Thursday, April 28, 2022

Vrijeme molitvi


 

Utihnule vrane

podno mračna svoda,

antene kao grane,

kao jarbol broda



nevidljivo strše

maglovitim obzorima.

Vrapci se trse

nad zatvorenim prozorima.



Sunce se očekuje

svakoga časa

i prazno odjekuje

leteća trasa.



Duša čeka,

na radost pazi

kao tugaljiva rijeka

na Mliječnoj stazi.



Dobro je vrijeme

za sklapanje ruku,

za molitvi sjeme

u noćnome ruhu.



Od svakoga zla,

Kriste, oslobodi nas;

od svih predviđanja

da ne slušam glas.



Jer sada će svanuti

Tvoj odgovor,

Uskrs će granuti,

siguran pogovor



svake lamentacije

ovoga naraštaja.

I slušat će nacije

riječ Tvoga navještaja.

28.04.2022. 03:38



Monday, April 25, 2022

Sakrament čovječnosti


 

Pronaći ću što ne želim reći

onog Dana, one svadbe sjajne;

rijeku onu neću moći prijeći

ako nosim bilo kakve tajne,



osim tih otajstava svih što me prate

i koji su tajna neopisiva za govor,

i koji mi dušu, srce vrate,

koja proriču mi mirisavi lovor.



I još ljepše, i još veće

stvarnosti od kojih plačem, gorim

jer ih kušam poput istinske te sreće

što me uči da Ti progovorim.



To je tajni kanal, naša nevidljiva spona,

tako čvrsta i tijelom dodirljiva;

načinjena ognjem koji zauzdava Krona

i u vječnosti je, sva pomirljiva.



To je spoj nam i pupčana vrpca

koja ne može se rastrgati, rastopiti;

to je odraz neba poput ona Rupca

i toliko vruća, ne može se utopliti.



Od njih nestaju mi krive riječi

i pogrešne misli, loša djela;

i od njih se svaki dah izliječi

kao neviđena rana duha vrela.



Molim, Kriste, Jaganjče od Boga,

Sakramentu putovanja k čovječnosti,

izbriši mi što je pogrešnoga sloga,

pa da uho čuje samo glas Ti od vječnosti.

25.04.2022. 21:23



Sunday, April 24, 2022

Kraljice neba


 

Dvije, tri svijeće

tiho plamte

poput sreće

kakvu pamte



ljubavnici neki

iz davnina,

prorečeni jeki

od lavina



što se prostiraše

iz vulkana

koji poticaše

bezbroj uragana,



sve po volji Boga.

Ljubavlju Ga zove,

prijateljem loga

gdje se ljudi love



ona Žena – Djeva

koja niti vuče,

kojoj narod pjeva

kad nevolja tuče.



Za nju sada

bezbroj poljubaca,

zagrljaja pada,

i cvijeće se baca



njoj pod stope

kao Majci ljubavnika;

zov rastope

galebova krika,



huku oceana

zabacuju,

bezbroj noći, dana

razbacuju.



I bez njena dijela

niti Istina da dođe

u sva ljudska djela

koja zemljom prođe,



čineći tu sama dobra

kao Lijek za bolesnike

da propadne kobra

što mrzi sve ljubavnike.



Od ljubavi njene

Istina se rodi

da od smrti prene

sve što se dogodi



Adamu i Evi

nakon grijeha,

da nestanu gnjevi

podno lijepih osmijeha.



Ave Maria, gratia plena,

vulkani se dižu,

i tutnji Stijena,

potresi stižu,



a zemlja je nijema

jer te gubi.

I za te se sprema

tko te ljubi.



Kraljice neba,

mir u tvom srcu,

duša te treba

jer je u grču,



da dozoveš Sina

i da Mu rekneš

da nestaje vina,

da raj nam stekneš.

24.04.2022. 20:53



Dvorac Milosrđa


 

Sanjat ću Te opet, ljubav moju

i moj život od velike Milosti.

I da imam dušu bilo koju,

saznale bi za Te svake kosti.



Svaki život Milosrđa plod

da se cijeni, da se štuje,

da postane nebeski rod

i da zemljom odjekuje.



Srce nespoznatljivošću okrunjeno,

Krvi Krista spasonosna,

što je ovdje smrću okuženo,

to je nova duša plodonosna.



Tu, gdje smrt se samo slavi,

Smrt je Tvoja nam zametak dala

najsjajnije sreće da se Tebi, Bogu javi

da bi svoje grijehe opravdala.



Da od puke prašine i zloće

nastane odjednom samo raj;

da se spasi tko god hoće

i da putuje u nezamisliv beskraj,



da se samo svetošću ukrasi

koja donosi sazrijevanje od svijeta

od kojeg se svaki život spasi

usred boli pakla kleta,



ma koliko da je loš i bijedan.

Prelomljena trska opet sukne,

svaki život neopisivo je vrijedan,

plamen koji tinja opet bukne.



Hvalim Te, moj Bože, života mi Tvorcu,

što si pozvao me iz ništavila

da prebivam vječno u tom Dvorcu

gdje se moja duša s Tobom sastavila.

24.04.2022. 17:25



Volja Kristova


 

Teško duša otima se svakoj vijesti,

ali živi život bezvremeni, unutarnji.

Tamo gore gdje ćemo se opet sresti,

svi pomaci duše bit će istom stvarni



što ga sada mnogi skrivaju u javi.

Pitat će se duša što je poduzela

da bi zadobila svoj krajolik pravi

i osobnost je li svetošću si obuzela.



Kad poprimi duša oblik okoline,

kob joj svakoj drugoj duši nalikuje

kao kod bjegunca koji mijenja ime,

utapa se sav u mnoštvo što ga čuje,



zaboravlja sebe, svoje zacrtane pute,

svoja obećanja, praštanja i Krista,

kojemu je tražila i dodirivala skute,

pa Mu sudi, nije više ona ista.



Pitaju Te, Bože, zašto mržnju puštaš,

a sami već mrziti bi htjeli,

mada blagoslove mnogima Ti spuštaš

da svak dobije što želi.



Tko Te prati, riječi Tvoje slijedi,

spašava ga samo praštanje i vjera,

nikakva mu odmazda ne vrijedi

jer za kušnju ima uvijek ista mjera.



Mučenici Tvoji svjedoče o raju

što ga vide već na ovom tlu

i svaku Ti počast odaju,

nikada ne opiru se zlu.



Dušo moja, svoje duge pamti,

svoju sreću, uslišanja mnoga.

Neka tvoje srce uvijek plamti

za kraljevstvo Krista, Boga.

24.04.2022. 01:11





Friday, April 22, 2022

Pusti me da tražim


 

Pusti me da tražim,

zaustavi me na pola puta

da se nadom već osnažim,

da me čežnja ne proguta.



Vodi me po cvjetnim poljanama

stazicama koje nisu ugazili

da mi pukne nova panorama

kakvu nikad nisu opazili.



Dopusti mi da Ti budem službenica

u toj šetnji, vrlo neobičnoj,

gdje bih bila nevidljiva družbenica

svakoj travki, zemlji vičnoj,



pa da odvedem je Nebom rasti

kako bi preživjela nas, ljude,

i da oblak ne bi tmasti

zabranio travki da tu bude.



Ne dopusti oblacima sivim

da zasjene sunca zrake,

pad i uspon pod kojima živim,

suton koji nosi nove znake.



Jer tu nisam jedina ta koja želi

brzo proći preko mosta

gdje se samo otrov dijeli,

gdje je globusu već svega dosta.



Daj nam zemlju Sveta Duha,

vrlo dobru zemlju meku

koja dijeli vječna Kruha

svakome tko naiđe na istu rijeku.

22.04.2022. 19:11



Thursday, April 21, 2022

Dlanovi tišine



Saznat ću za poglede sve Tvoje

kojima si slobodan mi izbor dao

da ja gledam ruke svoje

koje često si mi uzdizao,



da na dlanovima pronađem prazninu

jer je pred Tebe sve palo,

jer si pozvao me u tišinu

do koje se moje srce doguralo.



Nikada te ruke natrpati nisam htjela

jer od mene nije potrebno Ti takva dara,

samo sluha za Te moga tijela

oštrila sam svakog dana vjerska kalendara.



Već ne pamtim to što Tvoje nije,

nadnevak mi isti svakog dana;

niti jedne noći više ja ne bdijem,

uvijek mi je kao zora rana



pa sve mislim jesam li u raju.

I ne poznam sve pojedine ljude

što mi nikada ni pozdrav daju,

i ne brinem brige svijeta, brige lude.



Sad je zlatno doba, doba zaborava,

sad je vrijeme, mada nije čas,

da mi brod sa sidrom uplovljava,

da ne izdam niti sebe, niti nas.



Slutim već da nikad nećeš popustiti

požurivanju na nebeskome Drvu,

i da moju ljubav hoćeš jače iskusiti

jer si Ti taj, Kriste, koji ljubio me prvu.

21.04.2022. 17:29



 

Popular posts