Utjeha

Znam Te, Kriste, da ponekad šutiš,

da i mrtvi pravednici progovore

vjernoj duši što je Ti prozivaš.

Ne znam koje su Ti misli i koji Ti puti,

ali iz daljine poruke romore.

Čak iz Betlehema Ti mene dozivaš

da Te pratim, Tvoju ljubomoru burnu.

Zove li Rahela, ili David, kralj,

zove li me Tvoja sva presveta loza

koja nosila je povijest tmurnu?

Nemoćne su stope moje da odem u dalj,

da počastim gdje je od ljubavi loža

ili da proplačem neutješna.

Oprosti mi, Bože moj, i misionari,

što, po običaju, ne znam što ću

jer ja previše sam grešna

da bih progledala gdje su dari;

samo znam da ljubiti Te hoću

kao što je Jakov ljubio Rahelu.

Znaš da sam na Tvojoj strani

i da mogu uvijek biti druga žena

ako volja Ti je da me imaš cijelu,

takvu kakva jesam ja i moji dani.

Nek Rahela bude osnažena

mojom poniznom Ti naklonošću,

ljubavlju što Duhu Svetom cvjeta.

Ako, pak, je tako, puk sam vjerni

svom čeznutljivom duhovnošću.

Odgovor za mene možda zna neki poeta

ili izabranik iz naroda smjerni.

Marijice, Majko naša, slavna Tješiteljice,

znam da ti si prva Gospođa i moja,

da si mnogim naraštajem me iznjedrila

kao nedonošče, vjerna Moliteljice,

i da moje lađe nosi ljubav tvoja

da bih svakog dana prema tebi jedrila.

26.07.2021. 20:47

 

Zlatno tele

 

Nisam znala da je jutro sneno

dobar znak za mir u sjeni

i za moje drače rastepeno

što ga dan pošalje k meni

Kako otkrila bih nova stanja

koja moguća su u dnu srca,

a koja mi otvaraju znanja

iz kojih mi novo zdravlje frca

pa da nema više bodljikava praha

mog života što po svuda steže

poput onoga u grlu straha

koji nikad s molitvom ne liježe

već se drži ludilom i bunca.

Sad već mirno čekam tamu

od koje se nije oćutilo sunca,

makar me je srce ostavilo samu.

13.11.2019. 16:04

Načiniše mome srcu zlatno tele

pa pritišće odasvud me njina strava,

odmahuju rukom jer me žele,

Boga moga koji sve mi održava,

koji me od zlatne smrti budi,

ali slijepo gledaju me sresti.

Inače bi pravdu poslušali ljudi

da je ima u njihovoj svijesti.

Prašinu ću stresti sa svojih sandala

i moliti Krista, Duha da pohodi

ovu dušu što od umora je s nogu spala

da u meni ono čisto srce se porodi.

26.07.2021. 15:34

Dobro sjeme naše vjere

 

Duh će Sveti ognjem neugasivim

raspiriti nam vjeru, ljubav, nadu

kao sjeme krvno davna mučeništva.

Bog se služi navještajem neustrašivim

kakav nikad se ne klanja nekom padu

nego žrtvi Isusova apostolska učeništva.

To je dobro sjeme našega kršćanstva,

makar popadalo i uz cestu il' na kam

jer zauvijek napuni se duhovnoga mlijeka

što ga daje neuništivost božanstva,

makar svatko misli da umire posve sam,

a u stvarnosti svi žive od vijeka do vijeka.

Duhu Svetom naše vjere ne broji se količina

već kakvoća, snaga, darovano znanje

svih zemaljskih i nebeskih stvari,

mudrost, savjet i razboritost, jačina;

i duhovna hrabrost koja prati izabranje

jer Gospodin Bog je taj što sve obdari.

Nikoga ne izostavlja, svaku dušu će obići

da bi mogla svijetu svoga roda dati

od kojega svi ne žive, al' imaju spas.

To je rasplamsani oganj kojim Krist će stići

vrlo brzo na tu zemlju koja stalno pati,

to je znak da sve je bliži Kristov čas.

26.07.2021. 08:38

Božanska romantika

Zvijezde gledaju da l' snivam

u taj kasni, sparni sat,

a ja velove otkrivam;

duša mi je kao rat.

Još i kišne kapi

posjetile ovaj stan

iz kojega hlapi

protjerani san.

Neka, nek se vine,

ja sad moram otpjevati

toj romansi da mi sine

koja će mi s duše otjerati

sve prljavštine i boli.

I u čemu je romantika

kad se zdušno Boga moli,

gdje je tu semantika?

Zar ne pališ svijeće

u ljubavnoj noći

kada srce skreće

ka ljubavnoj moći

da se preda,

da sve drugo zaboravi?

Ni zboriti ne da

je l' trenutak pravi.

Tako Isus i Gospodin moj

otare mi mrve s lica

pa prepusti meni govor svoj

dok me trese nevjerica.

Milošću si zadobila spas,

ja sam duši tvojoj Straža.

Ne, ti ne boj se za nas

jer si mi najdraža,

jer si jedina u mnoštvu

kojoj gorim pokraj sunca,

jedina u mnogoboštvu

gdje siromah sada bunca.

Za mene si uvijek pravi tren,

pravo osvježenje

jer Bog uvijek želi biti njen

koja nosi otrežnjenje.

Pustinju ću natopiti,

gdje će biti meda, mlijeka,

koja će se rastvoriti

da poteče bistra rijeka

kojom krštavam te ja svu za se,

kojom vatru svoju gasim,

preuzimam grijehe, boli na se,

da za ljubav svoju tebe spasim.

25.07.2021. 23:27

 

Potraga za dostojanstvom

Bože moj, Gospodine blagi,

uzmi ovaj prazan stih,

ispuni ga svojim obećanjem

kakvo djeci nose prijatelji dragi.

Mada nisam dio njih,

ja Te molim s pouzdanjem.

Ne daj, Bože, veća zla,

ne daj da se redoslijed okrene

naopako zemaljskome redu.

Suze molitvama sada sijem ja

i znam, doći ćeš po mene

da žanjemo moju bijedu

što neometana buja

u nebeskim dobrima

za kojima sam u trku.

Sada opet neka će oluja,

poneka i moja jedra ima,

a ja čuvam onu zbrku

da je ne gledaju i ne mare

jer je tako puno jednostavnije,

ne mora se ništa reći.

To je dijagnoza i navike stare,

one koje postaju sve davnije.

Sad još moram puno prijeći

mostova i cesta, oploviti mora

da bih dostigla do one luke

gdje ću popraviti čamac

da bih pošla čak i smjerom gora,

dostojanstvom pružila Ti ruke.

Zato sada zauzimam pramac.

25.07.2021. 21:37

 

Bijele duše ispred raja

Gospa od Guadalupe

Vidjeh na toj zemlji tijesnoj neke bijele ljude

kako upinju se rukama do tvojih skuta,

a ti, Gospođo, si jamčevina da se zbude

uslišanje svakoj duši koja dolje luta.

Bijele duše dižu bijele ruke u visine

na kojima ti se, Djevo, tu komuniciraš

i u molitvenoj tvojoj snazi iz nizine

poput vječne Majke pobjednički kontempliraš.

Plemenitost tvoja do dubina neslućenih

čitav narod Božji u bjelini očarava,

u kontrastu ti si duša nepomućenih:

lica ispunjena svakim tko tu očajava.

Polažu u tebe nadu koja ne može uminuti,

toliko si jaka utjecaja, tako blaga,

tako puna nevolja zemaljskih što će sinuti

u bjelini pobjedničkoj tvoga duha draga.

Zato tvoje lice, Marijo, ti tamnoputa sjaja,

tamnije od marame što kruni tvoje čelo,

ali pobjeda su tvoja ove duše ispred raja,

jer to tvoja žrtva je i milosrdno djelo.

25.07.2021. 14:23

 

Abeceda pokajanja

 

Okupljam zabilješke

moga duha ona,

duha savjesti

koji pamti greške

poput slona.

U iskrama svijesti

nešto se pomalja

neodređenoga stila,

nešto kao kopkanje

i po duši se valja.

Ne, još nisam čila

za pokajničko tkanje,

ali to me malo tišti,

i za sada povremeno,

kad se sjetim reda

kojim duša vrišti.

I za sada umjereno,

to je pokajanja abeceda.

Sazret će to sjeme

već za koji dan

jer ja neću izdržati

neko dulje vrijeme

da sastavim plan;

red se mora održati.

Ne bijah ja nesebična,

al' do koje mjere,

to sad ne bih znala.

Greška, možda obična,

možda poput zere,

mir je meni ukrala.

U dubine zaći,

revno se pomoliti,

jer taj dan se bliži,

i grešku pronaći;

ne smijem dozvoliti

da me svu ponizi.

Jer ako sam griješila,

nije bila kobna hora;

možda nisam znala

zašto sam se smiješila.

Plutala sam na sred mora

kad je sebičnost me zvala.

Neumjerenost je strašna kob

i postaje sve veća,

što se više oči zatvaraju.

Srce moje, ti ne budi rob!

Kriste, najveća si sreća,

ne daj da me zavaraju

zlodusi od indolencije

koji šapću da to ništa nije.

Istrijebit ću si grijehe sve

radi slavne indulgencije.

U zeri se brvno krije,

a u meni opet spokoj zre.

25.07.2021. 07:17