Miroslav Skoro - Tamo gdje je dom 2003

Prinos

Puno povjerenja prema Tebi

bio bi mi zalog protiv zloga

kad bih vjerovala samoj sebi

kao što se vjeruje u Tebe, Boga

koji sve otpušta grijehe.

Sada znam da put moj nije bio

onaj drhtaj ispod strehe

kad se dobar život samo snio

i kada u mome srcu nisi bio Ti;

tada mislila sam da ću poći

šikare i trnje sve polomiti

i da ću kroz život proći

prepuna veselja, pobjednički.

Nisam mogla ni naslutiti

da mi put moj neće biti osvetnički,

da ću se u klanjanje uputiti

da Ti predam svoje lovore i trnje,

svoje bitke, uspjehe i nade,

da prinesem, Isuse, Ti svoje zrnje

da ga nitko nikad ne ukrade.

14.06.2019. 10:00

Svijetli trenutci

Zatvorenik bijah gruba entiteta,

progonjena slatkim sjajem demonica

koje grabile su s mog mentaliteta

razloge za provođenje svojih dokolica

tik do mene i na mojoj koži.

Slušala sam melodije zagubljene

čiji zvuk se još u meni množi,

u koje su moje ruke zaljubljene

kao da ta ljubav nikad neće proći,

a znam dobro da bi mogle još i cvasti

kad bih znala odakle će zvuci doći

što sam navikla ih na brzinu krasti

jer od nas još uvijek, kako mnijem,

prijateljstvo nastalo bi krasno

rad' kojega i nad sobom bdijem,

i nad zvukom koji bliješti jasno.

I da nisam još toliko zbunjena

od ta poniranja, sve u tuđe dvore,

možda otišla bih pokunjena,

ali sad još uvijek ti me zvuci more,

još me uvijek oni crni dani zovu

da istražim sve lucide intervalle

što su nadišle svu stvarnost ovu

kao da su me oduvijek čekale i znale.

13.06.2019. 18:55

Putovanje u tišinu

Slušaš li me, Ti, daljino mojih niti,

gdje mi prekida se obzorja trag,

gdje se više nikad neću skriti,

gdje počiva povjetarac blag

jer izgubila sam vezu kao lađa

kad je puste da bonaci pluta,

da se ljulja i da tihe vale rađa

dok ja tražim mrvice svog puta.

Slušaš li te neizvjesne note

i ta stalna previranja u dubini

u kojoj se vrlo često nađu kote

zajedništva s Duhom u nutrini;

da li čuješ ondje nešto više,

nešto ljepše još od obećanja

što se ispunjava tiho, tiše

i od najtišega šaputanja

kojim se dozivaju i anđeli,

i nebeske ptice što se gnijezde

tamo gdje dolete samo smjeli

svi letači koji kao vranci jezde

poljanama sve do beskraja?

Spustila bih sidra svoja

sve do vrta krasna i dalje od raja

da me primi nježna duša Tvoja.

12.06.2019. 19:00

Individualke

Bračni partneri nisu sijamski blizanci, ne idu zajedno na ispovijed svojih grijeha, nisu zaposleni zajedno na jednom radnom mjestu, gotovo nikada ne dijele ista uvjerenja o životu, nemaju jednaku stručnu osposobljenost, rijetko imaju isto zanimanje, jako se razlikuju u izgledu, po spolu, po svojim težnjama; nemaju isti odgoj, nemaju porijeklo iz iste obitelji i tako dalje.

Ono što može posebno skrenuti pažnju katoličkih vjernika koji nailazi na sve strane na rodnu ideologiju jest ustrajanje mnogih takvih pristalica na individualizmu i istovremeno ustrajanje mnogih vjernika na kolektivizmu.

U Katoličkoj Crkvi u Hrvata lijepo je čovjeku biti dio vjernoga naroda, osjetiti se jednim dijelom cjeline koja diše kao jedan, doživjeti to zajedništvo, ali katolici laici koji uglavnom izlaze iz crkava u svijet i u svijetu provode veći dio svojih života, a svojim životom naviještaju Isusa Krista, često ostaju sami i usamljeni pred agresivnim zagovarateljima rodne ideologije, u prvom redu zbog toga što, navodno, rodna ideologija donosi rješenje problema nasilja nad ženama i djecom.

Na taj argument katolički vjernik prestaje razmišljati kolektivno i to uglavnom zato jer je svjestan da nasilja nad ženama i djecom ima oduvijek i da ga ima gotovo svugdje, u mnogim obiteljima i šire, u javnim nastupima, u institucijama, na radnom mjestu, u politici i upravi države, u onim ustanovama koje se bave zaštitom ranjivijih skupina i slično.

Bilo bi dobro kada bi pojedinci katolici u tom trenutku odgovorili dobrim argumentima kojih uopće nemaju ako ne pitaju nekog pametnijeg ili obrazovanijeg katolika, odnosno Katoličku Crkvu. Bilo bi dobro kada bi vjernici laici malo više znali o sebi samima.

I treneri neke sportske momčadi dobro znaju da će veliki uspjeh ekipe postići ako se posvete individualnom savjetovanju sa svakim igračem posebno, a to isto znaju i nastavnici i profesori na učilištima te i psiholozi koji savjetuju bračne partnere pojedinačno jer bračni partneri ne idu zajedno na psihološka savjetovanja, ali ranjive skupine uvijek traže pomoć gdje god stignu u ovom svijetu.

Stječe se dojam da nitko u Katoličkoj Crkvi u Hrvata ne priznaje da postoji nasilje u obiteljima, čak i ono najminimalnije, a to bi bio formalizam, to jest: doma se tučemo, a pred ljudima smo sjajni glumci.

Stječe se dojam da se zagovornici rodne ideologije jedini brinu za ranjive skupine, konkretno za žene koje trpe nasilje godinama.

Jedan od klasičnih oblika nasilja u obitelji je psihičko nasilje muževa nad ženama koje trpe previše grubosti i omalovažavanja od partnera te se nastoje pred njihovom zajedničkom djecom ponašati što normalnije, ljepše i ugodnije kako djeca ne bi nešto pogrešno primijetila ili kako djeca ne bi nastradala. To je tipična i prastara šovinistička ucjena koju prešutno odobravaju članovi kolektiva. Nije potrebno puno da od psihičkog nasilja nastane i fizičko zlostavljanje jer što je to jedan mali šamar kao upozoravajuća opomena u stilu: pazi što govoriš jer ti nitko neće odobravati tvoje razloge, ti si žena, ti si slabija i moraš slušati pametnijega od sebe, to će ti reći i susjedi, i prijatelji, i svećenici jer mi smo svi muškarci i znamo što radimo. Muškarci su među sobom solidarni, idu zajedno u kafiće, zajedno gledaju utakmice dok ih žene poslužuju. Ako je koja žena, obična žena, i navijačica reprezentacije, to se gleda gotovo kao prostitucija jer se očekuje da će navijačica biti lijepo i u stilu odjevena i našminkana dok muškarci kao jedan – piju alkoholna pića i ponašaju se kao pravi navijači.

Od omalovažavanja i vrijeđanja kratak je put do šamara, a tamo gdje padne prvi šamar nekažnjeno, počinje križ i kalvarija za žene.

Hrvatski katolici su uglavnom naučili od Katoličke Crkve da je obitelj svetinja, ali svetinja za žene i djecu, a rjeđe svetinja za muškarce koji imaju sport i koji se drže hraniteljima obitelji pa misle da su stoga i pametniji, ali u biti samo si natrpavaju svu odgovornost za obitelj na sebe umjesto da se više oslone na Boga i na svoje bračne partnerice koje drže čitav dom, a da ne pričamo koliko mole za obitelj.

U takvim okolnostima žene postaju članovi ranjivih skupina u prvom redu, a tek onda članice obitelji. Tu se nalazi glavni argument rodne ideologije u svakidašnjem životu običnih ljudi, to jest naroda.

Sva je sreća da predstavnici i zagovornici rodne ideologije ni sami nemaju pojma na koji način bi protumačili svoj argument da rodna ideologija rješava taj problem prvog nekažnjenog šamara.

No, da se ne zavaravamo, začetnik rodne ideologije točno zna što želi s tim argumentom postići, želi zbuniti i podijeliti bračne partnere, čineći od žene svoju članicu koju nalazi usamljenu i odbačenu na marginama društva.

Dok Crkva javno ne progovori o nasilju u obiteljima kao što se javno zalaže za vjeronauk u školama, za pristupanje izborima, za domovinski rat, za kolektiv i protiv svakog individualizma, neće puno ljudi pročitati literaturu iz koje bi naučili razlikovati za koga se žena može slobodno udati, a tko je u duši nasilnik.

Jer mnoge žene su individualke u smislu da misle svojom glavom, a naročito postaju izbačene iz kolektiva jednim jedinim nekažnjenim šamarom te tako ostaju same, a u budućnosti ih čeka samo spasonosna rodna ideologija. 12.06.2019. 07:26

Slobodom do slobode

Mnogi ljudi su ovisnici, danas više nego prije možda, a kao ovisnici nemaju pravo i slobodu izražavanja svojega mišljenja i svojih stavova.

Ekonomska ovisnost postoji u manjim zemljama, a postoji i među dobro stojećim pojedincima koji svoj dobar status plaćaju gubitkom svoje temeljne ljudske slobode jer moraju biti lojalni istomišljenici sa svojim poslodavcima.

Zna se koje su slabije skupine društva, to su djeca, starci, siromasi, bolesnici, nepismeni i mnogi drugi. No, i bogatiji ljudi su slabi zbog svojega bogatstva jer oni imaju, po mišljenju većine, puno više toga što bi mogli izgubiti: posao, sigurnu egzistenciju, ugodan način života, dobar položaj u društvu, kuću koja im je dom, stan, automobile i razne uređaje, a ponajviše bi mogli izgubiti obitelj i dobar obiteljski život ako bi izgubili svoje bogatstvo.

Mnogi neće priznati da nisu slobodni.

Sloboda mišljenja i govora postoji u duhu čovjeka, u njegovoj istinskoj duhovnosti.

Sloboda mišljenja i govora ne ovisi o ekonomskom statusu jer i dobro stojeći ljudi mogu biti zaista slobodni ako to žele.

Sloboda mišljenja i govora ne znači da možemo mirno govoriti loše o svojim poslodavcima, ugrožavati njihov ugled ili da možemo upotrebljavati grube i ružne riječi; ili da smijemo optuživati druge za sve, vrijeđati ih i suditi im za sve što nam kod drugih ljudi ne odgovara.

Sloboda je kao rijedak i nježan cvijet kojega se mora pažljivo zalijevati i njegovati. Sloboda je dostojanstvo kojega nema osoba koja živi u tihom strahu da bi mogla izgubiti nešto vrijedno. Ako čovjek pogazi sebe i svoje temeljno ljudsko dostojanstvo, neće biti slobodan.

Sloboda se sastoji od iskrenosti prema sebi i vjernosti prema Bogu.

Iskrenost prema sebi se sastoji od dobrog i redovnog pretraživanja vlastite savjesti, od povremenog udaljavanja u samoću, od neposjedovanja i odricanja od svih dobara u svojoj nutrini i od svega što se može lako izgubiti, od posta i od molitve, od kontemplacije o uzroku i svrsi života, od potrage za svojim životnim pozivom, od postavljanja prioriteta, od vršenja Božje volje, od milosrđa prema sebi i drugima, od razvijanja osjećaja odgovornosti za najosnovnije stvari i potrebe kao što su uvažavanje i poštovanje prema sebi i drugima i slično.

Vjernost prema Bogu sastoji se od iskrenosti, molitve i sakramenata.

Vjernost prema Bogu gradi se čitav život, ali ona se također ne može samo tako izgubiti jer Bog vjeran svome čovjeku ostaje.

Bog nagrađuje vjernost svake ljudske duše istinom, svojom upornom vjernošću i sve većom slobodom.

11.06.2019. 07:44

Strah Božji

Oko mene vjetrovi slobode,

uz mene i baklja, sva u plamu

dok se moždane mi bude

da se neke nove misli rode

i da rasprše mi neizvjesnu tamu;

budući, a isti život da se zbude.

Budućega nema osim ralja

od kojih se mučna bol porađa,

samo jedna stara riječ se vrti:

sve to nije ništa ispred velikoga Kralja

što Ga čak i moja muka još pogađa

da me vodi preko svoje svete smrti

da me pustinja zazebe i ohladi,

da me istim vjetrovima svu izlaže,

da me može ognjem tim prosvijetliti,

da se staza moja otvori, pomladi

kako prošla bih sve lakše pokraj straže,

kako uspjela bih moždane provjetriti,

kako saznala bih zašto sam u koru

gdje pripada čitavo mi biće,

zašto tako lutam širokim vidicima,

zašto rado prilazim sve bliže dvoru

kada ponoć, kada jutro sviće,

zašto more mene stihovi u Svitcima

kada nisam tako bogata i sita

i tako se krasno siromašim,

i kad nemam drugih razloga

kada god me netko to upita;

zašto se u miru tom prestrašim

samo svoga Kralja, jedinoga Boga.

10.09.2019. 20:15