Wednesday, October 19, 2022

Svjetlo božanske istine


 

Sve što je Bog stvorio, stvorio je od sebe samoga jer Bog je Život, Pravednost i jedino Dobro koje postoji. Ono što je zlo, od Boga nije, već od Grijeha, to Gospodin nije stvorio jer grijesi su naši i smrt naša udaljavanje od Stvoritelja i nedostatak ili manjak Dobra.

Zna se dobro da je Bog stvorio nebo i zemlju, svjetlost i čovjeka.

Bog je Duh koji može načiniti sve duhovno i materijalno, vidljivo i nevidljivo. A da bi čovjeku nešto bilo vidljivo, potrebna mu je svjetlost.

Gospodin je svijet stvorio iz ničega, a čovjeka od praha zemaljskoga kojemu je udahnuo svoj dah te tako postade čovjek živa duša.

Čovjek je sagriješio jer se bio udaljio od Gospodina, zašao je na područje bez svjetla, izgubio se u tami.

Budući da je Bog sav za čovjeka, želio je spasiti ga iz tame, vratiti ga na svjetlost, u dobrotu, u pozitivu, u postojanje. Tako je počela ekonomija spasenja čovjeka iz tame koja je potrajala sve do sada.

Bog je izabrao neke ljude i od njih stvorio svoj narod kojemu je omogućio da uživa privilegije pred ostalim narodima; stvorio je naciju čija je svrha bila da sažme povratak u svjetlost Božju te da zasvijetli svim drugim narodima.

Mnogi su se ljudi vratili svome Stvoritelju, ali pojedinačno, a ne kao zajednica što je bio nesavršen povratak Bogu jer Bog ne spašava samo neke ljude, Bog spašava čitavu zajednicu, čitavo čovječanstvo. Ne može se čovjek spasiti kao jedinka jer griješi protiv sebe, protiv Boga i protiv drugih ljudi, živi u zajedništvu, ma koliko da se osami. Čovjek se rađa u zajednici, živi u obitelji, živi u društvu i, kada griješi, griješi u zajednici, vrijeđa sebe, Boga i druge ljude.

Bilo je nemoguće odjednom dovesti čitav jedan narod natrag u raj, kod Gospodina. No, povratak Bogu mnogih ljudi ukazao je svojim primjerom kako je Gospodin dobar i milosrdan svome izabranom narodu. Tako je Božji narod ipak postao putokaz, primjer i svjetlo svim drugim narodima.

Iz svoga izabranoga naroda Bog je izveo svoju Riječ, Sina Božjega Isusa Krista koji se utjelovio po Duhu Božjem u Djevici Mariji od koje se rodio kao savršen Čovjek. Isus je tumačio svojim sljedbenicima i izabranim apostolima da je On svjetlost koju je potrebno slijediti kao što učenici slijede svoje učitelje kako bi u blizini te božanske svjetlosti vidjeli stazu kojom će kročiti da bi se vratili u Dobro, na Svjetlo, u Život.



Isus Krist je vjera naša; po Kristu, u toj vjeri, vjernici imaju pristup do Gospodina i do razgovora s Bogom.





Drugačije je bilo prije Isusa Krista kada su se pojedinci u svjetlosti vraćali Bogu Stvoritelju u raj. Slično je i danas, drugačije se vidi netko tko vjeruje u Isusa Krista, a drugačiji je onaj čovjek koji samo vjeruje da Boga ima, a ne hoda za Isusom.

Jer, Isus je pravi Bog i pravi Čovjek koji nikada nije imao grijeha i nikada nije odlutao u tamu, mada Mu je život postao mračan i težak kada je predao, onako svet, sebe i svoj život ljudima, koji nisu mogli podnijeti svjetlo istine, da Ga razapnu na križu svojih grijeha.

Isus je poslije tri dana uskrsnuo, Isus je ta supstancija koja se rasipa po ljudskom srcu i po ljudskoj pameti kada ljudi u Njega povjeruju. Isus i Otac nebeski dođu čovjeku i nastane se u njemu zauvijek.

Tako živi čovjek i tako živi novi, Isusov narod kada vjeruje Isusu i kada Ga slijedi. Tako od grešnika nastaje novi stvor, mada i taj drugi može i dalje griješiti, ali pere svoje grijehe u sakramentima Katoličke Crkve. Tako nastaje vjernik ispunjen Bogom koji vrši volju Boga dobroga i milosrdnoga, koji oprašta, koji ljubi istinu, vjeruje Bogu sve i postaje svjetlost čitavoga svijeta. Ta svjetlost, to je Bog koji se nastanio u vjerniku.19.10.2022. 07:57



Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
site se pretilinom doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.” Ps 36,8-10







Saturday, October 15, 2022

Rubovima beskraja


 

Kako je lijepo biti gdje su nebeske ptice,

primati sve što se daje i dati bez mjere;

kako je lijepo spoznavati Tvoje lice,

hraniti dušu svjetlima vjere.



Kako je dobro vidjeti beskraj

što se nikada neće moći sagledati;

kako je dobro stići u Tvoj kraj

što ga se duša nikada neće nagledati.



Kako je značajno čuti Te, Kriste,

i Tvoju Majku poštivati uvijek,

stići u zamak duše Ti čiste

koja je svima lijek i pravorijek.



Kako je divno kao Majka Te ljubiti,

pratiti Krunicom križne Ti staze

i dušu, i duh svoj tako izdubiti

da ostanu pruge što se izgaze.



Kako je mudro duše susretati

što se na putu blaženstva roje,

i nikada pitanjem ne ometati

dugačku cestu svetosti svoje.

15.10.2022. 07:14



Thursday, October 13, 2022

Svetinje


 

Nestala iz Tvoga dvora,

duša odletjela sitnih krila

poput izgubljena kukca

povrh velikoga mora;

čvrsto gnijezdo tu je svila

od jednoga poljupca.



Da je ne bi zahvatili vali,

da je ne bi oblaci i kiše

uništili svom silinom

dok je traže snovi pali,

dok je maestral tu njiše,

dok se umiva milinom.



Sluškinjo ti beskorisna,

s neba padnu riječi svete

da te povuku još više u visinu

gdje je zemlja krasopisna,

da te na tebe podsjete

i da hvališ Boga u kruhu i vinu.



Vršila sam toliko i jače

što mi reče, što na mene stavi,

ali ne znam da l' sam stigla.

Duša raduje se i ponekad plače,

kako red je, kako mir je Kristov, pravi;

ta me volja, Kriste, svu pridigla.



Opet ćemo vječnost našu slaviti

kad se ovi dugovi isplate i otkupe.

Znam, već stižeš mi u susret.

Slabu nadu ćemo popraviti

kad se vjerni svi okupe,

pravednost će biti pojam svet.

13.10.2022. 21:54



Monday, October 10, 2022

Zarobljenici tmine



Noć kada se ljudi zajedno pokušavaju suočiti sa strahovima zove se „Noć vještica”.

Tih dana, kada slavimo blagdan Svih svetih u Katoličkoj Crkvi, kažemo da slijedi i „Dan mrtvih” - ne zovemo ga „Noć mrtvih” nego „Dan” jer svi sveti jesu živi u Gospodinu Bogu.

Ljudi gledaju često u smrt, proriču propast ljudi i svijeta, očekuju mnoge nevolje od kojih se nastoje sakriti i stoga ona noć strahova uključuje i strahove od pogibije, od smrti, od nestanka.

Naravno, to su osobe koje ne vjeruju Isusu, ne vjeruju u svoj vječni život, ma koliko pričale da su besmrtne.

Jer ne nose u sebi radost zbog Isusovog uskrsnuća od mrtvih, zbog onoga jutra koje se nikada ne zaboravlja, kada je Gospodin „ispraznio” svoj vlastiti Grob, kada je ustao od mrtvih i pokazao se apostolima i mnogim ljudima da bi svi koji Mu vjeruju zadobili svoje vlastito radosno uskrsnuće i preobrazbu od zemaljskoga života u život vječnosti.

Jer ne može vjernik koji slijedi Isusa Krista slaviti noći straha od propasti i smrti, jedini strah što ga ima jest strah Božji, strah da ne povrijedi Boga jer zna Njegovu veličinu i moć, i ljubav Boga kojemu vjeruje i koji mu oprašta i daje svega u izobilju. a to su dvije različite stvari. Sljedbenik Isusa Krista slavi slobodu djeteta Božjega.

Vjernik slijedi zapovijedi što ih je dobio Mojsije od Boga i proslijedio narodu. Isus je taj Božji zakon ispunio.

Narod nije mogao te zapovijedi izvršiti. Bilo je ljudi koji su se bavili vračanjem i magijom, noćima straha i smrti, noćima vještica. Od toga su potpuno oslijepili, imali su sve veće i nenormalne strahove te nisu mogli spoznati poruku Božje ljubavi i duh zapovijedi.

Nisu se mogli odhrvati zlodusima koje su dozivali i čiji je začetnik Đavao, Otac laži i podjela. Ljudi su živjeli licemjerno i bezdušno su nastojali izvršiti kruto slovo Zakona.



Isus je sa sobom donio svoga Duha, tumačio je slike i duh zapovijedi, ali su i po tome ljudi spoznali da su zbog svojih grijeha, laži i vračanja svi zaslužili smrt. Ljudi znaju da nikada nisu savršeni, prestrašeni su zbog svojih zloduha, ne samo od smrti nego od vječne smrti.

Isus je uzeo ta vračanja, laži, oholosti, blud i pohlepu, sve strahove i grijehe čovječanstva na svoja ramena, ponio je na sebi laž i smrt i prepustio se pravednoj i zasluženoj kazni za ljude, prepustio se da Ga razapnu, da Ga pogube. Primio je smrtnu presudu na sebe radi svih nas da nas od straha i neposluha izbavi i spasi, da nas oslobodi sve jer bijasmo robovi veliki. Na taj način je umro umjesto svakoga čovjeka, i dobrog, i lošeg, da bi izbacio iz života pogubljenje onih koji Mu vjeruju i koji Ga slijede.

No, Zakon i Zapovijedi jasno daju do znanja da oni koji još uvijek strahuju od svoje grešnosti i od kazne za grijeh, a to je smrt, kraljevstva Božjega vidjeti neće. To su mnogi zarobljenici vlastitih grijeha, zarobljenici tame i noći, zarobljenici vještica.

Jer svatko tko slijedi Isusa može svoje grijehe ispovjediti pred Bogom i dobiti oproštenje i zaborav kako bi mogao radosno krenuti iznova. 10.10.2022. 04:43



Zaista, zaista, kažem vam, ako tko drži moju riječ, sigurno neće nikada vidjeti smrti.” Iv 8,51 

Saturday, October 8, 2022

Vatra spasenja


 

Pravo vrijeme za dušu da se snađe, da nađe onaj Smisao i da se spasi jest ovo vrijeme koje je dobila na raspolaganje, vrijeme njena života na zemlji.

Nije svaka duša željna spasa, ne vidi svaka duša koliko je ogrezla u besmislice i ispraznost, u smrt.

Mnoge duše već rano znaju da je u Bogu smisao svega.

Neke duše među njima znaju i da nas Bog očekuje da Mu se vratimo jer osigurao nam je sve uvjete, preostaje nam samo odlučiti se protiv zla i odlučiti se za Boga, vratiti Mu se, osloboditi se naših zala koja činimo, obratiti se i krenuti ka Bogu, ka svetosti.



Put je obraćenja za grešnike put svetosti.

Put je svetosti za sve nas put krvi i put boli.

Jer grijesi i zlo naše teret su ljudskoj duši u tom prašnjavom životu poput ropstva.

Svetosti se duša može približiti samo kada spaljuje svoj otpad, gubu svoju što joj koži i tijelu ne da svježa zraka.

Da je opravda po njezinoj vjeri, Bog će duši dati pročišćenje.

Kao kroz vatru što proždire grijehe, duša će pronaći svoju čistoću, svetost, pravednost, dobrotu, kvalitetu.



Groznica je čišćenja za dušu neminovna, oslobađajuća.

Pred Isusom Kristom duša ne može stajati ravnopravno i bezgrešno već u porođajnim bolima i u vatri koja sažiže.

Samo ljubav Boga Oca i milosrđe Gospodina Isusa Krista izbavlja dušu iz njezina robovskog života u kojemu caruju grijesi i nesavršenosti ljudska praha koji se sastoji od svih međuljudskih odnosa duše, ponašanja i djelovanja duše prema sebi i prema drugima. Stoga i samo u zajedništvu Duha Svetoga duša si može olakšati svoj spas.



Vatra u kojoj duša gori oganj je suzdržavanja i strpljivosti, to je vatra odlučnosti duše da se ponizi pred svakim naletom zla, pred svakim napadom sebičnosti. To joj je jamčevina po kojoj stiže u svetost.



Da se Isus nije za nas krvlju znojio, ne bi nikome bilo izbavljenja u prolijevanju krvi i po bolima.

Da se Isus nije dao bičevati za nas, ne bi se nikome ukazala ta prilika za spas.

Da Ga nisu trnjem okrunili, ne bismo nikada mogli živjeti obraćenje.

Da Isus Krist nije za nas teški križ nosio, ne bi se nitko mogao nadati putu u svetost.

Da nije Isus Krist bio razapet na križu radi nas i našega spasenja, ne bismo nikada imali mogućnost putovati u vječni život, život istinski, život u punini. Zaista bismo bili pokošeni kao divlja trava.

Da Isus Krist nije uskrsnuo, nikada ne bismo imali udjela u božanskom životu. Ostali bismo grešni, izgorjeli bismo do pepela i nestali bismo u zemaljskoj prašini. Ostali bismo mrtvi i bez smisla života. Nikada ne bismo krenuli na put u svetost na kojemu nas vjerno zagovara i prati Isusova Majka Marija koja nam Ga dijeli kao Snagu za putovanje i posvećenje. 08.10.2022. 02:21



Wednesday, October 5, 2022

Samo jedna nada


 

Svaki put kad sanjam

pronađem Te kao znak

na sred srca moga.

Kada novu noć odsanjam,

tad udišem novi zrak

u tom dahu svoga Boga.



A kad loši sati siđu

kao breme na ramena,

ne spava se noću.

I kad anđeli tu priđu

donose nam posljednja vremena,

ali ja ih uvijek hoću.



Nema načina da uđem

kroz ta ista vrata

gdje se nade množe.

Pri oltaru tuđem

gacam preko blata

jer Te ljubim, Bože.



I što mi preostaje

nego nadati se, vjerovati,

gurati po Tvome za života?

Tvoja ruka sudbu daje

koju moram sljedovati,

nema druge Ti Golgota.



Čovjek bez karizme

kao trava je bez cvijeta,

kao cvijet bez ploda.

Kao trag od čizme

što nam gazi pola svijeta,

što nam krade roda.



Čovjek sav bez nade

kao ubojica sreće,

kao lovac nasumičan.

Tuđe plode krade,

pokajat se neće

pa je više sebi sličan.



Grupa ljudi ista kova

kao zvijezde što su ostarile,

gubi sve od svoga sjaja.

Djeca zažele se dana nova

kao da su pameti ih ostavile,

misle da im nikad nema kraja.



Žene znaju pa su potlačene,

laž im bila daleko od njih

kao mrak od mjesečine.

Sve im duše poražene

kao uzaludan, nježan stih

od kojega sprdnju čine.



Ne slušaju ljudi Djevu,

tihu kao laka noć,

poniznu pred Kristom.

Ne čuju ni Adama, ni Evu

što im privlačna je moć

koju gube čizmom istom.



Vrata zatvoriše, sami neće ući

sve do Srca božanskoga

iz kojega izlazi nam Deset riječi.

Različite duše hoće se potući

oko Krvi, Tijela Kristovoga

koje samo tihe poniznike liječi.



Napunili lože sve i dvore,

nema mjesta siromahu, bolesniku

i ogorčuju si djecu svoju.

Kristov Duh od bezumnoga načinio zbore

da ne vide mudri pravu sliku,

da se sablažnjavaju u zbroju.



Mnogima svejedno vani il' unutra,

sve im jedno, jaje jajetu je isto

sve do velikoga Sudnjeg dana.

Kažu danas neće, nego sutra,

a tada će biti svi u raju s Kristom,

samo šačica će duša biti rasplakana,



među njima sami razbojnici,

oni što se ne stignu ugurati

u tu karavanu čeljadi raznolike

koja klanjat će se svojoj trobojnici;

dim će strašan prema gore kuljati,

ništa neće čuti se od divlje rike,



samo srca ponizna će svetkovati

jer na ovoj zemlji ima nevinašaca,

ima bogalja bez puno svijesti

koji znaju tajne iskovati

u tom grotlu punom lažaca

koji neće se sa svojim anđelima sresti.



Daleko sam, Kriste, Tvome Tijelu,

ali Ti si mi na očigledu, tu.

Izvireš iz svake stvari ili riječi.

Spašavaš me svuda u većemu dijelu

da ja sama s vjerom suočim se zlu

što ga Tvoja ljubav uvijek spriječi.



Ti, moj Kriste raspeti, Presveti,

obožavam Te i bez vjerske snage,

i bez ičega što daje reći

ovoj duši koja ljubi kada Te se sjeti,

kada jasno vidi krvave Ti suze drage,

da bez Tebe neće ona vrata nade prijeći.

05.10.2022. 00:15



Wednesday, September 28, 2022

Božanska oranica

 


Zove nas Bog, sve nas.

Ali nismo svi pripravni poći za Njim. Mnogi vjeruju, ali ne kreću. Mnogi se oduševe Kristom ili nečime iz Svetog pisma, ali im oduševljenje splasne. Mnogi idu zato jer idu i svi drugi, a mnogi Isusa i Njegov život, Muku i smrt gledaju kroz nekakvu simboliku. Mnogi se i potrude, slušaju, čuju, ali ih vremenite brige, zemaljske, egzistencijalne previše zaokupe pa zaborave slijediti Isusa i od Njega zamoliti pomoć.

To su osobe koje su jako različite od Božanske Osobe koja je Pravednost, Istina, Ljubav, Dobrota, Milosrđe i Ljepota.

Čovjek koji je sklon slušanju i poslušnosti, razmatranju života, čuje bolje Isusa, a prepoznaje Ga po svojoj vlastitoj osobini, po svojoj istinitosti, dobroti, milosrđu, ljubavi i slično.

Jer ne može vjerovati netko tko ne teži za postojanošću, za trajnim dobrima i dobrobitima.

Da bi slijedio Isusa, čovjek mora imati povjerenja u Njega, slušati Mu riječi, pretvarati ih u djelo; mora imati vjere.

Mora se uvijek nadati, čak i tada kada je njegova nada protiv razumne procjene, protiv svake nade jer Isus je gore, Bog je to koji stvara procjene i daje vjeru i nadu. Bog je to čija je riječ istinita jer On sam istinu stvara i ostvaruje. Vjera pomaže čovjeku da to vidi. Pomaže mu da shvati da je istina ono što je volja Božja, a ne da misli da je po ljudskim kriterijima Isus u istini jer Isus je iznad ljudskih kriterija.

Čovjek se mora osloboditi iskušenja da procjenjuje Boga, da Ga kritizira kao što smije kritizirati svetog oca papu, svećenike i Katoličku Crkvu. Jer Bog je iznad čovjekovog razuma i spoznavanja, štoviše, Bog daje čovjeku sposobnost razumijevanja.

Da bi slijedio Boga, čovjek Boga mora bar malo poznavati u strahopoštovanju, ali i u zrnu ljubavi, iskrene, istinske, trajne ljubavi jer će mu Bog obilato dati sposobnosti za vjeru, nadu i ljubav.

Dat će mu sve što mu je potrebno, do najmanje stvari, ali i u jako važnim okolnostima.

Da bi mogao slijediti Isusa, čovjek mora biti ustrajan poput ratara koji je krenuo orati svoju zemlju: prvo se dobro pripremio, potom je ostavio sve stvari koje bi mu mogle skrenuti pažnju, znači odvojio je vrijeme za rad na oranici. Zatim će se nahraniti malo i napojiti, zasukat će rukave, staviti šešir protiv sunca i krenuti prema plugu s planom svoje oranice u mislima. Tada će zaorati prvu brazdu i onako kako je zaorao, tako mora i nastaviti. Dakle, potrebna mu je usredotočenost na ono što čini i ubrzo više neće niti čuti, niti vidjeti prolaznosti ovoga svijeta, nego će samo gledati da što bolje napravi posao. Uložit će sav svoj trud, sve svoje snage i povući će ga želja i namjera da učini najbolje što može. Zavoljet će sve više ono što mu je posao, a njegovo djelo će ga proslaviti, orač prima nagradu od zemlje koju obrađuje. Pratit će ga oduševljenje, spoznaja, znoj, muka, zadovoljstvo, ljubav i dobrota; bit će svjestan i siguran da čini dobro i da se dobro dobrim vraća. Odmor će mu biti blažen.

Da bi slijedio Isusa, čovjek mora biti razborit, razlikovati duhove, ali ne činiti razliku između vjere i racionalnosti, već mora činiti razliku između prolaznog zanosa i pažljivog znanstvenog proučavanja i istraživanja.

Ako je ustrajan i razborit, čovjek postaje bolji, ima bolji osjećaj za pravednost, ako je bio sebičan, to će popraviti. Dobit će u svemu tome iskustvu pravednost i snagu, izgubit će mnoge nepotrebne strahove, a Bog će ga tako i toliko uslišavati da postoji opasnost da će se čovjek uzoholiti.

Ako slijedi Isusa, čovjek mora biti ponizan uvijek i posvuda, mora paziti da bude u svemu umjeren, osim u ljubavi za Boga. 28.09.2022. 17:04



Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.« (Lk 9,62).”



Popular posts