Thursday, June 20, 2024

Sveti Bog

 


Dostojna tvog stvaranja,

slavit ću te dovijeka,

Bože mog izgaranja

koji ljubiš slugu, čovjeka.


Pred tobom smo prah,

ali si se smilovao

i uslišio nas kao znak

da bi s nama pirovao.


Dao si naslutiti

prostranu si veličinu

i sve nas naputiti

kao svoju imovinu.


Što je zrno prašine

pred svetošću tvojom

od koje nam milost sine

da nas zoveš zaručnicom svojom.


Ti nas ljubiš izvanredno,

mada gledaš nam slaboće;

popravljaš nas neizmjerno

od svoje kakvoće.


Modrica nas tvoja liječi,

tvoja patnja sve nas rodi,

a zbog svoje vječne riječi

vodiš nas k slobodi


u kojoj smo dionici

tvoga srca, tvog života

kao da smo silnici.

Sveta tvoja je dobrota.


Nedostojna tvoga spasa,

vječnoga opraštanja,

ropkinja sam vremenita sata,

službenica tvog ispaštanja.

20.06.2024. 01:20

Wednesday, June 19, 2024

Sluge beskorisni

 






Ponizan čovjek je uzoran i sretan čovjek, on je kao prazna posuda u koju se može izliti izobilje Milosti. Poniznost je suprotnost oholosti, a mi, ljudi, iako mislimo da smo skromni, vrlo lako se pretvaramo u oholice i u ljude koji imaju problema s taštinom. Naravno da nije dovoljno odlučiti postati ponizan kako bismo više dobili od Gospodina, to već liči na taštinu i neskromnost pa čak i na licemjerje.


Ponizan je skroman čovjek koji se ne pouzdaje u sebe već je na dobrom putu da se prepusti Božjem vodstvu, a Bog će ga učiniti svojim darovima još više poniznim. Poniznost je stav grešnog stvora pred Svemogućim, skrušen je jer ponizan čovjek zna da je primio od Boga sve što ima i da je uzgred još i grešnik i slab. On je zaista sluga beskorisni. Njega će Gospodin proslaviti. Poniznost je Božja, Kristova koji nas svojim poniženjem spašava i poziva svoje učenike da s ljubavlju služe svojoj braći kako bi se tako u svima proslavio Bog (Dufour, str. 907). No, tek kada čovjek zađe u godine i kada nakupi vjerskoga iskustva, tada može iskreno steći poniznost kakvu očekuje Isus.

Slovo Zakona ne može pomoći da se čovjek nauči poniziti pred Bogom i ljudima. Čovjek poželi biti ponizan i jako uspješan u svojoj poniznosti pa se ulaguje i glumi pred ljudima kao da nije u vezi s Bogom i kao da Boga ne vidi i ne čuje. To se pretvara u dobro poznato licemjerje i čisti formalizam (Dufour, str.493): religiozno licemjerje vara druge da stekne cijenu na račun svojih religioznih čina kojih namjera nije iskrena. Licemjer izgleda kao da radi za Boga, a zapravo radi za samoga sebe. Tako se i molitva, i post izopačuju zbog nastojanja licemjera da ih vide ljudi. U želji da spasi lice i obraz licemjer zna probirati Zapovijedi ili ih podešava lukavom kazuistikom, danas bismo rekli demagogijom. Tako ispada da cijedi komarca (siromašan narod), a devu proždire (svoju vlast i ovlaštenja, porezi i nameti) ili da Božje uredbe izokrene u korist svoje otimačine (korupcije) i svoje neumjerenosti.


Isus je ponizni Mesija poniznih i uglavnom je strpljiv i blag, ne lomi napukle trske, niti gasi stijenja što tinja, a zbog onoga što prepati, naviknu slušati. Moramo ući u školu milosrdnog Učitelja blaga i ponizna srca, moliti ga za skromnost, blagost i poniznost kako bismo postali kao jedan od onih malenih koje Isus proglašava sretnima i blaženima jer će baštiniti kraljevstvo nebesko. Gospodin je pravi čovjek koji je došao spasiti grešnike i bolesnike i ne ide za svojom slavom već se dotle ponizuje da učenicima pere noge. Isus, Božji Sin izništava se dotle da umire na križu radi našega otkupljenja.

Poniznost ide odmah uz vjeru, nerazdvojive su.

Ponizni dobiva oprost od svojih grijeha i preko njega se očituje mudrost Svevišnjega. Poniznu Djevicu, koja samo želi Bogu služiti, Bog je učinio majkom svoga Sina, našega Gospodina te je okrunio za kraljicu neba.

Slabi se otvaraju moćnoj Božjoj milosti koja nikada ne ostaje jalova. 19.06.2024. 10:00

Isuse blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svome.



Djevičin pir

 


Dan osvanu vjetrovito i svježe,

ispunjen je ptičjim cvrkutom.

Vrapci lete, kao strijele bježe,

vrane kruže okomitim kutom.



Jutro prepuno je obećanja;

sunčeva će kugla proviriti,

uzrok ljudska radovanja,

prozori će lagano zažmiriti.



Rastanak je s tminom tih,

nježan kao Radosna vijest

kad u srcu pojavi se stih

koji hrli s molitvom se srest.



Blaga je tišina i taj mir

što obuzima moj stan

kao da je svuda Djevičin pir,

navještaj za čitav dan.



Anđeo je Gabrijel navijestio

da će Djeva rodit Spasitelja

i blaženstvom je osvijestio

da će ljudi zadobiti Prijatelja.



Duh je Sveti nju osjenio

za početak posljednjih vremena

jer je staro doba za vijeke zamijenio,

izbio jahača smrti iz njegova stremena.



Gledam krošnje i nebeske ptice

kao da sam opet zadobila dar

vječnoga života i sred drhtavice

znam da slavi ovaj sveti par;



slavi svako jutro pobjednika Krista

što u mome srcu živi i treperi.

Radosna li dana i svitanja čista!

Divno li je ovo prebivanje u vjeri.

19.06.2024. 05:38



Tuesday, June 18, 2024

Da te nemam

 


Kiša šušti, slabo pada i romori

dok me Tvoje ruke grle,

a Bog časni iz Tebe govori

riječi blage, epitete vrle.



Budi nježna, nježnija od cvijeta

da te mognem treptajem sačuvati

i od vjetra i od bijela svijeta,

da te smjednem samo svojom zvati.



Ne puštam te nikom drugom

jer je Bog u tebi kao Gospod moj

što me ovjenčava sjetnom tugom

kada god pošalje te u vrli boj



kako duša saznala bi da te ljubi

i da bez tebe bi bila izgubljena,

da bi nosila na srcu oklop grubi

i da nikad ne bi bila zaljubljena.



Pođimo sve tako, zagrljeni,

zajedno u nove dane

i u Bogu, i u Tebi, i u meni

jer tek tada zora svane



svakom biću, svakoj samotnici,

duši koja ne zna nikog prožimati,

koja živi tugu kao da je u tamnici,

koja neće đavlu srce svoje otimati.



Tako dobit ćemo sve te bitke,

a još više neki zaljubljeni par;

pojit ćemo kapljama ih vode pitke

što izvire s neba kao ljubavi nam žar.



Nećeš nikad više odlaziti

ni od mene, ni u bijedu;

ne moraš se tugom poraziti.

Nosi sunce u tu kaplju blijedu.

28. ‎siječnja ‎2019. 15:58:53



Problemi s učenjem

 


Prorokovanje u Svetom pismu jedna je od najupečatljivijih pojava unutar izabranoga Božjeg naroda. Bog nakon stvaranja svijeta izabire jednu osobu od koje će izrasti veliko potomstvo, a to će biti čitav jedan narod, nacija i vjerska zajednica koja će biti taj izabrani narod od Boga. Oni će biti Božji narod,a on će svima njima biti Bog. Bog daje Deset važnih životnih zapovijedi u obliku Zakona za svoj narod, a također Bog još izabire i pojedince koji će biti učitelji naroda u skladu s tim Zakonom. Prvi i krajnji smisao toga je Božja volja da cijelom čovječanstvu Bog predstavi sebe i da se pokaže kakav je on Bog, za razliku od mnogih svjetovnih božanstava u povijesti ljudskog roda.

Bog stvara svijet, sve što je čovjeku vidljivo i nevidljivo, stvara prve ljude i sjeme od kojega nastaju mnogi i bezbrojni narodi i ljudi. To je znak Božjega izobilja koje uvijek krasi djela jedinoga pravoga Boga.

Izabrani narod ne klanja se uvijek kako treba svome Bogu, ali zato se tog njihovog Boga boje svi okolni narodi i to je tajna prorokovanja i naviještanja. Sam narod prolazi kroz grubo sazrijevanje i velike nevolje, samo da bi Božja volja bila pravilno shvaćena diljem svijeta kao i u Božjem narodu te svi drugi mogu učiti iz tragičnih ili vedrih iskustava Izabranog i privilegiranog naroda.

Proroke Bog također izabire po svojoj volji, ni po čijoj tuđoj naklonosti. Bog pritišće neku osobu svojim riječima i Duhom svojim, a prorok se osjeća prisiljenim govoriti narodu o nezakonitim radnjama, opominjati narod, upozoravati da će nepravilnosti donijeti svoje teške posljedice. Zaista se događa ono što proroci kazuju. No, narod i ostali narodi jesu u velikim problemima s učenjem. Vjerske vlasti čak progone proroka jer ne podnašaju istinu kako je čuju od proroka. Proroci, i sami u nevoljama, uče na svojoj koži i u svojim životima kako što bolje razumjeti Boga i dok nastoje upozoriti ljude oko sebe, spoznaju kako je to gotovo neizvedivo jer smo svi takvi, tvrdih šija i teško se nadograđujemo u zakonskim i etičkim pitanjima. Ali Zakon je Božji, ljubav je Boga strpljiva i neograničena pa postavlja čovjeku uvjete koje je potrebno ispuniti i zadovoljiti da bi ljudi Boga uopće mogli čuti, a onda i upoznati pa prepoznavati u dijaloškom odnosu pojedinaca i zajednica s Bogom koji ih stvori iz izobilja svoje ljubavi i naklonosti.

Vječnu sreću naroda proroci obilato navješćuju uvijek, svima i posvuda, a ona se sastoji u budućem silasku Sina Božjega i Sina Čovječjega, najvećeg, Velikog svećenika i Učitelja koji će donijeti oslobođenje narodima od zatvora i ropstava njihovih jer to je sam Bog koji će im konačno pokazati kako mu mogu sličiti, kako mu mogu prići, kako slijediti duh Zakona i kako ljubiti Boga, bližnjega i sebe same.


Veliki i dobri Učitelj, Bogočovjek Isus Krist silazi u tajnosti i tišini na zemlju. Rađa se kao malo Dijete u krilu Djevice Marije koja je osjenjena Duhom Božjim. Raste do dvanaeste godine na miru i kao običan čovjek, a nakon što se izjašnjava svojim zemaljskim roditeljima, Djevici Mariji i pravednom udovcu Josipu, da mu je njegov Otac nebeski u Hramu u Jeruzalemu te da je i Isusu mjesto u kući Oca nebeskoga, ostaje im poslušan sve dok ga Otac nebeski, naš Bog ne pozove i pošalje učiniti ono što Bog govori stotinama godina, i što čini. Isus je izvršitelj obećanja Očevih i, kao Prorok nad svim prorocima, govori u prisbodobama, čini dobro, iznenađuje ljude velikim čudesima i izabire svoje najuže prijatelje, Dvanaestoricu kojima otkriva značenje svojih riječi i djela. Vodi ih sa sobom u Jeruzalem i na Maslinsku goru, ustanovljuje od kruha i vina na Posljednjoj večeri svoje Tijelo i svoju Krv i tada opet u tišini, za razliku od starih proroka, i bez riječi polaže svoj život kao Janje što ga odvedoše zaklati, ubiti, uništiti. Zar nije rekao istinu, zar nije rekao da je on sam Istina i Život i pokazivao im put u nebesa, put vjere u Sina Božjega?

Ali potom slijedi poslanje Duha Svetoga, Boga koji izlazi od Oca i Sina i koji dovršuje obećana Božja djela. Nakon što su primili Duha Svetoga, Dvanaestorica su, između ostaloga, postali proroci koji navještaju svima kako svi koji vjeruju u Krista jesu proroci i navjestitelji Isusa, Riječi Boga živoga.


Ja sam Uskrsnuće i Život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će”Iv 11,25-26


Proteklo je pet tisuća godina, ali i danas ima ljudi koji su tvrde šije, koji robuju svojim grijesima, ali koji i imaju Kristov saziv, Crkvu što je utemeljena na sakramentu Posljednje večere, na sakramentu u kojemu ih Bog oslobađa iz ropstva, na sakramentu kojime postaju od običnih ljudi oni koji su izabrani, čitavi narodi se krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Svi imaju čast i vlast prorokovati sebi i drugima, razgovarati sa svojim Bogom u molitvama i obredima, koristiti sakramentalnu ženidbu ili sveti red, i doživjeti sakramentalni ispraćaj s ovoga svijeta u kraljevstvo nebesko. 18.06.2024. 17:15



Život raja

 


Utjeho moja,

uzdanice

ova srca slaba,

riječ je tvoja

svagdanice

moja topla graba,


sklonište od svega

što je svijetu milo

i što drugi vole.

Ti si stalna njega

i kad bi se dogodilo

da mi treba škole.


Ljuljačko vrtna

duše ove, ova duha

koji nekad skiće;

hridino smrtna

usmjerena sluha

što ga traži moje žiće,


nikada ne molim

ozdravljenje

jer me tako stvori

pred svijetom golim

čije omraženje

sikće kada zbori.


Ta, sve je tu

što treba

za vječno oživljavanje

na javi, u snu

do ta neba

od kojeg je proživljavanje.


Umna stamenosti

što me dirne

kao dodir tvoj,

šumna nevinosti

duše mirne

kao drhtaj moj.

18.06.2024. 03:29

Svi njihovi svjetovi

 


Proći kroz tjesnace i tunele nekoga zvanja nije lako, razumjeti se u politiku ili psihijatriju, ili u teološku znanost. Siromasi, bolesnici, drugačiji, marginalizirani, rubni ljudi žive. Žive u ovom svijetu novoga i staroga normalnoga gdje se svi razumiju u visoka znanja i, kao neuki, kažu, žive, jadni, u svojem svijetu. Da, sažaljenje je sve što normalan svijet može pružiti tim ljudima od kojih mnogi prihvaćaju to sažaljenje kako bi ušićarili nešto čega nemaju dovoljno. Kad bi sav normalan svijet pokušao shvatiti koliko dostojanstva, istinskog dostojanstva u Gospodinu imaju ovi drugačiji, bilo bi to dobro i zdravo za njih. Ako i žive u svom svijetu, drugačiji ljudi nisu ni malo bijedni, niti jadni, osim kada ne uspijevaju upozoriti normalne ljude da srljaju u propast.

Najteže je to što drugačiji moraju naučiti ponašati se kao da nisu drugačiji, ali to im je samo još jedna vrlina više. Drugačiji su sposobni razumjeti normalne ljude, ali normalni ljudi nikada neće razumjeti taj drugi svijet drugačijih ljudi, odnosno, sve njihove svjetove u kojima postoje čula i osjetila za drugačije stvarnosti, za dublje proživljavanje života, za neizmjerno puno uloženoga truda i stjecanje izvanrednoga životnog znanja i iskustva. Ti drugačiji ljudi neprekidno ustaju i hodaju u život, iz dana u dan, svakoga trena su kreativni i uspješni u svom načinu života i svakoga trena su spremni na iznenađenja koja su za njih prilično rijetka jer nije teško predvidjeti mnoge ljude, ponašanja i događaje kad im se na vrijeme primjećuju uzroci.

To je svijet Božje milosti u velikom svijetu pogrešaka, ratova i grijeha. 18.06.2024. 00:04


25 Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. 26 Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. 27 Nego lûde svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; 28 i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, 29 da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. 30 Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, 31 da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.”1Kor 1,25-31




Popular posts