Čovjek je razuman, racionalan, savjestan, razvijene svijesti i uvjetovano slobodne volje u odlučivanju, čovjek je duševan, čovjek je duhovan; on može organizirati svoje misli i zapažanja, može ih izlagati, može govoriti, može izgovarati svoje zaključke i postavljati pitanja, umije komunicirati sve to na različite načine te provoditi namisli svoje u djela.
Čitati misli se ne može jer misli nisu uhvatljive , artikulirane dok čovjek u svom govoru ne oblikuje određeni zaključak kojega izvodi iz izobilja svojih misli. Čak i kada čovjek progovori, ne razumiju ga svi savršeno, ne umiju ga dobro „pročitati”, a to se događa i kada su artikulirane misli ispisane.
Sadržaj čovjekovih artikuliranih misli pretvara se u riječi, sastavlja se u rečenice. Riječi nastaju neprimjetno, izvode se iz drugih riječi, onih koje su čovjeku najčešće u upotrebi. One nastaju dok čovjek razmatra, artikulira, izgovara ili piše. Jasno je da kompjutori nemaju svojih misli, izobilje iskustva u promišljanju i da nemaju svoj vlastiti jezik i govor onako kako to ljudi imaju.
Riječi koje su već izgovorene i napisane postaju nove riječi, drugačije su iako su sve poznate, ali način njihova nastanka je jedinstven, njihovo značenje je uvijek nešto novo i sasvim drugo. Tako se riječi nadograđuju, sastavljaju, razvijaju i mijenjaju značenje, postepeno i djelomično ili naglo i cjelovito.
Čovjek je tjelesan, osjetilan, duševan i osjećajan, manje ili više, on čini savršenu cjelinu u svome duhovnom i tjelesnom životu, ali ta cjelina nije potpuna onako kako bi mogla ili morala biti. Potpuno cjelovitoga čovjeka nema na svijetu, ali je ipak svaki čovjek jedinstven po svojoj osobnosti, u svojoj biti.
Katolička vjera nam otkriva da je ljude stvorio Bog, Otac i Sin i Duh Sveti, i da se Bog čovjeku objavljuje, da objavljuje čovjeku sve bitne informacije za ljudski život. Stoga znamo da postoji ipak jedno savršeno ljudsko stvorenje, a to je Bezgrešna Djevica Marija. Već samo njezino ime nam govori da je savršena jer je bez grijeha, za razliku od svih ljudi koji su ranjeni grijehom i stoga znamo da zbog te ranjenosti čovjek nije savršen i potpun, nije ni tjelesno, ni duševno, ni duhovno, ni materijalno sretan, zadovoljan, ispunjen, savršen, blažen.
Bog, Stvoritelj svega svijeta, neba i zemlje, svemira, prirode i čovjeka nije stvorio grijeh već se grijeh pojavljuje neprimjetno u srcu čovjeka, a Bog to dopušta zbog čovjeku nerazumljivih razloga. No, činjenica je da je grijeh za čovjeka izazov i prepreka koju je potrebno savladati uz velikodušnu Božju pomoć, ali i s puno muke i truda. Činjenica je da čovjek u borbi protiv grijeha, a uz pomoć Božjega milosrđa, postaje više čovjek, postaje sve potpuniji iako je nemoguće biti potpun savršeno.
Blažena Djevica Marija, jedino potpuno ljudsko biće, toliko je savršena da može svim ljudima biti majkom. Vidi se, očigledno je da biti bezgrešan može biti isto što i biti blažen.
Blaženstvo je stanje koje se može dogoditi čovjeku koji je toliko potpun i sretan da dijeli svim drugim ljudima Božje milosti bez koje blaženi čovjek niti ne može postati potpun i blažen. Savršene ljude, blažene, koji su širitelji božanskoga milosrđa nazivamo svetima. Svi kršteni katolici su djelomično grešni, ali i djelomično sveti. Čovjek se krsti u sakramentima Katoličke Crkve, ali može biti kršten i patnjom zbog Sina Božjega Isusa Krista, a ponekad i samom željom i velikom čežnjom za Bogom.
Sin Božji, Isus Krist je Otkupitelj čovjeka, svih ljudi, od grijeha. Tko se Njemu obrati, taj živi i može doživljavati stanje blaženstva. Sin Božji je Riječ Božja, Zakon ljubavi kojega Bog objavljuje svim ljudima putem blaženih ljudi, posredstvom Katoličke Crkve koja je tijelo Kristovo gdje su vjernici Božji doslovno udovi Boga koji služi ljudima.
To se događa na duhovnom planu, u premilosrdnoj duhovnosti Duha Svetoga u kojemu čovjek prima darove, Riječ Božju, Isusa Krista i to posredstvom ljudske riječi kada se čita Sveto Pismo, Biblija u ljudskome duhu i posredstvom kruha i vina koje se blaguje u pretvorbi sakramenta Euharistije, Večere Gospodnje pa postaje Tijelo i Krv Krista, u ljudskome tijelu.
Bog se čovjeku objavljuje na savršeni način u sakramentu Posljednje večere što ju je ustanovio Gospodin Isus na vrhuncu Pashalnog otajstva, Muke, smrti i uskrsnuća Kristova. Ta Žrtva Krista uskrsloga jest otkupljenje svih ljudi od grijeha i nesavršenosti. Toj Večeri pristupa čovjek koji se za nju prethodno pripremi u sakramentima Krštenja, Prve pričesti i Potvrde. Sakramentu Euharistije se može pristupiti najmanje jednom godišnje, za blagdan Uskrsa, a najviše dva puta dnevno, već prema tome kako vjernik katolik to želi i ima potrebu koja ovisi od čovjekova stanja u okolnostima u kojima se nalazi.
Blagotvorno djelovanje sakramenata na ljude sastoji se od duhovnoga i tjelesnoga blaženstva koji su nerazdijeljiva cjelina te čovjek tako ne može težiti za potpunošću i svetošću ako samo blaguje tijelom, a ne i duhom, ako blaguje Krista, a ne pazi na svoje riječi jer na taj način ne može dobro čuti Boga i razumjeti druge ljude. 26.04.2019. 08:54
