Hosana

 

Volim taj trenutak

kada Te blagujem

jer to traje i postaje veće.

U srcu mi vrutak

što ga oplakujem

suzom radosti i sreće,

neopisivim ganućem

kao obilnom poplavom

koja bešumno i lako klizi

po mom duhu vrućem.

Oduševljena tom pojavom,

odmah gubim razlog brizi.

I ne mogu tada žuriti,

mada ovo vrijeme leti,

u svoje me jasle vraća,

a ne želim samo juriti.

I ništa mi ne prijeti,

to je tako slatka plaća

za to malo praštanja

i naklonosti drage.

Ljubim Tvoje težnje

protiv najvećih maštanja,

a te Tvoje oči blage

bude moje vječne čežnje.

Dušo Krista moga,

Ti mene posveti

svojom pažnjom.

Snagom Duha svoga

zlobu osujeti,

rastavi me s kaznom.

Tijelo Isusovo, spasi

u visinama i dolje,

svakog dana i minute.

Jakim zovom se oglasi

gdje mi slušno polje

da Ti čujem skute

pa da odanost obećam

i da kleknem

u tom času bajnom,

Križa da se sjećam

i da sve Ti reknem

u trenutku tajnom.

19.10.2023. 18:44

Tko vjeruje u dobro?

Jesmo li zaslužili mir?

Da li zaista želimo mir?

Jesmo li potražili spas?

Jesmo li uopće pomislili da nam je spas potreban?

Jesmo li promišljali o tome kako dolazi mir ili kako postoji i ostaje?

Jesmo li u nevolji?

Jesmo li primijetili da nas nevolja potiče na promišljanje o spasu i miru?

Sretan je onaj tko ne mora o tome razmišljati, ali ipak je nesretan jer o miru i spasu ne razmišlja jer tada čovjeka obuzima obijest. Upravo zbog obijesti, ali i zbog prestiža nastaju nemiri i propast.

Rijetki zaista razmišljaju kako doći do mira.

Prije će misliti na umiranje, na opasnosti koje će doći, na propast koja će zahvatiti sve.

Jer, evo, lako vjerujemo u zlo.

Tko vjeruje u dobro?

Čovjek će i u smrt radi svoga prestiža, zemaljskoga prestiža i ciljeva.

Ali neće postići nikakav uspjeh zbog toga.

Vjera nije iluzija i nije bijeg.

Ako vjeruješ, vjeruj u ono što stvarno ima smisla.

Vjeruj u dobro, u dobar život, u ljubav.

Tko u Isusa vjeruje, ako i umre, živjet će.

Tko Isusu vjeruje, živi zauvijek.

A Isus je Život, Istina i Pravednost, Ljubav i Sloboda od grijeha, Sloboda za dobar život.

Nije svako uvjerenje ispravno, nije prava vjerska osobnost.

Čak i kada svi oko nas vjeruju isto što i mi, ne mora biti da je većina u pravu, da pravilno razabire što će vjerovati. Ako je dobro, znači da je pravilno. Ako ne vrijeđa ni mene, ni tebe, ni njih, znači da je pravilno.

I nije ljubav i odanost u tome da oponašam sve druge oko sebe i da idem u smrt radi tih drugih jer su mi drugi tako rekli, jer drugi tako vjeruju.

Gospodin Isus je jedinstven, On nije samo propovjednik narodima, On dolazi u srce svakoga pojedinca i u tom srcu traži nešto dobro, nešto što se odaziva na pitanja o dobroti, pravednosti i slobodi za svakoga, to jest na pitanje o ljubavi prema čovjeku i čovječanstvu jer zna da je povezano s drugim ljudima i da se ne može odvojiti na taj način da se sam spasi, a drugi da propadnu.

Jer, kako bi to bilo da se spasim samo ja?

Da me ni za koga drugoga nije briga?

Dakle, čovjek i čovječanstvo je tu sve dok ne nađe konsenzus, zajednički dogovor. Ne moramo se oponašati, moramo se dogovarati.

Adam i Eva se nisu dogovarali, jedno je bilo povodljivo za onim drugim.

Ne odlučuje samo Adam i ne odlučuje samo Eva.

Odlučuju u dogovoru.

A što ako se dvoje ljudi ne može dogovoriti?

Tada će i dalje ratovati, ali će i dalje kvariti svoje srce.

I dalje će izmišljati pravila, puno pravila za svaku situaciju, za svaki problem, izmišljat će zakone protiv nevolje, ali nevolja uvijek dođe prije nego što se sastavi linija obrane.

Ne smijemo misliti da mi sami bolje znamo nego oni drugi jer to nije istina. Drugačiji smo, ali nismo ni bolji, ni gori.

Naravno da ćemo se obraniti u Gospodinu kada nas napadne nasilje ili laži i prevare, zavodljivosti koje dolaze od oholosti i požuda očiju i srca.

Ali poslije nama mnogima nikada nije jasno što je taj drugi zapravo mislio i želio postići. Mislimo da znamo, sudimo po sebi i svojim pojedinačnim iskustvima, ali to ne mora uopće biti tako kako nama izgleda. Jer, svi smo ponekad oholi ili nasilni, pogotovu prema slabima. Nemamo razumijevanja, ubijamo riječima ili ponašanjem.

Između ostaloga, Adam i Eva nisu uopće razlikovali istinu od laži.

Niti mala djeca to ne znaju, moraju naučiti što jest istina, a što nije i moraju naučiti da ono što nije istinito zapravo smeta i ne da nam mira i ne vodi nas u spas. Zato je maloj djeci posebno potrebno iskustvo ljubavi, emotivni odgovor.

Ali i kod male djece postoji glas savjesti, i to jači i ispravan glas savjesti. I djeca znaju kada nešto nije u redu.

To je prvim ljudima prva lekcija, ali čovjek je još uvijek nije naučio.

Nije osluhnuo i kušao ljubav Kristovu. 19.10.2023. 16:23

„Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin.

Blago čovjeku koji se Njemu utječe.” Ps 34:8

 

gordanatomljanovic: Rađanje vjere

gordanatomljanovic: Rađanje vjere:   »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!” Iv 14,1 Vjera je Božji dar. Ona se uvijek iznova rađa i sve ...

Živi spomenici

 

Najljepša je zemaljska uspomena na nekoga tko je činio velika djela ona koja postoji u obliku zaklade.

Kakva su uspomena i sjećanje spomenici, kamena obličja i portreti, tako beživotni, tako zarobljeni?

Jesu li to žive uspomene, jesu li to zaista iskrene uspomene?

Imamo križeve. Imamo simbolične kamene i druge kulturne građevine.

Čovjek sa svojom slobodnom voljom može čitava života činiti dobra djela. Ili koji put i pogriješiti. Ili učiniti neka zlodjela.

Ali poslije odlazi, poslije smrti. Tada više ne može odlučiti, ne može birati što će učiniti, hoće li ići lijevo ili desno, naprijed ili nazad.

Može otići gore, u nebo ili dolje, u pakao, ali ne svojom voljom i odlukom. Poslije smrti više ne biraš svoj put, nego te tvoj put ponese i odnese.

Zamisli čovjeka koji je za života učinio velika dobra djela. On je vjerovao, između ostaloga, u Boga koji mu dade ta djela da ih može činiti. Po toj vjeri i svojim dobročinstvima odlazi u nebo, u raj, u ljubav Boga. A ljudi ga zarobe za uspomenu u neki isklesani kameni portret. A on tek tada zaista živi, živi nebeski život, izobilje vječnoga života.

Uzmimo da je neka sektaška organizacija podigla spomenik svome vođi koji je puno ubijao, činio zlodjela. Između ostaloga, slijedio je nekog svoga prethodnika, kojega je, uzgred, morao ubiti da bi došao na vlast, i načinio mu kameni spomenik. Može se reći da je ono malo savjesti proradilo pa čovjek načini spomenik i portret kako bi ubijeni uvijek bio tu, u blizini. Za uspomenu i sjećanje.

Gospodin Isus je činio velika djela i mučeničkom smrću je umro, ali ostavio nam je sebe. Još je i poslije tri dana uskrsnuo, utemeljio svoju Crkvu, uzašao na nebo i poslao Duha Svetoga na ljude.

Prije svoje Muke dao je apostolima i svima nama kruh i vino koje je blagoslovio, govoreći: „Ovo je moje Tijelo koje se za vas predaje... ovo je moja Krv koja se predaje za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha. Uzmite, pijte i jedite, činite to meni na spomen.”

Prekrasno.

Jedinstveno.

Svaki put kada svećenik Isusov blagoslovi kruh i vino, Isus dolazi na gozbu kao glavni sudionik, a vjernici Ga blaguju i žive nebeski život. A Isus reče da je to Njemu na spomen, za uspomenu jer je sada drugačiji i da nam ne bi nedostajao. Jer pojavit će se isti i kao najveći Kralj kada opet dođe na zemlju.

Je li Mu potrebno činiti spomenik? Da. Spomenik Mu je svaki Njegov sljedbenik koji svjedoči na dobro svih ljudi. Da ne bi samo ubijali već da izaberu svoj put u nebo dok još imaju tu mogućnost. 18.10.2023. 21:00

Svete tajne

 

Znam da putuješ sa srcem na rukama

kojima prelistavaš dnevnike o Svetom spisu

i u Bogu tražiš život svoj i svoju dušu.

Srce slušaš dok je s Isusom na mukama

da Ga, uskrsloga, pratiš prema visu

gdje su tajne koje kao tihi vjetri pušu.

Kako lijepo, kako slatko otkriti je nadu

koja samo tebe čeka, sva u bijelom

i u zlatom izvezenom žarkom plaštu!

Ona predaje ti poruku, zauvijek mladu,

o svom presvetome srcu cijelom

što ga djeca traže kao travku nekom plastu.

Kako snažna je ta vjera, povjerenje čisto

poput jutrom umivena lica u hladnome moru

kad se stopa umorna na kamen spušta!

Pomoliš se sjetno, razgovaraš s Kristom

koji otvara ti vrata kako kročio bi u tu zoru,

u to svjetlo toplo što te nikad ne napušta.

Kako mudra je ta ljubav, duboka i zanesena

kao da se tek u tome času lepršavo rađa

da bi razbistrila sumaglicu koja plaho nestaje.

Svaki umor, svaka bol je tada odnesena

da bi od njih nastala ti sasvim nova građa,

nova ljudska riječ koja s Bogom ti se sastaje.

Tada dijeliš Tijelo Isusovo, vino Muke

kao zrake sunca na tim dječjim obrazima

i za vječni spomen lako im se smiješiš.

'Predaj mene', govori ti: 'u te bistre luke

što se sjaje, bliješte našim odrazima,

da im duše sa mnom zauvijek utješiš'.

17.10.2023. 20:22.

Barka pravednosti

 

Isuse, Ti si ljubav u svim životima,

ona karika koja mnogima nedostaje,

dobra volja koju uvijek netko otima,

iznad svega istina koja uvijek ostaje.

I vjetrovi, i visovi, i šume koje šapuću,

i svi Te znaju, rekoše mi mudri ljudi;

svi Te slave srcem i u najdaljem bespuću,

a bez Tebe blizu, svatko divlja ili ludi.

Srce je kameno koje Tebe ne prepoznaje,

makar Te i čuje, vidi, ali ne vjeruje tome;

traži Tebe gdje je greška, ali se ne kaje,

milosrđa nema nikad, ruke su mu trome.

Kad je duša zarobljena u svom nasilju,

kada čuješ ružne riječi bilo čijih usta,

Ti se predaš ukoru, patiš u svom žilju

i na Tvoje dlanove padne magla gusta.

Ništa ne pomaže tada duši da se pakla spasi

i da se izvuče iz te svoje opsesije i varke.

Ti ćeš spasiti od zla sve duše što ih pravda krasi,

nitko nadvladati ne može čvrstoću Tvoje barke.

17.10.2023. 06:21

Hvalospjev (Otk 4,11; 5,9. 10. 12)

 

Dostojan si, Gospodine, Bože naš, *
 primiti slavu i čast i moć!
Jer, ti si sve stvorio, *
i tvojom voljom sve postade
i bi stvoreno!

Dostojan si uzeti knjigu *
i otvoriti pečate njezine.
Jer si bio zaklan †
 i otkupio, krvlju svojom, za Boga *
Ljude iz svakog plemena i jezika,
puka i naroda.
Učinio si ih Bogu našemu
kraljevstvom i svećenicima, *
i kraljevat će na zemlji.

Dostojan je zaklani Jaganjac *
primiti moć i bogatstvo
i mudrost i snagu *
i čast i slavu i blagoslov!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.