Božja riječ u ljudima

"Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti." Izl 4,12


Našim, ljudskim riječima izražavamo ili pokušavamo izraziti ono što nam prolazi kroz misli, ono što osjećamo, ono što proživljavamo.
Budući da vjernik u svojoj nutarnjosti nosi svoje veliko povjerenje u Boga i Božju riječ, on pokušava svojim nesavršenim ljudskim rječnikom to izraziti, mada se lakše služi emotivnim znakovima i često se sporazumijeva s drugima bez riječi. To sporazumijevanje putuje Božjim kanalima; Bog je sve u svemu, u srcu je čovjekovu barem klica božanskoga i vječnoga života, a ako je svemoguća volja Božja da se ljudi razumiju, tada među ljudima i nastane razumijevanje.

"»Oprosti, Gospodine!« – nastavi Mojsije Bogu. »Ja nikad nisam bio čovjek rječit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak.« 11»Tko je dao čovjeku usta?« – reče mu Gospodin. »Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Gospodin Bog! 12Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti." Izl 4,10-12

*

Bog može i otvrdnuti srca ljudi, može poremetiti govor i jezik ljudski, može sputati čovjeka u izražavanju ako se čovjek odlučuje neprekidno za zlo, negativu i neposluh, to jest ako neprekidno smrtno griješi i okreće leđa Bogu koji daje ljubav, mir i razumijevanje. Normalna posljedica neposluha, mržnje, razdora i oportunizma je još veća mržnja i nedostatak razumijevanja.

"Babilonska kula
Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. 2Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. 3Jedan drugome reče: »Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!« Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. 4Onda rekoše: »Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!«
5Bog se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. 6Gospodin reče: »Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. 7Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.« 8Tako ih Bog rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. 9Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Gospodin pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Gospodin raspršio po svoj zemlji."
Post 11,1-9

*

Tko je poslušao Isusa, Gospodina, dobio je i taj dar govora i razumijevanja. Posebno tada kad je uskrsli Isus rekao apostolima da Ga čekaju u gradu da im pošalje Duha svoga kada uziđe k Ocu.

"I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo »koje čuste od mene: 5Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim...
Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje."
Dj 1,4-5; 1,8

Nakon Isusova uzašašća, apostoli Ga pričekaše i kada siđe Duh Sveti na njih i na sav narod koji bijaše prisutan, Bog im dade govoriti svakome svojim riječima i jezikom, ali svi su se razumijeli.

"Pedesetnica – prvi Duhovi
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti...
7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? " Dj 2,1-5; 7-8

Tada je apostol Petar započeo hrabro naviještanje radosne vijesti o Isusu Kristu.
"I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša." Dj 2,41

*
Budući da ljudski način izražavanja, i jezik, i govor nisu savršeni već po njima djeluje Bog u ljudima, nezgodno je slušati ljude razmišljajući o tome kako nevješto govore i zbog njihovoga nespretnoga govora misliti da ne znaju što govore i što im želi sam Bog poručiti. Mnogi se sablažnjavaju nad kršćanima jer gledaju u ljude, a očekuju da će u tim ljudima vidjeti i prepoznati nešto posebno, samoga svetoga Boga. Kršćane treba saslušati i promatrati u dobroj vjeri da će im kroz njih progovoriti Bog, ljudi u posluhu Bogu moraju očekivati i razmatrati što im to Gospodin govori kroz druge ljude.

"Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima." 1 Sol 2,13

*

Ipak, svatko se mora potruditi biti što razumljiviji:

"13Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti. 14Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 15Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom. 16Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći »Amen« na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš. 17Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje. 18Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi. 19Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom.
20Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću! 21U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati, govori Gospodin. 22Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima. 23Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate? 24Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje. 25Tajne se njegova srca očituju te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama." 1 Kor 14,13-25

Zakon slobode

"On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem." Mt 3,11b

Znaš li da se perem krstom
svakog dana, svakog Božjeg jutra,
svake noći sastajem se s vrstom
koja čeka da joj stignem sutra?

Znaš li da iz vode boka Isusova
neprekidno teče gorka rijeka,
to su mnoge duše grada ova,
i da moja slabost na nju čeka

da me krvlju Kristovom polijeva,
Duhom vatre ognja neugasivoga
što po meni zakon ljubavi prolijeva
i slobodu duha neutaživoga?

Što će reći ta vremenita kultura smrti,
njezine se pravednosti klonim,
kada mi dodijeli paragrafe što bi strti
samog Duha Svetoga u kojem ronim?

Žudi mi zabraniti kaplju svete vode
od koje je život dobila na dar,
ali pada, prži se na zakonu slobode
po kojemu nama sudi samo Svevladar.
‎10. ‎prosinca ‎2018. 04:46:28

Krilati puti

"Evo, činim nešto novo;
već nastaje. Zar ne opažate?" Iz 43,19a

Tajne staze 
i krilati puti
nit' ne paze
gdje im pruti,

gdje im ravno.
Neravni tereni
spušteni odavno,
planine u sjeni.

Pripravljena duha
očekivanja,
odjevena ruha
i dozivanja

spasiteljske slave,
sve to viče:
dođi, ćudi prave!
Duša kliče,

već je ispunjena,
blažena do vrhka
i u plodu vrenja,
ali još je krhka

na vrleti
gdje nema kraja.
Daj, poleti
iz nebeska raja,

gore me ponesi.
Već su dani gusti,
Ime si pronesi;
u jasle me nove spusti.
‎08.‎12.‎18. 23:41

Samo je jedna Bezgrešna

"Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« 
(Lk 1,28)."


"Bog odasla Sina svoga (Gal 4,4)", ali da Mu pripravi tijelo, želio je slobodnu suradnju stvorenja i zato je, od sve vječnosti, izabrao da majka Njegovog Sina bude kći naroda Božjega, židovska djevica iz Nazareta u Galileji.
Da bi bila Spasiteljeva Majka, Marija je bila od Boga nadarena i otkupljena već od svoga začeća.

Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga postojanja, kada ju je začela njezina mati Ana, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista, Spasitelja ljudskoga roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha.
Marija je čitavoga svoga života ostala čista od svakog osobnoga grijeha te bijaše napogodnija Posuda za utjelovljenje Sina Božjega po Duhu Svetom te je u vjeri kršćanskoj uznesena dušom i tijelom na nebesa.

Povijest ljudskoga roda poznaje i svoju povijest spasenja u kršćanskoj vjeroispovijesti, to je povijest neumornih, ponavljanih pokušaja Boga Stvoritelja da čovjeka otme njegovu grijehu (Dufour, str. 283).
Istočni grijeh prvi je grijeh prvoga čovjeka i nasljedan je kroz sve ljude.
Bog stvori čovjeka, a čovjek uze sam sebe za mjerilo svega. Posljedica grijeha je smrt.
U Katoličkoj Crkvi istočni grijeh se briše u sakramentu krštenja, uranjanjem u Krista, Jedinoga Boga koji s nama umrije da bismo svi mi s Njime uskrsnuli, neki na osudu, a neki na vječni život u Bogu. 
Ljudi su svi grešni, samo kršteni u Isusu Kristu su oslobođeni ljage Istočnoga, prvoga grijeha. U svome životu su pozvani da ne griješe, ali su u svojim slabostima prema Bogu ipak svi grešnici koji ispovijedaju svoje grijehe u sakramentu Pomirenja te takvi mogu blagovati Tijelo Kristovo, živoga Krista pod prilikama kruha i vina, u sakramentu Euharistije pa su zbog toga i sveti. 
Svetost je osobina Boga, za razliku od ljudskih grešnih osobina čovjeka. Svet je Onaj koji, po ljudskim mjerilima, nema grijeha i nije grešnik, to jest bezgrešan je. Svet je onaj koji je čist od grijeha i koji je izuzetno dobar, dobroćudan i pun milosti Božje. Svetost Boga u ljudima je Njegova izvedena svetost koja je inače strana i vanjska osobama, mjestima i predmetima koje čini svetima; svetost postaje stvarnom i nutarnjom tek darom Duha Svetoga u kojemu se Božja ljubav, Bog sam priopćava, pobjeđujući grijeh koji priječi zračenje Božje svetosti ( Dufour, str 1313):

"16I mi smo upoznali ljubav
koju Bog ima prema nama
i povjerovali joj.
Bog je ljubav
i tko ostaje u ljubavi,
u Bogu ostaje, i Bog u njemu.
17U ovom je savršenstvo
naše uzajamne ljubavi:
imamo pouzdanje na Sudnji dan
jer kakav je on,
takvi smo i mi u ovom svijetu.
18Straha u ljubavi nema,
nego savršena ljubav izgoni strah;
jer strah je muka
i tko se boji, nije savršen u ljubavi.
1 Iv 4,16-18

Tako je Katolička Crkva tijelo Krista u kojemu su vjernici katolici udovi toga tijela s dostojanstvom svetosti, ali i s križem grešnosti. 
Božji Sin, Bogočovjek Isus Krist posvećuje kršćane, Njegova žrtva posvećuje vjernike istinom, dajući im istinsku svetost:

"I za njih posvećujem samog sebe
da i oni budu posvećeni u istini."
Iv 17,19

Kršćani su dionici u životu Krista uskrsloga, po vjeri i krštenju kojim oni dobivaju pomazanje koje dolazi od Svetoga (1 Kor 1,30; Ef 5,26; 1 Iv 2,20). Tako, oni su sveti u Kristu po prisutnosti Duha Svetoga u njima; jer oni su kršteni Duhom Svetim, kako je to Ivan Krstitelj najavio (Dufour, str. 1318).

Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga s vjernicima katolicima uništava im sve lakše i smrtne grijehe. Zahtjev svetoga života je temelj svekolike kršćanske asketske tradicije ( Dufour, str. 1319); ona ne počiva na idealu nekog zakona koji je još izvanjski već na činjenici da je kršćanin zahvaćen Kristom i da mora iskusiti udio u Njegovim patnjama, prilagođavajući se Njegovoj smrti, ne bi li tako dao doprinos i postigao uskrsnuće od smrti:

"da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, 11ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. 12Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. 13Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, 14k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu."
Fil 3,10-14


Milosrdni Bog uze sebi za majku Djevicu Mariju da bi od nje preuzeo na sebe ljudsku narav pa je zbog te svrhe u ekonomiji spasenja ljudskoga roda učini začetom bez grijeha kojega svi ljudi nasljeduju. Marija Bogorodica u trenutku kad ju je njezina majka Ana začela bijaše bezgrešna i jedina bezgrešno začeta predstavnica ljudskoga roda kako bi se Bog naš, Isus mogao u potpuno svetome krilu Bogorodice Marije utjeloviti u ljudski rod, ali nije samo predstavnik čovjeka već je Bogočovjek, Osoba koja je svojoj božanskoj naravi pridružila ljudsku narav i koja je, uz Božju volju, posjednik i ljudske volje.


Marija je živjela bezgrešno i zato je također anđeo Gabrijel proziva nazivom "Milosti puna". Milost je Božji dar koji sadrži sve druge darove, ona je dar Boga ljudima koji nam je darovao Božjega Sina Isusa Krista:

"Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?" Rim 8,32

Milost Božja je dar što zrači iz darežljivosti Boga i obavija tom darežljivošću stvora koji ga prima. Bog daje iz milosti, a onaj koji prima, nalazi pred Bogom milost i milje (Dufour, str. 543). Taj dar znači blistavu zavodljivost ljepote, zatim ono nutarnje zračenje dobrote i, najzad, darove koji svjedoče o toj darežljivosti.

Oslov "Milosti puna", najvrsniji predmet Božje ljubavi, može biti podsjećanje na zaručnicu iz Pjesme nad pjesmama, na jedan od najtradicionalnijih likova izabranoga Božjeg naroda. Ovi književni podatci odgovaraju ulozi što je Marija ima u tim prizorima: u njima ona sama u ime Jakovljeve kuće prima navještaj spasa, prihvaća ga i tako omogućuje njegovo ispunjenje (Dufour, str. 516).


Oci II. vatikanskog sabora uče nas: "Urešena već od prvog časa svog začeća sjajem sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navještenja kao milosti puna.."
Izražavajući vjeru Crkve još iz vremena svetih Otaca, papa Pio IX. proglasio je dogmu o Bezgrešnom Začeću 8. prosinca 1854. godine.

Uloga Marije u povijesti čovječastva je jedinstvena i posebna, ona je Majka našega Kralja, Kraljica majka koja u svih uživa posebnu čast, ona je velika kneginja  po običajima u povijesti. Taj običaj razjašnjava pojavu materinstva u okviru kraljevskog mesijanstva. Pobožnost vjernika učinila je Mariju našom Gospom.

U svojoj skromnoj riječi, u svome "Veliča" Marija nadilazi svoju zahvalnost i svoj glas stavlja u službu Abrahamova potomstva, u zahvalnosti i radosti.
Marija je oličenje naroda Božjega, vjernika koji su udovi Kristova tijela, ona je Kraljica sviju svetih i Majka Crkve koju Bog učini jedinim bezgrešnim ljudskim stvorenjem na svijetu. ‎08. ‎prosinca ‎2018. 05:33:41

Nebeski sluh

"Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." Iv 18,21


Svaki čovjek želi saznati ključnu informaciju.
Najvažnija informacija za čovjeka je obavijest o njegovom životu i smrti.
Da bi saznao tu informaciju čovjek mora imati sluha, mora je čuti, a kada je čuje, mora je i prihvatiti.

Da bi čovjek čuo Boga, mora imati nebeski sluh.
Bog je dao svim ljudima nebeski sluh za istinu. 
Da bi svi ljudi razvili svoj nebeski sluh, Bog šalje svoju Riječ koja svijetli diskretno jer kada bi svjetlost bila prejaka, ne bi svim ljudima koristila istina jer bi ih zaslijepila.

"I dođe mi riječ Gospodnja", Ez 14,2

Čovjek razmišlja o svojoj smrti i svjestan je da ju ne može spriječiti i da nije sposoban roditi se i živjeti samostalno te da ne može znati kada će i kako umrijeti. Zbog toga traži put do vječne mladosti, ali se neprekidno vrti u krugu jer manje ili više poklanja svoje povjerenje sebi samome. No, mnogi ljudi bi dali sve da saznaju kome mogu vjerovati i kada čuju nebesku istinu, sigurni su i postaju plodni u svome životu.

Bog je stvorio savršeni svijet kako bi u tom svijetu mogla izniknuti mladica Njegove ljubavi, kako bi u tome svijetu mogao niknuti život.

"Isklijat će mladica iz panja Jišajeva,
izdanak će izbit’ iz njegova korijena." Iz 11,1

Bog je stvorio savršeni svijet i savršenog čovjeka kojemu je dao samostalnost, ali i odgovornost. U svijet je ušao grijeh, bolest čovjeka koji je samostalan. Čovjek mora snositi posljedice svojih odluka i djela. Kada je dao povjerenje sebi samome, čovjek se razbolio, ali Bog se utjelovio u Bezgrešnoj i rodio se u Betlehemu kako bi izliječio čovjeka.

"6Odgovori mu Isus:
Ja sam Put i Istina i Život:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni." Iv 14,6

Čovjek vjeruje u Božju Riječ, u Isusa Krista zato jer je sposoban razlikovati istinu do te mjere da ga ta istina spašava od njegovih dvojbi o životu i smrti. Istina tumači sve, daje odgovore na sva pitanja i dvojbe s kojima se ljudi neprekidno muče zato jer pokušavaju naći u sebi samima izvor života.
Podatak o izvoru života je Isus Krist.

Isus se pojavio u tajnosti na svijetu, u poniznosti i slabosti i ne vidi se prostim okom i ne čuje se samo običnim sluhom, ali se zato vidi mnoštvo vjerujućih; to je grad na gori koji se ne može sakriti, to su ljudi koji su našli Boga i imaju ključnu informaciju koja glasi:
Bog je otkupio sve ljude od svih njihovih problema, od svih bolesti, od grijeha, oprostio je sve grijehe i oprašta nove grijehe, umro je zajedno s ljudima, uskrsnuo je, a s Njime će uskrsnuti svi ljudi na vječni život ako su čuli Radosnu vijest i ako su je prihvatili s povjerenjem. 
‎07. ‎prosinca ‎2018. 01:08:08

"Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori." Mt 5,14

Ti si moj Bog

Let slobode
usamljen je let
ranjenih krila
koja Bogu vode.
Čitav život spet,
a u Bogu sam bila.

Na Tvome dlanu
sjajna je riječ,
sva se presijava.
To je ime mome planu
da oberem onu mliječ
koja isijava

da se Tvoje milosti napajam.
Ti ćeš dati, znam,
sve što dušom žudim
dok si rane zbrajam
i dok prekidam si san.
I kada se budim,

Tvoje Ime dozivam
i duša mi čeka
strpljivošću siromaha;
i nikoga ne prozivam
da mi dadne lijeka
jer od Tvoga daha

mogu se napojiti
i žeđ utažiti.
Ti si moj Bog,
Ti ćeš me opet spojiti
i rane ublažiti
života mog.
05.12.2018.

Bolji svijet

"»Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. 23Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?" Mt 6,22-23


Dobrota se nalazi posvuda. Ljudi u svojim umovima nose pojam o dobroti, ideale pravednosti, ljubavi, istine, slobode, mira. Svi ljudi primijećuju ljepotu cvijeća, čuju pjev ptica, dive se usklađenosti životinjskoga svijeta i - mrze poredak u čitavom svijetu gdje se susreću s drugim ljudima; u susretima s drugim ljudima počinju nevolje i depresije, tjeskobe i mračnjaštva, srdžba i nezdovoljstvo.
Sposobni vidjeti svjetlo, ipak hodimo u tami. Tražimo bolji svijet, ne znamo zašto je u svijetu loše i zlo, ne znamo zašto nama nije u tom svijetu uvijek sve dobro.
Iako imamo dobre namjere, često učinimo zlo, uvjereni da smo dobro postupili. Krivimo ljude, čitav svijet nam je zao, sve je protiv nas, u svemu vidimo zavjere protiv dobrote i pravednosti.
Svijet smo podijelili na dobro i zlo. U tom svijetu mi smo najčešće dobri, a oni koji nam to ne priznaju su nam na strani zla. Tako se stvaraju neprijateljstva i suparništva gdje svi misle da su dobri i pravedni, a svi u konačnici činimo nešto loše ili neko zlo.
Borba između dobrote i zlih djela ne odvija se u svijetu već na moralnom području pojedinaca. Moralna dobrota ili ćudoređe predstavlja uređenu ljudsku narav, njegovanje dobroćudnosti. O tome brine svatko sam za sebe. U moralnom životu ne postoji klasični zakon po kojemu se smije nekoga osuditi. U moralnom životu čovjek nalazi savjete kako urediti svoju vlastitu ćud, usmjeriti svoju narav, biti dobar i kako doći do te dobrote koju vidimo, a ne posjedujemo. Dobar moralan život više je od pravednoga života po zakonima gdje je dovoljno da nikoga ne povrijedite namjerno. U moralnom životu čovjek nastoji od sebe učiniti nešto, načiniti dobro, a zna da ne može mijenjati svijet nikada jer nikada ne postiže moralno savršenstvo. Moralan život ne donosi pobjedu, osim pobjede nad samim sobom; moralan život nosi sa sobom neprekidnu borbu i traži trpljenje i puno strpljenja; moralan život zapravo uči čovjeka strpljenju.
Takva moralna dobrota zahtijeva od čovjeka da ne osuđuje nikoga i da posluži drugima u dobru i dobrim djelima, to jest da postane sposoban vidjeti dobrotu, naći je u ljudima, barem njihove dobre namjere.
Tražiti nešto dobro u ljudima veliki je poduhvat za koji je potrebno naći nešto dobro u sebi pomoću čega se može prepoznati dobrota u drugima, izgraditi to i nadograditi. Sam čovjek ne može u tome uspjeti i poduzimati značajna djela koja bi bila puna dobrote jer čovjek često u sebi vidi primjer i pojam nevinosti, oličenje dobra, a to nije zaista tako. Čovjek čezne za dobrim, ali učini zlo, učini ono što nije htio i nije imao namjeru učiniti.

U tami je rođen čovjek, u neznanju. Potrebno mu je moralno svjetlo, moralna poduka i savjet, zajedno s primjerom u praktičnom životu, po kojemu će postepeno u životu spoznavati kako se postaje dobar i kako se bira dobro između svjetla i tame, života i smrti.

O Isusovom dolasku na svijet, sveti Ivan je zapisao:
"U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
2Ona bijaše u početku u Boga.
3Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
4u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
5i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze."
Iv 1,1-5

"19A ovo je taj sud:
Svjetlost je došla na svijet,
ali ljudi su više ljubili
tamu nego svjetlost
jer djela im bijahu zla.
20Uistinu, tko god čini zlo,
mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti
da se ne razotkriju djela njegova;
21a tko čini istinu,
dolazi k svjetlosti
nek bude bjelodano
da su djela njegova u Bogu učinjena."
Iv 3,19

Krist je svjetlo svijeta: 
"Ja – Svjetlost – dođoh na svijet
da nijedan koji u mene vjeruje
u tami ne ostane."
Iv 12,46

Sve što je svjetlost, dolazi od Isusa, Gospodina, od stvaranja fizičke svjetlosti prvoga dana pa do rasvjetljenja naših srdaca Kristovom svjetlošću.
2 Kor 4,6:
 "Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu."
A sve ono što ostaje tuđe toj svjetlosti pripada području vlasti tmine: tmine noći, tmine šeola i smrti, tmine zloduha. (Dufour, str. 1339).

Isus-Svjetlost je došao na svijet da ne hode u tami oni koji u Njega vjeruju.
Isus će zasjati u našim srcima:
"105NUN Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka
i svjetlo mojoj stazi." Ps 119,105

Tada čovjek doživljava dobrotu, uređuje svoju narav u svjetlu vjere u Isusa Krista i toj u vjeri sve bolje vidi dobrotu i nalazi je u ljudima:
"Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova." Otk 22,5
Na svršetku povijesti novo će stvorenje imati samog Boga za svoje svjetlo. 
Tako ćemo iz fizičke svjetlosti koja se ovdje na zemlji izmjenjuje sa sjenom noći prijeći u svjetlost bez zalaza, a ta nam je svjetlost Bog sam. 
"5
I. HODITI U SVJETLOSTI
1. uvjet: ne griješiti
A ovo je navještaj koji smo čuli od njega
i navješćujemo vama:
Bog je svjetlost
i tame u njemu nema nikakve!
6Reknemo li da imamo zajedništvo s njim,
a u tami hodimo,
lažemo i ne činimo istine.
7Ako u svjetlosti hodimo,
kao što je on u svjetlosti,
imamo zajedništvo jedni s drugima
i krv Isusa, Sina njegova,
čisti nas od svakoga grijeha.
8Reknemo li da grijeha nemamo,
sami sebe varamo
i istine nema u nama.
9Ako priznamo grijehe svoje,
vjeran je on i pravedan:
otpustit će nam grijehe
i očistiti nas od svake nepravde.
10Reknemo li da nismo zgriješili,
pravimo ga lašcem
i riječi njegove nema u nama."
1 Iv 1,5-10

Tko živi kao pravi sin svjetlosti, zrači među ljudima božanskom svjetlošću koja je u njemu pohranjena ( Dufour, str. 1341). On i sam postaje svjetlom svijeta te se odaziva poslanju koje mu je Krist dao:
"Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori." Mt 5,14

Jednom je Krist došao na svijet, fizički.
Poslije Krista, Bogočovjek Isus dolazi u naše duše, moralno i u svjetlu vjere.
Na svršetku vremena Krist će biti to duhovno svjetlo dobrote i pravednosti. 
‎05. ‎prosinca ‎2018. 07:33:18

"Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac! 23I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! 24Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. 25Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noći ondje i nema." Otk 21,22-25