gordanatomljanovic: Presveto Ime Isusovo

gordanatomljanovic: Presveto Ime Isusovo: 9Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, 10da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i ...

Tanke niti

 

Vulkan ili život bukne nenadano,

prevelika pritiska mu moć;

molitva na usnama je neprestano

i do Križa Isusova tada najbrže je doć'.

Uskovitlanu dušu

stres uništi poput groma

gdje ni vjetrovi ne pušu,

i kad nema nikakvoga sloma.

Nepravda nas boli

najjače od svega

i za istinu se moli,

a pravda je stega.

Nije propala ti pažnja,

nije propao ti trud,

milosrđe i vjera ti snažna,

nada što uzdiže grud.

Zadugo je ožiljak i trag

ili rana koja ne zacijeli.

Prijeđeš tada visok prag,

tražiš samo Božji obraz bijeli.

14.01.2024. 13:02

gordanatomljanovic: PRVA ZAPOVIJED

gordanatomljanovic: PRVA ZAPOVIJED: 33. PRVA ZAPOVIJED poezija Kazalo: Prva zapovijed   Daleko je nebo  Gozba  Lanjski šlager Drugo vrijeme, isti mrak Blagoslov za...

gordanatomljanovic: KAZALO - zbirke pjesama

gordanatomljanovic: KAZALO - zbirke pjesama:   KAZALO: 001. Koprena, izbor 002. Pjesnikove lađe, izbor 003. Dragulji od vjetra, izbor 004. Dodir noći, izbor 005. Duhovna prožiman...

gordanatomljanovic: LJUBAV POBJEĐUJE abc

gordanatomljanovic: LJUBAV POBJEĐUJE abc:   LJUBAV POBJEĐUJE abc Izbor iz poezije abc Kazalo: Blago čistima srcem Božanske ljepote Božanski ča...

Jutra u večerima

Jesi li se, dušo, umorila

od života raznovrsna?

Je li ti se sumaglica stvorila?

Još od ona dana krsna

gledam kako stiže obraćenje

na to srce moje i na vjeđe,

kako stvara posvećenje

koje hranilo je moje pređe.

Kako ne bi meni pripadalo

što se začelo davnini,

komu srce moje jednom palo

kao nova duša u ravnini,

kao poziv koji se ne odbija.

Duševna sam, duhom život pijem

što mi snove i tu zbilju sad ispija,

čak toliko da i večerima bdijem.

Sva sam bila ja u Božjem planu,

neka druga, ali poravnata

još i bolje nego kad zadobila sam ranu

što je svima osim Kristu bila nepoznata.

Slušam kako stižu uslišanja

predalekih molbi bez adrese

dok mi Isus pretvara sva stanja,

dok u Duhu Svetom tijelo mi se trese.

To si ti i tu si, Bože moj

koji si se davao kap na kap,

i kroz slutnju, vjerovanja boj,

a sve da ne strada krhak lap.

Tek sam živa ojačala,

a već pitam se do kada.

Molitva me oplakala,

iznova me budi nada.

14.01.2024. 01:39 

Duše ljudskog roda

 

Stare kosti jošte žive gradovima,

usamljenih bolnih duša i sve nesretne,

gladuju, i u velikim su stanovima

gdje su od tih slabosti već nepokretne.

Ovo sada nije politika, ni kampanja,

prastara je slika svijeta ili velegrada

gdje i beskućnici akademici su znanja,

umjetnici postojanja bez cerada;

ratnici za sreću u svim poslovima,

liječnici za svaku bol, nesuđeni prosjaci

što su zarobljeni, mada svak slobode ima;

svakoga komadića od zemlje osvajači.

Ovo sada nije socijala, niti humanizam,

to je naša baština još iz doba kamenoga.

Tko je bio iskren, a ne loš ni za turizam,

taj se srozao na dno od svijeta roda svoga.

Ugroženo čovječanstvo ratuje tu protiv gladi,

svatko svoju priču zbori, teorije urota raznih

kao da se ne vidi što siva eminencija sad radi;

živi bogat, nek mu bude blagoslovljen praznik.

Samo Krist je Bog za čovjeka i za siromaha,

samo Isus hoće, može, smije, zna i čini.

Razapet je križu i ne dolazi do daha

k'o da stanuje sa starcem u pličini.

Što ti misliš da je život, da je svijet bez veze?

Da ti je svejedno i da nemaš učinkovitosti?

Ako Boga glumiš, na križ kreni putem gdje su breze

pa sve ljude spasi, dušu koja pati skrovitosti.

13.01.2024. 16:29