Normalno
je da je bilo koja ljudska sklonost sasvim prirodna pa tako i
sklonost prema debljanju, sklonost prema opijanju, sklonost prema
vrijeđanju i ranjavanju drugih, sklonost prema tučnjavama, sklonost
prema previše starijim ili previše mladim partnerima, sklonost
prema istospolnim vezama, pretjerana sklonost prema životinjama,
sklonost prema egoističnom iskorištavanju talenata, sposobnosti ili
općenito spolnosti, odnosno tjelesnosti.
U
ljudskoj se tjelesnosti očituje sve to što je sasvim prirodno za
ljude.
Bog
je stvorio čovjeka sasvim prirodnoga, kao od majke rođenoga, ali i
s neopisivim dostojanstvom gospodara svega prirodnoga koji ima pravo
i dužnost nadijevati svemu imena.
No,
ona zmija koja se javlja čovjeku je zapravo i simbolična slobodna i
sasvim prirodna volja čovjeka, ta zmija je čovjek s pravom izbora:
slušati tamo nekoga Boga ili dati oduška svojim sklonostima,
konkretno kušati ukusne i slatke plodove s Drva spoznaje dobra i
zla.
Potom
se čovjek sakriva pred Bogom kao krivac dok čovjekovo potomstvo
postaje bezobzirnije, njegov sin postaje ubojica brata svoga.
I
to je prirodno, prirodno je svakom čovjeku.
Ali
u tome i jeste poanta: Bog traži čovjeka, Bog se objavljuje
čovjeku, Bog poziva čovjeka k sebi i upućuje ga na službu.
E,
to više nije samo prirodno i naravno, tu se čovjek sada suočava s
Nadnaravnim.
Služba
je čovjekova iskoristiti svoju prirodu na dobro drugih i sebe
samoga, a tako se približava Nadnaravnome, vraća se u raj. Tako
čovjek postaje dostojanstvenik, dionik nadnaravnoga u Bogu, zadobiva
izgubljenu nevinost i oproštenje od Boga, razvija svoju istinsku
duhovnost jer Bog čovjeka samo ljubi, a Bog je Duh.
Tako
slobodna volja stoji pred izborom:
prirodno
– natprirodno
zemaljsko
– nebesko
tjelesno
– duhovno
znatiželjne
sklonosti - poslušnost
zakon
prirode – zov istinske odgovornosti
zakon
grijeha – darovi Duha
izvor
smrti – izvor života
nekontrolirane
sklonosti – božanski red
rat
i neredi – mir Kristov
zakoni
i kazne – vjera i nagrade
kultura
smrti – civilizacija života
zemaljska
demokracija – kraljevstvo nebesko
osveta
– praštanje
muka
i depresija – blaženo gledanje Boga
dekadencija
– logično napredovanje
rušenje
- izgradnja
strah
od smrti – sigurnost vječnosti
nepravde
– dostojanstvo
grešnost
– svetost
požude
– molitva
raskalašenost
– askeza
prirodan
ljudski život – sakramentalni život
Poanta
je upravo u tome da Bog, odnosno Katolička Crkva želi naglasiti
svijetu što su prirodni ljudski temelji na kojima se može graditi
osobni i društveni mir i savršeni red te kako se putuje u
dostojanstveni život vječni; kako očuvati dimenziju svetosti koja
preobražava tjelesnost čovjeka te je bez prestanka uprisutnjuje
božanskom svijetu koji je sa svih strana obuhvaća.
Kršćanin
je u Kristu razapeo svoju put i putenost i za njega njegova borba
nema kobna ishoda već joj je zajamčena pobjeda u onoj mjeri u kojoj
se vjernik, koji iznova nalazi svoje istinsko stanje stvora, pouzdaje
ne u putenost i tjelesnost, u njezinu slabost već u silu smrti
Spasiteljeve, u taj izvor životnoga Duha.
Lit:
XLDufour, str. 1050.sl. i str. 1243.//
31.12.2019.
05:59