Spas

Slamanje svijeta

pomoću istine,

biranje cvijeta,

odvajanje trine.

Slamanje, svijete,

pomoću istine

ranjena poete

sred kotline.

Muke paklene

s ove strane,

a nasuprot mene

Isusove rane.

Škrguta zubi

i plača nestade,

a duša ljubi

i moliti stade.

Anđeoski Saziv,

moj dom.

Sveti mu naziv

u svijetu slom.

26.04.2019. 13:05

Potpuno srce

Čovjek je razuman, racionalan, savjestan, razvijene svijesti i uvjetovano slobodne volje u odlučivanju, čovjek je duševan, čovjek je duhovan; on može organizirati svoje misli i zapažanja, može ih izlagati, može govoriti, može izgovarati svoje zaključke i postavljati pitanja, umije komunicirati sve to na različite načine te provoditi namisli svoje u djela.

Čitati misli se ne može jer misli nisu uhvatljive , artikulirane dok čovjek u svom govoru ne oblikuje određeni zaključak kojega izvodi iz izobilja svojih misli. Čak i kada čovjek progovori, ne razumiju ga svi savršeno, ne umiju ga dobro „pročitati”, a to se događa i kada su artikulirane misli ispisane.

Sadržaj čovjekovih artikuliranih misli pretvara se u riječi, sastavlja se u rečenice. Riječi nastaju neprimjetno, izvode se iz drugih riječi, onih koje su čovjeku najčešće u upotrebi. One nastaju dok čovjek razmatra, artikulira, izgovara ili piše. Jasno je da kompjutori nemaju svojih misli, izobilje iskustva u promišljanju i da nemaju svoj vlastiti jezik i govor onako kako to ljudi imaju.

Riječi koje su već izgovorene i napisane postaju nove riječi, drugačije su iako su sve poznate, ali način njihova nastanka je jedinstven, njihovo značenje je uvijek nešto novo i sasvim drugo. Tako se riječi nadograđuju, sastavljaju, razvijaju i mijenjaju značenje, postepeno i djelomično ili naglo i cjelovito.

Čovjek je tjelesan, osjetilan, duševan i osjećajan, manje ili više, on čini savršenu cjelinu u svome duhovnom i tjelesnom životu, ali ta cjelina nije potpuna onako kako bi mogla ili morala biti. Potpuno cjelovitoga čovjeka nema na svijetu, ali je ipak svaki čovjek jedinstven po svojoj osobnosti, u svojoj biti.

Katolička vjera nam otkriva da je ljude stvorio Bog, Otac i Sin i Duh Sveti, i da se Bog čovjeku objavljuje, da objavljuje čovjeku sve bitne informacije za ljudski život. Stoga znamo da postoji ipak jedno savršeno ljudsko stvorenje, a to je Bezgrešna Djevica Marija. Već samo njezino ime nam govori da je savršena jer je bez grijeha, za razliku od svih ljudi koji su ranjeni grijehom i stoga znamo da zbog te ranjenosti čovjek nije savršen i potpun, nije ni tjelesno, ni duševno, ni duhovno, ni materijalno sretan, zadovoljan, ispunjen, savršen, blažen.

Bog, Stvoritelj svega svijeta, neba i zemlje, svemira, prirode i čovjeka nije stvorio grijeh već se grijeh pojavljuje neprimjetno u srcu čovjeka, a Bog to dopušta zbog čovjeku nerazumljivih razloga. No, činjenica je da je grijeh za čovjeka izazov i prepreka koju je potrebno savladati uz velikodušnu Božju pomoć, ali i s puno muke i truda. Činjenica je da čovjek u borbi protiv grijeha, a uz pomoć Božjega milosrđa, postaje više čovjek, postaje sve potpuniji iako je nemoguće biti potpun savršeno.

Blažena Djevica Marija, jedino potpuno ljudsko biće, toliko je savršena da može svim ljudima biti majkom. Vidi se, očigledno je da biti bezgrešan može biti isto što i biti blažen.

Blaženstvo je stanje koje se može dogoditi čovjeku koji je toliko potpun i sretan da dijeli svim drugim ljudima Božje milosti bez koje blaženi čovjek niti ne može postati potpun i blažen. Savršene ljude, blažene, koji su širitelji božanskoga milosrđa nazivamo svetima. Svi kršteni katolici su djelomično grešni, ali i djelomično sveti. Čovjek se krsti u sakramentima Katoličke Crkve, ali može biti kršten i patnjom zbog Sina Božjega Isusa Krista, a ponekad i samom željom i velikom čežnjom za Bogom.

Sin Božji, Isus Krist je Otkupitelj čovjeka, svih ljudi, od grijeha. Tko se Njemu obrati, taj živi i može doživljavati stanje blaženstva. Sin Božji je Riječ Božja, Zakon ljubavi kojega Bog objavljuje svim ljudima putem blaženih ljudi, posredstvom Katoličke Crkve koja je tijelo Kristovo gdje su vjernici Božji doslovno udovi Boga koji služi ljudima.

To se događa na duhovnom planu, u premilosrdnoj duhovnosti Duha Svetoga u kojemu čovjek prima darove, Riječ Božju, Isusa Krista i to posredstvom ljudske riječi kada se čita Sveto Pismo, Biblija u ljudskome duhu i posredstvom kruha i vina koje se blaguje u pretvorbi sakramenta Euharistije, Večere Gospodnje pa postaje Tijelo i Krv Krista, u ljudskome tijelu.

Bog se čovjeku objavljuje na savršeni način u sakramentu Posljednje večere što ju je ustanovio Gospodin Isus na vrhuncu Pashalnog otajstva, Muke, smrti i uskrsnuća Kristova. Ta Žrtva Krista uskrsloga jest otkupljenje svih ljudi od grijeha i nesavršenosti. Toj Večeri pristupa čovjek koji se za nju prethodno pripremi u sakramentima Krštenja, Prve pričesti i Potvrde. Sakramentu Euharistije se može pristupiti najmanje jednom godišnje, za blagdan Uskrsa, a najviše dva puta dnevno, već prema tome kako vjernik katolik to želi i ima potrebu koja ovisi od čovjekova stanja u okolnostima u kojima se nalazi.

Blagotvorno djelovanje sakramenata na ljude sastoji se od duhovnoga i tjelesnoga blaženstva koji su nerazdijeljiva cjelina te čovjek tako ne može težiti za potpunošću i svetošću ako samo blaguje tijelom, a ne i duhom, ako blaguje Krista, a ne pazi na svoje riječi jer na taj način ne može dobro čuti Boga i razumjeti druge ljude. 26.04.2019. 08:54

Darovi izobilja

Vrati me, Bože, u visine,

sjeti se mene u raju svom

gdje moje se ponizne sve pličine

nalaze jer dođu u svoj dom.

Ti vrati me opet gdje bujaju dusi,

darovi silni dobre mjere

kakvu Ti spustiš mojoj duši

u milosti ljubavi, nade i vjere.

Hvalim Te za sva uslišanja,

za prijateljstvo i ljubavi dar

koja me drži na dlanu izabranja,

koja mi donosi stari žar.

Na nebu je susret veličanstven,

uvijek u Tebi i Tvome blaženstvu

što daje ga vez onaj božanstven

rad' kojega živim u neženstvu,

koji me čini najdražim siromahom

što puni se vrhunskim izobiljem,

kruhom i vinom, duhom i dahom,

žrtvom što odiše sigurnim miljem

i spasom koji nam u Tebi zri.

Primi i mene gdje vlada mir,

evo me uvijek kamo šalješ me Ti

da budem Ti pokorni odabir.

Služenje Tebi je najljepši spas,

najveća radost i najdraža bol

jer dajem Ti sebe i dajem Ti nas

da Ti se predamo na Tvoj stol.

26.04.2019. 05:44

Prvi korak

Daj mi da istrpim

posljedice zala,

grijehe da iscrpim

kao duša mala,

ponizna i stroga

jer se nakupilo

prepoviše toga,

u srce se upilo.

Uskrsli mi daje,

majko svetih,

da se duša kaje,

ali glas joj tih,

neprimjetno grca

u nutrini

razderana srca

u tuđini.

Pokreni mi stope,

bolesne i otežale,

neka ih poškrope

suze što se odaslale

od sve muke i trpljenja,

svega što ih kinji

kao trag poštenja

što se njima hini.

Daje duši da progleda

i srce mi sluti

da se grijehu preda,

al' od stresa šuti.

Zarobljena tijela,

majko, što će?

Neka zora bijela

okrijepit je hoće.

Daj mi stopi

neka se pridigne,

bol da se otopi

da do staze stigne

koja vodi u te dvore

gdje je voda živa

koja nudi slatke pokore

za skretanja kriva,

koja odnijela bi

nevidljivo zlo,

koja donijela bi

čvrsto tlo.

Da se preporodi,

čežnja u njoj raste,

da po nebu hodi

gdje se duše časte.

25.04.2019. 08:43

Svjetlo sveg života

Daleko od mene stoji grad

u kome je svetost jedina vrlina,

gdje se ljudi raduju u slavi.

Bliža mi je sad za Tobom glad,

Tvoje riječi sva milina

jer me zakon od Tebe rastavi

da bih opet tražila Ti stope,

da bi mogla slijediti Te duša moja,

krenuti iznova svim strminama.

Sad se ispred mene prope

zid i stijena nespokoja,

tračak svjetla u visinama.

Po toj zraki pogled mi se svija,

sjećam se da ona i do srca može,

da u jednoj česti nalazi se raj,

zemlja obećana, zemlja ničija

sve dok Ti ne dođeš, Kriste, Bože,

da joj vratiš svoje slave sjaj.

Po tom tragu opet krećem

da Te čujem, svog Pastira

koji traži dušu zametenu;

stare nevolje susrećem,

ali vidim stazu odabira,

posred trnja rastepenu,

kojom prije nisam zakročila.

Sad mi svijetli, Zrako sveg života,

vječnosti te nevine i čiste;

znam da nekada sam tamo bila

gdje mi blista mira Tvog ljepota;

sada me pronađi, Kriste.

24.04.2019. 06:20

Moj Krist, moja snaga

Zvala sam Ga svojim Bogom,

svojim Kraljem, svetim Spasiteljem

koji drži moje ruke,

koji vlada mojim logom,

koji želi biti mojim Pratiteljem,

predat' se na muke

da bi moja duša bila čista,

da bih mir u srcu nosila

i u vječnosti prebivala.

Imala sam svoga Krista,

svaki grijeh sam s Njime kosila

i od zala sam izbivala.

Kad je nemoć okopnila moje pute,

puzala sam pred Njim poput gliste

samo da bih održala malo snage,

tek toliko da dodirnem svete skute,

mrmljajući Njemu „Poštedi me, Kriste,

svrni k meni svoje oči blage”.

Dao mi je dar života, svaku moć,

taman kolika je bila moja žeđ.

U toj stisci bila sam Mu najbliskija.

Zato znam da ne može mi ništa noć

što se obrušava na me sveđ,

ona bolja je od svaka izobilja.

23.04.2019. 20:13

Euharistijski život vjernika

„Ako su mene progonili, i vas će progoniti (Iv 15,20b).”

Uvod

Blagovati Krista često, ispovijedati tada male grijehe veoma je značajno činiti na kvalitetan način. Vjernik živi poput blaženika, ali nosi svakodnevno svoj križ što može izazvati napast ogorčenja, grubosti, otresitosti, zavisti, ljubomore i slično. Neophodno je često pročitati neki odlomak iz Svetog pisma.

Stari zavjet:

borba protiv grijeha do istrebljenja i bez nagodbe;

stari čovjek mora umrijeti;

u novu obećanu zemlju ulazi čovjek koji je slobodan i jak u sili Boga Duha Krista;

ali zbog snage i izobilja može sagriješiti u suprotnom smjeru,

pada u ropstvo grijeha;

kao što je bio rob kao divljak, još teži postaje rob sada kad je okusio izobilje dostojanstva ljudskoga, teže mu padaju grijesi.

Stari i Novi zavjet

Ropstvo se događa za ropstvom, čovjek ne može ne upasti u grijehe;

uzrok je u ljudskosti koja nije još sazrela i tu pomažu napasti koje mogu biti samo pobjeda u kušnjama jer kušnje su za ovakvog dostojanstvenog i kultiviranog čovjeka u Bogu lake dok napast određuje poniranje u grijeh, padanje u ponor bez dna, truljenje, neplodnost gdje je plod plemenit, kultivirani čovjek, oplemenjen božanskim Duhom;

za sve to čovjek ima darove vjere, nade i ljubavi koji ga vode;

vjera je početak vječnoga života ako je usmjerena k Jednome Bogu koji se čovjeku objavljuje prije nego što Ga čovjek uobliči od svojih želja jer čovjek zaziva Jednoga vrhunskog Boga nad svime kada je u nevoljama i na času smrti;

ljudi jako griješe, ali i sve bolje vide svoju nemoć, nesposobnost i grijehe;

čovjek koji se pouzdaje u Boga živi plodnije i čistije, naročito kad se jače uzda, ali jačina pouzdanja u Boga nije jednaka veličini uslišanja Božjega već je u Isusu Kristu dovoljno vjerovati malo i ustrajno, što se najčešće i događa iako čovjek pada u lakše grijehe; tu Isus pomaže u izobilju, ali čovjek to uviđa tek u sakramentima Pomirenja i Euharistije bez kojih nema plodnosti ma koliko se čovjek trudio.

Tako život može biti jako težak, jako dobar, jako plodan, jako plemenit za čovjeka i okolinu dok je inače samo preživljavanje u nemaru, lijenosti, nepotrebnoj sebičnosti gdje se teži lakom životu, to je napast.

Vjernik koji konzumira sakramente Pomirenja i Euharistije, govori da bez toga ne može živjeti, ali rijetko opisuje na koji način živi već tu kao da se radi o pozitivnoj ovisnosti o Bogu samome koji je Sakrament za čovjeka.

Mnogi vjernici točnije opisuju kako Krist u njima živi i djeluje, oni ništa ne čine bez Boga, a kada se ispovijedaju, to se događa zato jer su naknadno shvatili i spoznali da su bili u smrtnom grijehu ili da su počinili u jednom danu neke lake grijehe.

Laki grijesi

Grijesi počivaju u sebičnosti ljudskoj gdje čovjek ne ulaže sve veće i veće ili jednostavno ustrajne napore da ne upadne neoprezno u kakav lakši grijeh. Čovjek želi biti dobar prema sebi te se zbog toga ne usuđuje biti bar malo požrtvovan; takvo što se događa često u lijenosti ljudskoj: čovjek uvijek može bolje, uvijek može biti manje lijen.

Svakodnevni pregled lakih grijeha pomaže čovjeku da se osokoli, da si posvijesti lake grijehe toga dana poput sportaša koji redovno pohađa treninge, naročito je plodno i ugodno za vjernika ako svaki dan pristupa sakramentu Euharistije gdje mu Bog te male grijehe redovno oprosti i nahrani Ga sobom, Kruhom života i Pićem duhovnim. To je jedini lijek protiv lijenosti i nemoći ljudske gdje se čovjek sam od sebe nikada ne sjeti da svakoga dana može učiniti mnoštvo novih plodnih napora i mnoštvo toga nova naučiti.

Često je greška ljudsko uljuljkivanje u svakodnevno ponavljanje istih dobrih djela, ali ako je vjernik i takav, a pohađa Euharistijsko slavlje, Bog za njega čini sve plodnija uslišanja, a da vjernik niti ne razmišlja puno o tome. To je veliki dar, ali i opasnost za čovjeka.

Velika je opasnost od zlih misli, bludnih misli i ogovaranja te od psovke.

Život sa psovačem

Također je opasno doživljavati od okoline prikrivenu ljubomoru koja navodi druge ljude da izazivaju napasti kod vjernika; ako, na primjer, primijete da vjerniku smeta psovka, počinju psovati sve više i slično

jer nisu osviješteni u vjerskom životu pa time čine štetu sebi najviše, a onda i okolini. Kada vjernik misli da je prisiljen živjeti neko vrijeme ili čitav život pokraj psovača, može se dogoditi da počinje otpadati od svoje ustrajnosti jer nije normalno, niti korisno moliti desetcima godina za nekog psovača, a da se ne poduzmu i drugi napori kao što je blagoslivljanje psovača, razgovori uporni sa psovačem i izbjegavanje psovača kada se vjernik osjeti jako slab i ugrožen. Često se iskristalizira da onaj psovač ima zdravstvenih i psihičkih problema ili jednostavno prestane psovati barem kada je u društvu i prisutnosti vjernika iz najobičnijeg ljudskog poštovanja prema sebi i drugome.

Ogovaranje

Čovjeka na ogovaranje potiču klice zlih misli koje postoje i tada kada čovjek ne ogovara druge ljude.

Ogovaranje je stil svakodnevnih informativnih glasila, ogovaranje se jako nameće ljudima te oni misle da su vijesti i ogovaranje jedno te isto.

Također praznina u čovjeku navodi ljude tražiti druge ljude barem u mislima i pripovijedanjem o tim drugim ljudima. Ogovarati se može slavne osobe iz javnog života pa tako i zajedničke prijatelje i znance, ali i one ljude koji nisu poznati svakome tko ogovara.

Protiv ogovaranja prvo je potrebno prestati gladno iščitavati novine i portale, društvene mreže i općenito besmislenu literaturu kao što su razne pripovijetke i romani koji ne opisuju istinite povijesne događaje već se temelje na izmišljenim besmislicama.

Također je dobro izbjegavati u samoći prazne hodove, trenutke i duge sate kada čovjek ništa konkretno ne razmišlja ili pokušava nešto dokučiti svojim umom, a neprekidno se vrti u krugu, takav način života može potrajati i godinama. Čovjek si uzima malo slobodnoga vremena da se odmori, ali se umara besmislom još više.

Zle misli

Praznina se izbjegava strelovitim molitvama ili vjerskom kontemplacijom, čovjek smije moliti dok radi, ali to ne znači da ne treba odrediti barem pola sata dnevno, najbolje ujutro, za molitvu dana, za ružarij, za molitvu časoslova.

Zle misli, zavist i ljubomora moraju se ispovijedati često i uporno.

Lijenost i zavist lako dovedu do stanja frustracije i lako se tada dogode i bludne misli, naročito pored psovača i kada čovjek neprestano čita lošu literaturu.

Uvod u teške grijehe

Svi ti i takvi mali grijesi vode u smrtne grijehe oholosti, bludnosti i pohlepe. Pohlepa se zapravo skriva često u teškim ili manje teškim životnim uvjetima koji prate većinu vjernika, a na čovjeka utječu i mediji s neprekidnim izvještajima o tragedijama u svijetu.

Problem je svijeta što ne vidi sve ono što je u svijetu dobro.

Lijek su njegovanje kreposti kao što su poniznost i skromnost, umjerenost u svemu, prebiranje u srcu svih događaja dana uz molitvu;

ako je potrebno obratiti se, moguće je mijenjati način života, okolinu.

Najviše pomaže vježba iskrenosti sa samim sobom. Tu čovjek lako čuje glas svoje savjesti koji ne smije zanemariti. 23.04.2019. 02:48