Ordinary Wife

When you have something to complete

When you have some time to wait

When you give away your every beat

To meet somebody once and straight

You get signals and memories for sure

Remember the words with special meaning

That sit at the heart as the best cure

And then again that scare of dreaming

You have to say thank you at least

But it is far too late to be thankful

Was your choice to act like a beast?

Was your acting so cold and cruel?

Have you ever said that word of love

When you spoke about money or life?

Have you ever been a quiet cove?

Why couldn’t you be an ordinary wife?

All that’s nothing because you hear

That you still have some job to do

You have to listen and clear the tear

Signals and words still comes to you

Zime životne

Ponekad trebaš neko vrijeme

kako bi razmislio, udaljio događaje,

kako bi skinuo s leđa ono breme

dok ti nelagodan osjećaj traje i traje

sve dok ne dođe opet neko “Oprosti”

i dok se sve ne vrati na staro mjesto

pa ti se opet griju promrzle kosti

i sve se mijenja i prolazi često.

Ponekad trebaš vremena za nezaborav,

za pospremiti ljubav u neku ladicu

da bi opet postao normalan i prav,

a sjećanje neumitno tamo stvara klicu

i sjećaš se još uvijek prepirki i praštanja,

i sjećaš se zašto je neka veza potrajala;

ona nije postojala zbog pukih maštanja

nego je uvijek ljubavi još izdajala

pa si tužan zbog kraja i srdi te praznina,

i pucaš po nebu, šutiraš limenke,

i nigdje ne postoji ona osobina

koja te je dovela dotle da ganjaš sjenke,

a niti jedna ne zna lijepo zamoliti,

tražiti oproštaj i smiriti vatre.

Samo se bol može još više proliti

kad vidiš ljubavnike kako snatre

jer tvoja je ljubav bila bolja i realnija,

a Bog ju je uzeo samo za sebe.

Tvoja je ljubav još uvijek najsjajnija,

ona te s vremenom sve više zebe.

22.08.2015. 02:37

If You Change Your Mind Again

Why the heavens you drunk get dry

Why have you been so depressed

While you had a wish to fly high

While your heart was so obsessed

throwing your gifts into the wind

because maybe some fool will pick

and certainly not for your bloody skin

and certainly has for you just a kick

Why you stopped to eat the ashes

Only be cause of your newborn dream

And did you need to reach higher classes

Only to be a volunteer’s scream

throwing your gifts into the wind

because maybe some fool will pick

and certainly not for your bloody skin

and certainly has for you just a kick

When you decided to be a homeless

You certainly needed something to blow

Why you took hope and a bit of happiness

Instead to let yourself to make a show

throwing your gifts into the wind

because maybe some fool will pick

and certainly not for your bloody skin

and certainly has for you just a kick

When you decided to get in love

Your certainly had to commit

Why you started to cry for glove

Instead to let the mud to split

throwing your gifts into the wind

because maybe some fool will pick

and certainly not for your bloody skin

and certainly has for you just a kick

When you heard that you have to be death

You certainly needed to become a liar

Needed to smile to everyone you met

Needed to light the best burning fire

throwing your gifts into the wind

because maybe this girl will took a pick

and certainly most for her pale skin

and has for you only to be a lyrics freak

Nocturno 2

Toliko sam lijepih snova ostvarila

i toliko nezaboravnih trenutaka se zbilo;

toliko me sudba ova podarila

da ne znam zašto me je tako dugo bilo.

Svi su rekli da sam sebična i hladna,

a moj Bog me drži bez grižnje savjesti

sve dok ima barem malo sunca skladna,

sve dok od te potrage se valjda ne osvijestim.

Tada bit ću žalosna u predvečerje

jer mi više skoro nitko oko mene nije star.

Tada će me postaviti kao stalak za perle

tamo gdje svi žive stari kao neki ormar.

I o tome zapravo samoći pripovijedam

čitavo, svo vrijeme životne mi sile:

da su grozni grijesi koje ispovijedam,

da su samotne mi često noći bile.

Ne znam zašto pogledi me vuku

uvijek negdje prema zalascima

koji svijetle jedini u muku.

Ne znam zašto vrat mi slab ne klima.

20.08.2015. 18:21

Mrva zlata na dlanu

Tako si bio, Bože, nježan prema meni

kao da držiš na dlanu malo pile,

kao stari ljubavnik prema mladoj ženi,

kao da čuvaš mrvu zlata i svile.

Zar mi je zaista bilo tako potrebno i loše,

zar sam zaista bila tako krhka i slaba;

zar se te kratke molitve tako sporo troše

i zar se zaista može preletjeti graba

kada čovjek zapadne u to duboko stanje

u kojem se nađe samo površnim trenom,

iskreno kao obično dječje pitanje?

Zar se tako drhti pred jednom ženom?

Tebi sam uvijek u životu bila svatko i sve,

Tebi sam bila nedodirljiva sveta sjena.

Ti si kvadrirao moj život i strune njegove

jer ostadoh sama kao pobjednička stijena

po kojoj vjetar brije i zrnca pijeska kovitla

dok se pjeni more u žarkom utonuću

zlatne kugle što toplo zrači i lepršavo titra

po mojoj stopi i po mojem lakom porinuću.

20.08.2015. 03:40

Uvijek kad odlazim

Uvijek kad odlazim, prođe neki stranac

kao sjenka neka, a znam da mi se obraća.

Ne komuniciraš, a ja vidim da je znanac.

Onda opet istinski se mir mi vraća.

Kada odlazim za tvojim pogledima,

mir je tako siguran i postojan

iako te neću dočekati u tim redima

u kojima je svatko samostojan.

No, ipak si mnogima bliži nego meni.

No, ipak znam ono što je bilo moje.

I to je sve, sve od čega mi se srce plijeni

i od čega živim bez ijedne riječi tvoje.

Kao što te nikad nisam sasvim imala,

tako si i sada nedostižan, ništa novo.

Navikla sam da je naša ura kratka, mala;

navikla sam odlaziti uvijek ponovo.

I uvijek kad odlazim, znam da se vraćaš,

u tome je bila svekolika naša mudrost.

Ni po kojoj cijeni ostati, niti kad sve plaćaš,

to je bila naša najhrabrija ludost.

19.08.2015. 17:20

Odbjegli leptirići

Tužne noći usamljene

uz radio neki što samo smeta,

tužne bez misli noći,

bezvoljne i uramljene

nekim svježim daškom ljeta,

pusti pakle, kad ćeš proći?

Razdor što ga unesoše teški zbor

i neka otežala stara rana

sada peče jako kao neko rasputavanje

uzaludnih nada koje ne prekide niti romor

kao ravan tijek nečujnoga plana

o sigurnom uništenju jer čemu davanje

i nuđenje ruke ljubaznice, pomirnice

kad te vijekom traži svatko sve to više,

sve to teže uzaludne porođajne muke?

Dokle treba izbjegavati si posrednice

leptirice, dašak što se u grudima njiše

i tako izvjesno najavljuje odbijanje ruke?

Tužne noći buduće, neslućene,

hoćete li Boga zazvati i dovesti,

kada ćete Ljubav moju malo umiliti,

moje rane dane sadašnjosti upućene

kad sam znala i molitve isplesti?

Zar sam ipak morala procviliti?

19.08.2015. 00:58