Znam,
tebi je svakoga dana Božić, a nekome je rođendan uglavnom
obljetnica onoga dana kada su kršteni dok je nekima onaj dan kada se
rodiše za nebo. Ima sretnika kojima je svaki dan imendan.
No,
nismo predodređeni imenom već svojim mogućnostima u Gospodinu koji
nam daruje vjeru i njezino svjetlo.
Volim
ovu tminu oko mene, i tišinu Tvoje ljubavi, vjernosti i odanosti.
Ponekad,
kad šutim, i Ti si bez riječi, bez glasa. Ponekad samo na trenutak,
ali često u ugodnoj i blagoj napetosti kao što je muk često samo
kratkotrajno zatišje pred oluju.
Nije
to kaos, to je mir, to je savršeni red u svemu stvorenom. Svaka
stvar na svom mjestu.
I
srce točno tamo gdje mora biti, u Tebi, u Tvome srcu.
Što
će nam tada riječi? Spoznaje kapaju jedna na drugu, odvija se
dijalog, pouka i učenje. Izlijeva se Milost. Pada na suho i žedno
tlo. Uzdiže se srce i to je tako lijepo i dobro, ugodno i lako.
Povjeravamo se, otkrivam sebe u Tvome svjetlu, rađam se opipljivo.
Osjećam se kao neka princeza, znam i spoznajem da sam Tvoja i da Ti
pripadam potpuno. Vrijeme nestaje, a znam da je moj mir ograničen i
da je moja molitva prepuna skretanja i uzdaha, neravnomjerna.
Znam
da ne mogu puno primiti.
Ti
bi mi dao puno više, ali ja ne mogu primiti.
No,
na taj način moje stope napreduju. Ta Milost što pada na mene čini
me djelotvornom.
Skamenim
se kad shvatim da Milost pada neprekidno, a ja da sam presitna, slabe
duhovnosti.
Dolazim
se napiti na izvoru života, a prerijetko pijem, uvijek presporo
shvaćam, često zaboravljam.
Ipak
me činiš nekako djelotvornom.
Tvoja
Riječ postaje moja djela, i, mada se izražavam svojim riječima,
znam da su Tvoja djela i Zakon puno ljepši, savršeni.
Kako
bi ljudi bili moćni u dobru kada bi osluškivali Milost! Ali Ti se
otkrivaš malenima. Ljudi koji su mudri i pametni stvaraju paktove
solidarnosti ne bi li se dokopali još veće mudrosti, ne bi li
riješili probleme svijeta ili bar jedan problem. A potrebno je samo
jedno: tražiti kraljevstvo nebesko.
Ponizni
dobivaju mudrost, ali ih svijet ne gleda, ne zna ništa od njih
naučiti.
Ne
čini im se mudro jer je lako i jednostavno: slijedi Zakon; prati
njegove zakonitosti; rješavaj se grijeha.
Mudri
i pametni ljudi na to odgovaraju: „Da, ali...”, a taj
nezaustavljivi „ali” - to je jedan običan grijeh oholosti.
15.09.2022. 22:23
Ti
me bez zadrške poniziš, odmah kada zatreba, kad se uobrazim, kad
umislim da sam nešto postigla. Ali kad odlučim približiti se
izvoru života, pa poslije zaboravim ili nemam još vremena, Ti me
već preuzimaš i ne dopuštaš mi da propadam.
Ti
si od mene načinio vjerski savjesnu osobu. A kad je kršćanska duša
u vjerskim pitanjima savjesna, ima sve, postaje sve što je potrebno,
Ti si Onaj koji vodi sve riječi i djela.
Nije
li to čudesno?
Poistovjetiti
se s Bogom, a ne uzoholiti se, već poniziti.
I
tek tada postaje duša sposobna primiti Milost, nositi Tvoju riječ,
slijediti Te.
O,
da sam malena kao vrabac, da sam puno, puno manja, kakav bi to bio
milosni izljev!
Uvijek
Te molim za čisto srce, da mi daš Duha ustrajnosti, ali sada me
umanji, Isuse Kriste, Bože, o Bože moj!
„A
mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva,
poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena.”
Jak 3,17