Nebo poslije kiše

Darujem ti večeri moje,
uzimam od tebe dlanove koji mi gode,
pogoduju ponajviše otvaranju duše.
Više sati se ne broje,
dan više ne peče, niti svjetlo oči bode,
prelijepe su kapi kiše vedre popunile suše

što su se već opasno naslagale u ljetu.
Mućkam uzburkanu nesicu
koja stvara sebi čarobnu pjenu
dok se ptice ne daju na spavanje u letu
i dok uzimam ti osmijeh kao žesticu
pa otkrivam u sebi tu tajanstvenu zjenu

koja se zaiskri kad mi se nasmiješiš
onim ljepšim krajičkom svoga obraza
što me kao travku kosi i obara.
Ti uopće nisi svjestan koliko me tješiš
kad u meni spajaš sve plodove sraza
tada kad se moja duša sva po šavu para.

Nama sada nema kraja, niti tvojoj priči,
tvome baritonu s uzlazećim stankama
od kojeg se topim poput marmelade,
a ti uopće ne čuješ mi srce kako skviči
dok izmiče vlastitim si zamkama
jer me strah, jer se bojim noći mlade.

Izgovaraš riječi mudre, riječi smjele,
očaravaš moju pamet skromnu
kao da je već o meni rečeno sve.
Već i zvijezde se nad nama dijele,
a ja, zahvalna za tvoju dušu pomnu,
padam ti u naručje i trema nestaje.
‎srijeda, ‎21. ‎lipnja ‎2017. 21:16:06

Rosetta

The Comet Of The Hour: Rosetta

Grmljavinske vladaju oluje, 
nebo se do krajeva zacrnilo.
Skuti od komete struje,
sunce se na kišnu zavjesu natrnilo

pa pomalo svijetle u tom nebeskome brodu 
zrake sunca, traci munja;
Rosetta ruši sve u harajućem hodu,
okrunila se sjajem blještavoga strunja

kao kraljica kad odlazi u pohode
po nekom selu da provjeri puk.
Srušit će i narode, i vlastite si uhode,
za njom ide samo prestravičan muk.

Plodne šume pod njom se zelene
a od svega neće ostati ni list;
sred velike zemaljske arene
zavladao sada njezin bajni kist

pa od naše prelijepe i blage prirode
čini čuda neviđena, lijepa kao san,
i tko bi rekao da noćne more rode
sve takve komete koje kradu dan.
‎srijeda, ‎21. ‎lipnja ‎2017. 20:21:43

http://www.earthpowernews.com/the-comet-of-the-hour-rosetta/

To toplo ljeto

Prekrasne su niti ova ljeta što se valja
na tom suncu kao neka lijena, užarena masa.
Pločnik sada gori, isparava, grad se kalja
ovim sparnim, zapečenim znakovima užasa

što se događa po svjetovima paleža i rata
pa zaboravljaju duše gledati ljepotu.
Nije bilo davno kad smo znali usred blata
radovati se i suncu, ljetu i životu.

Ljeto ipak dolazi po svome rasporedu,
Bog nas grije makar i ovakve,
šalje nam toplinu, hlad u drvoredu
od kojega ljudi načiniše pakle.

Ako ima netko tko bi živio u miru,
taj se puti gdje je najvrsnija hladnoća
da se baci u tom vrtlogu i viru 
tamo gdje je najbolja kakvoća

osjećaja odmora i olakšanja što ga nema
pa se mora opijati još po konobama
i terasama za one koji društvena su krema.
Ljeto dolazi svim ljudskim osobama

što im nije lako i koje se ljeti prazne.
Beskućnici dolaze na svoje klupe,
upriličuju se i priredbe razne
po svuda se sreću ljudi i stvaraju grupe.

Tu su i svi oni, izišli su kao lijeni štakori,
što nam kroje pravde za predugih zima.
Po svuda se traže osvježavajući lahori,
a za nevolje nam kriva neka neobična klima.

Bog nam šalje sunce, užareno ljeto
da nas upozori na to tko je Vladar svega,
tko je Onaj koji sve nas ljubi sveto,
što su oni koji zanemarili su Njega.

Jednim kratkim potezom sve je to popravljivo,
ali neće ruke sklopiti se, molitve izustiti,
neće hlada čovjek koji valja se balavljivo
već bi svoje uzavrele strasti kao pakao ispustiti.
‎srijeda, ‎21. ‎lipnja ‎2017. 02:43:28

Zagonetna žena

Prolazi po svijetu kao da je neka značka
što se nosi sama, ali ima znak pripadnosti;
ne obazire se, izaziva srca junačka
da pristupe kao vitezovi prikladnosti,

da je prose bar za jedan osmijeh, 
bar na kratko, bar za jednu noć.
Da je zaljubljena, zna se oduvijek,
teško pred njom pokazivati je moć,

ali ona traži, traži društvo ravnopravno,
partnera za život il' za jedan tren.
Svak pomisli za njom nešto jednostavno:
ako je tko bogat, bit će njen

ili ako nosi neku titulu plemenitu
da joj spretno umije prozboriti
i da ima pratnju jaku, stalnu il' vremenitu
kako uspio bi sakriveno srce joj otvoriti.

Po njoj ne vidi se za čim čezne, mudro šuti,
nasmiješena, časna, lijepa, zapažena;
još joj ljepša maska i njeni tajnoviti skuti.
Obična je, ali slobodna je: zagonetna žena.
‎ponedjeljak, ‎19. ‎lipnja ‎2017.  09:43:26

Tužnim anđelima

Sjećanja ponekad zamiru, ali se bude
i sve ih je više i više.
I, ma koliko da se ljudi trude,
ona dolaze tiho, tiho, najtiše.

A mi odlazimo negdje i nekamo
gdje nema kraja i nema stanke,
i gdje mrtvi na smrt čekamo.
O, kako su naše veze tanke,

kako je život ljudima lijep;
da su u paklu, to niti ne znaju
i kako je sretan čovjek slijep!
I kako se mnogi nikad ne kaju!

Sjećanja ponekad bole, a nekad vesele,
obećavaju susret u slavi
i zato se često sa mnom podijele
teški trenutci kao jedini pravi.

A ja, počašćena kao nitko, igram i plačem
do kraja dana, do kraja noći
jer sjećanja silna, okrunjena dračem,
potpuno jasna, opet će doći

i dolazit će u srce rasplakano,
čitavu vječnost i od ova života malo,
sve dok se društvo, od njih satkano,
ne uzdigne iznad svega što bilo je palo.

Reću ću tada: sad naše je vrijeme,
naša je sreća i ljubav sva
jer spalo je s nas ono teško breme;
sada je slavlje života vječnoga.
‎nedjelja, ‎18. ‎lipnja ‎2017.  18:44:45

Neizvjesnost ostaje u raju

Zorama prisluškujem od srca svoga glase,
podnevima već ne stenje, večerima slavi.
Zar ja uvijek iz početka žeđam iste spase,
zar se uvijek nesigurnost nađe u toj glavi?

Znam da neizvjesnost vjeru prati kao sjena
i da ja od svoje sjene trčim prestrašena;
znam i da je vječni život neprekidna mijena
i kad probudim se, vidim da sam nespašena

jer da sam u raju, znam da već bih proslavila
noći tamne, buđenja i jutra zanesena,
već bih nesigurnosti sve iza ostavila,
zora već bi u mom srcu bila rastepena

kao sva milina, kao poklecanje smjerno;
tad bih Kristom govorila 'evo službenice,
evo srca što je bar ponekad bilo vjerno'.
Ne bi jutrom bilo one sjene-tužbenice.

I ta neizvjesnost ostaje u raju, medna,
ona čeka nove spoznaje što vječno rose.
Nema straha već je tamo sva sigurnost čedna
što je one noći, jutra, podneva isprose.
‎subota, ‎17. ‎lipnja ‎2017.  18:33:13

Jake riječi

U tamnim noćima, u srcu mom
ostala je ledena praznina,
ostao je trag od vjetra, pravi lom,
ostala je samo nezgodna tišina.

Nakon dobrih jakih riječi dolazi i jeka,
ona nije tako neuhvatljiva,
ali sred ta njena dubinskoga tijeka
nije odmah tako lako spoznatljiva.

Dok ne sjedne riječ na sigurnije tlo,
dok je duša ne usvoji sve do svoje srži,
potrebno je šutjeti  ako može tko,
potrebna je ljubav da jeku zadrži.

Sveta drama koja u nutrini se odvija
djeluje baš poput božanskoga lijeka 
od kojeg se duša uporna opija
da bi djelovala u njoj samo dobra jeka

i da ne bi nastradali oni oboljeli dijelovi
koji pamte mnoge teške životne drame.
Dobre riječi padaju na dušu kao cjelovi,
kao tračak svjetla dovode do izlaska iz tame.

Premnogo se nalazi u duši povreda i bijede,
teških udaraca nemara i zlobe
dok tu svaku dobru riječ sve misli slijede;
pozitivna drama može otvoriti grobe.

Dramatične i duboke ljubavne su riječi,
iskrena je molitva ta istinska medicina,
ona jedina pred Bogom uspješno liječi
jer se duša trza odgovoru ljubavi s visina.

Napuni me svojom ljubavlju, moj Bože,
koja može izgovoriti svoje pozitivne sve afekte
što su se zagubili duboko i samo se množe;
daj mi dobre riječi koje nose stvarne efekte.

Tko će znati ako ne znam ja
da i teške dušobolje prestaju od toga?
Volim Te, Isuse, kao neka robinja,
daj mi riječi koje potječu od Tebe, Boga,

samo Ti ćeš u meni pronaći dobrotu,
iz mene izvući jaku riječ i čvrsti stav.
I ja krećem za Tobom na tu slatku Golgotu
jer samo onaj tko Te čuje istinski je zdrav.