Nebeska vatra

Sad bi bilo besmisleno ostati u bluesu,
možda zadnji stih mi nije onaj pravi,
možda zadnje riječi ne traže ni suzu,
niti traže da se pjesnik njome slavi.

Svaki put kad umrem, još više se rodim;
samo da mi nije onaj blijedi sjaj
koji ostaje na svijetu što ga stihom vodim
kada jednom stigne i konačni kraj;

samo da mi stane ona poruka za svjetlost
kojoj ne znam izraza, ni riječi,
koju neprekidno guram kao nepotpuni most
i koja me uvijek iznova izliječi;

da bar netko opet začuje te zvuke
vječnosti što gori kao požar usred grada.
Ne može se ne primijetiti te ruke
koje izviru iz plamena koji s neba pada.

Da bar mogu znati kada dolazi taj čas,
da bar znam koliko imam vremena
sastaviti u srcu tonove i pustiti glas
koji ostavit će traga zemlji bez sjemena.

Ovako, bez najave, moram čuvati se bluesa
jer ja želim reći da je tuga lijepa,
al' da još je ljepše vidjet' radosnica suza
kad progleda duša koja živjela je slijepa.

Najljepše je ipak onoj duši koja gleda
patnju svijeta, pakao promatra
pa joj iznenada, kao pčeli usred meda,
stigne svjetlo sunca i nebeska vatra.
‎petak, ‎6. ‎listopada ‎2017. 05:47:38

Prljavi blues

U ovom blatnom šašu
od slavnih nesreća, 
borbe i uspjeha
nalazim onu kob, svu našu,
u svjetlosti svijeća,
u nedostatku svih utjeha.

I onaj slavni 
slavan je po preporuci,
po korupciji, na silu;
i ovaj siromah davni,
i ovi na sažaljenju puci
nose grijehe u svome krilu.

Svi žele gospodariti,
oni zbog slave i zlata,
ovi zbog nemoći svoje
jer ne znaju podariti
sebe, izlaz iz blata,
već samo osmijehe broje

iza kojih se krije pohlepa, da,
a ne znaju kamo bi otići,
pljačkaju me tužaljkama.
I kada bi imali slave i zlata,
ne znaju što bi postići,
glad, glad, požuda ih slama.

Želja za slavom ili samo da se mrsi
jedno je te isto, ista žeđ
i posljedica je teške lijenosti
kada čovjek se ne trudi i ne trsi
nego misli da je gazda sveđ,
a i umire u nijemosti.

Glad ološa, glad nepoznatog uzroka;
svejedno je, dobar je i mrs, i slava
i što god padne, dobro padne.
Jer misli da nema ništa do uroka,
kao da ja sam bogata i zdrava,
da meni sjekira u med upadne.

I blago meni jer imam ovo i ono,
i blago meni u svemu, blago meni.
I kad sam sasvim bez imanja,
nosim sebe, kosti, punu glavu, i smiono,
a duša se priklanja vlastitoj sjeni
i nitko ne poznaje takva stanja,

niti onaj slavan koji me časti,
niti ovaj siromah koji me prosi;
nema se gdje i nema se kamo,
i nikada ne smijem pasti
dok vjetar mi nadanja odnosi,
i moje je srce stisnuto, samo.
‎utorak, ‎3. ‎listopada ‎2017. 09:11:48

Tajna moga grijeha

Sve se uvijek dogodi na vrijeme, kad naučimo lekciju, kad postanemo svjesni što činimo i kad shvatimo da nam je toga dosta.
I lekcija o životu sjest će nam točno na vrijeme, smrt neće zakasniti, niti će stići prerano. Nešto će nam sjesti, puno toga; možda ćemo se po prvi puta osjetiti spremnima i sposobnima za život; možda će nam nedostajati puno, puno volje život pod stare dane započeti iznova.
A eto, ura se približila šezdesetoj i sve je tako nejasno, osim zasićenosti ratovima, medijima i terorizmom, a ta zasićenost kvari volju za novim početkom u životu. Da, naravno, potrebno je samo kvalitetno se ispovijediti, Kriste, Ti obnavljaš sve i uvijek, vjerno.
Vjerojatno sam u depresiji jer mi izgleda kao da je svijet u depresiji. Ta slika svijeta je samo odraz mojih stajališta. Za Tebe, Isuse, nije postojala depresija već samo navala zlih duhova, vražjih rabota u kojima obilato i dragovoljno sudjeluju i ljudi. Tvoj vječni savjet je uvijek bio da obnavljamo sebe i da ćeš potom Ti obnoviti i nas, i našu sliku svijeta, a tada i čitav svijet. To je jasno kao Amen. To je točno, obnovi se i vidjet ćeš mir u svijetu, ljepote svijeta, krhkost ljudi, osjećajnost na svakom koraku. Za to ti je potrebna tvoja krhkost, tvoja osjećajnost i mir. To su "organi" pomoću kojih se doživljava i proživljava sve. Kada "uključiš" samo strahove i pesimizam, vidjet ćeš strašnih stvari i previše. Jednostavno ćeš vidjeti kao što vidiš svaki dan ili slušaš sve što naiđe.
Hvala Ti, Isuse, što si mi pokazao kako ljudi mogu biti osjećajni, nježni i krhki, kao pokisli vrapci. Hvala Ti, Isuse, što si me doveo do toga iako je bilo sve preliveno mojim smrtnim grijesima jer valjda nisam ni na koji drugi način bila sposobna prekinuti strašan val depresivnih dojmova o svijetu.
Izgleda da strah i depresija rađaju smrtne grijehe puno obilnije nego sama vjera, povjerenje u Tebe i svetost; ali izgleda također da čovjek mora stići do neke svete zrelosti da bi shvatio da je u sve većim kušnjama. Ja sam u ovim kušnjama podlegla, Isuse, a Ti si me ipak nagradio dragocjenom spoznajom, lekcijom o tome kako se život uvijek počinje iznova, i na času smrti, naročito na času smrti kada bi bilo poželjno osjetiti svu snagu svojega vlastitoga duha jer u smrt bismo morali otići pjevajući kao sveti Pavao. Dakle, život se s godinama obnavlja sve kvalitetnije, sa svojih blizu šezdeset ja to već mogu sa sigurnošću tvrditi.
Tajna moje vjere je u tome, tajna mojega grijeha je pouka koja izađe na svjetlo dana i ako shvatim pouku, znači da si me, Isuse, obnovio i da si od starog i pokrpanog načinio sve novo kako si i obećao da ćeš uvijek činiti. ‎ponedjeljak, ‎2. ‎listopada ‎2017. 18:25:43

Lažna minuta

Ima lažnih mrtvaca bez volje,
oni kojim' ni do čega stalo nije,
a kad gledaš sve to malo bolje,
iza svega samo pohlepa se krije.

Ima lažnih pogleda i tuga
u ciganskim očima skitnica
što su ljepše nego duga
i cvijeće su nebeskih žitnica.

Ima lažnih bogatuna, al' i siromaha,
ne znaš kome ne bi vjerovao,
a kome bi pustio dragocjena daha
da bi malo sreće mu iskovao.

Kada život vraća grijehe mladosti,
izgubljeni slučajevi rado glume,
i u lažnim tugama, i u lažnoj radosti,
kao da su neki stvorovi od gume,

kao da su sve životom izgubili;
i ne cijene dan, ne vrednuju sebe
već se diče da su svugdje bili
i govore da ih život zebe.

I ja nekad ispadam k'o duša lažna,
punih pet sekundi ili čak minutu
koja postane mi i previše važna
jer ju više ne nalazim na svom putu,

izgubljeno vrijeme, zauvijek izgubljeni dan.
Što sam svašta mogla postići
za to vrijeme, krenuti u ostvareni san,
a možda i neku istinitu dušu dostići.
‎četvrtak, ‎28. ‎rujna ‎2017.  10:30:23

Lov na svrhu

Na oknima prolaza u još bolju sreću
susrećem riječi "hoću", "oprosti".
Da mi je znati gdje se sve susreću!
A kako se zapravo sreća premosti?

Prekidam tijek misli i monologa,
raskidam ugovore koji ne vrijede,
ali su bili na snazi života moga.
Nikakvi novi sada ne slijede.

Nemam vremena, žurim,
žurim u slavno ispunjenje;
riskiram, nadam se i ne jurim
već molim samo promtno buđenje

jer već odavno nacrte nosim
u srcu svome i čežnjama svojim.
I ni s čime sada se ne kosim,
a razloge više niti ne brojim.

Znam što mi je važno učiniti,
što je moj poziv, zašto me držiš
na svijetu gdje ne znam hiniti,
znam zašto me tiho pržiš

jer vrijeme je tu ostvariti plan
koji još nije vidio svjetla dana
i koji nikada nije stao u san;
koji je tiha patnja i trajna rana.

I stoga hrlim potrošiti strijele,
riječ "život" i riječ "gorak",
što nikada nisu prestati umjele,
a sada su samo usporeni korak.
‎nedjelja, ‎24. ‎rujna ‎2017. 20:30:21

Tajna smrt

Sanjat ću te, ali te tražiti neću,
dozivati tvoje ime iz ponora ova,
bez neke želje da okusim sreću
il' da se budim iz svojih snova.

Sanjat ću te i ostati bezvoljna,
sa svime se lako pomiriti
da ne bi mi zora postala bolna
koju će burna noć raspiriti

jer bure su svemira tako neosjetne,
a vjetrovi srca tako snažni.
Tko bi još žeđao prilike sretne
kada se duša sva isprazni

i kad ju iscrpi životni plam
od kojega ostaje samo ugljen crni
i kada propada i dah, i kam
od kojih dolaze udarci, i svi trni?

Uzalud kao da sam te zvala
svih ovih dana, i crnih, i bijelih; 
duša te stvarno još nije upoznala
od napora slabih, i napada smjelih.

Nervni su otrovi jako u modi,
a za mene nije potreban niti boj;
čemu tad ljubav da se rodi
kad otrov je duši ovaj nespokoj?

Čemu sad tražiti slavno rješenje
svih nevolja svjetskih, spašavati grad
kad i tako je svima doba jesenje? 
Snijeg će prekrivati led i jad

sve dok i najtiše strune ne utrnu.
Tražit će ljubavnik svoju dragu,
i tražit će vukovi nesretnu srnu,
a duša se predati da bi smogla snagu,

duboko sakrivena u grotlu svome,
pod glatkim ledom i strašnim vjetrom.
Tek kad se posljednji otpori slome,
isklijat će Ljubav sa svojim Svjetlom.  
‎utorak, ‎19. ‎rujna ‎2017. 04:33:29

Kada Bog daruje sebe

Ljubi neprijatelja, ali se naoružaj netrpeljivošću i osjećajem ugroženosti od svih i sa svih strana, strahom od gubitka identiteta i osobnosti, odnosno od gubitka imovine, imanja, stečevina i baštine. 
Ljubi Boga i bližnjega kao samoga sebe, ali bližnjemu jasno daj do znanja da je nepoželjan na ovome svijetu u kojemu postojiš ti i tvoja imanja.
Ako te netko povrijedi i do sedamdeset puta sedam, to jest i do bezbroj puta, opraštaj, ali gledaj da se nikada u društvu ne zaborave uvrede i ranjavanja 'kako se ne bi isto ponavljalo'. 
Ako te netko udari po jednom obrazu, pruži mu i drugi, ali pružaj što aktivniji otpor svakome tko te dirne.
Ako ti netko ukrade kaput, podaj mu i haljinu, ali ga tada progoni zbog duga i podsjećaj ga neprekidno da te je pokrao i da ti je dužan.

Jesam li ja pretjerano kritična ili sam nešto sasvim pogrešno shvatila?
Ja sam Izrael Božji, Narod izabrani, od Boga rođena na dobrobit drugima. Pa što ako me oplijene, sve moje što imam i sve što jesam? Ta, ni Sin Čovječji nema gdje bi naslonio glavu.
Ja sam vrata bližnjemu kroz koja će on vidjeti Boga moga i kroz koja može ući u slavu Kristovu.
Reći će netko: pa onda ostani takva, siromašna i bijedna, niškoristi, bez identiteta i bez osobnosti, bez imanja, slaba i nemoćna, na teret okolini, glavno smetalo svih bližnjih, bespomoćna... Ne, ja nisam nimalo bespomoćna, Bog moj daje mi svoju zemlju, svoju snagu, svoja preobilna imanja jer sam Njegova, do krajnosti svojih sam Njegova. Iako sam riješila ostati bez ičega, Bog me iznenadi svojom darežljivošću.
Po mjerilima ovoga svijeta, ja nemam pameti, nemam dostojanstva, nemam nikoga, ne posjedujem ništa, nemam svoju domovinu; ja sam kao dronjak na ulicama grada, usamljena skitnica od koje svatko može činiti što hoće; beskorisna senilna sustanarka koja svima smeta u ostvarenju svjetovnih planova; strankinja svojima i nesvojima; nerealna sanjalica i luda koju bi se moralo smjestiti u nekakvu ustanovu.
Ali Bog mi dade postelju od cvijeća, nebeski stan, najukusnije hrane i napitaka, slobodan kisik i sigurno, ali nevidljivo sklonište od vukova i zvijeri, dade mi sebe. ‎petak, ‎15. ‎rujna ‎2017.05:46:39