Pjevala sam pjesmu tvoju,
al' su zraci ispunjeni sumaglicom,
ne čuje se i odzvanja.
Jednu staru, tužnu, svoju
kao molitvu ću poslat' golubicom,
mada već odavno je ne sanjam.
Neće dati da je puštam,
maknut će mi moje blago,
opet uništit će duši snagu.
Ipak malo si dopuštam
slati ono biće drago
da se smiri tvojim pragom.
Tužna nota, ali lijepa,
postala je oda doma
kada bijah mlada.
Nije tiha, nije slijepa,
nije niti tako troma,
uspomena moga grada.
17.06.2024. 21:05
Roditelji, vrijeđate li dostojanstvo svoje djece, dajete li im pogrdne nazive i grube opomene ili batine, čuvate li svoje obiteljske tajne za dobrobit djeteta ili da ga ne izgubite?
Pretjerani strah u djetinjstvu, opravdani ili neopravdani, može voditi dijete u retardaciju, može se razviti kao narcisoidnost, paranoja bizarnost, tiranija, opsesivnost, a za to sve danas postoje dobre terapije i lijekovi. Što bolesnik ima bolju psihološku sliku, što bolje je naučio razlikovati i znati što je dobro, a što je zlo, lakše se liječi.
Dva bolesnika s istim simptomima mogu jako različito reagirati na isti lijek. Tu značajnu ulogu ima marljivost, plemenitost, obrazovanje, to jest lijenost, sebičnost i neukost kada bolesnik ne razlikuje čistoću od bluda, niti ako je u braku. Ovdje se govori o mentalnom zdravlju. Neka osoba ne mora biti negativna i neodgojena, a da je ipak duševni bolesnik koji pati u psihi.
Ako isprepadate dijete tako nelogičnim riječima i naredbama kakve ima rodna ideologija, bolest se pretvara u tešku psihozu već u ranoj dobi. Na žalost, i djecu ubijaju ako se počnu raspucavati s oružjem u nekoj školi. A neki promatrači pomisle da je tako najbolje za dijete, da se ne muči čitav život. Sve samo da se ne otkrije grijeh u obitelji, da ne dođe do razvoda jer za neke je to velika sramota. I strah da će izgubiti ženu, muža, djecu, imanje, a možda i završiti u zatvoru ili u umobolnici.
Još jednom na žalost, javnost u cijelom svijetu slabo je senzibilizirana za takvu djecu, i kada odrastu na lijekovima, ne mogu se socijalizirati, pedeset posto su odgovorni pacijenti za svoju resocijalizaciju, a pedeset posto je odgovorno društvo.
Mnogi nešto znaju, ali se ne usuđuju reći javno jer ih je strah od odbacivanja i nerazumijevanja okoline. Kada neki bolesnik napomene da je bolestan i da mu je potrebno malo pomoći i razumijevanja oko povratka u društvo, tada mu govore: „Ma, nije to ništa” što je vrlo neozbiljno i neodgovorno od strane javnosti koja o sebi ima idealizirano mišljenje.
Bolje je biti bolestan i sam, nego ući u društvo koje neprekidno ogovara ljude, koje laže često pa se brani da se samo šali, koje priča vulgarne viceve, morbidne viceve i šale, koje psuje. Tako sočnih psovki nema kao što su vjerske psovke. To pogani prvo nauče o kršćanstvu pa ga zaobilaze u velikom luku.
„Ne,
nije ruka Jahvina prekratka da spasi,
niti mu je uho
otvrdlo da ne bi čuo,
2 nego
su opačine vaše jaz otvorile
između vas i Boga vašega.
Vaši
su grijesi lice njegovo zastrli,
i on vas više ne sluša.
3 Jer
ruke su vaše u krvi ogrezle,
a vaši prsti u zločinima.
Usne
vam izgovaraju laž,
a jezik podlost mrmlja.
4 Nitko s
pravom tužbu ne podiže,
niti koga sude po istini.
U
ništavilo se uzdaju, laž kazuju,
začinju zloću, a rađaju
bezakonje.
5 Legu jaja gujina,
tkaju mrežu
paukovu;
pojede li tko njihovo jaje, umire,
razbije li ga,
iz njega ljutica izlazi.
6 Njihovim tkanjem nemoguće se
odjenuti,
ne možeš se pokriti njihovom
rukotvorinom.
Rukotvorine su njihove djela zločinačka,
rukama
svojim čine nasilje.
7 Noge njihove u zlo hitaju
i
brze su da krv nevinu proliju.
Misli su im misli
zločinačke,
pustoš i propast na njinim su putima.
8 Put
mira oni ne poznaju,
na stazama njihovim nema pravice.
Iskrivili
su svoje putove,
tko njima kreće, mira ne poznaje.
9 Stog
se právo od nas udaljilo,
zato pravda ne dopire do nas.
Nadasmo
se svjetlosti, a ono tama;
i vidjelu, a ono u tmini
hodimo.
10 Pipamo kao slijepci duž zida,
tapkamo kao
bez očiju.
Spotičemo se u podne k’o u sumraku,
sasvim
zdravi, kao da smo mrtvi.
11 Svi mumljamo kao medvjedi
i
gučemo tužno kao golubovi.
Očekivasmo sud, a njega nema,
i
spasenje – od nas je daleko.
2 Jer
mnogo je naših opačina pred tobom
i grijesi naši protiv nas
svjedoče.
Doista, prijestupi su naši pred nama,
mi
znademo svoju krivicu;
13 pobunili smo se i zanijekali
Jahvu,
odmetnuli se od Boga svojega,
govorili podlo,
odmetnički,
mrmljali u srcu riječi lažljive.
14 Tako
je potisnuto pravo,
i pravda mora stajati daleko.
Jer na
trgu posrnu istina
i poštenju nema više pristupa.”
Iz 59,1-14 Psalam
„19 Sa
zapada vidjet će ime Jahvino
i slavu njegovu s istoka
sunčanog.
Jer doći će kao uska rijeka
koju goni dah
Jahvin.
20 Ali doći će otkupitelj Sionu,
i onima od
sinova Jakovljevih
koji se obrate od svog otpadništva,
riječ
je Jahvina.” Iz 59, 19-20
Večeras pomalo sparan,
predljetni dan,
uistinu blagodaran
kao pčela san.
Lahorasto podrhtavanje
podsjeća na mladost
i na Sveta Duha davanje
što donosi tihu radost,
mada se tuga još provlači
kroz duhovnu utjehu,
a vrijeme se grada naoblači;
stiže noć, sklonija grijehu.
Duše Sveti, samo dobro dođi,
a znam da si već prisutan,
jače kroz dušu i srce mi prođi
um da ne bude ispuhan,
i nervi da još posluže
za svježinu nadanja
što stih mi produže
lakoćom skladanja.
Ljepše je, i tako treba,
večerima stvarati
sve do duboka neba,
s tobom razgovarati
u osluškivanju.
Ptice su zaspale,
u prikrivanju
praznine su nastale.
Insekti će donijeti prah
na svijetleći zaslon,
odletjeti u isti mah
u neki zaklon.
Treperi, Duše, još kratko...
ah, ptica me pohodila
da se nahrani slatko.
U srž me pogodila.
16.06.2024. 19:37
Pitaju se ljudi u jednom trenutku zašto im se događa tragedija.
Oni ne vide kada je tragedija počela, oni primjećuju tek tada kada ih zaboli gubitak nečega ili nekoga koga su uzimali zdravo za gotovo. Jer tako jedino dolaze do svoje svijesti i svoje razboritosti.
Ne možeš umišljenom ili zanesenom čovjeku protumačiti da možda griješi, on se osjeća dobro i misli da dobro čini i da je zaslužio sreću.
Vjernik zna da nije dostojan života, niti ikakve sreće i sve što mu se događa razlog je da hvali milosrdna Boga.
Uživimo se kao da smo na početku, kao da smo prvi čovjek, Adam i Eva.
Njima je sve servirano, čitava zemlja da upravljaju njome i da se množe i plode, da rađaju i da izdaju darove svoje, znanost, umjetnost, ljubav prema svojima, prema obitelji, domovini. Ali Adam i Eva su doslovno omagijani zmijskim otrovom koji nije ubitačan na početku, ali se od njega sporo i sigurno umire. Taj otrov je uzimanje svega kao da je to samo po sebi normalno. Nama je normalno biti sretni, mirni, zadovoljni, uspješni. Ali nije općenito i objektivno normalno. Potrebno je samo slijediti Isusa, Osobu koja se zove Istina. Po njemu je nešto krivo ili pravo, on je mjerilo svega. Njegova volja je ljubav, pravednost, istina.
Ako je istinito što nam se događa, naći ćemo Isusa. Ako samo mislimo da smo gospodari istine jer tako smo uvjereni i tako osjećamo, Istina će nas zaprepastiti, iznenaditi. Istina nije u našoj domeni, nije u našim sposobnostima, ona je kod Boga, ona je naš Bog. Naša je dužnost i naš je spas da pitamo Boga što nam je činiti da spoznamo istinu u našim životima.
Čovjek je nesavršen, toga smo često svjesni. Čovjek nije stvorio čovječanstvo. Čovjek se voli uzvisivati nad drugim ljudima. Voli biti najbolji po nekim kriterijima.
Ali vjerniku je jedini kriterij Božja volja. Ako je u skladu s onime što je Gospodin isplanirao, tada vjernik vrši istinu, slijedi Krista. Vjernik mora shvatiti to, djelovati i moliti prema Bogu i Božjoj volji da bi bio sretan jer će dospjeti u kraljevstvo Božje.
To znači nadograditi sebe, uzvisiti se u poniženju, dodati novu opeku na temeljnu gradnju, dodati nešto bolno, ali logično na svoju osobnost. Ne može biti bezbolno napredovanje, nadvisivanje samoga sebe. Mukotrpno i bolno je to.
Stoga Isus milosrdni traži samo vječnu poniznost, samo budi ponizan do poda kada si pred Bogom, on će ti uliti svoje izobilje. Drugačije ne može, moraš se isprazniti od nadutosti, zar ne? Želiš i moraš primiti moć koju daje istinsko spoznanje. (Ona ista serija nije to protumačila, a komentatori ne znaju prestati pripovijedati i pustiti da se pogleda što su napravili. Ali sama serija nije toliko naporna kao komentari.) 16.06.2024. 09:21
Reče
Gospodin Gospodinu mojemu: *
»Sjedi mi
zdesna
dok ne položim dušmane tvoje *
za
podnožje tvojim nogama!
Žezlo
tvoje moći protegnut će
Gospodin sa
Siona: *
vladaj
posred svojih neprijatelja!
Spreman
je tvoj narod u svetim odorama *
za
dan tvog junaštva:
kao
rosa iz krila zorina *
uza
te su mladi ratnici.«
Zakleo
se Gospodin i neće se pokajati: †
»Zauvijek
ti si svećenik *
po redu
Melkisedekovu!«
Gospodin
ti je zdesna, *
on će oboriti
kraljeve u dan gnjeva svojega.
Na putu će se napit iz
potoka, *
visoko će dignuti
glavu.
Slava
Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako
bijaše na početku, †
tako
i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Hvalit
ću Gospodina svim srcem svojim *
u
zboru pravednika, u zajednici njihovoj.
Silna su djela
Gospodnja, *
nek razmišljaju o njima
svi koji ih ljube.
Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo,
*
i pravda njegova ostaje
dovijeka.
Čudesima svojim spomen postavi, *
milostiv
je Gospodin i milosrdan.
Hranu dade štovateljima svojim,
*
dovijeka se sjeća svoga Saveza.
Silna
djela svoja objavi svom narodu, *
u
posjed im dade zemlju pogana.
Djela ruku njegovih
vjernost su i pravednost, *
stalne
su sve naredbe njegove,
utvrđene za sva vremena,
dovijeka, *
sazdane na istini i
na pravdi.
On posla spasenje svom narodu, †
Savez
svoj postavi zauvijek: *
sveto je
i strašno ime njegovo!
Početak mudrosti strah
Gospodnji! †
Mudro čine
koji ga poštuju. *
Slava njegova
ostaje dovijeka!
Slava
Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako
bijaše na početku, †
tako
i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
