sam prepoznala i svoj život bijedni

i tu nadnaravnu ljubav koja šutjet više neće,

koja tebe uvijek mi u živo sjećanje vrati.

Kad bih ostajala sama kao izbjeglica od nemoći

i od nesposobnosti da više shvatim,

iskala sam Boga da me sobom veže,

da i mene još podari tajanstvenom moći,

da si muke svojih grijeha skratim,

da bih lakše napipala ta spoznanja koja bježe.

Tražila sam ljestve što u Nebo vode,

moje tijelo skidalo se s moje biti,

u meni se rađalo duhovno biće.

Potajno sam živjela bez tvoje slobode,

ali tada grijeh me znao zarobiti

pa sam vraćala se tebi po to spasonosno piće,

sve dok samo Nebo nije spustilo mi nova uslišanja.

Znam da sve još mogu izgubiti

jer sam samo krhko ja stvorenje,

ali nikad ne mogu ja ispasti iz Božjeg pouzdanja.

Bog me zato stvori da uzmognem Njega ljubiti,

rodi me uz tvoju pomoć na to slavno izgorenje.

Uvijek sam ti vjerovala i u svemu bila tvoja,

Bog mi dade tu slobodu odlučivanja

i zbog te slobode moja duša sva se trza;

život visi mi na tome kakva odluka je moja

jer ja uvijek imam sve to veći izbor od svih zbivanja,

ali iz iskustva znam da s Neba stiže pomoć brza.

13.10.2016.  05:17

Zlatne suze

Za moj život suvišno je zlato,

suvišna je obilna trpeza;

dovoljno je pod nogama blato,

sjena koju pruža jedna tanka breza.

Tako nalazi se besplatna pića,

ali preskupa i dragocjena

poput ruku svakog ljudskog bića

ili vida što ga čuva ljudska zjena.

Tko je meni život duše dao,

sretne oči, snagu moga tijela,

tko je tajne moje pronikao,

tko me puti na duhovna djela?

Sve što vrijedi, to je besplatno,

tome svemu zemlja služi,

tome prigiba se sunce zlatno,

zbog toga i vjetar nebom kruži.

Zašto čovjek ne bi pio iz ta vrča,

zašto ne bi hranio se gustim mlijekom,

zašto skrivao bi tajnu svoga srca,

zašto tukao bi se sa svojom jekom

kad ga grabež ljudska unižava,

kad mu dostojanstvo zloba mori

i kad životna mu snaga spava?

Zašto čovjek duhom progovori

ako ne za svoju vječnu domovinu

gdje se pije čiste vode, slatka vina,

gdje sloboda vlada svakom činu

i gdje ljubav najveća je, gozba fina.

Zar sam život svoj od majke iskala

ili Bog me čuva od početka svijesti

kad još govoriti nisam znala,

ali čekala sam kad ćemo se sresti;

zar da ne vjerujem svojoj duši, samoj sebi

kad me ljudi pute daleko do smrti

gdje me čeka izobilje svakoj potrebi,

gdje sve moje suze Bog mi želi otrti?

11.10.2016. 10:11

Blago siromasima duhom

Nježne niti kišne zavjese preda mnom

donose mi nikakvo raspoloženje

makar kiša uvijek dobro dođe u moj dom,

ona meni znači pravo osvježenje.

Žrtvovati svoje moždane zbog tuđih želja,

zbog toga što istina baš svima smeta,

zbog toga što sebi ne poznajem prijatelja,

znači ne vidjeti kraja svoga leta.

Biti živ, a umirati kao netko tko je uvijek bio lijen,

najgore je moguće životno stanje.

Odmaram se kao da sam progutala ogroman plijen,

od mene se sakrila sva mudrost i znanje.

Zahvaljujem Ti, Bože moj, za taj komad zdravlja

kada mogu si priuštiti uživanje u miru;

i ova je kiša samo jedan dio najvećega slavlja,

i ova je tupost moja znak da nervi umiru

jer me Ti pripremaš za dane miline.

Hvala, Gospo, što me svu opere,

što me ti dovede na svoje Pećine,

tamo gdje i moja duša Nebo dere.

Krajnji čas je da se svi obrate,

to sam uvidjela, to sam svima rekla,

a sada mi daješ kiše da me domu vrate,

da uživam za sve ono što si meni stekla.

Hvala Bogu što sam ovo doživjela,

hvala Bogu što sam otkrila sve tajne,

ja, ovakva ista koja nije ništa znati smjela,

otkrila sam veo svijeta i bisere sjajne

jer je Bog se smilovao malenima,

a ne onoj moći ljudskoj koja misli da je sveta,

što još uvijek zbunjena je perlama šarenima

još od tada kad sam otišla ja s ovoga svijeta.

10.10.2016. 16:19