"Rain Man (1988)" Full Story & Deep Analysis in 5 Minutes (Spoilers!)

Plod od praha

 

Počinak djetinji

duša mi vapi,

u susret svetinji

tijelo mi hlapi.

Zemljo suha

poput krasa,

dodaj Duha

moga spasa,

žive vode

da ne žeđa

ploda rode

od svih pređa,

mora biti

ploda lijepa.

Sad bi kriti

srca slijepa.

Blagoslovi dođu

poslije svega,

kušnje prođu

za života potonjega.

Evo mira

večerašnja,

evo pira

svud prestrašna.

Cvrkut ptica

i pjev kosa

nisu nesvjestica

neg' od Duha rosa.

Duša pije

kratka daha

da joj nije

plod od praha,

da joj nije još blaženstva,

ni kreposti sjajne

već prednosti i prvenstva

ispred svete tajne.

05.06.2024. 21:12

MILOST

 

Riječ za milost (grč.kharis) nije posve kršćanska tvorevina; javlja se i u Starom zavjetu, ali joj je Novi zavjet utvrdio smisao i dao joj svu njezinu širinu. Poslužio se njome upravo da obilježi novo stanje što ga je uspostavio Isus Krist te da ga suprotstavi staroj ekonomiji: njome je ravnao Zakon, a novim stanjem ravna Milost:

„Grijeh, naime, neće gospodariti vama jer niste pod Zakonom već pod milošću.

Pa što? Da griješimo, kad nismo pod Zakonom već pod milošću? Daleko od toga! Zar ne znate: ako se nekomu dajete za robove da mu se pokoravate, robovi ste onoga komu se pokoravate: bilo grijeha da umrete, bilo pokornosti da budete opravdani? Ali hvala Bogu što ste se, pošto ste bili robovi grijeha, od svega srca pokorili onom obliku nauke kojemu ste bili predani te tako, oslobođeni od grijeha, postali sluge pravednosti. Izražavam se po ljudsku zbog vaše ljudske slabosti: kao što ste nekoć učinili svoje udove podložnima nečistoći i razvratnosti da se pokvarite, tako sada učinite svoje udove podložnima pravednosti da se posvetite!” Rim 6,14-19

ili:

„Jer, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu dođe milost i istina.” Iv 1,17

Milost je Božji dar koji sadrži sve druge darove, ona je dar njegova Sina, ali ne naprosto predmet toga dara. Ona je dar što zrači iz darežljivosti darovatelja i obavija tom darežljivošću stvore koji ga prima. Bog daje iz milosti, a onaj koji prima, nalazi pred njim milost i milje.

I hebrejska i grčka riječ, koje se na latinski prevode 'gratia', a na hrvatski 'milost', pogodne su i za označavanje izvora dara u onoga koji daje, i učinak dara u onoga koji prima. To je zato što je vrhovni dar Boga svakako prisutan pri izmjeni darova kojima se ljudi međusobno sjedinjuju, i zato što između njega i nas postoje veze koje u nama otkrivaju njegovu sliku. Hebrejsko 'hen' prvotno znači naklonost, nedugovanu dobrohotnost neke visoke ličnosti, zatim konkretno svjedočanstvo te naklonosti što je pruža onaj koji obdaruje i iskazuje milost, a dobiva je onaj koji prima i nalazi milost; 'hen' napokon znači lčjupkost koja privlači pogled i zadržava naklonost; grčko pak 'kharis' ide gotovo obratnim putem: najprije znači blistavu zavodljivost ljepote, zatim ono nutarnje zračenje dobrote, najzad darove koji svjedoče o toj darežljivosti.

Kristov dolazak pokazuje dokle može ići Božja darežljivost: dotle da nam dadne vlastitog Sina. Izvor je tog čudesnog čina u onom slijevanju nježnosti, vjernosti i milosrđa kojim je Jahve definirao sam sebe, a kojemu će Novi zavjet dati karakteristično ime: milost, 'kharis'. Izrazom kojim se želi Božja milost (a nju uvijek prati Božji mir), tim izrazom, dakle, počinju gotovo sve apostolske poslanice. Iz toga se vidi da je milost za kršćana dar u najvišem smislu riječi, dar u kojem je sažeta sva Božja djelatnost i sve što možemo zaželjeti svojoj braći i sestrama.

U Kristovoj nam osobi dođe milost i istina, mi smo ih vidjeli i time smo spoznali Boga u njegovu jedinorođenom Sinu. Kao što smo spoznali da je Bog 'ljubav', tako gledajući Isusa Krista spoznajemo da je sve što Bog čini = milost. Isus je vrhunski Očev dar, predan za nas; njegova osjetljivost za ljudsku bijedu, njegova ganutost pred patnjom jesu izraz one nježnosti i milosrđa kojima je sebe definirao Bog Starog zavjeta. Sveti Pavao, da potakne Korinćane na darežljivost, podsjeća ih na milosrđe Gospodina našega Isusa Krista 'koji je radi vas od bogataša postao siromah' (2 Kor 8,9).

Božja je milost tajna otkupljenih i tajna konkretnog načina na koji je svaki kršćanin i svaka Crkva prima i proživljava. U raznolikosti karizmi otkriva se izabranje, onaj Božji izbor koji prethodi svakom ljudskom izboru, izbor koji nas čini dionicima spasenja i posvećuje za određeno poslanje.

Prema Pavlu, ta iskonska nezasluženost izabranja ostat će biljegom cjelokupnog kršćanskog života. Spas je Božji dar, a ne plaća zaslužena radom „jer inače milost više ne bi bila milost”. Ako spas dugujemo ma kakvom obdržavanju, onda je Božja milost bespredmetna, „vjera je bez značenja, a obećanje izvan snage” Samo vjera u obećanje poštuje pravi značaj Božjeg djela po kojem je ono prvenstveno milost. Božja darežljivost ide preko svih granica; gdje je bujao grijeh, obilno se izlila milost, ona bez pridržaja otvara neiscrpivo bogatstvo Božje darežljivosti i izlijeva se bez računanja kad je Bog za nas predao vlastitoga Sina, „kako nam neće dati sve ostalo s njime”? (Rim 8,32).

Božja milost je plodna, ona daje vjeri da vrši djela, da obavlja svoje djelovanje, da očituje svoju sngu ljubavlju i donose plodove djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo. Milost kod apostola nepresušan je izvor djelatnosti; ona od Pavla čini sve ono što on jest; sve što on čini, čini ona u njemu, tako da je i ono najosobnije u njemu – 'to što ja jesam' – djelo upravo te milosti.

Milost nikad ne ponestaje, ona je uvijek dostatna, pa i u najgoroj bijedi jer upravo tada izbija njezina moć.

Zato milost znači rođenje na novi život, na život Duha koji pokreće Božje sinove. Taj život Pavao često opisuje pomoću pravnih kategorija koje nastoje istaknuti stvarnost kršćanskog ustrojstva uspostavljenog milošću. Kršćanin je pozvan da bude u Kristovoj milosti, u njoj je udomljen, živi pod njenom vladavinom. Ali taj život nije tek činjenica kojoj bi neka vlast utvrdila pravni naziv, ona je 'život' u najpunijem smislu riječi, život onih koji su od mrtvih postali živima te žive novim životom zajedno s Kristom uskrslim. Tu se Pavlovo i Ivanovo iskustvo podudara: milost Kristova jest životni dar.

To iskustvo života jest iskustvo Duha Svetoga. Vladavina milosti vladavina je Duha; čovjek je oslobođen od grijeha i donosi plodove posvećenja. Duh svjedoči našem duhu da nas milost stvarno čini Božjim sinovima. Tu kršćanin nalazi pravi stav prema ljudima, stav istinskog ponosa što se ne hvali time da ma što posjeduje već time da je sve primio po milosti, a ponajprije pravednost. U Božjoj milost čovjek uspijeva ostvariti samoga sebe. (Dufour, str. 543) 05.06.2024. 16:01

„Ta on (Gospodin) ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?” Rim 8,32

                    

Srce sveto

 

Srce molim sveto, milo,

u kojem počivam

kao krv, kao bilo

i o jutru snivam,

da časkom pohodi

moje drage, moje stare

i da opet rodi

duhovne nam dare;

odgovorilo je meni

pravednošću svojom.

Vidim u toj zjeni:

ona hoće biti mojom

i za sve nas u jednini;

i strpljenje traži,

s nadom brodi ka pučini

da sve rane nam ublaži.

Ljepoto snažna, tiha

i diskretna,

riječ si ova stiha

zbog koje sam sretna.

Milosrđe blago, znatno

i čovještvo sjajno,

ti si nama sunce zlatno

i svjetlo beskrajno.

Tebi ću se, Kriste pokloniti

jer si ti Bog moj;

na te ću se nasloniti

jer sam narod tvoj.

04.06.2024.

Mir na tvome licu

 

Isuse, kao da sam pred tobom i gledam ti lice. To lice tvoje ne sliči našim licima, ali kao da su sva naša lica našla se na tvome licu.

Kao da smo svi zaslužili neku kaznu zato što nismo jedinstveni i zato što se neprekidno negdje netko posvađao s nekim, zaratio i kao da to završava na tome da mnogi smrtno stradaju. Kao da su naša lica zamagljena zbor prepirki naših. Od njih jedni druge ne vidimo dobro, ne gledamo se u ljubavi koje zaista barem malo svi imamo jedni za druge. Na koncu, nitko ne želi biti žrtva rata, svi priželjkujemo mir, čak i oni koje obilježavamo kao zločince. I to naše obilježavanje međusobno, pripisivanje zlobnih naziva svakom čovjeku, dio je one sjene na našim licima.

Inače, naša bi lica zasjala ljubavlju i odražavala bi tvoju slavu. To kao da gledam na tvome licu. Na neki način svi naziremo tvoje lice kroz naše mutne duhovne i osjećajne poglede. Obilježavamo svojim osjećajima i prosudbama tvoje lice, mnogi znamo kakav bi ti trebao biti Bog. Tvoje lice vidi se na vjernicima koji te slijede, na svim ostalim licima, a u tvojem licu su naša umivena lica na kojima se vidi svaka osobina i darovi što si nam ih darovao.

Ali ti se ne srdiš na nas, na tvome licu nema srditosti, ni mračnih sjena.

A mi se uvrijedimo na temelju naših pretpostavki o ljudima iz naše okoline. Mi bismo željeli biti ispunjeni tvojom ljubavlju za druge, ali kad ostanemo negdje sami, nismo svi tako puni ljubavi jer toliko smo licemjerni.

Tvoje lice nema u sebi predbacivanja, a lice je patnika, onoga koji u sebi i na svom licu nosi mir. 04.06.2024. 03:18

Svjetlo nova dana

 

Nasukala se malo ova lađa

na obalu valovitih zaborava,

mada nije krhka njena građa,

divan morski pijesak zaorava.

Ta je plaža osjećajnošću još obojana

kao i sve drugo što me sustiže,

a sva su zrnca pijeska pobrojana,

samo potrebno je da se još uknjiže

tu, na pergameni srca moga.

Moram li je napustiti?

Još je nosim ka dvorima Boga,

ne smijem ju zapustiti

pa se čvrsto držim iskušana pramca

što mi svjedoči za svjetlo nova dana

koje iščekujem poput staroga samca;

on se u krug vrti sa svih strana

odakle već čisto Srce glasno bije

da se čuje na daleko i šumeći žal.

Pišem, pamtim, al' mi lako nije

jer se mora isploviti kroz taj kal,

mada more sinje, sada već je tamno,

sve je moje sačuvalo kristale

i tle čitavo je kao da je kamno.

I mozaik nasta što ga stijene dale.

Bonaca će biti poslije k'o od ulja,

mirno more, za poklonstvo zgodno,

laka kišna večer već se šulja.

Hvala, Kriste, za spoznanje plodno.

02.06.2024. 21:55

Razlike među nama

 

Mjesto okupljanja na molitvu i slavlje Boga jest Isus Krist.

Vrijeme kada se okupljamo također je Isus Krist.

U Kristu, po Kristu i s Kristom se živi i moli, radi i slavi.

Postoje materijalne zidine i prepreke kroz koje Isus prolazi bez problema, i mi svi u njemu.

Vremeniti svijet nema duhovne poglede i nema uvida u nas koji smo u Kristu, ali mi, na žalost, gledamo, vidimo i čujemo svijet u duhu i onako kako vremeniti svijet gleda na sebe i nas. Duh vidi, materija svijeta je mrtva; Duh čuje, materija svijeta je gluha, ali nosi klicu Duha koji je vidljiv Duhu: materija govori kao da sve zna, ali ne zna procijeniti puno dok Duh čuje i vidi duše koje su u materiji i koje materijalno čine jedno, a duševno govore, misle i čine nešto drugo.

Duh prepoznaje svijet i ispunjava sve zakonitosti, ali nije podložan zakonitostima dok materija proizvodi same besmislice koje truju ono malo duhovnosti na koju je pozvana.02.06.2024. 18:19

„ Dobro ste trčali; tko li vas je samo spriječio da se više ne pokoravate istini? 8 Ta pobuda nije od Onoga koji vas zove! 9 Malo kvasca cijelo tijesto ukvasa. 10 Ja se uzdam u vas u Gospodinu: vi nećete drukčije misliti. A tko vas zbunjuje, snosit će osudu, tko god bio.

11 A ja, braćo, ako sveudilj propovijedam obrezanje, zašto me sveudilj progone? Onda je obeskrijepljena sablazan križa! 12 Uškopili se oni koji vas podbunjuju!
13 

Sloboda i ljubav

Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. 14 Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! 15 Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete.
16 

Živjeti po Duhu

Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! 17 Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. 18 Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. 19 A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, 20 idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, 21 zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. 22 Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, 23 blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.
24 Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.
25 

Primjena načela ljubavi

Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! 26 Ne hlepimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviđajmo jedni drugima!”

Gal 5, 7-25