Psalam 85 Blizu je naše spasenje

 

Zavolje opet, Gospodine, zemlju svoju, *
    na dobro okrenu udes Jakovljev.
Otpusti krivnju narodu svome, *
    pokri sve grijehe njegove.
Suspregnu svu ljutinu svoju, *
    odusta od žestine gnjeva svoga.

Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš, *
    i odbaci zlovolju prema nama!
Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, *
    prenositi srdžbu svoju
    od koljena na koljeno?
Zar nas nećeš opet oživiti, *
    da se narod tvoj raduje u tebi?
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje *
    i daj nam svoje spasenje.

Da poslušam što mi to Gospodin govori: *
    Gospodin obećava mir
narodu svomu, vjernima svojim, *
    onima koji mu se svim srcem vrate.
Zaista, blizu je njegovo spasenje †
    onima koji ga se boje, *
    i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.
Ljubav će se i Vjernost sastati, *
    Pravda i Mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje, *
    Pravda će gledat s nebesa.

Gospodin će dati blagoslov i sreću, *
    i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim, *
    a Mir tragom stopa njegovih.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Moji snovi

Niti molim, niti čeznem da svi budemo jedno

jer ni ne znam što to znači,

kako li to izgleda.

Zar da postavim se ubojici bijedno

koji se ne kaje, nego zrači

svime što me zauvijek izjeda?

Već ne sanjam da u rajskom dvoru

pjevaju svi kao omamljeni,

čineći od sebe nerazumne lude.

I da spoznat ću i dušu svakom stvoru,

da ću biti kao bog, kao jaram osamljeni,

koji drži grijehe za sve ljude.

Noću gledam teške more, danju sanjam noć.

Sva je sreća da to kratko traje

i da se probudim kao leptirica mlada.

Znam da nisam dostojna i da nemam moć,

ali da mi Isus svu slobodu daje,

i da neću stihovati kao sada.

Želim ostati na Tvome, Kriste, dlanu,

da ne spadnem, da ne skliznem,

da ne zahvati me ponor pakla

što ga gledam kao najtežu Ti ranu

pa za malo i u plač da briznem,

razbijem se kao da sam sva od stakla.

Čini mi se često sve će slično biti

kao što je na toj zemlji uspona i pada,

turbulencija i oscilacija u hodu.

Da od anđela ću mudrost zadobiti

jer i ona u dinamičnosti vlada.

Uz nju spoznala bih Jaganjčevu odu.

23.01.2023. 19:35

 

Zimske noći

 

Zimske noći snježne,

ledenoga zraka,

tihe poput zaleđene rijeke,

traže dah topline nježne

tami dubokoga mraka.

Gdje su sada zore meke?

Oblačno je njima svitanje,

ne razaznaje se niti nit

koja dijeli ove pojave.

Žao onom kog zatekne skitanje,

gdje li će mu zaklon bit?

Ima l' svijetlih zraka da se jave?

Ima li još toplih mjesta

il' ognjišta žarka

na tom krivudavu putu?

Koliko je zima česta!

Čezne sunca jarka

da zagrije i osvijetli rutu.

Blago meni što još imam zid

da Raspelo na njem gledam,

da izmolim Boga naša

za sirota što u snijegu gubi vid,

da ga Kristu odmah predam,

da je obilna mu ispaša.

Da mu nije zima teška

nego skoro laka, kao meni,

da ostvari leden san.

Da ne sanja da je sve to greška

već da počiva u ljetnoj sjeni,

da mu svane rajski dan.

23.01.2023. 04:37

Nadomak raja

 

Prolazim skladno

svijetom ekrana,

blještavih zaslona,

a područje jadno,

duševna rana

kao tajna korona.

Toliko vremena

čovjek ima,

a ne da se stresti

od teška bremena

i samo klima

da ne bi ga smesti

savjesti glas.

Tupost u drijemu,

bezimen porod

ni ne traži spas,

obitelj na trijemu

gdje ne cvjeta plod.

Okreni se k rodu,

mužu il' ženi,

djecu pomiluj.

Plovi na brodu

dok sve se pjeni,

duši se smiluj

koja će ostati

nakon kraja,

brzo i skoro,

pred Boga stati.

Između tebe i raja

sve gorko je, oporo.

Znam da si svuda,

Isuse Kriste,

al' na oltaru

otkrivanje čuda.

Duše će čiste

ići u paru

i u množini,

u razgovoru

i na djelu

prema širini,

na svetu goru

i bliže Tijelu.

Bliže te Krvi

koja budi

život i um.

I besmisle mrvi

da postanu ljudi

što čuju i šum.

Umjesto da upravlja,

postaje rob

i ne zna to reći,

čovjek bez zdravlja;

proklinje kob

i teško mu prijeći

na poljane duha

što ljubav sije,

što svakog odmori

tko ima ta sluha

što srce grije

i svemu odoli.

I razgovara tko moli

ta jednoga Boga,

Presveto Trojstvo;

zna kako se voli

svaku i svakoga;

nebesko svojstvo.

22.01.2023. 18:07

Vratnica života

 

Ne pitaj se što mi se događa

na tom svjetlu, u toj tami

kada tvoja pažnja jako me pogađa.

Danas tebe gledam, mada nismo sami.

Tebe osjećam pod svojom kožom,

oko srca i u kostima što blijede.

Isus Krist nas počastio svojom ložom

da u meni sad ostvari svu duhovnost bijede.

Jer u njoj se rađam, ona vjeru mi razvija,

ljubav postaje mi sasvim svijetla, jasna.

Zid preda mnom sporo se razbija,

iza njega nazire se Isusova duša časna.

Kako daleko su meni te nebeske stube,

a, uz tebe, lako njima kročim.

Sjećanja se zla u srcu potpuno izgube

i ja tvoje napore u molitvu pretočim.

I da toga nema, o, da toga nema,

bezvoljna bi ova duša zapala u san.

Ali danas ona slavna anđeoska trema

podiže me, grije, pretvara u lan,

anđeo me Gospodnji svu preodijeva.

Doprinos je tvoj za mene neizmjeran

i sad, što da čini ova duša koja pjeva,

nego da ti bude narod zadobiven, vjeran?

Danas, kad su ljubavi sve zabranjene,

ti mi posta vratnica života.

Kada božanske su staze izranjene,

ti si meni stubište do svih divota.

21.01.2023. 19:35

Psalam 92 Pohvala Gospodina Stvoritelja

 

Dobro je slaviti Gospodina, *
    pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju *
    i noću vjernost tvoju,
uz harfu od deset žica i liru, *
    s pjesmom uz citru.
Obradovao si me djelima svojim, Gospodine, *
    kličem zbog djela ruku tvojih.

Kako su silna djela tvoja, Gospodine, *
    kako duboki naumi tvoji!
Bezuman čovjek ne spoznaje, *
    luđak to ne shvaća.
Sve ako bi bezbošci nicali ko trava, *
    i cvali svi što zlo čine,
određeni su za vječnu propast; *
    a ti, Gospodine, dovijeka uzvišen ostaješ.

Doista, dušmani tvoji, Gospodine, †
    tvoji će dušmani propasti: *
    raspršit će se svi što čine zlo.
Rog si mi digao ko u bivola, *
    pomazao me uljem prečistim;
i oko mi s visoka gleda dušmane, *
    i uho mirno sluša o onima što na me ustaju.

Ko palma cvate pravednik *
    i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u Domu Gospodnjemu, *
    cvatu u dvorima Boga našega.
Rod donose i u starosti, *
    sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin, *
    Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Psalam 116 Pjesma zahvalnica

 

Ljubim Gospodina, jer čuje *
    vapaj molitve moje:
uho svoje prignu k meni *
    u dan u koji ga zazvah.

Užeta smrti sapeše me, †
    stegoše me zamke Podzemlja, *
    snašla me muka i tjeskoba.
Tada zazvah ime Gospodnje: *
    »Gospodine, spasi život moj!«

Dobrostiv je Gospodin i pravedan, *
    pun sućuti je Bog naš.
Gospodin čuva bezazlene: *
    u nevolji bijah, on me izbavi.

Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, *
    jer Gospodin je dobrotvor tvoj:
On mi život od smrti izbavi, *
    oči moje od suza, noge od pada.
Hodit ću pred licem Gospodnjim *
    u zemlji živih.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.