Moram reći

 

Moram reći, zbog imena svoga,

ta mnoga priznanja istinita

što se odnose na ljude i na Boga

i što glasa nemaju stjenovita.

Moram reći, radi sebe i ta glasa

što ga svatko u dubini nosi

kao savjest koja dovodi do spasa,

kao mračnu jamu što je nebo rosi.

Moram zapjevati Bogu slavu

jer Ga neće svatko, mnoge tu su lude;

jer On jedini ti stvara živu glavu,

ali nije Mu svejedno kada grijeh se zbude.

Za rođenje i taj život vremeniti

nitko pitao te nikad nije

da li želiš zemlju sjemeniti,

hoćeš li se roditi što prije;

ali sad te Sudac milosrdni pita kao jeka:

da li želiš vječan život izabrati za se

ili smrti ćeš se klanjati do kraja vijeka

što je kratak, težak i ne zna za spase?

Nema takve pravde koja će te poslušati

kad o sebi misliš da si vrijedan.

Kad bi barem vjerovao, kad bi htio pokušati,

vidio bi grijeh si jadan i svoj život bijedan.

Oko vidjelo ti nikad nije, niti uho sluša

sve te radosti i čuda što ih Bog priredi

da bi vječna ostala ta tvoja duša

koja uči ljubiti Ga u najvećoj bijedi.

Moram reći, zbog Imena slavna,

kakve radosti su, mir i obilje divota

što u Kristu stoje i nema im ravna.

Jedini je Bog taj Stvoritelj ti vječnoga života.

04.03.2022. 16:37

Žetva suza

I pri snivanjima, na Te duša pazi,

i pri neredima, uvijek Te se sjeti

u tom Zakonu što ga dušman gazi,

u tom Svitku kojim zemlja prijeti.

Za njih pepeljenje moje započelo,

kostrijet mi i tako duša uvijek prti.

Ovo, što se krvlju ovdje zapodjelo,

kao da je dar života, žetva smrti.

Tako uzak štap to sada podijeli

na dva različita ljudska stanja.

Roblje sije suze, a život su požnjeli

da bi istinita bila svaka naša sanja.

Zloduh priliku sad svaku čeka

da se okoristi i povuče mnoštvo

gdje je predaleko bistra rijeka,

Tvoje čovještvo i Tvoje boštvo,

ali od Tebe se, Kriste, sakrit nikad neće.

Praštanje mu Tvoje nije stiglo do ta uma

jer bi proplakao sav od lude sreće

i svim dušama bi služio bez ijednog šuma.

I dok pokajnici poslužuju anđeoske zborove,

sanjam Tebe, sjećam Te se, te Tvoje ljepote

što je izbacila lovore i donijela borove,

masline i palme, sve za nadu i za sve živote,

posebice one što su neutralni sada;

a kad treba nekog porobiti, oružjem svi zveče.

Ti i ja, naša vjera, naša ljubav, naša nada

jači su od svega, i od suze koja peče.

03.03.2022. 09:31

 

Psalam 147 Božja moć i dobrota

 

Hvalospjev Svemogućemu

Aleluja!
Hvalite Gospodina jer je dobar,
pjevajte Bogu našem jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!

2 Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.
3 On liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove.
4 On određuje broj zvijezdâ,
svaku njezinim imenom naziva.

5 Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
6 Gospodin pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.

7 Pjevajte Gospodinu pjesmu zahvalnu,
svirajte na citari Bogu našem!

8 Oblacima on prekriva nebesa
i zemlji kišu sprema;
daje da po bregovima raste trava
i bilje na službu čovjeku.
9 On stoci hranu daje
i mladim gavranima kada grakću.

0 Za konjsku snagu on ne mari
nit’ mu se mile bedra čovječja.
11 Mili su Gospodinu oni koji se njega boje,
koji se uzdaju u dobrotu njegovu.

12 Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!

13 On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
14 On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.

15 Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
16 Kao vunu snijeg razbacuje,
prosipa mraz poput pepela.

17 On sipa grad kao zalogaje,
voda mrzne od njegove studeni.
18 Riječ svoju pošalje i vode se tope;
dunu vjetrom i vode otječu.

19 Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
20 Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Psalam 143 Ponizna molitva u nevolji

Psalam.
Davidov. 

Gospodine Bože, slušaj moju molitvu,
u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima,
u pravednosti me svojoj usliši!
2 Ne idi na sud sa slugom svojim,
jer nitko živ nije pravedan pred tobom!

3 Dušmanin mi dušu progoni,
o zemlju pritisnu život moj;
u tmine me baci da stanujem
kao oni koji su davno umrli.
4 Duh moj već zamire u meni,
srce mi trne u grudima.

5 Spominjem se dana minulih,
mislim o svim djelima tvojim,
o djelima ruku tvojih razmišljam.
6 Ruke svoje za tobom pružam,
duša moja k’o suha zemlja za tobom žeđa.

7 Usliši me brzo, o Bože,
dah moj već je na izmaku!
Lica svojeg preda mnom ne skrivaj,
da ne postanem kao oni koji u grob silaze!

8 Objavi mi jutrom dobrotu svoju
jer se uzdam u tebe.
Put mi kaži kojim ću krenuti
jer k tebi dušu uzdižem.

9 Izbavi me, Gospodine, od mojih dušmana,
tebi ja se utječem.
10 Nauči me da vršim volju tvoju
jer ti si Bog moj.
Duh tvoj dobri
nek’ me po ravnu putu vodi!

11 Zbog imena svog, Gospodine, poživi me,
zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe!
12 Po svojoj dobroti satri moje dušmane,
uništi sve moje tlačitelje,
jer ja sam sluga tvoj!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

 

Psalam 57 Jutarnja molitva u nevolji

»Usred lavova«

Zborovođi. Po napjevu »Ne pogubi!«
Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu.

2 Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni
jer mi se duša utječe tebi!
U sjenu tvojih krila zaklanjam se
dok pogibao ne mine.

3 Vapijem Bogu višnjemu,
Bogu koji mi čini dobro.
4 Nek’ pošalje s nebesa i spasi me,
nek’ postidi one što me progone:
neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!

5 Ležim usred lavova
koji proždiru ljudske sinove.
Zubi su im koplja i strijele,
a jezik im mač je naoštren.

6 Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!
7 Mrežu namjestiše stopama mojim,
stisnuše dušu moju;
iskopaše preda mnom jamu:
sami nek’ u nju padnu!

8 Postojano je srce moje, Bože,
postojano je srce moje;
pjevat ću i svirati.

9 Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i citaro!
Probudit ću zoru jutarnju.

10 Hvalit ću te, Gospode, među narodima,
među pucima pjevat ću tebi:
11 jer do neba je dobrota tvoja,
do oblaka vjernost tvoja.
12 Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

 

Stado koje čeka spas

 

Drugačije se znamo,

kao narod neki stran

na tom tlu od pijeska.

Boga Oca promatramo,

u njemu nam Krist je znan

usred vremenita tijeska

gdje je Čovjek pravi

koji dođe nam u krvi

i u toj nebeskoj gozbi.

Posta jasan tek u slavi

jer je uskrsnuo prvi

poslije mnogih prozbi

kojima je priključio nas.

Zbog Njega se ljubi

svaki sveti puk,

stado koje čeka spas.

Za Njega se gubi

strelica i luk,

samo srca ostaju.

Mjesto svih se kajemo,

jedno smo u Kristu

i Kristovi postaju

svi kojima dajemo

svetu Vodu bistru

koja poteče iz stijene

nakon bezbroj dana

oplakivanja svih grijeha.

Ne gaze nas hijene,

ne siti nas mana,

nije nam do smijeha.

Razlike su među nama,

mnogi nisu jednoglasni

kao srca naša.

Mnoga duša kao da je sama,

mada nosi oklop časni.

Takva jeste ovdje ispaša.

Jer za Bogom hodimo,

njegovi su naši puti

što ih Isus ublažava.

Zajednički život vodimo

podno tih nebeskih skuti

dok nam Isus grijehe poražava.

02.03.2022. 16:41

Psalam 27 Pouzdanje u opasnosti

 

U Božjoj blizini nema straha

Davidov. 

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

2 Kad navale na me zlotvori
da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani,
oni posrću i padaju.

3 Nek’ se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek’ i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.

4 Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.

5 U sjenici svojoj on me zaklanja
u dan kobni;
skriva me u skrovištu šatora svoga,
na hridinu on me uzdiže.

6 I sada izdižem glavu
iznad dušmana oko sebe.
U njegovu ću šatoru prinositi žrtve radosne,
Gospodinu ću pjevat’ i klicati.

7 Slušaj, o Gospodine Bože, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
8 Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!«
Da, lice tvoje, o Bože, ja tražim.
9 Ne skrivaj lica svoga od mene.
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, spasitelju moj!
10 Ako me otac i mati ostave,
Gospodin će me primiti.

11 Nauči me, Bože, putu svojemu,
ravnom me stazom povedi
poradi protivnika mojih.
12 Bijesu dušmana mojih ne predaj me,
jer ustadoše na mene svjedoci lažni
koji dašću nasiljem.

13 Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
14 U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek’ bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.