Duševna suradnja

 

Nervi poderani

poput mreže

što ribar je krpi,

gušteri otjerani

preko veže

gdje voda se crpi;

i duša odmara

da se primiri

te kasne ure.

Ni buku ne stvara,

ni vjetar ne piri,

ni suze ne cure.

Ne želim reći,

al' stihove sklanjam

da bi se znalo

sve što ću prijeći

dok se klanjam,

što nije se dalo.

Povjeravam sve,

a nemam kome

pa predajem Kralju

odsanjane sne

da me ne slome

jer nalik su malju.

Kakva žalost,

neizreciva je

za moje snage

takva učmalost,

a neporeciva je

za duše drage

i među njima

zbunjenost vlada

k'o kratka plima

i samo jedna ima,

a možda i strada,

koja me prima.

Težak je program

ta obraćenja

prema slobodi,

te Božje su slike ram

moja klaćenja

jer nisu u modi.

O, kada bi znali

svi ti ljudi

ljepotu anđela

što su me ukrali,

bili bi ludi

zbog loših djela.

Toliko je neophodno

duševne suradnje

i svake pomoći!

Toliko je nezgodno

rušiti gradnje

na božanskoj ponoći,

u molitvi srca

i kontemplaciji

ovoga tijela

da i Gospodin grca

toj imaginaciji

duha cijela

svih duša trulih.

Ne nalazi raja

tko ga zahtijeva

i Gospoda huli!

Taj poput zmaja

grob si zalijeva.

Svaka ti riječca

i svaki spomen

djela su slavna.

I nema prečca

za sveti omen

Kamena zaglavna.

Valja mi sada

na uska vrata

pognuti šije.

Sloboda tu vlada,

ali bez rata

jer Milost lije

sa svete visine,

Istina moli

iz nutrine,

snažne širine.

Netko me voli

iz dubine.

20.08.2021.

21:25

Križ suza

I bliješti monitor,

oči se kinje,

i vid se zamuti,

al' postoji koridor

gdje treperi tinje.

Tu moji su puti.

I premda vidim na pola,

i srce je gusto,

a duša pokisla,

slutim da nada mi gola

kamenje pusto

da bih se stisla

rame uz rame

sa svojim Kristom

gdje krsna je Rijeka

što sjaji sred tame

duhovnošću čistom

koja me čeka.

Ponesi! Ponesi jade,

u mene utoni,

zove me ona

u dane premlade

da mi zazvoni

taj duh od zvona.

Puno je spoznaja

u jednom trenu,

i kušnje me traže

da savladam zmaja

na svom terenu

gdje sveti me snaže.

Hvala Ti, Bože,

za svaki podatak

o kojem sad znam.

Dok mrtvi se glože,

imam zadatak

raspiriti plam

vjernosti svoje

da postane bistra

i da ne gajim

prljave boje

nego da Krista

nikom ne tajim.

Moj Bog je mrtav,

ti, razvratni svijete,

braćo i sestre od laži,

zbog vaših žrtav'

za dane proklete

čiji ste paži.

Jest, poginuo sav,

umro je Bog moj

na Brdu strave

jer ričući lav

je započeo boj

bez volje prave,

u znaku neznanja,

s predznakom bluda

i svega što nije.

Da, bezumnih sanja

bezbrojnih luda!

Tu razlog se krije.

I što mogu ja, jedna

i tako krotka,

i tako sama,

kao fikus bijedna?

I to mi je potka

kad naiđe tama,

kičmu će saviti

u srcu strasno

duša mi čista

jer ustaje slaviti,

da sve bude jasno,

uskrsnuće mi Krista.

19.08.2021. 22:08 

Put jeseni

 

Jesenske će noći mirisati

i po snijegu, i po inju,

a ja sve ću udisati

i slaviti Svetinju,

Boga Kralja, Boga Dijete

kraj svjetlosti svijeća,

Majku Mariju i svete

usred uzgojena cvijeća.

Jesenski će požutjeti puti,

svi će bježati u dalj,

tamo gdje se ne nose kaputi,

gdje prebiva u toplini Kralj.

Jesen vodit će me gore,

ka nebesima i Hramu,

iznad zemlje i njezine kore

gdje još proživljavam dramu

od svih kušnji i od krsta

što me Križu slavnome podari

kako postala bih neka druga vrsta

kakva nikada se ne pokvari.

19.08.2021. 16:38

Hodaj s Gospodinom

 

Izabrani narod Božji dobio je Zakon po Mojsiju i Aronu, u prastara vremena, na slavnome brdu Sinaju podno kojega je taj narod iščekivao vrlo nestrpljivo da Mojsije siđe k njima nakon razgovora sa samim Bogom. Mnogi su nakanili sami sebi odrediti božanstvo te načiniše od istaljenog nakita zlatno tele kojemu se klanjahu.

Žeđ za Bogom bila je velika, a još veća je bila potreba za Božjim smjernicama i uputama o životu, o tome što i kako je potrebno činiti da bi čovjek dostigao sreću i mir.

Kad je Mojsije konačno sišao sa pločama Zakona koje je Gospodin Bog ispisao (Izl 34) i nakon što su kažnjeni oni koji su bili nestrpljivi i načinili zlatno tele što mu se klanjahu, Mojsije, uz Aronovu asistenciju, objavi sve što mu je Gospodin govorio.

Tako je Izabrani narod dobio svoj Zakon, Božju Riječ na pločama Dekaloga. Bile su to Zapovijedi za narod, njih deset od kojih se prve tri zapovijedi odnose na odnos naroda prema Gospodinu, a ostalih se sedam odnosi na međusobni odnos vjernika čitavoga Naroda.

Naravno da je Gospodin morao kao prvo zapovijediti svima da je On Bog koji se objavljuje narodu i jedini i jedincati Bog kojemu se smije i mora narod klanjati. Drugih i drugačijih bogova, ili zlatne teladi, ne smije biti u Božjem narodu. Druga zapovijed napominje da se o Bogu može, mora i smije govoriti samo uzvišenim i prikladnim rječnikom, odnosno da se narod Bogu mora zahvaljivati i slaviti Ga, a ne mrmljati protiv Boga, psovati Ga ili se pobuniti protiv Božjega Zakona. Treća Božja zapovijed zahtijeva da se slavi sedmoga dana počinak u Gospodinu dok se ostalih šest dana u tjednu mora uobičajene poslove raditi.

Ostalih sedam Zapovijedi govore o tome kako valja poštivati roditelje (4), kako se ne smije ubiti čovjeka, niti prolijevati krv, osim one žrtvenih životinja (5); nadalje, ne smije se griješiti bludno (6), ne smije se reći lažna svjedočanstva (8), ne smije se ukrasti ništa nikome (7), ne smije se poželjeti tuđega bračnoga druga (9) i ne smije se niti poželjeti ništa što je tuđe (10).

Oni koji su bili poslušni i slijedili tih deset Božjih Riječi, uživali su veliku naklonost Božju, živjeli i umirali u Milosti te vjerojatno stigli brzo u raj.

No, kako i danas, tako i nekada, većina nas je tvrdovratih prema Zapovijedima, rijetki ih slijede, mada je dovoljno sasvim malo dobre volje da bi se spoznalo kolika je ogromna vrijednost životna sadržana u tim osnovnim pravilima koja je Gospodin dao ljudima, svojim stvorenjima, kao uputstvo za sreću i mir.

Očigledno je da Božji Zakon nije donio ljudima blagostanje, stanje vjernosti i mira u duši. Izabranom narodu je to bilo previše neostvarivo, slijediti Zakon.

Kroz dugi niz godina dolazili su razni proroci i upozoravali narod, odnosno starješine naroda da skreću s dobroga puta i da su zločinci koji neće dobro završiti. Naravno da su oni koji su slijedili Gospodina bili uspješni u svemu i postali slavni nadaleko.

Ono malo dobre volje da se pokuša slijediti Zakon, dovodi čovjeka u sve snažnije stanje povjerenja u Boga, u sebe i u sve druge ljude. Čovjek postaje svjestan kako je neznatan i nesposoban, a istovremeno spoznaje veličinu Boga koji je uvijek prisutan kako bi svatko mogao hodati s Bogom kroz život. Čovjek u Zakonu nalazi svoju, a zapravo Božju veličanstvenost i pravednost.

I dan danas tih Deset zapovijedi ima univerzalnu vrijednost, a tako će ostati i u buduće.

Gospodin Bog je nakon izvjesnog vremena poslao Sina, svoju Riječ na zemlju, k ljudima da ne pogine niti jedan koji vjeruje Božjem Sinu, Gospodinu Isusu Kristu nego da ima život vječni, u izobilju da ga ima.

Dok je hodao po zemlji kao Utjelovljena Riječ po Duhu Svetom u krilu Bezgrešne Djevice Marije , Gospodin Isus je uvijek ljudima koji bi Mu vjerovali napominjao da ih vjera spašava, ali također da je došao Zakon ispuniti. Dakle, čovjek koji ne može slijediti Zakon, a vjeruje srcem da je Isus Krist Gospodin i ustima ispovijeda tu vjeru, postaje uspješan sljedbenik Zakona kao što postaje i uspješan sljedbenik Kristov.

Ako pak ima netko tko se uglavnom drži onih Deset zapovijedi, taj već vjeruje i prepoznaje Gospodina istoga časa kada ga Bog pozove.

Valja ovdje napomenuti da su vjera u Isusa Krista i Božji Zakon komplementarni, podudarni u ljudskom srcu, kompatibilni. Zakon bez vjere ne ide kao što ne ide niti puka prazna vjera bez vršenja Zapovijedi. Tako čovjek duhom i tijelom postaje istinski vjernik jednoga i jedinoga Boga koji je sve stvorio, sve održava i svime upravlja.

Kako nas uči Sveti Pavao, a i Otac naše vjere Abraham te mnogi drugi ljudi, čovjek od Zakona ne postaje sam po sebi pravedan i dobar ako nema i vjeru u Božjega Sina. No, niti vjera, koja spašava ljude, a odnosi se na Gospodina Isusa, ne čini čovjeka pravednikom samo tako.

I Zakon i vjera zapravo uče čovjeka da se umije predati Bogu koji mu može i ne mora dati kušnje, više vjere, milosrđe i opravdanje, to jest pravednost i dobrotu.

Zločinac i nevjernik može zavladati ljudima, ali ne može prevariti Gospodina Boga. 19.08.1021. 05:08

Prispodoba o svadbenoj gozbi

1Isus im ponovno prozbori u prispodobama:

2»Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.

3Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.

4Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’«

5»Ali oni ne mareći odoše — jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.

6Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.

7Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.«

8»Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni.

9Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite na svadbu!’«

10»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše — i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.

11Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.

12Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi.

13Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’

14Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.« Mt 22, 1-14

Majčina kosa

Prijatelju, suputniče sudbe krasne,

za kojeg sam uvjerena bit će raj,

od tebe su koristi sve časne,

kraj tebe počiva mirno čak i zmaj

što se dade pripitomiti bez sile.

Velike su nesreće od tebe brzo manje,

a sve sitne brige poput male žile

što nam označava da smo kobi tanje

i da svi smo jako krhki stvorovi.

U duhovnome prostoru postoje

radi takvih kao ti svi sigurni dvorovi

što i napuštenu čeljad svu posvoje.

Prijatelji dragi, suputniče s naše vjere,

lijepo vas je imati u klasju, u blizini.

Kad naiđe na me ono neko čudno zvijere,

sjetit ću se tvoje pažnje u tišini.

Znam da i za mene ima nešto, neki stan

ili barem neko predvorje za sveti Grad

i za ono velebno vam zdanje kao Dan;

sjećanje na tebe odnosi mi svaki jad

jer ja ne znam uvijek točno tko sam,

ali sigurno me drži ta Majčina ruka

čija prekriva me bujna kosa

koja znači da je ona za me luka.

Stoga se i nadam jer mi tu je zgodno,

najljepše je mjesto to za mene,

za tu moju dušu Zrnje neophodno

i za ljubav moju voda svete Stijene.

18.08.2021. 21:56

 

sve ok, a ništa ne radi

 

Puno lijepih pozdrava svima od blogerice. 

Svezano srce

Na duši mi bol, a u glavi briga,

znam da već u nekakvom sam grijehu.

Na mom stihu iskovana veriga,

ne nadam se nekom brzom lijeku.

Silom vratiti se hoću, al' me drži

konopac što veže me za tvar,

načinjen od spoznaje što prži,

ali mi je vrlo dragocjeni dar.

Bože, znaš da mrzim ovo svoje sve,

čak još više ono što me veže

emocijom, sentimentom navike;

duša boli, misli samo bježe

kao da su sastavljene mi od suza

kakve nikada se neće isplakati.

Stavi, Kriste, na me više svojih uza

jer iz kože rado bih iskakati.

Ali neka, bit će kušnja jednom slatka

kada pretvori se sve u prah

i kad moja duša bude sasvim glatka

da Ti preda prokušani dah.

18.08.2021. 10:08