Pad mjeseca

 

Noćas je mjesec konačno pao,

poput ratnika strašna i uporna.

A puno je svjetla tamnici dao

što nije dočekala ta svjetla zorna.

Gledam u tamu, ali vidim jasno

jer nema tog bljeska što vid mi para.

Odajem počast, i ni malo prekasno;

pod ovim istim krovom nestalo žara

s kojim se mjesec borio slavno.

Zapravo ne znam što želim sad reći,

moje usne već pjevaju ljepoti odavno.

Večeras je muk što se otkriva sreći,

večeras je vani tama što ne traži pomoć.

Žar se primirio kao prah ispod pepela

u nekoj duši koja bdije u ponoć

jer je od mjeseca nekako strepjela.

Sprovoda nema, niti suza, odletio stvor

tamo gdje rijetko dostigne sunca zraka,

spržio krila ili se sklonio pod visoki bor.

Sad tornjevi svijetle sa svoja dva kraka.

Slavim Te, Bože koji stvori to sve,

i tugu, i radost, i iznutra plam.

Ta lagana žalost brzo uminut će;

od mjeseca ipak je ostao pram.

A bio je borac na oblačnom svodu,

ogromna kugla što nije se dala

ni svitanju, ni zapadu, ni svome rodu.

Pjesma ga opjevati nije ni znala.

18.02.2022. 19:51

Plamičak nade

 

Iščekivanje je kao snažna čest

kojom otvara se čovjekova duša.

Njezin cilj u sebi Radosna je vijest

koja ljude zove, ljubi ih i kuša.

Čekanje je nada, od sveg veća,

neprekidno tinja u okružju tame

kao kakva malena na stalku svijeća

koja uzmogla bi živjeti od duše same.

Pouzdanje ovu nadu kao sjenka prati,

vjera, povjerenje koje rađa čast

jer je to vrhunac što ne krati

konopce što mogu kao zmija past

kada ih ne drži ljubav Boga Trsa

kao što se za Njeg drži loza.

Kad nebeska krepost sva nastani neka prsa,

tad u Isusovoj milosti klanjanje je poza,

i sav čovjek se unizi, prostire se,

a ne gubi svoga dostojanstva;

poput anđela zapjeva duša, uzdiže se

sve do Kalvarije, njena proročanstva

da će uskrsnuti poput konjanika Kralja,

s tim vidikom što ga duša čeka.

Pogled puca sve do najvećega dalja,

to u dušu uronila krsna Rijeka,

utjelovio se pravi Čovjek, pravi Bog,

sav u njezin treperavi plamen.

To i Majka šalje Sina svog;

njoj na molitvu će stići svako srce, svaki kamen.

18.02.2022.14:44

Javni snovi

 

Snovi značajni su samo tada

kada čovjek stvarno spava.

Duša vrlo često, dok je mlada,

sanja podno neba plava,

budna duša tada nije.

Ona hoda svijetom, sretna putuje,

svoje snove javne nit ne krije,

iluzija jedino je što bar malo čuje.

Ako pozove te Nebo prije kraja

takvoga života što se mnogome produži,

razlikuješ jasno snove od stvarnoga raja,

povjerenje, pouzdanost Nebo tebi pruži,

ali ljudi ne vjeruju, kakva šteta

za tu dušu što se rađa u Gospodinu.

Duša takva samo želi biti sveta,

u tome dočekaš najstariju godinu.

Sljepilo od okoline zaraza je strašna,

o tebi se misle samo misli jadne.

Bogu vjerna duša hoće biti časna,

čak i kad sa svojih stopa spadne

od nevolja moćnih što se tiču duha.

I, kad traži pomoć koje nigdje nema,

ostaje samoća i lomljenje Kruha.

Tada Bog joj sretne stanove priprema.

18.02.2022. 08:20

„A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu (Gal 6,14).”

Molim Te, Isuse

 

Moj Isuse, Bože moj,

više puta molila sam Tvoje dare,

više puta zvao si me u svoj dom

i u topli šator svoj

gdje popravljaš moje kvare,

daješ bića srcu mom.

 

Isuse moj, moj Proroče,

više puta gledala sam Tvoje muke,

više puta pružio si meni odraz svoga lica,

nove stope koje kroče

gdje ne stižu moje otvorene ruke

nebeskih se načekati ptica.

 

Isuse moj, moj Svećeniče,

više puta slušala sam Tvoje uskrsnuće,

više puta rodio si meni blaga

koje mi zbog Tvoje riječi niče,

što ga daju Tvoje ruke umiruće,

što ga nude bića draga.

 

Isuse moj, moj Kralju,

više puta iskala sam Tvoje kraljevstvo,

više puta dao si mi majku

koja vodi mene Tvojem raju,

koja moli za me Tvoje carevstvo

da u njemu živim bajku.

 

Moj Isuse, moj Prijatelju,

opet slatka kruha molim sada,

sada daj mi mir Tvoj pravi.

Nemam od tog veću želju,

nema od te veća nada;

moje grijehe zaboravi.

 

Moj Isuse, Tijelo moje,

više puta sam Te blagovala,

više puta dijelili smo Tvoje krvi,

rumene nas prsi poje;

više puta sam se zatrovala

strahom koji svu me mrvi

 

da me opet svu okrijepiš,

da me opet k sebi vratiš,

da osjetim Tvoje gorke okuse;

da me krvlju svu oblijepiš,

da zbog mene opet nevin patiš,

Gospodine moj, moj Isuse.

24.02.2015. 07:2

Životna staza

 

Dok se golubovi obrušavaju

niz okno pa sve do trave,

pogled moj prati životnu stazu.

Na njoj se mladi ptići okušavaju

kako bi postigli visine prave;

ledi se vjetar na mome obrazu.

Iz jedne tišine u tišinu drugu

odlaze pozdravi duše prema svodu,

a čestica vraća se k meni;

vrane grakčući presijecaju prugu

koja me vodi daleko k rodu;

krošnja se trešnje već zeleni.

Uskoro cvjetovi bit će bijeli,

čitavu zemlju prekrit će lati

i zvijezde će sjajne rasvijetliti put;

u daljinama netko se možda veseli,

u daljinama netko možda pati,

a tu, pokraj mene, samuje ćut.

nedjelja, 18. ožujka 2018. 11:55:34

"Odakle si ti?"

 

„...pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: »Odakle si ti?« No Isus mu ne dade odgovora.”  Iv 19,9

Svaštara moja sačuvala se sva raskomadana, ali u tim papirićima postoje odlomci prastarih pjesama moje slavne pjesničke umjetnosti.

Da sam tada, kao curetak, a svi smo pisali pjesmice, pronašla Izaijin stih, možda bih o tome i pjesmu napisala, ali saznala ne bih tko je taj i odakle je jer ne bijah ni približno krštena i obraćena osoba u istom ovom gradu.

Nisam uspjela sačuvati ogromnu literaturu i mnoge pjesme jer mi ne bi imale gdje stajati. A život ide dalje.

Evo što, između ostaloga, bilježi Prorok:

„Evo, pozvat ćeš narod koji ne poznaješ,
i narod koji te ne zna dohrlit će k tebi
radi Gospodina, Boga tvojega, i Sveca Izraelova,
jer on te proslavio (Iz 55,5).”

Hvala Ti, Isuse, što si me pozvao!

A evo što sam zapisala na svoje papiriće, fatalne, teške riječi.

Tko bi danas rekao da je to bilo tako dramatično stanje onoga curetka,

samo što ja to više nisam.

Podočnjasta

To je kada te crpim,

do jutra,

do idućeg nemasutra.

Koliko visinskog nemira

u dnu čaše.

Kao kad radiš podočnjake,

male

oprane

istine.

rg. 95/55

;-)

- napisano davne 19... - 76.godine, oko 8:00 sati ujutro

Eto, sad svi znaju koliko sam jako stara. 17.02.2022. 19:30

A i to kako nikad nije kasno za obraćenje Bogu našemu i Spasitelju, Isusu Kristu.

Hvalospjev iz Knjige Otkrivenja 11. i 12. glava Božji sud

Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Bože, Svevladaru, †
    koji jesi i koji bijaše *
    zato što si uzeo u ruke moć svoju veliku
    i zakraljio se!

Gnjeviše se narodi,
    ali dođe srdžba tvoja, *
    i čas da se sudi mrtvima
i naplata dade slugama
    tvojim prorocima i svetima *
    i svima koji se boje imena tvoga,
    malima i velikima.

Sada nasta spasenje i snaga †
    i kraljevstvo Boga našega *
    i vlast Pomazanika njegova!
Jer, zbačen je tužitelj braće naše *
    koji ih dan i noć optuživaše
    pred Bogom našim.

Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom †
    i riječju svoga svjedočanstva: *
    nisu ljubili života svoga
    - sve do smrti.
Zato, veselite se, nebesa *
    i svi nebesnici!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Nebo moga doma

 

Vincent van Gogh: "Borovi i suton..."

Vjetar u krošnjama borova,

a trešnja još ne daje ni znaka.

Na nebu je ovom vijenac od lovora,

sunašce što krije od svojih zraka.

Odričem se, ako Ti zatreba,

ova doma jakoga i strasna;

podno ista ova vedra Neba

živjet ću il' mrijeti od svjetla Ti časna,

Isuse i Kriste, Gospodine moj.

Tvoj se narod uvijek Tebi vraća

iako mu grub je takav boj

u kojemu sam za druge plaća.

Zemljo moja katolička, tvrdovrata,

ljubit ću ti kamenje i pločnike

da mi Svećenik otvori ta nebeska vrata,

Onaj koji baš u tebi traži poklonike.

Ipak znaj da moje ruke plove srećom,

i da moja krila, i ti cvrkuti mi slabi,

putuju ka Ljubavi s radošću najvećom

jer me osunčano Nebo tvoga duha vabi.

17.02.2022. 15:23