Šetnja pašnjacima

 

Koliko se tiče mene,

sjajan izbor, sunčan dan,

šetnja pašnjacima ovim

gdje te ne opsjedaju sirene

i gdje ne hvata te san.

Volim proći putevima novim

jer je svaki puta sve to bolje,

sve to ljepše, znakovitije.

Vječna ljubav naredbe nam daje,

milosrdan iskaz dobre volje

i srce mi ćuti sve nevinije,

a sve čisto uvijek traje.

Volim još i druge stvari,

volim tebe skoro slično,

kao jedinoga prikladnoga svata

čiji bezbrojni su sveti dari.

I, da ne bi putovanje bilo bezlično,

uzet ću te za najboljeg brata

ako mi dopustiš da te slušam

sve dok susret ponovo ne dođe.

Voljet ću te uvijek više,

ali uvijek manje nego Isusova duša

čija ljubav nikada ne prođe

i sve naše rastanke obriše.

09.05.2021. 18:16

Poznaješ li Boga?

 

Gospodin Bog se objavljuje svima.

Da bismo znali, kad Ga jednom budemo gledali u slavi kako silazi na oblacima u pratnji anđela, da je to Onaj kojega znamo, da je to stigao naš Bog koji je zaljubljen u čovjeka, Onaj koji je oduvijek bio prisutan među nama.

Da ne bismo pomislili da je politička varka ili netko iz daleke galaksije.

Mnogi će znati da dolazi, znat će po potresima, po tutnjavi loših i nezgodnih vremenskih nepogoda, znat će po suncu i mjesecu, po zvijezdama, znat će u velikom neredu do kojega će se dovesti ovaj svijet s Knezom laži i zavaravanja, znat će po ljudima koji će izgubljeno harati svijetom u svome neznanju i opačinama i vikati da se dalje ovako više ne može, vikat će da je uništenje i samouništenje svijeta neminovno. Jer, puno će više biti onih koji neće vidjeti da nastupa vrijeme Dolaska Gospodinovoga koji je Ljubav, koji će se pokazati svima da sve ljude spasi od kataklizme i povuče k sebi kao što je u Kristovoj smrti i uskrsnuću pokazao da je uvijek tu, da je jedini Bog, da je On jedini Početak i Svršetak.

Gospodin Bog se objavljuje kome hoće.

Ne onima koji žele da im se Bog objavi, ne samo onima koji su posebno dobri, sveti, koji imaju poštovanja ili sluha za duhovnost i ne onima koji se bave vračanjem ili onima koji pokušavaju dokučiti Gospodina filozofiranjem, umjetnošću ili astronomijom.

Gospodin izabire koga hoće i ne tumači razloge zbog kojih je nekoga izabrao.

Gospodin izabire obične ljude, svakodnevne grešnike, one koji su siromasi i one koji su siromasi duhom, one koji pate, one koji su žalosni, one koji stenju pod nepravdama, one koji su skromni, krotkoga i poslušnoga srca, poučljivi i otvoreni, onima koji su maleni, koji nisu umišljeni i koji nisu uvjereni da su pravednici.

Svugdje ima takvih ljudi, mnogo ih ima.

Zato kršćanstvo cvate u svim podnebljima.

Gospodin se objavljuje u pustinji, u teškim životnim uvjetima za čovjeka.

Objavljuje se kao glas koji se prepoznaje.

Objavljuje se kao oganj koji gori, a ne izgara.

Objavljuje se kao grmljavina.

Objavljuje se u svakodnevici.

Objavljuje se pojedincima koji govore čitavim narodima o Bogu.

Objavljuje se jer tako hoće. I tako je dobro. Na taj način su već prije mnogi znali da će Gospodin doći na zemlju. Mnogi su znali da će poslati Kralja na zemlju koji će smaknuti Kneza ovoga svijeta.

I došao je, rodio se na zemlji, a bio je Bog. Rodio se kao Čovjek, od Marije začet po Duhu Svetom. Govorio je ljudskim riječima, poznatim narječjem, upotrebljavao je isti način govora, ali su Njegove misli drugačije zvučale, kao ničije nikada. Njegove rečenice su bile sastavljene po pravilima ljudi, ali su sadržavale značenje kakvo nikada nitko nije poznavao. Govorio je o običnim temama i stvarima, ali ne samo na ljudski način nego i božanski. Približio se ljudskim srcima više nego što su se ljudi približili jedni drugima. Činio je ono što je govorio, govorio je ono što je činio, u Njegovim riječima nije bilo laži, nije imao grijeha. A bio je običan Čovjek, pravi Čovjek koji je živio kao i svi drugi vrijedni ljudi, neprekidno je radio, a živio skromno.

Prepoznali su Ga i poklonili Mu se.

Spasio je sve ljude, i one koji su Ga znali, i one koji su Ga protjerivali i mrzili, i one koji za Njega nisu čuli. I sve bivše, i sve buduće ljude. Spasio je ih je svojom smrću na križu kojom je ubio i uništio našu smrt, Kneza smrti i grijeha. Spasio nas je svojim uskrsnućem i svojim javljanjem sljedbenicima po svome uskrsnuću, prije uzašašća na nebo.

Spasio nas je iz čiste ljubavi, zbog ljubavi koja daje sve, a ne traži puno, gotovo ništa, samo jedno „Da”.

Odabrao je dvanaest ljudi iz naroda i s njima utemeljio Crkvu kad im je poslao svoga Duha Svetoga te su oni i još neki tek tada potvrdili ono što im je Gospodin Bog govorio. U toj Crkvi nalazi se saziv svih sljedbenika Kristovih, učenika Boga koji je na zemlju sišao.

Izabrao je jednoga Petra da Mu bude pastir svih Njegovih sljedbenika.

Učenicima je predao ovlaštenje, moć u svetim otajstvima preko kojih je ostao zauvijek Čovjek i Bog na zemlji za svakoga tko Mu se želi približiti.

Velika je ljubav, beskrajna je ljubav, vječna je ljubav Njegova. 06.05.2021. 08:54

Nicejsko-carigradsko vjerovanje

Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.

I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu. I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.

I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima.

I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amen.

Kiša za riječne ode

 

Tiha pjesma uspavljuje noć,

svježa večer kraj mene odmara.

Ti vjetrovi donose snažnu moć

i još misao mi crni oblak para,

uzvraća na lahor, topao i blag.

Gromovi mi putuju s daljine,

čak i ta je poruka mi neki trag

po kojem se slutnja vine u visine.

Prve kaplje kiše romantiku rese,

njihov zvuk je ono što se čeka

kad mi sunce prošli dan odnese

kao što otplovi na slapove rijeka.

To je pozadina mog raspoloženja,

slika neprekidna mira koji vlada

da bih prikupila snagu oplođenja.

Jedan dan za drugim uvijek strada,

svaki novi prilika je pregolema,

s puno sati, misli i minuta.

Ispovijed je duga, puna tema

što ponavljaju se bezbroj puta.

Bezbroj prilika je nestalo zauvijek,

a svaka je urodila s puno više ploda.

Vjetar nosi kišu s neba kao lijek.

Rijeke prepune su svojih oda,

one će me u tome posramiti.

Vječni Oče, hvala Tebi svakog časa,

jedini ga Ti možeš uramiti

da mi duša u vječnosti stasa.

05.05.2021. 21:51

Moj stan od kamena

 

"U domu Oca mojega ima mnogo stanova" Iv 14,2

I kamenje bi govorilo Radosnu vijest,

i šume Te slave, mora i doline;

kako ne bi duša, srce živog tijela!

Kako ne bih note pokušala plest

kad mi zraka od ljubavi sine

u kojoj se kupam, sasvim cijela?

Nitko od nas ljudi nije Bog,

nitko nije savršen, cjelovit,

a u Milosti se nađe sav od zlata.

Kao dragi kamen, kao sjaj od Duha Tvog,

kao Marijina duša skrovit,

takav ulazi kroz ona uska vrata

da bi postalo od njega sveto, jasno sve.

Poput bljeska u zjenici duše

iznova se rađa u vječnome vrtu

da bi nastao to živo kamenje

iz kojega ljubav miri, puše

poput lahora na nekom rtu.

Takav dragulj već je nedodirljiv,

čvrsta vjera pretvara mu se u zbilju

kakvu poznaje u svom identitetu.

Ti si Bog moj, nježan i pomirljiv,

Ti si pripravio mi onakvu špilju

što je nalik štali u tom svijetu.

Tamo si me rodio za sebe,

tamo si pokazao nam budući stan

nad kojim anđeli svi bdiju;

Marija i Josip žive pokraj Tebe,

apostoli svijetle jače nego dan,

vjernici u zboru Krvi svete piju.

A ta pećina je, Kriste, srce moje,

a to srce ljubi se sa svima

i sva srca dijamanti su sa strane;

i još jače svijetle presijavaju se boje

jer se nalaziš u svima njima

dok nam jarko bliješte Tvoje rane.

Sav u Tebi stan je moj od kamena,

na Srce sam Tvoje čvrsto oslonjena

kao što se dijete ognjištu prislanja.

Nikad ne nastrada od silnoga plamena.

Tvoja ljubav i ta silna vatra njena

besplatno se svakome poklanja.

04.05.2021. 14:34

Trs i loza

 

Gospodin Isus povezao je svojom patnjom sve ljude svijeta sa sobom i međusobno. Kada čovjek pati, ako je vjeran Bogu, povezuje se na najdublji način s Gospodinom, ali i sa svim ljudima, naročito s onima koje ljubi, koji su pokraj njega, koji su mu blizu u trenutcima patnje.

Patnja je transcendentna u nekom trenutku za čovjeka koji pati, ali nije ju jednostavno komunicirati drugima koji ne pate također. U patnji prestaju mnoge riječi, navike blizine se mijenjaju, naklonosti postaju poput mača koji razdvaja ili dublje spaja, nastaje ili odbojnost ili sjedinjenje.

Budući da patnja čovjeka povezuje s Bogom koji ga je stvorio i koji je zbog čovjeka propatio, veza je njihova tješnja i dublja. Jer Bog ljubi sve ljude, dopušta njihovu patnju i predaje čitavog sebe čovjeku upravo u patnji. A budući da je Bog sama Ljubav, Bog je Onaj koji ljubi, koji je ljubljen, čovjek, koji pati i okreće se Gospodinu, doživljava božansku ljubav, a u božanskoj ljubavi doživljava upoznavanje i ljubav drugih ljudi.

No, ne znaju to svi drugi ljudi koji u tom trenutku ne pate, a nalaze se nekako u blizini i u vezi s čovjekom koji pati.

Takvoj osobi koja ne zna da čovjek, kojega poznaje i koji pati, ljubi i oprašta, a također i očekuje praštanje, čovjek koji pati može postati neugodno društvo ili čak na neki način odbojan. Patnja vrlo često ne izgleda privlačno, često izaziva sablazan, a često joj se pokušava ponuditi razumijevanje, a da nema ljubavi; u takvim okolnostima rađa se sažalijevanje prema čovjeku koji pati. Ono može biti od koristi, ali može pojačati onome čovjeku njegovu patnju jer sažalijevanje je nešto najgore što se može dogoditi patniku. Sažalijevanje nije suosjećanje nego nemoć da se suosjeća. Ljudi pokraj patnika osjećaju se dužnima razumjeti patnju, patiti zajedno s patnikom, ali im to ne uspijeva.

Patnju je teško komunicirati, ona se u žešćim trenutcima nalazi na području duha i duhovnosti, događa se u čovjekovoj nutrini. Patnik često ne govori kako mu je jer nema riječi kojima bi opisao svoje stanje.

Ljudi su skloni pitati patnika da li ga boli i gdje ga boli, što ga boli, a na to se ne može izravno i jasno odgovoriti: boli me duh, boli me duša, sve me boli, ne znam gdje me boli, ne znam reći. To su uglavnom neizgovorene riječi. Ako patnik drhti, pokušavaju ga utopliti; ako ne jede i ne pije, pokušavaju hranu ponuditi gotovo silom, dati mu vode i slično.

Najgore je kada ga pokušavaju utješiti mnoštvom lijepih priča.

Čovjek koji pati nekako je iznad svega toga, daleko je od onih bližnjih koji ne pate na duhovnom i duševnom području, često mu ljudi odmažu i pogoršavaju stanje, mada se trude oko patnika u najboljim i često iskrenim namjerama.

Suosjećanje dolazi samo kada postoji kakva, takva iskrena ljubav jer u toj ljubavi se patnik i njegov bližnji bolje poznaju i svjedoci su mnogih momenata kada se patnja još mogla nekako tjelesno doživjeti, kada se bolesnik mogao na bilo što požaliti, kada se još moglo razgovarati.

Tako bi se moglo reći da je čovjek koji pati blizu Boga, ali da nije blizu drugih ljudi iako doživljava božansku ljubav, iako je sav u Bogu. Postoje, naravno, ljudi koji su osposobljeni za stanja patnje, liječnici, svećenici i – oni koji prolaze ili su prolazili slična stanja. No, takvi ljudi zbog čovjeka koji pati mogu emotivno malaksati, izgorjeti, posustati u običnoj međuljudskoj ljubavi te ipak ostaje tu nekakva udaljenost i nema one prisnosti zbog koje dva čovjeka mogu patiti zajedno.

Vrlo je teško komunicirati patnju i biti sav u Bogu, i biti pokraj ljudi koji iskreno i istinski slijede Krista kojega redovno mole.

Duševna patnja na području duhovnosti dobiva obilatu utjehu u Kristu raspetome, napastovanome, ismijanom, bičevanom, odbačenom. No, i tada, kada takva patnja prestaje, kada se prilično ublaži, još uvijek postoji neka barijera između čovjeka koji sada pati manje i svih drugih ljudi. Čovjek koji je patio najčešće ostaje veliki prijatelj s Gospodinom, bolje upoznaje Boga pa tako i čitav svijet i ljude, ali međuljudska komunikacija mu svejedno bitno zapinje. Tada je čovjek socijalno hendikepiran. Ma koliko se trudio i promišljao, ne uspijeva se vratiti u one odnose prije svoje patnje kada je imao obitelj, prijatelje i slično. Može se lako dogoditi da se povlači od ljudi jer ga iscrpljuju iako ima veliko strpljenje i ljubi svoje bližnje, ali psiha mu je slaba, a duh traži onog jedinstvenog prijatelja s kojim se sjedinio, Krista, da ga podržava i da mu pomaže u životu te da može razviti što kvalitetniju ljubav s Bogom koja mu je jedina istinska utjeha jer Gospodin liječi najcjelovitije svaku ranu. 02.05.2021. 22:04

„5 Ja sam trs,
vi loze.
Tko ostaje u meni i ja u njemu,
taj donosi mnogo roda.
Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. „ Iv 15,5

Vrenje

Usred ova nestalna vremena

kad ni munja ne zna da li sijeva,

niti znaju je li neki život gorak,

kada nebo prepuno je uništena sjemena,

zatekla sam anđela gdje pjeva.

Zaustavio se moj je korak.

Iz nevidljivih je anđeoskih krila

izvirala Duha Sveta bistra voda, pitka;

iza njega pjevao je anđeoski hor

našu pjesmu što je kipjela i vrila

poput uzburkana izvorskoga žitka.

Sasvim isti to je bio zbor.

Vreli zvuci nisu prestajali,

niti bi se kao vrijeme mijenjali

svakog moja udisaja krepka.

Nisu mome uhu propadali

već su samo malo jenjali

čim je stala pamet što se cjepka.

Ipak, pjevali su srcu mome

poput školjke koja drži jeku,

kao podrška mi, to sigurno znam.

I ne zato da mi duha slome

već da daju maha Božjem lijeku

što ga redom duha uzimam

za sve one što me hoće ludom

koja samo uzavrelo bunca

dok joj ne naškodi svo to vrenje

pa se trsi vjerom, trudom

proći tiho ispod sunca

jer zauvijek ljubi sveto Stijenje.

02.05.2021. 18:17

 

Simbol smrti

 

Zlatan je Zakon Božji, sve uključuju zapovijedi Božje, slađe od meda i beskrajno korisne.

Deset zapovijedi Boga našega i dvije sažete Zapovijedi ljubavi, prema Bogu i prema bližnjemu, obuhvaćaju čitav ljudski život i smrt, ulaze u sve životne okolnosti jednoga čovjeka i u svaku čovjekovu stanicu tijela gdje stanuje, uvijek i od postanka, ljudski duh.

Tko god vjeruje da je Isus Krist Gospodin Bog i da je Bog općenito Život, pa tako i naš osobni ljudski život, taj zna da je Bog vječan i da vjernike svoje vodi u vječnost na onaj način kakvoga niti jedan čovjek nikada ne bi dokučio. Taj vjernik zna i vidi da su Zapovijedi od Boga, da su to božanske naredbe i savjeti.

Tko god se drži čvrsto svih Zapovijedi, vrlo brzo spoznaje koliko je slab i nemoćan, kako je samo prah i pepeo te kako je jadan smrtnik; taj vjernik spoznaje ono najbitnije za početak, to jest da nema uzroka svoga života u sebi, da nije zaslužan ni za što. I zna ono što zna samo Otac naš nebeski koji je sve stvorio: vrijeme i mjesto svoje vlastite smrti. To se ne može čak ni sa kakvom sigurnošću predvidjeti.

Svaki vjernik je toga više ili manje svjestan, ali ne živi svaki vjernik doslovno se ravnajući po onome što zna. Svaki čas može umrijeti. Ne mora, ali i može vrlo lako, teško ili brzo.

Mnogi vjernici i molitelji žive kao da su već umrli. Žive s Isusom, žive božanski život, vječan.

Svaki vjernik zna da će završiti u paklu, daleko od Boga, ako umre u teškom i smrtnom grijehu. I, kad dođe napast na grijeh, potrebno je samo se sjetiti smrti i upitati se: a što ako sada umrem, ako ostanem na mjestu mrtav ili polumrtav i gotov sa životom? Usred grijeha, za kojega savjest vjernika upozorava da je smrtni grijeh, vjernik može izbjeći napasti.

Čitav život tako se može izbjeći puno lošega i učiniti svako dobro.

Samo se sjetiš: a što ako sutra umrem? Što ako sada umrem, za dvije minute?

To nije ni malo naporno, valja pokušati.

Valja stati pred Raspelo i promatrati. Valja promatrati Muku Kristovu.

Raspelo je simbol smrti, ali i uskrsnuća s Kristom.

Kršćani, kako promatrate Raspelo? Mislite li da vas Gospodin Bog želi zagrliti, a da se ne sjetite da je umro na Križu, da gledate u smrt?

Gledaj sada, naš Isus, Gospodin, koji je Život, Istina, Pravednost, koji je vječan, koji nam je dao Zapovijedi za život, koji je hodao zemljom čineći dobro, koji nas je podučavao i koji nas podučava i liječi, oprašta grijehe svakome tko Ga zamoli, naš Bog je umro i Njegovu smrt smo učinili znakom i simbolom naših života.

Prvo što čovjek vidi i zna o Isusu Kristu je smrt, naša smrt.

Nitko nije uvjeren da se dovoljno plodno naživio, uglavnom se nadamo da ćemo za života na zemlji zadobiti svu satisfakciju za kojom čeznemo.

Nikada nismo pripravni umrijeti.

Ali naš simbol je simbol smrti.

Jeste li nezadovoljni, da li olako izgovarate one riječi: pa da i umrem sada, neću se predomisliti, promijeniti ili slično?

Sjeti se da ćeš zaista umrijeti, možda već sada.

Kamo onda ide tvoje nezadovoljstvo, imaš li pravo biti namršten, ljutit, nezadovoljan, nesretan, loše volje? Imaš li pravo lagati i krasti, psovati, sagriješiti bludom ili čak ubiti?

Imaš li pravo živjeti s nekim nevjenčano, ne ići uopće na slavlje Euharistije, ne moliti Boga redovno, tražiti druge predmete obožavanja?

Ne. Sjeti se, naš Bog je simbol smrti i muke.

Samo Isus Krist, pravi Bog i pravi Čovjek, koji je umro radi nas i radi našega spasenja, može nam biti život, i to život plodan, život u izobilju. 02.05.2021. 16:07

„1 Tko god vjeruje: »Isus je Krist«, od Boga je rođen.
I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga.
2 Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju:
kad Boga ljubimo
i zapovijedi njegove vršimo.
3 Jer ljubav je Božja ovo:
zapovijedi njegove čuvati.
A zapovijedi njegove nisu teške.
4 Jer sve što je od Boga rođeno,
pobjeđuje svijet.
I ovo je pobjeda što pobijedi svijet:
vjera naša.” 1 Iv 5,1-4