Možda moralo je uvijek isto biti
kao što je zaista i bilo,
ali grijehe ne može se prikriti,
uzroci su onog što se nije zbilo
jer bez njih sve bi bilo bolje,
ljepše nego ono što se mora zbiti.
Izobilje dobre Božje volje
nitko nikad ne može izmjeriti.
A Grijeh je čovjek u svom padu,
protiv toga nema neistine.
Solidarni ljudi griješe svi u radu,
ranjavaju druge, knezovi su tmine
jer se grijesi njini lako spoje.
Što je više ljudi, to im grijeh je teži,
nema odgovornih koji dvoje,
svaki pojedinac na svoj način bježi.
Zato najmanja je stanica svog zbora
ta obitelj vrijedna sveg jedinstva svoga.
Svaki veći skup raspasti se mora
jer mu Zli ukrade tko je sam bez ljubavi za Boga.
Zamjena za dušu postala je jednom roba
s kojom trguje se k'o od šale.
To je novac ili prijevoz, ili sva od loze boba
što su pohlepne je ruke krale.
Tako svaka duša u sebi se stisne,
nema uzroka, ni razloga, ni zdrava cilja.
Svaka družba druga odjedanput vrisne
jer je izgubila robu, a i božanskoga milja.
Obitelji se uvijek mire i pomiruju,
jedno bez drugoga bez ljubavi ne znaju biti.
Grade kuću, iz temelja izviruju
kao duša koja Božjim krovom će se pokriti.
Možda moralo je uvijek tako biti
kao što je zaista i bilo,
ali blago onome tko Bogu će se povjeriti
čije zaštitničko u obitelji nadvija se krilo.
09.10.2024. 17:56