Duh Domovine

History of Croats by Ivan Meštrović

 

Svakog jutra, večeri i noći

molim za sve zločince i hude

pa zar tada da ne praštam?

U poniznoj Isusovoj moći

nalazim sve grešnike i Jude;

zar da zbog njih ja ispaštam?

I da okrećem tad svima leđa

kao da sam ukleta i prazna,

k'o da propovijedi ne čujem na uši?

Što su riječi mojih pređa

ako nisu plodna polja razna

i ostavština na mojoj duši?

Praštanje slobodu daje,

vrijednu svakog napretka u nadi,

ali oprez tu je i bez zaborava.

Da li grešnik svak se kaje

ili protiv moje domovine radi,

dionik je Kristovoga prava.

Tako i ja kad oprostim.

Čak i sažaljenje dođe

što ga ne želim ni žeti.

I za svetim stolom kad se gostim,

nosim dušu što kraj mene prođe

da bih mogla Kristu sebe razapeti.

Jer ne želim biti dio onih godišnjaka

što pokrenu sebe vrlo rijetko,

koji ne znaju ni u desno, ni lijevo.

Zašto ginule su duše mi vršnjaka?

Da bi sada sudio im netko?

Ili da ubijala bih sebe gnjevom?

Ratnici su ovi naši, i mlado, i staro.

Tu ljepotu Doma braniti se mora

od svakoga neprekidno stoljećima,

žrtvu dati svak sa svojim darom.

A kad stigneš na prag svetih dvora,

hvali, Dome, svojim proljećima

dragog Boga kojemu se ispovijedaš.

Za sve mrtve, za sve žive Krista moli

i predragu Majku, našu Djevu.

Jer ti s njima svoju pobjedu zalijevaš

i jer znaš da uvijek sve to boli;

jer taj Duh posveti svakog Adama i Evu.

06.07.2023. 04:33

"Jer bijah gladan ..."

 

„Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me;

gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.” 

Mt 25,35-36

Ti si predvorje moje, moja spavaonica i moj dnevni boravak.

Ti si moja postelja od zvijezda, moj noćni povjetarac, molitva i razgovor, pjesma koju samo mi dvoje znamo.

Često mi daješ poneku riječ iz te pjesme, poneku notu, a ja više od toga ne mogu nositi.

Ti si harfa i lira srca moga, ti si moje nadahnuće za vječnost, ti si moj pošiljatelj i primatelj stihova i zvukova, glasa i šapata.

Znam da griješim, mnogo. Kako drugačije uhvatiti Tvoju riječ, a da ne budem ponekad brzopleta, ovakva zaboravljiva i hiperaktivna?

Stalno mi govoriš, pratim Te do iznemoglosti i stradavam na više različitih načina; ne znam odrediti granice, nemam garda za ljude kao ni za Tebe, Bože moj.

Oslobodi me oholosti jer i kada griješim, pripisujem to Tvome pozivu, svojoj bolesti, opravdavam se beskonačno.

A tada progovaraš u Duhu Svetome koji mi potiče zdrav razum: moraš čuvati svoj život. Moraš se sačuvati za Gospodina jer ne znaš koliko Ti je odredio dana.

I noći. Ovakvih ugodnih svježih noći u molitvama.

Potpuno si me smirio, ali grijesi su moji vazda preda mnom.

Eto, ima nešto što ne mogu samostalnim naporima savladati i ne znam granicu između naviještanja i bolesti, a svjesna sam da je ta bolest moja kušnja. Odakle mi mentalna snaga, pitam se, ako ne od Tvoje precizne ruke.

Jer Ti određuješ da izvučem jako dobre pouke iz svojih grešaka, da upoznam sebe, da spoznam Tvoj put. Da me posvetiš, ali ne bilo kako i bilo kakvu već se usudim reći – savršenu u okvirima koje mi zadaješ.

Nitko, kao niti ja, ne može vidjeti savršenstvo Tvoje volje, Kriste, i Tvojega upravljanja čitavim svijetom i svakim ljudskim dahom.

Neprekidno molimo da spasiš osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe. Vjerujem da su to okorjeli zločinci, njima je potrebno više milosti.

A opet, tražiš veću odgovornost od onih koji Tvoje milosti nalaze u izobilju. I svi smo grešni, a svete ne primjećujemo jer su marginalizirani, jer uopće ne nalikuju po vanjštini na nas, vjernike. A ti ljudi ispaštaju da bismo mi dokučili nebeske tajne posvećenja.

Ti ne gledaš vanjštinu, uredne odore, blage osmijehe, brze i sporije površne molitve. Ti čuješ uzdah i vapaj beskućnika i bolesnika, oni Te poznaju bolje, oni doprinose Tvojim ranama. Nisu možda niti na vjeronauku bili, možda niti kršteni nisu. I ne spavaju u krevetu po dvadesetak godina.

Znam to, osjećam to jer se sjećam svojega poganskog života što si mi ga odredio da se potpunije obratim. Često pogriješim ohološću jer se osjećam odabranom, izabranom, povlaštenom, ali to je samo osnovno ljudsko vjersko dostojanstvo na koje nismo uopće navikli, o kojemu mnogi i mnogi ljudi niti ne sanjaju. Njima je potrebna Tvoja milost, k njima smjeraju naše molitve, a moliti za druge je jedan od povlaštenih poslova u vjeri katoličkoj.

I to je velika i obilata milostinja, naročito kada nemamo za svoj kruh svakoga dana, nemamo za darivanje, a želje bismo darovati materijalna bogatstva. U takvom slučaju molitva mora biti prava, pravcata i ciljana, srčana i nadahnuta, molitva za prosjake, mada oni najugroženiji ne vole nikada prositi.

U svakom slučaju je dobro kad čovjek i vjernik spozna svoj poziv, kad postane svećenik ili liječnik, ili bilo što drugo zato jer čuje Tvoj glas, bira po savjesti, a ne po dobitku.

Uzalud mnogi čuvaju novac, traže ga i zarađuju na loše načine, uzalud skupljaju ogromna bogatstva jer ne znaju manipulirati novcem.

Što je manje novaca, to je iskrenija i dublja molitva, to je veće nadahnuće i bolja kreativnost, a tada čovjek jasnije vidi gdje se novac može iskoristiti i oploditi.

No, kad je u pitanju služenje braći i sestrama, prilično sam izgubljena i iscrpljena. Ti mi stavljaš, Gospodine, nemoćnike pred oči, ali oni zapravo, kad ih upoznam, pripadaju skupini koja nije ugrožena kao što su to oni koji čuvaju svoje dostojanstvo i nikada se ne žale.

Čovjek siromah ne mora izgubiti svoje dostojanstvo.

Bolesnici ga također imaju.

I svi koji dožive tragedije i gubitak obitelji, koji nose sa sobom mnoge traume, koji su žrtve ratova... dostojanstveni su, ne prose nikada.

Dovoljno je moliti, živjeti sakramentalno i svaka glad posvećena je kao vjerski post.

Dovoljno je navijestiti Istinu, Tebe.

Dovoljno Te je pohoditi zatvorenoga i bolesnog, nahraniti Te vlastitim vjerskim riječima, ogrnuti Te toplinom svoje nade, služiti svojim ljubavnim sposobnostima kojima se otvaramo ljudima i darivamo braći i sestrama po dostojanstvu djece Tvoje, Gospodine. 04.07.2023. 02:41

Psalam 26 Molitva nedužnog

 

Davidov. Dosudi mi pravo, Gospodine,
jer hodih u nedužnosti,
i uzdajuć’ se u Boga ja se ne pokolebah.

2 Ispitaj me, Gospode, iskušaj me,
istraži mi bubrege i srce.
3 Jer tvoja je dobrota pred očima mojim,
u istini tvojoj ja hodim.

4 S ljudima opakim ja ne sjedim
i ne svraćam podlima.
5 Mrsko mi je društvo zlotvorâ,
i s bezbošcima sjesti ne želim.

6 U nedužnosti ruke svoje perem
i obilazim žrtvenik tvoj, Gospodine,
7 da tvoju hvalu javno razglasim
i pripovijedam sva divna djela tvoja.
8 O Gospode, ljubim dom u kojem prebivaš
i mjesto gdje slava tvoja stoluje.

9 Ne pogubi mi dušu s grešnicima
ni život moj s krvolocima;
10 na rukama je njihovim zločin,
a desnica im puna mita.

11 A ja u nedužnosti svojoj hodim:
izbavi me, milostiv mi budi.
12 Noga mi stoji na pravu putu:
u zborovima blagoslivljat ću Gospodina.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Blatni oganj

 

Svom životu odgovorna

kao da se lijepim

preko svake mjere

pokraj Duha plodotvorna

i svoj duh ja krijepim

pod sjenicom naše vjere.

Znam da ne bih smjela

misliti umjesto Boga,

planirati spas,

ali pokret ove duše i bez tijela

pali vatru plama svoga

da razbudi sve to više nas.

Ne znam točno se izraziti,

ali to što želim reći

dobro znaju mnogi.

I ne želim nekoga poraziti,

tinja gasit slaboj svijeći

što je napadaju lažni bogi.

I naš Isus ljubi jako,

nekoga još više

i za vrijeme stalno.

I ne traži srce mlako

koje sporo diše,

makar bilo i kristalno.

Možda misle da se srdim,

znaju da sam agresivna,

teško je to odabrati.

I kad nekoga pogrdim,

vrućica mi opsesivna,

pravednost pozlati

jer ja previše sam brižna

za sva sjajna bića.

Ljubav svaka mi drugačija,

ali svaka mi je letva križna,

nudi opojna mi pića

kao da sam svačija.

Što se više ja zapalim,

to je teži križ za breme,

puno odluka u nizu.

Boga naša slavim, hvalim

što mi dade silno vrijeme

da Mu priđem sasvim blizu.

Znam da Isus govori

i kroz moju kožu ili glas,

mada to mi nije opravdanje.

Ne čekaju mene lovori,

ali u tome je spas

i katarze dugotrajno stanje.

02.07.2023. 14:34

Plavetna ruža i opet

 

Ovu pjesmu za te pišem,

dušo ponizna i srce čisto;

svaku drugu pjesmu brišem,

Zaručnice koja goriš isto,

neprekidno vjekovima

da bi uvijek prva bila

na braniku i oltarima

gdje si svu duhovnost svila.

Blagovati tebe, tvoje riječi

i tvog stila neodoljiv plamen,

jednako je gorskoj mliječi

kao što je podatan ti kamen.

Kao što se budnica pokrene

ili rosna zemlja od sva pota,

tako i ti ljuljaš mene

sred ljepota, sred divota.

Slatka domovino, majko nježna,

puna strasnih zagrljaja,

sudbina ti neizbježna;

ti si zvono rodna kraja.

O, kako te ljubim drsko,

kako ovo tijelo za te tuče!

Živjeti mi nikad nije mrsko

dok me tvoje nebo k sebi vuče.

Eh, da mi je barem reći svima

kako slatka ti je kosa neuredna,

kako topla, prozirna je tvoja plima

i kako si svijetu vrijedna.

Kako trnje i oluje tebe grade

poput srebra što se teško kuša,

kako plavetna je ruža tvoje nade

koju nema niti jedna druga duša.

11.06.2023. 14:24

Čvrsti vez

 

Mojih skoro sedam desetljeća

nije teret i ka zaboravu plovi.

Srce se još jako dobro sjeća

kad su bili podno stopa stari krovi.

Tada su se golubice sve dozivale

da izmjene vijesti i da maslinu donesu,

grančicu što s kopna su je krale

da bih predala se mjesečevu plesu.

Da se nisam pustila tom Proviđenju,

nikad ne bih znala što su predanosti,

što je Križ u svome određenju.

Obuzeo duh bi me obamrlosti.

Da me Bog moj nije ovdje postavio,

gdje bih bila, doktorice, svećeniče?

Nitko mene nije ovdje samu ostavio,

samo vlas je pala gdje i Nebo viče.

O, kako sam zahvalna Ti, Kriste,

nikad neću ispuniti količinu.

Žeđ utažila sam, željna vode čiste

i kakvoće koje nema čovjek u svom činu.

Ipak, dao si mi dobre ljude dobre volje;

uzeo si moju bit da budem ista s njima.

Stvorio si me u tom trenutku da ja budem polje

kada pustili su lijek na svim tim tržištima.

Spojio si mene sa svim svecima i sveticama,

među njima jako osobe mi drage.

Nit' ne sumnjam da obasipaju Tebe molitvama

njine usne, ruke, srca, duše blage.

Ostaje mi još to kraće vrijeme sreće,

ostaje mi Duša u mom srcu koja zna.

Jakog duha tijelo slabo mi se kreće

al' još uvijek čvrsti vez na lađi mi se tka.

I da sam se samo jednom tu pričestila,

uzeo bi mene k sebi, Bože moj.

Već sam odavno Te ja izvjestila

da sam porod uvijek bila Tvoj.

01.07.2023. 14:48

Novo tlo

Tu, pod jarkim krovom sunce peče,

i teško se diše, i propuh je slab,

ali Bog moj meni sada jasno reče

da osluhnem, da okušam nove ceste vab.

Ima više od pola stoljeća dana

da ja tako živim svakog ljeta

gdje sam dijete tavanskoga stana

i da streha otvara mi pogled svijeta.

Strop mi jesenima kaplje kiše lijeva,

sve je sad drugačije, a isto je oduvijek;

golubice klepet, zebe dođu, kos mi pjeva

a sada mi ovdje završava vijek.

Idi sad u zemlju nepoznatu, riječ je Krista,

krajevima koje ću ti predstaviti.

Pustinjska si, kćeri, ona moja, ona ista,

te slobode ne smiješ se prestraviti.

Daj mi, Bože, čuvaj srce svoje plemenito

što ga meni otvaraš i daješ neprestano.

Blagoslovi svima ovo mjesto bremenito,

ostavi mi naše trešnje drvo razlistano.

Neka službenici Tvojoj bude sve po Tvome

jer Ti volja Tvoja puno bolje upravljati zna

nego moja mom životu, jedini moj Dome.

Predajem se lako, pratim Tebe, Kriste, sva.

Ako odem, ako ne stignem se pozdraviti,

ostavi me u sjećanju braće i sestara.

Sve ću vrlo rado zbog Tebe ja ostaviti

jer mi sad Providnost veću ljubav stvara.

01.07.2023. 06:14