Istočni
grijeh, onaj prvi ljudski grijeh neposluha prema Bogu, Stvoritelju
čovjeka, jest začetnički grijeh svih grijeha ljudskih. Neposluh
Adama i Eve, kada su kušali plodove sa stabla spoznaje dobra i zla
protiv zapovijedi Božje, imao je za posljedicu smrt jer prvi ljudi
nisu bili stvoreni zato da bi umrli već da bi živjeli u zajedništvu
sa svojim Bogom, sretni i zadovoljni kao gospodari svega na zemlji i
kao roditelji koji bi začeli djecu u čistoći.
Mnogi
će reći kako je nemoguće začeti djecu na taj način, bez prisnoga
zbližavanja, a to zbližavanje drže bludnim užitkom. A tada to
više nije duhovna i tjelesna čistoća. Mnogi ljudi, još od Adama i
Eve, misle da djeca nastaju iz užitka i zbog užitka, ali užitak,
sreća i zadovoljstvo su jedna popratna pojava zbližavanja među
ljudima. Djeca nastaju iz ljubavi, iz brige za drugoga, iz nježnosti
i pažnje prema drugome biću jer takva je bila zamisao Gospodina
Stvoritelja koji jest sama Ljubav i Pravednost, a zbližavanje zbog
potrage za užitkom nije ljubav, nije niti pravednost prema drugima
jer ih koristimo u tom slučaju samo kao predmete kojima želimo
dostići nemogući cilj. Tako smo i došli do pogrešnih zaključaka
kako užitak i potomstvo ne moraju ići zajedno, kako djecu moramo
ubiti ako smo ih začeli kao da nam je nastajanje čovjeka neka
greška, neka neugodnost koja se slučajno može i ne mora dogoditi.
Najgora
od svega je ipak smrt svakog čovjeka, neminovna posljedica ljudske
gluposti i neposluha.
Grijeh
se širi kao zaraza, ulazi u nasljedne osobine svih ljudi i kao
društvena anomalija koja je toliko narasla da mislimo da osim
grijeha ništa drugo nije moguće u povijesti čovječanstva, a potom
nastojimo i uljepšati svoje greške, poroke i mane kako bismo se
utješili i preživjeli, ali samo privremeno.
U
početku Adam i Eva nisu imali, naravno, pogrešnu genetiku,
nasljedne bolesti i slično, ali od kada su unijeli taj prvi grijeh u
svijet i utkali ga u svoje biće, grijeh se sve više i više
proširivao, tako je bilo nekada, tako je danas i tako ostaje
ubuduće.
To
nije teško primijetiti. Svi roditelji su složni u mišljenju da je
djecu potrebno odgojiti, da ih je potrebno usmjeravati ka dobroti i
poštenju, ali ni sami ne znaju kako dobrota, pravednost, ljubav i
poštenje uopće izgleda i kako djeluje te kako se može steći. Tako
živimo nekako kao slijepci, a slijep, kažu, ne može uzeti za ruku
slijepca i voditi ga ka cilju.
Svakom
djetetu je potrebna nježna majka i pravedan otac koji u ljubavi žive
jer djeca vide i oponašaju, a ono što im roditelji govore pamte
samo ako su to na primjeru naučila.
Stoga
naš Spasitelj od smrti i Gospodin Isus, koji se preda grijehu ljudi,
mada sam grijeha nije nikada imao, i koji postade Grijehom što ga
ljudi osudiše i razapeše na križ da pogine u mukama, a Gospodin
Isus na taj način razori smrt u nama kao neminovnu posljedicu naših
grešnih misli, riječi i djela, postaje drugi, Novi Adam koji stvara
i čini sve novo, rađa u nama vječni život, oprašta grijehe i uči
nas i odgaja kao Jedini koji vidi sve, nije slijep kao što su svi
ljudi više ili manje slijepi od grijeha te nas jedini On, kao Otac i
Roditelj vodi i odgaja za novo nebo i novu zemlju, preobražava nas u
ljude koji smrti nikada vidjeti neće.
Zato
je poveo svoju Dvanaestoricu apostola i od njih načinio novi početak
i začetak Crkve koja nam je univerzalna majka i učiteljica, a svoju
zemaljsku Majku, blaženu Djevicu Mariju učini bezgrešnom od njena
začeća da poslije začne Božjega Sina Isusa po Duhu Svetom u
čistoći svoga poslušna i ponizna srca te postade Majkom Crkve i
svih ljudi ikada rođenih, i svih ljudi koji su ikada začeti kako bi
ih vodila i odgajala.
Jer
nema pod ovim nebom nikoga drugoga tko bi nas uspješno odgojio i
preobrazio od neposlušne djece u zdrave i zrele ljude koji bi bili
kreativni, koji bi bili jedinstveni u zajedništvu s Bogom i
međusobno i koji ne bi nikada saznali za tragediju požude očiju i
srca, pohlepe koja uništava, bluda koji izobličuje i slično.
Crkva
postade Božja ustanova koju naš Gospodin i nebeski Otac utemelji na
sakramentima koji iznova rađaju ljude, peru ih od Istočnoga grijeha
prvih ljudi, opraštaju im nove grijehe kako bi mogli uvijek iz
početka postajati sve zrelijima, hrani ih svojim Tijelom i Krvlju
kao jedinstvenom hranom za dušu i tijelo kako bi kršteni imali
snage i moći od Boga da napreduju u zrelost, da se mijenjaju na
bolje i da se preobraze u istinske muževe i žene čija djeca neće
odrastati u sljepilu, pomazuje ljude koji postaju Božji svećenici i
pruža pomazanje od kojega kršteni postaju zdravi i od kojega se
preobražavaju za vječni život.
Tako
postaju kršteni jedna zajednica, jedno tijelo kojemu je sam Isus
Krist glava, a vjernici udovi toga tijela, i kada pati jedan, pate
svi; i kada se raduje jedan, raduju se svi.
Da
bi to zajedništvo dobrote, ljubavi i pravednosti u Gospodinu Bogu
bilo što stvarnije, da bi vjernici znali da jesu grešnici, ali da
su po Bogu također i sveti, brine se Djevica Majka Marija,
Odgojiteljica krštenih i svih drugih ljudi, vjerne privodi većoj
bliskosti s Kristom, a nevjernima pomaže da se vrate u krilo Očevo.
04.08.2022. 06:48
