Saturday, August 3, 2019

Slatko klasje



Moja njiva, to si Ti,
moja pšenica i žetva.
Ti mi ne daš postiti
i blagoslov je, nije kletva


to što izobilja ona daje
što ga kupe siromasi,
svaki onaj što se kaje,
što ga rese teški uzdasi.


Ona obiluje oprostima
koje spustio si poput dažda
da Ti svaka duša vjeru ima,
da se Tebe sjeća vazda.


Tvoja volja, milostivi Bože,
ne ovisi nikad o težaku,
Tvoji blagoslovi što se množe
žetva su za dušu svaku,


za sve one koji njivu gaze,
koji nisu nikad proplakali
zbog sve muke križne staze,
koji nisu jošte zapjevali


poput izbavljenih žetelaca
koji sijali su dobro sjeme
kišama i potom svoga plača
jer je takvo bilo njima breme.


Kriste križa preteškoga,
Tvoje slatko klasje sada kosim,
vječnu pjesmu Boga moga,
Tvoje lake terete ja nosim.
03.08.2019. 07:38



Friday, August 2, 2019

Plodna zemlja



Sve tišine su se danas okupile;
što bih drugo iza sebe ostavila
nego blagi taj potajni muk
što ga moje vene jednom su oćutile
kad sam slavom Boga proslavila,
kad se čuo riječi te božanske zvuk.


Tako često riječ Mu to zahtijeva,
da se zadugo umukne
od sve njene istinske ljepote.
Od te riječi čak i kamenje uspijeva,
poput ruža sukne
putevima nebeske divote


pa sve stigne do zemaljska tla
i do svih srdaca koja klonu
jer ponestane im odgovora,
jer smo grijehu dali zalog zla,
jer smo klanjali se samo tronu,
jer smo tražili jedinstvo zbora,


ali nismo srca preokrenuli,
nismo dlanove ni zgrčili
zbog težine preokreta;
kao krhko cvijeće smo uvenuli,
samo čekanje smo naučili
k'o leptiri na sred cvijeta.


Da sam možda zemlja neutralna
koja prima kiše, rosu, Božju riječ
pa da božanska blaženstva rodim,
da iz mene nikne duša neprežalna
koja davala bi rajsku mliječ
da se vječnost sva od mene plodi.
02.08.2019. 18:53

Okovana duša



Već ne čekam zdravlje, niti mladost
do koje mi nikad nije stalo,
samo zidovi me glede vrlu;
samo gutam, pijem, hranim radost.
Mada tako puno riječi već je palo,
svaka nota zastaje u grlu.


Da li duša moja sad od kazne vrda,
je li slijepa, gluha od tolika milja
što je odvraća od opreznosti?
Jesam li u teškom grijehu, srca tvrda?
Reci opet koliko je još do cilja
jer ne vidim od sve ogrezlosti.”


Rešetke me ogorčenja kruže,
ali ono već je davno staro;
ipak, ništa ne prolazi kroz njih,
samo mislim da to vjetar puže
davnih dana kad se nije znalo
da bi od života nastao mi stih.


Šume čekaju me, zlatni humi,
ne daju još blizu, bar za sada.
Iz dubina svak mi zbori,
a izgleda kao da mi lahor šumi
što ga nikad ne napušta nada:
Hajde, dušo, meni šapni, progovori.”

Preda mnom su oblaci od cigle
što bi dali se i s tugom omjeriti.
I noći se kao tanke magle gube
da bi zrake sunca stigle,
da bi mogle ovu dušu provjeriti:
Kad ćeš proplakati, ljube?”
01.08.2019. 23:48





Thursday, August 1, 2019

Naša Gospa



Usamljena jarka zvijezda sjaji
dok sve drugo počiva u tami
kao da je vrijeme za velike stvari
jer tada i zvjerka se pritaji
jer je novi plijen primami
ili njojzi blago se podari.


Tada pričinja se da ni anđela nema,
niti ljubav da postoji, niti čuda
nego samo pohlepa i moć
kojima su grijesi glavna tema,
raštrkani naokolo kojekuda,
kao da je naručena pala noć.


Kazuje to svatko, maleni su ljudi,
a velika bijeda, nesreća i jad
što se poput crnih rupa roje
i kao da ne znaju da im duša bludi,
da se svaki pogled uračuna kao pad
kojega se čak i zvijeri boje.


Samo ona koja vijekom svijetli,
pa i tada kada ne vide je puci,
kad su vatre ili kad je snijeg,
pojavi se kao medni vjetri
ili kao voditeljica u luci
pa se malim čini i najveći brijeg.


Oko nje se zvijezde padalice raštrkaju,
svaka označava neku romantičnu vezu,
dvoje ljudi i dva srca, sve u skupu;
svi na nebu s njima raduju se oproštaju
i sva svjetla, i sve zvijezde do njih sežu,
blagoslovi prate čak i praznu klupu.
01.08.2019. 22:26

Slavno naručje



Tražila sam onih dana,
željela sam da me nađu,
ma tko bio s onih strana,
ma kamo da moje misli zađu.


Partizani nisu naučili mene
da Te slavom slavim, Oče naš,
da napustim ponor gdje su sjene,
ali Ti si pozvao me da mi dušu daš.


Kršćani su šutjeli od jada,
previše je bilo političke stiske
koja strepila je od svakoga sklada,
krivo je tumačila i šapate, i vriske.


Filozofi nikad nisu izričito rekli
Tvoje riječi koje tražile su ljude,
a rijetki su od njih bili da bi klekli,
nisu znali, nisu htjeli biti lude.


Svi jogisti, književnici i poete
sanjali su svoje snove sebičnosti,
a mnogi su svoje dare svete
posvećivali u općoj etičnosti.


Svak je spominjao Tebe, Boga,
svak Te označavao i kažiprstom,
a ja vidjela sam da to nije sloga,
da se živi svak sa svojom vrstom.


Ti si nosio me kao svoje dijete,
nesvjesno blizine naručja topline,
punio mi život, sav od sjete,
da u slavi se probudim, Božji Sine.
01.08.2019. 18:52

Jedinstvo srca i uma



Pojmovi kao što su „ljubav”, „žrtva” ili „plemenitost” ne predstavljaju emotivne doživljaje u ljudskom životu iako uključuju emocije.
Ljubav bi prije svega bila smisao za odgovorno djelovanje, a može i ne mora biti popraćena emocijama.
Žrtva bi prije bila nužno zlo ili čin koji se mora poduzeti kako bi se stiglo do rezultata.
Plemenitost je više oznaka za sposobnost razlikovanja.
Konkretno za ove tri osobine potrebna je milost Boga koji je Um, Istina, Pravednost i Ljubav. I štošta drugo, ali sigurno nije sama i puka emocija. Emotivnost je neophodna kao regulator hladnome razmišljaju kao što je, na primjer, strah neophodan radi opreza, a oprez nam je potreban kako ne bismo olako nastradali i kako ne bismo previdjeli druge ljude. Tu je važna suosjećajnost kao kraljica svih emocija, kao začin koji se dodaje ljudskoj svijesti o neophodnosti poštivanja drugih radi vlastitog opstanka.
Kao što je razum uključen u emotivan život, tako su i emocije dio racionalnosti koja odlučuje o količini i kvaliteti emocija u pojedinim okolnostima. Razum je taj koji „pušta emocije”, a emocije su ono što zovemo „govorom srca”. Emocionalnost i razmišljanje su nerazdvojivi, ali pretjerana emotivnost može biti jako štetna dok pretjeranoga razmišljanja i razmatranja ne može biti u Gospodinu.


Pretjerano naglašavanje emocija je emotivizam dok je pretjerano naglašavanje razmišljanja racionalizam.


Više o tome vidi: 





Svjetlom uskrsnuća



Od ništavila može me spasiti,
Isuse Kriste, samo Tvoj Križ
koji mi može stvarnost ukrasiti,
svu radost života i svaku briž.


Od plutanja nemirnim oceanima
gdje nitko ništa ne zna i svi se boje
može me nositi noću i danima
samo ljubljeno kraljevstvo Tvoje.


Praznina misli i ta univerzalnost
mogu me odvesti stazama bijede
jer čovjek nije rođen za stalnost,
ljudske ideje bez Tebe ne vrijede.


U svjetlu Te uskrsnuća susrećem uvijek,
iz te perspektive život mi samo staza gorčine,
ali Ti nosiš me nemoćnu čitav moj vijek,
uzdižeš mi napore, ispravljaš krivine.


Tamo gdje nestaje bogatstvo zlata,
tamo gdje prestaje zdravlje i sreća,
tamo Ti otvaraš nebeska vrata
jer Bog se čovjeka uvijek sjeća.
01.08.2019. 04:34

Popular posts