Svjetlo Emanuelovo

 

Na blagdan Svijećnice sjećamo se i imendana Isusova, kada su Ga obrezali i nadjenuli Mu ime Isus, i prikazanja Isusa u Hramu kada je Gospodin Isus očitovao po svjedocima svoje mesijanstvo. Tada se i prisjećamo starozavjetnih događaja iz Knjige Izlaska gdje se Bog javlja Mojsiju i čitavom narodu kao stup od oblaka danju i kao svijetli ognjeni stup noću pa blagoslivljamo svijeće jer Svjetlo naše, Krist nam se objavio.

Isus postaje pripadnik i član Izabranog naroda

„Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.” Lk 2,21

Očitovanje Mesije u Hramu

„Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.” Lk 2,22-24

Blagdan Svijećnice se slavi četrdesetoga dana po rođenju Gospodinovu koje slavimo na Božić, 25. prosinca, a to je na dan 02. veljače. Tu je više liturgijskih slavlja spojeno u jednom: obrezanje, prikazanje Gospodinovo i sjećanje na izlazak židovskog naroda iz egipatskog ropstva kada je Gospodin vodio narod u obliku oblaka danju, a noću je u obliku ognja išao pred Mojsijem i narodom te zaustavljao egipatsku vojsku koja je progonila Hebreje.

Koji su to događaji kojih se sjećamo?

Tu se radi o kolektivnom sjećanju koje potječe iz davnina.

Hebrejski je narod postao Izabrani Božji narod prije 3300 godina.

Radi orijentacije, oko 1850.-ta godina prije Krista spominje se u predaji kao dolazak Abrahama, oca naše vjere, iz Ura u Mezopotamiji u pogansko i mnogobožačko područje Kanaan, to jest u Palestinu (Post 12). Pet stotina godina prije toga već su postojale abecedne pločice (nalazište u Ugaritu).

Godine 1300.-te prije Krista vladala je Egiptom XIX dinastija, a izlazak hebrejskoga roblja se događao oko 1230.-te godine. Sjećamo se, u Egipat su dospjeli kada je Josip, potomak Abrahama, Izaka i Jakova, kao Jakovljev, to jest Izraelov sin dospio stjecajem povijesnih i vjerskih okolnosti u Egipat gdje je uspješno djelovao i postao čovjek na važnom položaju i tada dozvao braću iz Kanaana gdje je vladala velika suša. To se događalo oko četiri stotine godina prije Izlaska (17.-to stoljeće prije Krista):

„I postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses. 12 Ali što su ih više tlačili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipćani strahovali od Izraelaca. 13 I Egipćani se okrutno obore na Izraelce. 14 Ogorčavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu.
15 Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj bijaše ime Šifra, a drugoj Pua, pa im naredi: 16 »Kad u porodu pomažete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena sjedala: ako je muško dijete, ubijte ga; ako je žensko, neka živi.« 17 Ali su se babice bojale Boga i nisu činile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavljale na životu mušku djecu. 18 Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: »Zašto ste tako radile i na životu ostavljale mušku djecu?« 19 Nato babice odgovore faraonu: »Hebrejke nisu kao egipatske žene. One su životne. Prije nego babica dođe k njima, one već rode.« 20 Bog je to babicama za dobro primio. Narod se množio i silno porastao. 21 A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom.
22 Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: »Svako muško dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu.« (Izl 1,11-22)”.

Takvo je bilo stanje kada je Gospodin pozvao Mojsija da izvede narod vjere u Jednoga Boga iz ropstva. Mojsije je bio sin egipatske princeze, posvojče spašeno iz Rijeke, a dojila ga je i odgajala i rođena mati, Hebrejka. Također je morao otići iz Egipta u Palestinu, a tamo ga je zatekao Božji poziv kad je vodio na pašnjake stado ovaca, na brdu Horebu gdje se Mojsije susreo s Gorućim grmom koji nije izgarao.

Mojsije se jedva nekako „dogovorio” s Gospodinom, Bogom Abrahama, Izaka i Jakova, te je krenuo, uz pomoć brata Arona, egipatskom vlastodršcu s kojim se bezuspješno pogađao oko toga da faraon pusti Izraelce štovati njihova Boga u pustinju.

„Najava smrti prvorođenaca

»Još ću samo jednom nedaćom udariti faraona i Egipat«, reče Jahve Mojsiju. »Poslije toga pustit će vas odavde. I više: sam će vas odavde potjerati.” Izl 11,1

Kao što znamo, Gospodin je zatro prvorođence egipatske i naredio Izraelcima zajednički izlazak iz Egipta. Izlaženje se odvijalo u ponoć.

Izlazak

Pasha je najstariji i najveći izraelski blagdan. Slave ga i u Egiptu (Izl 3,18 i Izl 5,1). Ujedinjuje u sebi nomadski Blagdan beskvasnih hljebova. Slavili su ga noću pri punom svjetlu proljetnog ekvinocija 14. abiba, kasnije nisana (ožujak – travanj). Povezani su s izlaskom Izraelaca iz Egipta – u proljeće Izabranog naroda, tj. ujedinjeni blagdani dobivaju kasnije veliko značenje: Izraelci će slaviti Pashu kao uspomenu na izbavljenje iz ropstva; sačuvat će sve bitne oblike stare proslave kao što su klanje janjeta i beskvasni hljebovi, a dodat će pripovijedanje mladima o velikim djelima što ih je Jahve učinio njihovim ocima.

Taj veliki blagdan sa svim svojim bogatstvom bit će najbolji okvir u koji će Krist smjestiti svoj prijelaz iz smrti u život i donijeti, prema izvještajima novozavjetnih knjiga, novo oslobođenje cijelom čovječanstvu. Tako će Pavao moći reći: „... naše je pashalno Janje, Krist, žrtvovano (1 Kor 5,7)”.

Kao što su prvorođenci Izraelaca bili oslobođeni krvlju staroga, tako su svi ljudi oslobođeni krvlju Novoga Janjeta (Rim 3,25; Rim 5,9; Ef 2,13; 1 Iv 1,7; 1 Pt 1,19; Otk 1,5 i drugi).

„Krenuvši iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje. Jahve je išao pred njima, danju u stupu od oblaka, da im put pokazuje, a noću u stupu od ognja, da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i noću. I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju, ni stup od ognja noću.” Izl 13, 20-22

„Pasha

Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: 2 »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini.” Izl 12,1-2

Naravno, Pasha je Blagdan na kojemu se temelje korizmeni i uskrsni blagdani, Uskrs je najveći kršćanski blagdan i svetkovina za Izabrani Božji Saziv, a to je danas Crkva koja poštuje i sjeća se svojih korijena i svoga porijekla.

„Ona noć koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Jahvi.” Izl 12,42

***

Rođenje Isusa Krista posebno je najavljeno Mariji, a posebno Josipu, njezinom pravednom zaručniku.

Evanđelist Luka nam donosi izvještaj o navještenju anđela Gospodnjega po kojemu Bog prilazi Mariji Bogorodici:

„Navještenje Isusova rođenja

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28 Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« 29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30 No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33 i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
34 Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« 35 Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 36 A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 37 Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
38 Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.” Lk 1,26-38

Evanđelist Matej donosi izvještaj o navještenju anđela Gospodnjega po kojemu Bog prilazi Josipu:

„Navještenje Josipu

(Lk 2, 1–7)
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. 19 A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 20 Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 21 Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«
22 Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
23 Evo, Djevica će začeti i roditi sina
i nadjenut će mu se ime Emanuel
– što znači: S nama Bog!

24 Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. 25 I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.” Mt 1,18-25

Iz ova dva izvještaja je vidljivo da Djevica Marija opslužuje Mojsijev zakon i da je možda odsutna prilikom obrezanja Isusova dok je na prikazanju Isusa Bogu u Hramu u Jeruzalemu prisutna zajedno s Josipom.

„Zakon o prvorođencima

Jahve reče Mojsiju: 2 »Meni posvetite svakoga prvorođenca! Prvenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja, meni pripadaju!« (Izl 13,1-2)”.

„Prvorođenci

»A kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca – kako vam se zakle, tebi i tvojim ocima – i kada ti je preda, 12 ustupajte Jahvi prvorođence materinjega krila, a tako i sve prvine što ih tvoja stoka dade – svako muško pripada Jahvi! 13 Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupiš, slomi joj vrat. A svakoga prvorođenca između svoje djece otkupi. 14 Kad te sin tvoj sutra zapita: ‘Što znači to?’ – odgovori mu: ‘Rukom jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuće ropstva. 15 Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je poubijao sve prvorođence u zemlji egipatskoj: prvorođence ljudi i prvine stoke. Eto zato Jahvi žrtvujem svaku mušku prvinu materinjega krila, a svakoga prvorođenca od svojih sinova otkupljujem. 16 Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred čela da nas je rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta.’« (Izl 13,11-16)”.

„Očišćenje žene poslije poroda

Jahve reče Mojsiju: 2 »Kaži Izraelcima: ‘Kad koja žena zatrudni i rodi muško čedo, neka je nečista sedam dana, kako je nečista u vrijeme svoga mjesečnog pranja. 3 Osmoga dana neka se dijete obreže. 4 A ona neka ostane još trideset i tri dana da se očisti od svoje krvi; ne smije dirati ništa posvećeno niti dolaziti u svetište dok se ne navrši vrijeme njezina čišćenja. 5 Ako rodi žensko čedo, neka je nečista dva tjedna, kao za svoga mjesečnog pranja, i neka ostane još šezdeset i šest dana da se očisti od svoje krvi. 6 A kad se navrši vrijeme njezina čišćenja – bilo za sinčića bilo za kćerkicu – neka donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka jednogodišnje janje za žrtvu paljenicu i jednoga golubića ili grlicu za žrtvu okajnicu. 7 Neka on to prinese pred Jahvom i nad njom izvrši obred pomirenja. Tako će ona biti očišćena od svoga krvarenja. To je odredba koja se odnosi na ženu kad rodi bilo muško bilo žensko čedo. 8 Ali ako ne može naći dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada, neka onda uzme dvije grlice ili dva golubića – jedno za žrtvu paljenicu, a drugo za žrtvu okajnicu. Neka svećenik izvrši nad njom obred pomirenja, i ona će biti očišćena.’« (Lev 12)”.

Također možemo razabrati da je anđeo Gospodnji rekao Mariji da će se Isus zvati Sin Svevišnjega, a Josipu nalaže da Isusu dade ime i da će se Isus zvati također Emanuel, Bog s nama, kako se zna po proroku Izaiji:

„Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel! Vrhnjem i medom on će se hraniti dok ne nauči odbacivati zlo i birati dobro” Iz 7,14-15

***

Nakon što je Isus postao pripadnik Izabranog naroda (makar je bio hebrejskog porijekla, bio je i po Josipu i po Mariji Židov, potomak po rođenju i po krvi, ali je potom rođen od Duha Božjega kao Izabranik), moralo je proći četrdeset dana od rođenja Isusova do prikazanja Bogu Ocu u Hramu u Jeruzalemu.

Isus, propast i uzdignuće mnogima

„Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – 35 a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« (Lk 2,33-35)”.

Na blagdan Svijećnice također se sjećamo proročkih i istinitih riječi proroka Izaije:

„Jahve, kamen spoticanja

Jer, ovako mi reče Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide: 'Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se čega se on boji i nemajte straha,

Jahve nad Vojskama – on jedini nek vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek vas prožme.

On će vam biti zamka i kamen spoticanja, i slijepa posrtanja za obje kuće Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima. Mnogi će od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti.' (Iz 8,11-15).”

***

Sjećamo se također proroka Zaharije kojega možemo tumačiti i za tadašnje vrijeme, i za danas, i za budućnost:

„U onaj dan Jahve će zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo, kao Anđeo Jahvin pred njima.

U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu na Jeruzalem.

A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. I plakat će zemlja, svaka porodica napose....”. Zah,12,8-12

Jer, starac Šimun na blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu prorokuje:

„Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. 26 Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27 Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 28 primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

29 »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
30 Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
31 koje si pripravio
pred licem svih naroda:
32 svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«

33 Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – 35 a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« (Lk 2,25-35)”.

Kao što je Djevica Marija prikazala Sina Tvoga, Gospodine, prikazujemo Ti se i mi čiste duše, po Kristu, Sinu Tvojemu koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen!

11.01.2023. 00:21

***

Ime Emanuel izražava čudo Utjelovljenja: Isus je Bog s nama!

Bog je bio sa svojim narodom uvijek, u stupu od oblaka, u stupu od ognja, u oblaku iznad svojega šatora, u glasu proroka i slično, ali nikada nije bio tako jasno prisutan svome Izabranom narodu kao što je bio kroz svoje rođenje od Djevice Marije, Sin Božji Isus, Mesija Izraelov.

Također nam je, svakome koji u Krista vjeruje, blizak u Euharistiji gdje je zaista Bog s nama i u nama (11.01.2023. 10:36):

„Dakako, ako ponovo gradim što sam srušio, sam se pokazujem prestupnikom: ja sam, naime, po zakonu umro Zakonu da živim Bogu, s Kristom sam razapet na križ; živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao – ne prezirem milost Božju, jer ako opravdanje dolazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro” Gal 2, 20-21

„Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 39 ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.” Rim 8,38-39

„Neka vaše vladanje bude bez pohlepe za novcem! Budite zadovoljni onim što imate, jer je on sam rekao: 'Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti!' Tako s pouzdanjem možemo reći: 'Gospodin je pomoćnik moj; neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?' (Heb 13,5-6)”.

„Zla se kloni, a čini dobro,

traži mir i za njim idi.

Oči Jahvine gledaju pravedne,

uši mu slušaju vapaje njihove.

Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca

da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje,

izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Jahve onima koji su skršena srca,

a klonule duše spašava.”

Ps 34,15-18.

„Gospodin je izveo sav ljudski rod od jednoga čovjeka i nastanio ga po svoj površini zemaljskoj, pošto je ljudima odredio ustaljena godišnja doba i međe postojbine njihove, s nakanom da traže Boga, ne bi li ga možda napipali i našli, jer zbilja nije daleko od niti jednog od nas.” Dj 17,26-27

„On (Krist) je prije svega, i sve se u njemu drži u redu. On je i Glava Tijela, Crkve: on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvi, jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu, i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju njegova križa.” Kol 1, 17-20

„A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je život u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.” 1 Iv 5,11-12

„Odgovori mu Isus: 'Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.” Iv 14,23

   

Poziv na svetost

 

Tražim sveto ime, tražim bolje

gdje sam poniznošću razotkrila spas

i na kušnjama mi dobre volje

padam kao pokošeni klas.

Možda previše je tih skrupula,

možda blaža prema duši čeznem biti,

ali strah me je građanštine i bula,

i da ću se opet grdno prevariti.

Posluh mora postojati, bez okvira,

poniznost mi zlatan rudnik plitak;

ali nije moje naći se sred divlja vira

nego Božji Duh mi predočuje Svitak.

Nije moje naći pravi taj trenutak

jer kad hoću, ne mogu tad ništa.

A kad Isus me pozove na svoj vrutak,

eto sveta moga duha na stazama poprišta

kako se dvoumi, kako ne zna, ali kako hiti

po toj zapovijedi stradavati ako hoće sila ta

da ja budem to što moram biti

i da duša čini što se mora, mada malo zna.

I ni manje nisam grešna, niti više,

Bog ne bira po vanjštini svoje službenice.

Zato srce traži svoje ime, tiho, tiše,

zato tražim svoje srce gdje su svetinjice.

A samo je jedna Prva, jedna Majka to je,

dokaz Krista u velikom svijetu,

ispunjena milostima koje se ne broje.

U crnini Sionka je mome vjerskom sjetu.

Tamo mi je blago, i srce bih mogla tu pronaći

pa da uzmognem se boljom osloviti.

Kriste dragi, milosrdni Oče, da Ti dušu mi pomaći,

da mi srce ona može svetim osoviti.

30.01.2023. 20:32

Hvalospjev (Otk 19,1-7) Svadba Jaganjčeva

 

Aleluja.
Spasenje i slava i moć Bogu našemu! *
Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi! Aleluja.

Aleluja.
Hvalite Boga našega, sve sluge njegove! *
Svi koji se njega bojite, i mali i veliki. Aleluja.

Aleluja.
Jer zakraljeva Gospodin, Bog naš, Svevladar. *
Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo! Aleluja.

Aleluja.
Jer dođe svadba Jaganjčeva! *
Opremila se Zaručnica njegova!Aleluja.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Misija malenih

 

Mala grupa vjernih

požurila čuti

Božju riječ,

lica bijelih, ruku smjernih,

siromašnih skuti,

duša kao mliječ.

Čuje se pjevanje,

bojažljivo i tiho,

srca usponom sad hode.

Kristovo poslanje

put je njihov,

jedina je staza do slobode.

Pred njima je svećenik.

Jednoglasno Boga mole,

večera će završiti časno,

prava gozba malenih.

Mnogi ovdje druge vole,

rukuju se strasno.

Tada dođe Podizanje

Velikoga Svećenika,

Jaganjca što liječi.

To za ljubav tu je poticanje

što je dade za svog učenika

da ga uči sve o Riječi

slušanjem i razgovorom,

molitvom i blagovanjem.

Suze zahvalnice teku

jer se srca krune lovorom;

odricanjem, gladovanjem

jer ih grijesi svijeta peku.

28.01.2023. 18:57

Jaganjčev hvalospjev - Otk 15,3-4

 

Velika su i čudesna djela tvoja, *
    Gospodine, Bože, Svevladaru!
Pravedni su i istiniti putovi tvoji, *
    kralju naroda!

Tko da te se ne boji, Gospodine, †
    tko da ne slavi Ime tvoje! *
    Ti si jedini svet!

I zato svi će narodi doći †
    i klanjati se pred tobom, *
    jer se očitovahu pravedna djela tvoja!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Nebeska ljepota tuge

 

Sada sa mnom se rasplači,

tuguj sa mnom, Utjeho mi stalna.

Samo Ti znaš koliko mi znači

pogled iz daljine, ljubav moja kalna,

poslije Tebe, najsvjetlija staza

kojom zauvijek se radujemo.

Vjetar baca mi u lice pahuljice mraza,

daj da s njima, Kriste, tugujemo.

Tugu nitko nikad ne doziva,

ona samo dođe, iznenada srce stegne.

Protiv svake nade, nada joj se odaziva;

nada nikada u postelju ne legne,

dovijeka je na tom bijelom svijetu,

ali dovijeka je tuga sad izrasla

koja najljepša je latica na cvijetu

i tako je, duboka i lijepa, k meni zašla.

Slatka žrtva, dragovoljna, nosi snagu

i pod Križem usamljena čeka

obećanu radost, vječnu radost blagu,

od Pastira moga ta ramena meka.

Podiže me, kao da sam zalutalo janje,

iz dubina koje poznaješ mi, Bože.

Još mi daješ dragocjeno znanje

da se moje srce tako rastužiti može.

Kao da sam izgubila ognjište svog doma

koji sad je leden i prazno odzvanja.

Slavit ću te žarko, i tužna, i troma,

što si otkrio mi te dubine moga stanja.

Tugo ti bez suza, kako možeš biti

tako sjajna, predivna i krasna?

Samo ti pred Križem smiješ krvi liti

pokraj Boga pravednoga, časna.

27.01.2023. 17:31

Put predodređenih za slavu

 

Bezbožnici 

Bezbožnik (ateist) jest onaj čovjek koji ima duhovni stav suprotan pobožnosti, koji se ogleda u preziranju Boga i Njegova Zakona i to s prizvukom neprijateljstva i prkosa.

Bezbožnik dopušta puni zamah svojim nagonima: himba, nasilje, putenost, oholost, prezir prema Bogu, progon pravednika i siromaha.

Svi će se bezbožnici osobno pojaviti pred Božjim sudištem i za njih neće biti uskrsnuća na život. U stvari, Bog ne želi smrti bezbožnika, nego hoće da se on obrati.(Dufour, 45).

Tko je vjernik i padne u grijeh, potpuno je svjestan da je u velikoj opasnosti od pada u ponor grijeha iz kojega nema izlaza, ni spasa, osim pokajanja i obraćenja. Jer, vjernik već živi u dobrim odnosima sa Svevišnjim, ali ako pada u grijeh, za njega je to pakleno stanje kad postane svjestan gdje je bio, prije nego što ga Gospodin izvuče iz ponora i oprosti mu grijehe, izbriše i zaboravi.

Predodrediti 

Glagol „predodrediti” javlja se samo u Novom zavjetu.

Ljubavlju smo Božjom predodređeni da budemo Božji posinci.

Prema Pavlu, Bog unaprijed ZNA i unaprijed ODREĐUJE. Ti se aspekti ne smiju pobrkati.

a) U Bibliji spoznanje se ne sastoji u nekom spekulativnom činu, već u odnosima dvaju bića. Između Boga i nekih ljudi, već prije stvaranja, postoji u Božjoj misli neka veza ljubavi: njih Bog priznaje svojima. Između tog predznanja i izabranja možemo utvrditi vezu: to su oni koje je Bog od početka izabrao (a ni samim stvorenjima, ljudima nije teško ponekad predvidjeti nečije ponašanje), izabranici smo po predznanju Boga Oca. (1 Pt 1,2). predodređenju je, dakle, izvor u tom predznanju, tom izabranju.

b) Drugi vid Božjeg nauma je izabranje s nekom svrhom, s nekim jasnim određenjem koje dobiva čovjek od Boga od početka i strogo se može nazvati predodređenjem.

Otkupiteljskom nam je žrtvom stečeno pomirenje s Bogom i posinaštvo – Bog nas u ljubavi predodredi za sinove po Isusu Kristu (Ef 1,5). To je u kontekstu dobrohotnosti, milosti, milosrđa i ljubavi.

Čovjek ima tu radost da poznaje početak i odredište Božjeg nauma.

Vjerska povijest dobiva svoj smisao: izabranici su otprije pripremljeni za slavu.

U sadašnjem vremenu događaju se poziv i opravdanje, a u budućem vremenu proslavljenje. Usidren u misteriju Boga, Pavao izražava svoju apsolutnu sigurnost i upotrebljava prošla glagolska vremena.

Sve je doista Božje djelo.

A što biva s ljudskom slobodom?

Pavao rješava to pitanje pozivajući se na otajstvenu i neistraživu Božju mudrost pred kojom se vjernik mora ushititi i ušutjeti.

Bog ne smješta izabranike i one druge jednako u Božji plan: dok su izabranici primljeni za slavu, oni drugi su sami sebe učinili prikladnima za propast. Bog ne predodređuje nikoga za propast. (Dufour 978)

Bogu je potrebno priznati prvenstvo u ljubavi.

„Što se nas tiče, mi ljubimo, jer je On nas ljubio prije (1 Iv 4,19).”

Sveopće pomirenje 

Ljudi su izmireni s Bogom po krvi Križa, a isto tako i s nebeskim duhovima; gotovo je s neprijateljskim stavom što su ga pod ukinutom vladavinom Zakona mogle prema nama zauzeti anđeoske sile (usp. Kol2,15).

Pogani su sada ugrađeni u Izabrani narod s istim pravom kao i Židovi, dokončano je doba odvojenosti i mržnje, svi su ljudi u Kristu samo jedno Tijelo, samo jedan sveti Hram. Pavao, apostol naroda slabo mari za slavne patnje što ga snalaze zbog navješćivanja tog misterija sveopćega pomirenja. (Dufour 906).

Crkva moli za sve ljude, osobito za one kojima je najpotrebnije Božje milosrđe.

Sveti Pavao Apostol je bio nadahnuti teolog i neumorni službenik pomirenja, ali Graditelj tog pomirenja je Isus Krist, po svojoj žrtvi, u svome smrtnome tijelu (Kol 1,22).

Grešnik koji je s Bogom pomiren, ne može Bogu iskazati ugodno štovanje ako se prije ne pomiri sa svojim bratom (Mt 5,23 sl.).

Opraštanje 

Kruna Kristova djela jest to što grešnicima stječe Očevo oproštenje. Isus moli i prolijeva svoju krv na otpust grijeha (Mt 26,28). Kao pravi Sluga Božji, on opravdava mnoštvo čije grijehe nosi jer je Janje koje uzima na se grijeh svijeta time što spašava svijet. Njegovom smo krvlju očišćeni, oprani od svojih prijestupa. (Dufour 785).

I ne samo da možemo pristupiti sakramentima Katoličke Crkve (koja je jedini i najbolji tumač Svetoga pisma), Krštenju, Euharistiji i svakodnevnom sakramentu Pomirenja, nego dobivamo neopisivu snagu i duhovne milosti blagujući Riječ i Tijelo Kristovo.

Zbog svega toga, svi smo dužni u svjetlu vjere svima sve opraštati, uporno i bezbroj puta iznova.

Milosrđe Suda 

Svi potlačeni, sve žrtve bezbožnika, Božji narod i svi ljudi, a svi smo grešnici, s nadom iščekujemo Sud Božji. (Dufour 1293).

Tamo će nas zli duhovi optuživati za naše opačine, ali mi imamo najbolju Odvjetnicu na svijetu, Blaženu Djevicu Mariju koja je sveta i bez mane, i bez ljage i bez grijeha, a ona će se uvijek sjetiti makar i najmanjega dobroga djela koje smo učinili dok bijasmo smrtnici.

Svaki je čovjek inače grešnik, pa kako zamisliti bez strave suočenje grešnika pred Bogom?

Tko će moći izbjeći Sudu ako ne zahvaljujući Božjemu milosrđu koje će i najokorjelijima dati kaznu da krene ispočetka i da služi mučenicima, sretan i blažen zbog takve milosrdne presude.

26.01.2023. 14:27