Staza tirkiznoga sjaja

Zapadno me sunce slabo grije,

kao muž zaboravljenu jednu ženu

koja vode gorke nikada ne pije,

da je nađe suton, optuženu

za sve greške što ih nitko drugi nema.

Dežurni je bila krivac poput kćerke,

poput supruge i majke što ju sprema

negdje daleko, u zaboravu divlje zvjerke.

Sutoni su najteži, i jutra preslikana

s nekog platna koje imitira osvitaje

kakve samo Bog moj, moja Suza slana,

u svakom životu duša u obilju daje.

Prirodi se diviti, ljepše je od braka

koji nema blagoslova, ni duševnosti;

ljepše je i čuti glase ponoćnoga mraka

koji ženu potiče za Boga svakoj revnosti.

Kakva Milost oslobodi mene!

Kako najsretnije biće može proslaviti

Boga svoga, Život svoj i nove uspomene!

Kako samo može red i mir se postaviti!

Sretan onaj koji zna za Gospu, Djevu,

za sve njene zagovore, žrtve i sav trud

što se Duhom sveti u najvišem pjevu.

Život moj, koji nekada je bio sasvim lud,

dobio je boju vječnosti i tirkiznoga sjaja

što ga vidjeh, svjetlucava, usred noći.

To je jedini i pravi put zemaljska raja

koji vodit će me k Nebu kad mi bude poći.

18.04.2020. 18:05

Odijeljene duše

Obraćenje velikih obraćenika ne događa se u svijetu već po krštenju u odrasloj dobi.

Prije četvrt stoljeća (!), u ovom gradu bijah, Gospodine, pripravnica za Tvoje kraljevstvo pa me krstiše, primi me u svoja njedra da postanem Tvoja Zaručnica. Jubilarni rođendan slavim osam dana prije, osam dana poslije, ali to je slavlje palo u sjenu Vazmenoga otajstva. Da, sjećam se katekumenata, svećenika koji me je krstio, njemu je pripala slatka dužnost da nas, šezdesetak pripravnika, uvede u kršćanski život na zemlji.

Kakvo je to bilo otkriće!

Kakve su to bile sudbinske novosti!

E, to je bilo obraćenje, to jest, uvod u obraćenje. Nikada prije nisam bila na misnom slavlju, bijah poganin u pravom smislu te riječi. Vjerovala sam da Bog postoji.

O, kako puno toga nisam znala.

Sada vjerujem da je Isus uskrsnuo i da ću ja uskrsnuti.

Sada znam što znači vjerovati u Boga, vjerujem i znam da to nije ono „Bog će te kazniti”.

Sada znam da je vjera odnos s Tobom, Isuse, i sa zajednicom svetih. Sada vjerujem Tebi, sve Ti vjerujem, Bože, jer tako si logičan.

Pri krštenju se odraslih podjeljuje i sakrament Potvrde gdje se dobivaju darovi Duha Svetoga. Izljev Duha Tvoga na mene bio je potresan i još uvijek me oduševljava, ne znam kako je bilo s ostalim pripravnicima, nisam ih upoznala i upamtila.

Ušla sam u „svoju” Crkvu, upoznala postepeno duše koje bijahu blizu kraljevstva nebeskoga prije mene. Jedno smo iako odijeljeni fizički. Jedno smo na misnom slavlju, jedno smo u tom istom Duhu o kojemu se malo govori, ali često Ga se uzgred spomene; to je lijepa osobina i osobnost Duha, diskretna prisutnost. U početku nisi bio tako diskretan, Duše sveti. Polomio si moja koplja, pustio me da se koprcam i tome nije nikako dolazio kraj. Sada mislim da je to bilo zato što sam naglo počela puno moliti Gospinu krunicu što je bilo Tvoje najvelebnije djelo u tim vremenima. Poslije, u bolnici, primila sam prvi put i sakrament Bolesničkog pomazanja.

Pala sam u Tebe, Bože, strovalila sam se. Od tada znam da umirem dok prije nisam o smrti niti željela, niti dospjela promišljati. Možda bi bilo dobro da se to malo više naglašava prilikom naviještanja Radosti Tvoje, Isuse, u ovakvim vremenima kakva su sada i gdje nitko ne želi priznati smrt, gdje su nam ukrali smrt iz naših domova i čitavoga društva, gdje se ubija u mirnodopskim danima više nego ikada, na „humani” način.

Nije ni čudo da katolici paralelno vjeruju da krštenje donosi besmrtnost samo po sebi, da se duša odvaja od tijela i da odijeljenje duša jest

vjerovanje u reinkarnaciju. Da, to rade katolici pod upitnikom jer su nakon krštenja zaboravili na Duha Svetoga. Vjeruju u Boga, ne idu „u crkvu”, prakticiraju istočnjačku meditaciju koja ih vodi do reikija i slično. Počinju vjerovati u svoje snažne okultne sile.

Dajte nam smrt, više smrti u naše živote, ne mislim samo na vijest o tome koliko je umrlih i poginulih već na gledanje smrti direktno, a ne preko medija. To preko medija stvara u nama nepotreban strah i užas koji nas potiču da skrenemo misli s teme smrti. Od nevjerice i straha, zbog neshvaćanja.

Život u kojemu izravno umiranje nije vidljivo, vrlo je kratak. Jer uskoro nas dostiže i naša vlastita smrt te na samu pomisao o tome mnogi odlaze u najboljim godinama na tečajeve raznih religija, na tečajeve relaksacije. To je pakao.

Pošalji nam Duha Svetoga, Gospodine, da nas obnovi, osokoli, pa čak i utješi.

Da nas relaksira u dubini duše koja se odijeliti od tijela ne može.

Da nam relaksira mišiće, da ih opusti u doticaju s duhovnim doživljajem.

Daj nam Duha mudrosti i razuma, Duha umnosti. Jer ako je nešto naša duša, tada je prije svega u našim umovima. Jer Ti si, Gospodine, Riječ, a riječi ne prebivaju u emotivnostima već u razumu, čak i kada je pomračeni um, iz njega izlaze riječi po kojima okolina i vidi da je netko u mraku.

I kada griješimo, griješimo dušom i tijelom zajedno i jedinstveno.

Grijeh je bijeg od Tebe, Gospodine.

Grijeh je bijeg od Života i to je smrt neke duše.

Bijeg od tjelesne smrti ne postoji, takav bijeg samo nastoji prodrijeti u naše umove, u naše duše.

Mnogi katolici žele voditi duševan život neovisno od tjelesnoga.

A što je drugo noseće žensko tijelo ako nije duša u duši?

Tko rodi, taj odmah zna iako i nije kršten.

Mnogi katolici su željni okultnoga, željni su senzacija, osjećaja.

To je vjerojatno stoga što su im emocije poremećene i ohladile.

Mnogi me gledaju u čudu kad govorim o halucinacijama, one su tako obične, naizgled realne, svakodnevne. Mnogi bi katolici željeli znati ima li u halucinacijama Božjih poruka. Naravno da ih ima, kao i u zdravom životu. No, halucinacije su besmislenije od snova i teško ih je podnositi jer su praćene duševnom bolešću, psihozom koja muči čovjeka, bolesnika.

Ljubi svoju obitelj svaki dan, to ti je najveća senzacija u životu.

Slušaj svoje osjećaje, ne može ti netko drugi reći kako se moraš osjećati.

Ne čini od svoje obitelji odijeljene duše kao što želiš učiniti od sebe. Ako vjeruješ u reinkarnaciju, odjeljuješ se duševno i tjelesno od voljenih osoba.

Dođi, Duše Sveti, u naše pomračene duhove, u naše pomračene umove, u naša pomračena srca.

Daj nam, Duše Sveti, snagu kojom ćemo ljubiti u Tebi sve one koje smo i nedavno još ljubili.

Daj nam, Duše Sveti, izlij komadić svoje božanske ljubavi da Ti se mognemo vratiti, da možemo ljubiti sve ljude kao sebe same, da budemo jedno, a ne odijeljeni jer u odvojenosti ne možemo skratiti vrijeme nemira i ratova, patnje i bolesti.

Izlij nam, Bože, Duha zajedništva i jedinstva kakvo imamo kada lomimo zajednički Sina Tvojega koji nam je Kruh života i Piće duhovno.

Izljev Duha Svetoga u Prvoj Crkvi bio je senzacionalan na sve moguće i nemoguće načine. Ognjem Duha Svetoga smo kršteni, a ne samo vodom. Budimo svjesni toga.

18.04.2020. 14:26

„Živimo li, dakle, ili umiremo, Gospodinovi smo.” Rim 14,7sl.

Gospodine, usliši me

Slušam, Isuse, Tvoje riječi, slušam o Tvojim djelima i o ljudima koji su bili oko Tebe. Sama vjera u mom srcu ne bi mi bila dovoljna da čujem, pratim Ti prispodobu, primim navještaj. Sama vjera ne može promijeniti moje srce.

Vjera traži razum kojega na zemlji ima samo čovjek.

Vjera traži spoznaju, moje srce će primiti spoznaju moga uma.

Vjera traži slobodu, moje srce će primiti slobodnu odluku moga uma jer vjera je odluka.

No, sama odluka nije dovoljna dok molitva za vjeru već predstavlja barem mali početak moje vjere. Molitva za vjeru drugih ljudi već je jedan od velikih vjerskih čina.

Vjera je Božji dar.

Vjera je događaj, događaj i doživljaj obraćenja. Ona je događaj kakav se pamti, nije samo sladunjavi osjećaj, ne, to nikako ne znači samo po sebi da je vjera prisutna.

Vjera je kompletan doživljaj duše i tijela, srca i uma, čitavoga čovjeka, ali i njegove okoline.

Vjera doživljava mala i velika osobna čuda. Čuda spadaju u nešto naravno što se rijetko događa, ali u Tebi, Gospodine, vjera kao da i nije sastavljena ni od čega drugoga nego od samih čudesa. Čudo za čudom, čudo na čudo jest vjera.

Vjera se hrani molitvom, hrani se postom naročito, i milostinjom, odnosno dobrim činima. Zapravo ne znam kako bih pojasnila dobre čine, ali vjera se hrani vjerskim činima, a vjerski čini u pouzdanju u Tebe, Boga jesu dobra djela.

Vjera se ne gubi lako iako pođe i klecne pa klecne i padne, ali poslije toga se diže vrlo brzo i kreće dalje.

Vjera u mom iskustvu sastavljena je od niza malih nevjerica.

Nevjerica je stanje kada sam svjesna da mi se događa uslišanje Tvoje, Isuse, a sama sebi govorim: „Ne mogu to vjerovati” i malo se čudim, a moj um govori da se uslišanje dogodilo.

U vjeri svojoj čovjek se često iznenadi jer ima toliko loše mišljenje o sebi da baš njega sigurno Bog neće uslišavati da, iako u dubini duše jako vjeruje, slabo se nada, nema povjerenja u svoj um ili u svoju vrijednost, ili u svoje osjećaje, ili u svoj zdravi razum, ili je čovjek jednostavno preponizan da bi išta više molio, ili je toliko ponizan da nije iznenađen, ne čudi se ničemu i svojim prihvaćanjem uslišanja odmah utvrđuje svoj dobar odnos s Bogom.

Uslišanje me Tvoje, Isuse, obavezuje. Na više načina.

Potiče me u vjerskim činima, u molitvi.

Potiče me da hranim svoju vjeru.

Jača moju žeđ za Tobom, Isuse, Bože moj.

Uvećava moj strah od oholosti i umišljenosti.

Ponižava me tada, kada se sama ne znam poniziti.

Potiče me da razmišljam neprekidno o tome što molim, kako molim, koliko molim za nekoga ili za neki spas.

Uslišavaš me u izobilju, a mene je strah da Te ne pospremim kao sluga koji je dobio onaj jedan talent pa ga zakopao.

Što mi je više potrebno, osim vječne potrebe da molim za druge?

Isuse, molim Te, sačuvaj me u svojoj milosti u vremenima kušnje jer ovo je vrijeme kušnji i napasti.

Najveća mi je napast da mislim da ne mogu puno sagriješiti jer sam sama, nemam koga povrijediti, a to nikako nije istina.

Koliko toga propuštam, da mi je naslutiti.

Dao si mi čak i zrno mudrosti vjere, iako nemam alata s kojim bih mogla neku mudrost primiti.

Osjećam se dužnom, slavim Te, hvalim Tvoja velebna djela, zahvaljujem Ti neprekidno i osjećam se dužnom na izvjestan ugodan način. Naravno.

Isuse, molim Te, ukaži mi samo malo na moje propuste. Uvijek Te molim za samo malo nečega, ne usuđujem se više tražiti čudo kao u onim teškim vremenima kad si me u izobilju uslišio pravim čudom.

Samo kad molim za druge, molim puno. I zdušno. Svim srcem i dušom, svim umom i svom snagom svojom.

Dopusti mi da činim dobro, da vršim volju Tvoju, Gospodine. 18.04.2020. 03:09

Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka

i svjetlo mojoj stazi (Ps 119,105).

"Ne boj se, ja sam"

Na mnogim se mjestima Evanđelja Gospodin Isus osvrće na ljudsku vjeru u Boga.

I mi kažemo da su Uskrsloga apostoli prepoznali u svjetlu vjere kada im se pokazao, odnosno dao im je da Ga vide.

Isuse, udahnuo si Duh svoj apostolima, prijateljima svojim.

Malo bi nas moralo začuditi to što apostoli nisu popadali od iznenađenja i straha. Ti si im odmah rekao „Ne bojte se, ja sam” kao i tada kada su Te vidjeli kako hodaš po vodi.

Također, odmah si im rekao „Mir vama” i to je najvjerojatnije ustoličilo sve njih da ne popadaju.

Tvoj udio, Isuse, u našim činima je velik, nama je dovoljno započeti rečenicu, a Ti već djeluješ i činiš sve što bismo mi morali ili namjeravali učiniti.

Kao prvo, postavio si apostole na noge, a tada si i započeo razgovor s njima što im je odvuklo pozornost od iščuđavanja. Tvoj glas je vjerojatno bio barem donekle isti onaj glas Isusa iz Nazareta kojega su slušali prije Tvoje muke i smrti.

Potom si nastavio s dokazivanjem, jeo si kako bi oni vidjeli da nisi utvara.

Tada si im i govorio o svojim riječima i djelima, i o Pismima.

U jednome trenutku si udahnuo učenicima i Duha Svetoga te im ostavio poslanje, svoje poslanje odriješivanja i svezivanja.

Nigdje se ne navodi što su učenici govorili. Vjerojatno nešto i jesu uzviknuli ili rekli, ali očigledno je u tom susretu prvoga dana vladala Tvoja potpuna dominacija.

Ti činiš sve, Isuse, umjesto nas.

Ali kakva bi to bila Tvoja ljubav koja ne bi tražila i primala: Ti od čovjeka očekuješ vjeru, malo vjere, vjeru sitnu kao što je zrno gorušice.

Uzalud bi bilo da si svima dao da Te vide.

Toga prvoga dana u tjednu, poslije blagdana Pashe, vidješe Te još neki ljudi, ljudi koji su primili dar vjere od Tebe.

A svima se daješ vidjeti. Svi imaju vjeru od Boga, vjeru u Tebe, Isuse.

Toga dana su učenici spoznali snagu svoje vjere koju su učili hodajući s Tobom tri godine dok si još za njih bio Učitelj koji voli prispodobe.

Mnogi će željeti vidjeti to što vi vidite i čuti to što vi čujete, rekao si u Jeruzalemu.

Blago onima koji ne vidješe, a vjeruju, rekao si Tomi.

Tvoje riječi, Isuse, čuju milijuni ljudi, Tebe vide i Tebe slušaju kako im govoriš. Čuju Te u svojoj vjeri, u svome srcu.

17.04.2020. 23:28

Glas vjere

Uzdaj se u sebe.

Ispovijedi se.

Pričesti se.

Obrati se svakoga časa.

Za Krista se odlučuje svaki dan.

Svakoga časa pred tobom je neki izbor.

Pomoli se pa odluči.

Što si bliže Isusu, češće se ispovijedaš.

Što si bliže Bogu, kušnje su sve veće.

Ljubi više.

Oprosti.

Opraštaj.

Raduj se.

Zahvali Bogu za sve.

Dat će ti se što ćeš govoriti.

Svjedoči za Krista.

Naviještaj radosno.

Moli za druge.

Blagoslivljaj progonitelje.

Poštuj čovjeka.

Osuđuj samo grijehe, svoje ili tuđe.

Slavi Boga svoga.

Budi milosrdan prema slabima u vjeri.

Prihvati izazove.

Posti.

Čitaj Sveto pismo.

Uči psalme.

Traži neprekidno, upoznaj Krista.

Provjeri sve izvore.

Njeguj razboritost.

Budi umjeren.

Ponizi se pred Bogom u sebi.

Razmatraj dogme u svjetlu ljubavi.

Promatraj Bogorodicu.

Svaka riječ se pamti.

Svaki čas je posljednji čas.

Svaki dan je tvoj.

Časti Križ.

Moli Isusa za čudo u svom životu.

Svaki svetac je drugačiji.

Okušaj se u svetosti.

Prihvati sve što ti Bog daje.

Kad si slab, tada si najjači.

Hvali Boga za nevolje.

Velika je plaća tvoja na nebesima.

Izmoli za pokojne svaki dan.

Moli prije zore.

Divi se Božjem stvaralaštvu u prirodi.

Stvoren si tako čudesno.

Odvoji vrijeme za potpunu samoću.

Pitaj se na čemu si sve zahvalan.

Moli često za svoje čisto srce.

Budi iskren.

Samo Isus je Istina.

Provjeri više puta Evanđelje.

Pročitaj natuknice i navode u Bibliji.

Uočavaj razlike između raznih sličnosti.

Niti jedna riječ nije ista.

Svaka riječ ima svoje značenje.

Svaki govor odaje srce.

Prošeći po prirodi što češće.

Kontempliraj Isusove riječi i djela.

Meditacija je promatranje bez Boga.

Kontemplacija je ulazak u Gospodina.

Ljubi i čini što hoćeš.

Govori samo iz ljubavi.

Čini samo iz ljubavi.

Minimum ljubavi je milosrđe.

Sažaljevanje je uvreda.

Pravda je pravednost u tvome srcu.

Radi i moli.

Razmišljaj dok radiš.

Bog žudi za tobom.

Vrati se Bogu.

Uspoređuj se s Isusom Kristom.

Dozivaj Duha Svetoga.

Izmoli Očenaš.

Pronađi svoju savjest.

Uredi svoju savjest.

Preuređuj redovno svoju savjest.

Predaj Kristu svoje riječi i ruke.

Stvaraj.

Rađaj.

17.04.2020. 16:52

Ljepota spasa

Lijep si, Kriste, najljepši od svega,

besprijekoran lik je Tvoj za mene

koja nisam znala ništa o stvarima burnim

jer me nađe usred bespomoćna bijega

već zarana, kad su prekrile me sjene,

kada plovila sam oblacima tmurnim.

Ti raščistio si nebo kišom, pljuskovima,

sasuo si na me Duh Tvoj strašni

kao mnoštvo spoznaja od svake strane.

Miješale se svete riječi s ružnim znakovima,

probile moj život, nemiran i strasni,

da bi ispunile moje srce, moje dane.

Bolesnoga uma kukavički pratitelji

jarom svojim držali me čvrsto kao jarci

kad navale tući se sa bijesnim psima;

košmari i noćne more kao prijatelji

skupili se da bi na me popadali udarci

od kojih je nastajala bizarna mi rima.

Pripovijedali su šale od kojih mi planu

jaka vatra što me proždirala sve do srži;

duša se od ljute boli povukla iz svijeta,

ali Duh je tada bio već na mome dlanu

da me blago pomiluje mjesto da me sprži,

da mi dade snagu mlada ptičja leta,

da otvori moje krnje srce, iscrpljeni um.

Tada mnogim darovima dušu mi pomaže,

ljubavlju i pažnjom, pečatom i pomastima

kojima si ovjenčao vjerom osjećaje, razum.

Dao si mi bijele ljude da me klonulu osnaže,

osokolio mi dušu, Kriste, mnogim počastima.

Lijep si, Kriste, Tvoja me ljepota liječi,

Tvoja mudrost nježna, Tvoja plemenitost

budi divljenje mi duše, strahopoštovanje.

Tvoja ljubav tu je, sva u meni, da me spriječi

da potonem bilo kad u staru vremenitost,

da popustim pred svim kušnjama u staro stanje.

Makar nisam duša od velikih djela,

najveće mi moćno djelo Ti učini

kada me prozove prije mnogih ludih djevica,

kada mi pošalje svoga Duha čista, bijela

na toj dubokoj i usamljenoj pučini

da Ti priđem bliže, da Ti budem miljenica.

17.04.2020. 10:45