Uvijek ćete imati siromahe

„U kraljevstvu nebeskom: »Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni.

Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite na svadbu!’«

»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše — i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.

Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.

Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi.

Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’

Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«(Mt 22,8-14).”

Moje mjesto nije moje. Nalazim se ondje gdje mi je na raspolaganju sve ili barem nešto od onoga što mi je određeno i toga ima sasvim dovoljno.

Moje je mjesto život i moja je domovina Krist.

Jesam li zadovoljna, jesam, ali to nije neko relevantno pitanje; često se osjećam mučno, često se osjećam blaženo. Najčešće oboje istovremeno.

Mada se snalazim uvijek s onim čime raspolažem, često poželim nešto dodatno, pomoć sa strane, izvana, nešto više, ali to brzo prođe. Umjetnost je živjeti s onim što imaš na raspolaganju, od toga nastaju čuda i kreativnost.

Naime, najlakše je misliti kako je to sve što se događa Božja pedagogija i ekonomija mojega posvećenja, čak i boleština se ubraja u to. Za nju mislim da je odgovorna za moje dubinske analize i kontemplacije, mada odem i u širinu. U vis nikada ne žurim.

Jednostavno je također misliti o volji Kristovoj i ne mariti za sebe.

No, često mi lete misli u ta pitanja o identitetu, mada sam se suživila odavno s time da sam posinak Boga ili, bolje, pravo, pravcato, rođeno Njegovo dijete. Dijete zna da bol odlazi Bogu, odnosno da odlazi negdje u nekakvu memoriju; isto tako svaka nepravda, svaki trud koji nije odgovarajuće nagrađen i slično. U poznijoj dobi, kada već postaješ molitelj Isusov i Marijin, to je jasno kao dan, čak postaje uobičajeno što je velika opasnost jer ti razgovori s Bogom i u Bogu jesu posebnost, ne možeš se bez poštovanja odnositi prema tome, opustiti se i ponašati se neprimjereno i neprikladno, zaboraviti što zapravo činiš. Jer to ti je život i to je tvoje mjesto u životu, vječno.

Jer kad bi se događalo tako nešto, kad prostak ne zna reći 'hvala', ne zna tko je i što je, možda nema tu nadu da će mu biti bolje, vjeru koja govori da to tako jednostavno mora biti, tada i ono što je od početka kultivirano, postaje sirovo. To je moj grijeh. Grijeh koji ima bezbroj opravdanja kao što je ono kojim se zavaravam da je sve dobro stvoreno, da je sve sveto. Nije i to nije istina.

U mladosti duša doživi mnoge neslobode, svoje i društvene. Uvijek su mladi radikalni, buntovni i uvijek u potrazi za slobodom. A ona, sloboda, se dobiva samo kada čovjek pronađe ili naslijedi svoje dostojanstvo što je vrlo, vrlo rijetka pojava u svijetu.

Osim toga, sloboda nije uopće bitna, naročito kad shvatiš koliko je puno potrebno hrabrosti da bi čovjek bio slobodan u istinskom smislu riječi, tako da prepušta pravo na slobodu svojoj okolini.

Potrebna je velika duševna hrabrost i snaga, pomoć Duha Svetoga, da bi onaj tko nije slobodan probio barijeru i oslobodio se. I tako više puta, iz dana u dan. A tek tada je čovjek na sto muka jer ne zna što bi učinio sa svojom slobodom.

Put Evanđelja je ipak profinjeniji: dostojanstvo sina Božjega, djeteta i posinka, brata Kristovoga, sestre i kćeri Marijine. Tu ne možeš promašiti nikada. Prah sam bila i u prah se ne vraćam, to je dostojanstvo za slobodu kojom me oslobodi Krist. To je dostojanstvena sloboda, sloboda roba i siromaha u duši. Vjera me spašava, uči, uzdiže na moje pravo mjesto.

Isus uskrsnu zaista. I ja ću uskrsnuti. To je istina koja oslobađa neopisivo. I obavezuje još više neopisivo. 04.10.2023. 00:25

Ovdje se radi o kreativnosti, zajedništvu i dostojanstvu.

To su kreposti života pred kojima stoje prepreke oholosti, pohlepe i bludnosti, osnovni grijesi nas, prekomjerno sebičnih ljudi.

Stvoritelj naš je zajedništvo i jedinstvo božanskih Osoba, Njemu pripada svaka čast i slava kojima se duše klanjaju i u izobilju Milosti pred Gospodinom i zadobivaju neizrecivo dostojanstvo kojega većina ljudi nema i nije ga svjesna.

Bog je stvorio čovjeka po slici svoga Sina Isusa Krista.

Ako je Bog Stvoritelj, i ljudima je biti stvaraocima.

Ako je Bog jedinstvo u zajedništvu, tada je i ljudima biti više za druge nego za sebe, inače ćemo se nagledati nereda, sukoba, ratova i kataklizmi. Jedinstvo se postiže zajedničkim gledanjem u isti cilj, odnosno klanjanjem Bogu Svemogućem.

Tako u Gospodinu imamo toliko dostojanstvo da nam je kreativan i zajednički život moguć i ugodan.

Nedjelja, 08.10.2023.

Danas je malo loše. Jedan od onih dana kad ne uspiješ i tražiš si opravdanje, optužuješ okolnosti.

Lijepo i prelijepo pišu naši crkveni naučitelji i njihovi studenti, ali mislim da to nije jako realno, primjenjivo.

„Siromahe ćete uvijek imati uza se”, govorio je Isus.

Kome je govorio? Crkvi svojoj, ne siromasima. Zašto nije, zašto ih mora biti toliko? I bolesnih, starijih, mladih, nesposobnih, beskućnika? Ta, drugih kao da niti nema. A imat ćete ih uza se što ne znači da će postati vjernici, oni takozvani praktični. A to je realnost.

Gladi i siromaštva ima vjerojatno zato što su bogati na vlasti, kradljivci kojima je potreban liječnik.

Govore o obitelji i o plemenitosti odgajanja. A obitelji nisu funkcionalne. Pravo je čudo kada se netko nađe na putu vjere, a dolazi iz takve obitelji gdje je okružen prijateljima koji su također iz takvih obitelji.

Ipak uđete u Crkvu, a ljudi vas ispituju i pregledavaju, sumnjiče i ogovaraju, i nikako im ne pada na pamet da ste vi jedan od siromaha koji vjeruje, jedan od bolesnika koji je uspio.

I, kada poželite dovesti svoje siromahe, gladne, bolesnike, besprizorne, morate naučiti da vjera ipak nije za svakoga. Mada možda vaša vjera svjedoči glasnije za Uskrsnuće i vječni blažen život. I to je realnost.

Ali Isus je jasno rekao: „Imat ćete siromahe.” 08.10.2023. 15:53

S jedne strane imate super nadarene učitelje, a s druge strane ološ i prostake. Ovi potonji bi mogli dati još pouke ovima prvima. Zato valjda i veli Gospodin da bi bilo bolje da se ne oslovljavamo tim nazivom jer ne zna se tko je zapravo kome učitelj u vjeri, odnosno jesmo jedni drugima.

Nakon toliko vremena kao da više ne mogu tu dvosmislenost u praksi podnijeti. Svaki dan, svaki Božji dan se osjećam nepotrebnom i neželjenom, i smetnjom. Gotovo trideset zrelih godina života. I zahvalnom, naravno, Bogu svome jer to me i drži kada navratim.

Žedna mi je duša Boga živoga.

A kako ne bi bilo sa svima ostalima tako, sa siromasima kad bi samo krenuli, primirisali Riječ na licu mjesta!

Ali izgleda da to ne bi bilo prikladno jer nemamo svadbeno ruho pa na dugačko moramo učiti vjernike o tome, a svadbeno ruho je zapravo živa vjera. Svaki dan. Svake godine. 08.10.2023. 16:08

Čak i o poštivanju roditelja, jedan članak govori kako su roditelji dužni uzdržavati djecu, a ne djeca njih, učiteljstvo slijedi načela odgoja i naširoko tumači nerealne okolnosti, čak i u idealnoj obitelji. Ta, reci mi nešto o tome kako ću prići djetetu koje odgaja država i kojega je Crkva odbacila! I kako ću mu pojasniti da je dužno starca i bolesnika uzdržavati jer se na njihovoj grbači obogatilo?!

Reći će da to nije pravedno, da ga nije briga, da nema vremena, da nema čime, a ima, da je pravedno što starci nemaju jer ne rade, kao da ne bi radili da mogu. Bi, samo da se riješe moljakanja. Zato su i morali prepustiti djecu institucijama jer su bježali na posao, zbog djece, ne zbog sebe i za svoju starost.

U „Caritasu”, znate, imaju neke svoje kriterije. Imaju pravo. Potrebno je racionalizirati s humanitarnim stvarima, da nekoga ne bi nepravedno zakinuli.

Isuse, papir trpi sve.

Što da ispovjedim, koji grijeh?

Svjesna sam da je to grijeh, najveći, kad ne vidiš grijehe. Ali vidim, samo mislim da nisu teški.

Hoću biti vršiteljica Tvoje volje. I, kao što sam napomenula, imam taj poriv cijeli život, pisati. To je zato što mi se ne isplati govoriti, nemam kome.

Oduvijek sam takva, nepoželjna, dosadna, naporna, i smetam, uvijek nekome smetam.

A i volim biti sama, istraživati u sebi život, svoj život, a tako nužno vidiš i druge živote.

Jedini spas je vjerovati, da bi čovjek imao dostojanstva, da bi ga imao dovoljno. Ne mora uopće to biti ono predivno i izuzetno ljudsko dostojanstvo koje je ravnopravno božanskome i to onda kada čovjek časti i slavi Gospodina.

Je li među siromasima prostak onaj tko ne vjeruje?

Kao što je među poglavarstvima zločinac onaj koji nikada nije zaista doživio vjerska iskustva?

Nekim siromasima moraš pokazati kruh, ali mu prije nego što počne blagovati, moraš tumačiti Sveto pismo i naučiti ga moliti. U početku će siromah, koji je valjda prostak, to sve učiniti, možda s nestrpljenjem, ali kasnije, kada dobije kruha svaki dan, bit će sretan što uči i moli.

Taj poseban osjećaj dostojanstvena života posljedica je činjenice da je siromah i prostak povjerovao Isusu i postao samo siromah, ali više nije prostak. Dakle, može na gozbu jer je nabavio svadbeno ruho, svoju vjeru. 15.10. 2023. 05:59

Zbirka kontemplacija na čast svetoj Tereziji Avilskoj kojoj zahvaljujem što je uvela malo reda i discipline u moj rad, čuda i odlučnu reformu u moj život. Zahvaljujem Ti, Oče, za sva dobročinstva po Kristu, Gospodinu s kojim živiš i kraljuješ u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova, Amen!

„Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati.

Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,12-13).” 

Nebeski stol

 

Ni ta tuga nije ono

što bi zauzelo mjesto

gdje još malo zvono

uzdiže me često.

Korali, slatki korali

što mi dirnu srži

kao prepuni bokali,

to mi vene prži.

Cvrkutavo buđenje

kroz ta jutra snena

metropoli suđenje;

okupirana antena.

Nakrivljena streha

nebesa para

i rumena lijeha

što je bršljan stvara.

I za sreću svaki čas

postaje mi blažen

i za molitvu u glas,

anđeli je traže.

To je mira zvuk,

radosti, predanja

kad je srcu muk

i grad još sanja.

Tu je odmor i utjeha

Isusa, ta Boga naša,

Svetog pisma jeka

i obilna ispaša

ta Čovjeka časna.

I tko bi drugi znao

do li Crkva krasna

koju nam je dao.

Novo nebo, novo tlo

i drukčiji ljudi, novi duh.

Novo vino i božansko Svjetlo,

vrela Krv i svagdašnji Kruh.

To je ljubav, dobra djela,

istina i pravednost.

Duša svetoga Tijela,

ljepota i čednost.

Taj zemaljski krug

molitvom je ispunjen,

taj Djevičin meki lug,

u vječnosti okrunjen.

Dvanaest prijestolja

nebeskoga grada,

narod oko istog stola

u sve vijeke, pa i sada.

14.10.2023. 22:29

Ugodan miris Tebi, Isuse

 

Pokušavam nešto učiniti ili samo činiti ono što mislim da mi dobro ide, da nije zlo, ni loše. I dok pokušavam to, svjesna sam da, mada vjerojatno vršim svoj poziv, uopće nije toliko bitno što činim nego što Ti, Gospodine za to vrijeme činiš sa mnom.

Sve češće se osjećam sve pripravnijom za onaj krajnji cilj, susret s Tobom.

Često razgovaramo, ali ja ne slušam dobro.

Često Te blagujem i susrećem se s Tvojim veličanstvom i s Tvojom malenošću, a Ti tako nježno i gotovo neosjetno djeluješ na mene, između mojih pogrešaka, na neočekivano božanski, jednostavan način; naravno, bez velikih senzacionalističkih poteza. Takva je Tvoja pedagogija, Kriste, koja mi daje veliku sigurnost u sve što se događa na sličan način, to jest postepeno, stupnjevito jer kada se događa naglo, bilo što, nikada nema trajna korijena, sigurnih temelja pa stoga ni napretka, ni građevine, ni ploda.

Lakše je stihijski navaljivati ili, nakon dugog promišljanja, poduzeti nešto što mislimo da je značajno i veliko i – gotovo nikada ne uspijemo učiniti ništa, razbijemo se ili, što je još puno gore, uvidimo da smo rasipali snagu planirajući i da to što smo učinili niti nama, niti bilo kome ne vrijedi ništa posebno, jedva da se primijeti.

Zato je sigurnije hodati u širinu, provjeravati svaki detalj nije li besmislen i protiv zdravog razuma, protiv Tvoje volje, Gospodine. Uzaludno je srljati naprijed, samo negdje naprijed kao da je duša opsjednuta željom da sprovede svoje zamisli u djelo.

Najgore je kad kažem da ću nešto učiniti, a ne učinim, neopisivo najgore.

Ili kad kažem da nikada ne bih mogla nešto što je jako loše učiniti pa ubrzo potom učinim upravo to. A potrebno je samo opraštati i zatražiti od Tebe, Gospodine.

Čovjek ne mora rezignirati, ali morao bi se pomiriti s tim da ne može kompletno održati svoje riječi, da je možda jako daleko od toga. Gore je od toga biti smetenjak i mlaka duša koja nikada ne zna što želi, to je zapravo još gore.

Između ta dva stava postoji blažena umjerenost, Tvoj zakon, Bože, i Tvoj savjet, a moja osobina u Tebi.

Kad je bilo potrebno uzeti i nositi tuđe križeve, Isuse, Ti nisi bio ni malo umjeren.

Ali kad su te htjeli zakraljiti, izgubio si se.

Čak i kada si uskrsnuo nije bilo slavlja, tada je žrtva tek počela koja se odražava na nama, ali i u Tvome srcu. Zato i jesi toliko milosrdan, zato činiš gotovo sav posao umjesto nas. Očekuješ samo da ne sjedimo na ušima, da Te poslušamo i da Ti se prepustimo.

Zveket oružja nije ono što si htio za nas, ali se događa.

I Tvoje suze nad svima nama, i one se događaju.

Moji križevi su svi Tvoji, Gospodine i Tvoj Križ neka bude naš, sviju nas.

Previše, još uvijek ima previše onih koji Te ne slijede.

Još puno ima onih koji govore da Ti pripadaju, ali Te ne poznaju, ne ljube Te.

Ponekad izgleda kao dobra ideja pogubiti okorjele grijehe u sebi, naštetiti samome sebi, doslovno odrezati požude očiju i srca ili iščupati tu upornu umišljenost i oholost, nekim konačnim potezom, napustiti voljene ili ostati sam samcat u nekom podrumu. No, nikada čovjek ne zna u takvim slučajevima koliko je možda povrijedio nekoga koga nije htio povrijediti, a ne zna niti koliko je dobra mogao učiniti sebi i drugima, Tebi, Bože moj, na ugodan miris. 14.10.2023. 17:36

„Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam.

Ovime se proslavlja Otac moj:da donosite mnogo roda i da budete moji učenici (Iv 15,7-8).”

Život naše Kraljice

Veličina Blažene Djevice Marije ne sastoji se šturo samo od Božjeg zahvata s Marijom i od Marijine velike poniznosti i poslušnosti Bogu.

Zahvatom Boga Oca Mariju je u trenutku kad su je začeli njezini roditelji, Joakim i Ana, Bog zaštitio od nasljednoga Istočnoga grijeha te je začeta i rođena kao Bezgrešna, to jest sasvim sveta, sveta kao Svetac Božji, Isus, bez grijeha i mane, samo što nije bila neko božanstvo već čovjek poput svih nas ljudi koji smo grešnici, od Istočnoga grijeha kojega nam pere krštenje pa do naše svakodnevne grešnosti. Bog je svet, sav je svet, a Blažena Djevica Marija je stvorenje Božje, kao sva druga stvorenja na svijetu. No, ipak je bez grijeha.

Onoga trenutka kada svećenik odrješuje vjernika od grijeha, i vjernik je oslobođen od grijeha jer Božje opraštanje je tada na djelu. No, samo jedan mali trenutak poslije toga vjernik je opet barem mali grešnik, to je identitet nas ljudi, to je naše imanje, naš habitus kojega nosimo na sebi kroz život. U tom trenutku vjernik već može imati prisilne grešne misli, može izgovoriti neke griješne riječi, može opet pasti u nemilost svoje grešnosti jer je pri ispovijedi obećao da će se popraviti i da neće više griješiti. I, mada će se vjernik truditi da održi to obećanje pred Bogom, on se ipak vraća u sivu svagdašnjicu ova svijeta sa svim svojim lakim grijesima koji nisu smrtni, vraća se starom načinu života što ga mora neprekidno mijenjati, vraća se društvu u kojemu grijesi prevladavaju: ogovaranje, zavist, srdžba, nedostojnost, površnost i slično. Tada dolazi u opasnost da poklekne pred navalom Napasnika koji će ga nastojati uvesti u teže grijehe, i to upravo zato jer se netom vjernik ispovjedio Bogu.

Uz Božju pomoć i obilje Milosti vjernik će izdržati napasti, ostat će sve bolje prokušan i dobar Božji sin. No, navale Napasnika nikada ne prestaju.

Napasnik je Lažac i Otac laži koji zavodi ljude, a posebno se želi okomiti na Blaženu Djevicu Mariju, tako neuglednu, tako poslušnu i tako neodoljivo neosvojivu.

I u tome je još jedna veličina naše Majke Marije: ona je čitav svoj zemaljski život provela u svojoj jakosti vjere svoje, činila je božanski mudra djela, govorila je malo, po Svetom pismu, ali uvijek na pravi način, u pravo vrijeme i na pravome mjestu.

Može li čovjek zamisliti uopće kako će u svijetu odoljeti društvu koje psuje i bludniči na svakom koraku, čiji vođe se bave politikom krađe i korupcije, čiji svi ljudi hlepe za bogatstvom i slično? Možete li odoljeti liberalizmu po kojemu se smije činiti sve što se želi umjesto da se u slobodi čovjek bori da može činiti ono što mora, a to mora biti nešto zaista mudro, obavezno, izuzetno humano? Možete li odoljeti najmilijem obroku u danima posta i molitve, možete li spustiti malo svoju umišljenost u danima pokore na skromnost i poslušnost; možete li se na taj način blago ili strože trapiti čitav život? I možete li, uza sve to, činiti božanska djela, biti Majka Boga jer svi smo mi svima sve?

Zar nije božanstvena veličina skromne Djeve, naše Gospe, zasluga i nebeska veličina svete Djevice Marije?

Kada kršćanski roditelji daju krstiti svoje dijete, oni ga također privode Gospodinu koji skida Istočni nasljedni grijeh Adama i Eve tom djetetu, ali dijete već do Prve pričesti ispovijeda svoje svježe grijehe, kao i kasnije, pri sakramentu Pomirenja i Krizme koja mu je inicijacija za zrelost i za razboritost vjerskoga života, naročito i za mudru umjerenost.

Grijesi se opraštaju, ali svaki nosi sa sobom i posljedice, neovisno o tome što je Bog oprostio pokajniku njegove grijehe. To su vremenite posljedice koje se također nakupljaju kroz dugi niz godina. Zato vjernik živi sakramentalnim životom, zato puno moli, najučinkovitije je moliti Gospinu krunicu gdje vjernik promatra Isusov život i djela; zato pristupa sakramentima opraštanja od vremenitih posljedica grijeha, zato puno moli za duše u čistilištu; zato čita neprekidno Bibliju i pobožno sluša homilije; zato gleda da se riješi svojih mana i da su mu djela u skladu s riječima koje su pobožne.

Marija je činila na svoj skroman način velika djela.

Naša Gospa bila je od početka neodvojiv dio svoga Sina, Isusova božanskog i ljudskog života, Njegova propovijedanja Radosne vijesti i poziva na obraćenje ljudi k Bogu jedinome; bila je neodvojiv dio Isusove Muke, smrti i uskrsnuća, ali i uzašašća Isusova na nebo i poslanja Duha Svetoga na Crkvu gdje je bila voditeljica u molitvenom životu vjernika, apostola i sljedbenika Kristovih kao Majka svoga naroda.

Marija je primjer i uzor ljudima, posebno vjernicima koji su svi pozvani na svetost i čistoću života, ona je najveći pokazatelj vjernicima što im je cilj i način kako postati svet, a to znači ući u zajedništvo Presvetoga Trojstva, postati kao ljudsko biće dionikom božanske naravi kao što je i Marija oduvijek bila, Božje stvorenje kao značajna pripadnica božanskome i nebeskome i sudionica vječnog života u beskrajnom blaženstvu.

Po Mariji dolazimo k Isusu, bez Marijine blagonaklone pomoći teško ćemo Boga upoznati i zaista ljubiti; Marija je naša odvjetnica na Posljednjem sudu jer Grijesi su ono što će nas optuživati. Marija će imati odlučnu ulogu u presudi Boga i svetih dionika božanskog života, zajedno s Isusovim apostolima, za blaženi vječni život svakog čovjeka.

Često ju nazivamo Majčicom i našom Kraljicom, ali Marija je Majka Boga i svih vjernih ljudi; Kraljica neba i zemaljskih obraćenika, stvorenje ljudsko i Žena koja se zbog neopisive božanske snage svoje nevinosti i čistoće jedina među ljudima oduprla Đavlu te nikada nije počinila grijeh. 14.10.2023. 10:42

Gospodine, pogledaj na Majku svoga Sina i usliši nas.

Sredstva spasa

Pristati uz Isusa, to znači ostaviti gotovo sve, sve što i tko nije Isus Krist.

Za to je potrebno Boga upoznati da bi se moglo prepoznavati što je od Gospodina, a što nije. Tu se lako pogriješi, ali kad je vjernik uporan, ustrajan, strpljiv molitelj, kada živi sakramentalnim životom i pohađa različita misna slavlja i slavi Euharistiju, kada pobožno sriče Sveto pismo i nastoji djelovati u skladu sa svojom vjerom i molitvom, tada već bolje zna raspoznavati duhove, razlikovati dobro ili još bolje. Jer Gospodin svome vjerniku pomaže.

U prispodobi o talentima (minama) govori se o tome kako Bog podijeli trojici upravitelja neka sredstva i ode na daleki put. Kad se Gospodar vratio s puta, pregledao je svoj dobitak. Oni upravitelji koji su stekli na svoja sredstva još dobitka, dobili su pohvalu od Gospodara, a onima koji su sredstva sakrili i čuvali za Gospodara, Bog je to oduzeo i dao onima koji su stekli nova sredstva na temelju onih koja su dobili.

Sredstva mogu biti blaga, talenti i nadarenost, sredstva spasa.

Ako netko lijepo pjeva pa ode u školu pjevanja, umnožio je svoja sredstva. Poslije ode u glazbenu školu i nauči svirati neki instrument, umnožio je svoja sredstva još više. Tada nauči svirati i drugi instrument i umnaža dalje; ode na turneju s orkestrom i nauči strane jezike, kulturno se razvije i otkrije u sebi još nadarenosti. Tako Bog daje svojima različite darove. Tko sakrije svoj jedan jedini dar, i njega će izgubiti, a tko s jednim darom krene, dobiva u izobilju druge darove.

Bog daruje čovjeku vjeru, to je najljepši dar poslije dara života zemaljskoga. Čovjek koji odlučno primi i prihvati dar vjere, već je dobio dar vječnoga života, dar ljubavi prema Bogu, sebi i drugima, dar ustrajne nade u uskrsnuće tijela; dar molitve i kontemplacije; dar tjelesnih sposobnosti; dar mudrosti božanske, ne samo zemaljske već i nebeske; dar svećeništva, kraljevanja, prorokovanja, dar savjeta i jakosti, dar razuma i razboritosti, darove znanja, dar lijepe pobožnosti, prekrasan dar straha Božjega, dar razlikovanja duhova i poziva, dar liječenja i tako u beskraj.

Tko ne prihvaća darove koje nađe da mu ih je Gospodar dao, tko ih omalovažava, tko ih sakriva, taj zapravo rasipa sve ono što je mogao razviti, sve darove koje je mogao dobiti da je prihvatio onaj jedan ili onih nekoliko darova koje je prepoznao da ima.

Ima li koga da nema nikakva dara, dar govorenja, dar čitanja, dar pisanja, darove razumijevanja bespomoćnih, dar utjehe, dar bogatstva materijalna koje se može, uz dar mudrosti, lijepo umnožiti?

Kažu da je pokora za grijeh ogovaranja zapovijed penitentu da prosipa perje i poslije  sve što je prosipao od perja mora pokupiti. 13.10.2023. 21:42

Ima li koga tko nema dar računanja?

Ima li netko tko nema dar sabiranja, zbrajanja, množenja?

Ima li netko dar dijeljenja?

Ima li tko dar kuhanja ili, još ljepše, darove potomstva, blagoslove?

Ima li netko tko nema dara od Boga?

»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa.« Lk 11,23

 

gordanatomljanovic: Pustinjski Bog

gordanatomljanovic: Pustinjski Bog:   Ona koja je povjerovala tome, kako navodno su Ga zvali narodi velikih gradova, pustinjskome Bogu, ona koja Mu je odmah rekla da je službe...

Tanka crta

Nećeš valjda u ratove kročiti

da te horde napadaju s leđa,

ljudi koji ratuju bez Boga,

koji žele tuđi život oročiti,

a ne brane, kao ti, zidove svih pređa

pred pohlepnom navalom Zloga?

Ljudi se podijelili poput kukolja i žita,

svak na svoju zastavu priseže

kao da još ima izobilje ulica i dana.

Ni za što na svijetu nitko te ne pita

da l' te nešto priječi il' ti srce veže,

je l' ti došlo doba tvoga umiranja.

Ah, ne, valjda nećeš se junačiti,

uzmi samo konce sve u svoje ruke,

sebe kontroliraj potpuno i strogo.

Netko će ti i ordenje zakvačiti,

reći ti da ideš, da se čuvaš bruke,

da priskrbiš pobjedu i plijena mnogo.

Gospodin je na istoj, tvojoj strani,

nebesa te čekaju da tom Sudu priđeš

da bi mogao se i ti, i dom tvoj posvetiti.

Za te vrijedi samo reagirati u obrani,

to je ona tanka crta na koju naiđeš.

Sve će boli Bog tvoj kraljevski osvetiti.

13.10.2023. 18:49