Pozdravi

 

Pod oblak crni sunce se sklanja,

sreću je dijelilo čitav dan.

Nebo ga traži, a priroda sanja,

za njim teži hrast nerazlistan.

Vrapci mu cvrkuću da ga isprate

i upotpune proljetnu divotu.

Lastavice čekaju da se vrate

pa da se zajedno raduju životu.

Tko bih ja bila da kvarim veselje,

što bi učinila nevolja, zlo?

I dalje bi pjevale ptice sve velje,

i dalje bi nebo prekrivalo tlo,

a vijesnici proljeća bili bi tu.

Oni su tako nevidljivi, maleni

i nose najsjajniju odjeću,

i puti su njini lijepi i šareni.

Zalazi sunce nad visokim tornjem

i šalje svem svijetu posljednje zrake

dok mnogi odlaze k svijetu gornjem

i nose sa sobom pozdrave svake.

nedjelja, 11.03.2018. 17:26

Posebne noći

 

Kad noć zavlači,

a miruju sjene

i duša se mlači,

i divljaju vene,

tada je noć

prepuna slutnje,

a slabi joj moć.

U trenu šutnje

što se oduži

i postaje beskraj,

vrijeme mi služi

i dobiva sjaj.

Kad rano se budim

dok zvijezde drhture,

ni tamu ne kudim,

ni kazaljke ure,

a posebna tema

dolazi sporo

kao lagana trema

i šuštanje oporo.

Sjećanje kapne

na dane one,

tišina šapne,

sjene se sklone;

pred očima duše

lelujaju scene,

noći se sruše

kao stijene

i prođe rok,

već svitanje čeka,

javlja se srok

i pljušti jeka.

‎četvrtak, ‎

12. ‎travnja ‎2018.

03:45:46

Posljednja duša u tmini

 

Prazne noći, večeri kasne

kad molitva se čuje bez glasa

i kad nema slike jasne

kao da neće biti spasa

iz toga ponavljanja sumorna

samo jednog pitanja bez riječi

od kojega duša je umorna

i koje nikada ne liječi

već samo dušu bijednom čini;

prazne noći, bez dostojanstva

u onoj dobro poznatoj veličini

u kojoj su inače sva prostranstva,

molite za me, za buđenje moje,

mjesto mene, noći, riječ odnesite

gdje anđeli Božji pripravni stoje,

i moju tugu i grijeh odriješite,

samo da ne bude neplodno sve;

da se barem jedamput osvrnem

na plodove beskrajne i prelijepe

i da si svetinje ne oskvrnem.

Prazne večeri, kasne i nove,

donesite odgovor neba za mene

da prestanu grube blokade ove

jer nadahnuće to nema cijene

kada ga Duh milostivo udijeli.

Meni, posljednjoj duši u tmini,

neka se svaki stih osmjeli,

neka se prostire u toj širini.

petak, 23.03.2018. 23:33

Sumrak

U sumrak lelujaju sjene,

padaju magličaste pahulje,

zvijezda se nazire iskrenje.

Sumrak je miran kao ulje.

Promjena; dan više nije dan,

noći još nije nastala tama.

U mraku je čitav stan,

ali se čuje: nebo se slama.

To je bremenita nahrupila masa

oblačnog tamnog zraka;

pada kao glas iz duboka basa,

ali je sustiže svjetlosna traka

jer grad mora se spremati

za noćne uvjete, a ne trpi noć.

Meni je draže još dana nemati,

slušati sumrak i njegovu moć

jer tako neumitno najavljuje

ono što će se dogoditi.

I moju dušu tama preplavljuje

jer u tami će se opet poroditi.

Moram poći, dosta je snova,

došlo je vrijeme, stigao čas.

Neće me, neće zemlja ova,

traži me Ljubav poradi nas.

Još samo danas čekat ću tiho,

noćas u ponoć spremna sam ja;

neka me nosi noćni vihor,

neka se moja budućnost tka.

utorak, 20.03.2018. 18:31

 

Dugine tajne

 

Duga nad usnulim gradom

kao most u daljini, kao nada

diči se svojim lukom i padom

iz noći tamo gdje noć je još mlada.

Nije odavde već poput tuđinca

leluja, treperi i nebom luta.

Kao da nebo traži si posinca

koji odlazi tamo gdje riječ je kruta.

Da ga utješi, da mu se preda

kao što se predaje neko pismo,

prepuno ljubavi, mira i reda.

Stiglo je doba plodno i kišno.

Poslije dolazi sunce svijetlo,

toplo i žarko, s puno svježine,

zrelo i proljetno, jako i sjetno

na one davne dane tišine.

I dugine boje sasvim su sjajne,

crvene, žute, plamene, bijele

što nose u sebi dugine tajne,

boje mora, neba i zemlje cijele.

Ljepota života, sve božanske doli

kreću na ljude otopiti led,

ugrijati vene, odmaknuti boli,

predati djeci mlijeko i med.

Vodilja zvijezda u noći svakoj

kraj prekrasne duge tiho sja

da nas poveže u duši lakoj

i da se sretnemo ti i ja.

‎petak, ‎9. ‎ožujka ‎2018. 05:31:40

Nova pjesma

Mogla bih sada usnuti,

najtišom tajnom stihovlje zvati

i prostirkom šušnuti;

pjevam li noćas, da mi je znati.

Iznenadne pahulje zatoplile

ono malo okna zatvorena

pa se pjesme tamom slile;

gdje je rima, je li rasporena,

ne znam. Spustilo se sjeme

na postelju od svježa nadahnuća,

i juri propušteno vrijeme,

i sijeva zadnja nada, vruća,

prepuna od ploda, bremenita.

Prolazi kraj nekog znanca,

tako bezvoljna, vremenita,

uzaludno traži barem jednog stranca

kako bi se malo pohvalila.

Odvela je slova svoja u tišinu

pa je ognjište zapalila

da se skloni u tu tminu.

Odavno već ne bijahu tako prazne

priče koje duša priča;

mnoštvo riječi, a teme sve razne.

Sve je poput običnoga kiča.

Samo jednostavna potreba

da se mirom sad odmara

i prazninom sve do neba;

da se opet stvara, stvara.

četvrtak, 08.02.2018. 00:55

 

S.u.s.a.n Boyle Best Songs - S.u.s.a.n Boyle Greatest Hits 2020