Duša i bol

 

Ostane bez udaha,

sve od preteške siline,

pa zagrcne drugi put.

Povjeruje bez straha,

sve od velike miline,

i duboko upije taj uzdah krut.

Bol je tišti

i slabom je čini,

lakom poput pepela

što iz nje vrišti

prema udaljenoj mjesečini

na koju je tmina sjela.

U haljini bijednoj

tiho milost prosi

da je čuje samo Bog.

Nit' u suzi jednoj

gorčinu ne nosi;

samo da se riješi stanja tog,

samo da dočeka

onaj blagi sat

kad se dijeli lijek

i da ne čuje se jeka.

Bol ta mora stat

i taj udah prijek.

Ponos, visoko je drži.

Ukočeno tijelo

čuva je od napadaja.

Kao da se kaplja prži,

iznutra je bijelo

jer je izišla iz odaja.

Krenula je Bogu svome,

ali strmoglavo pada

kao da stampedo gazi.

Evo lijeka stanju tome,

dahnula je nada

i ka utrobi silazi.

Opijena, mada i bez uma,

grudima zahvaća dah,

duboko i oprezno, polako.

Bez ijednog šuma

uvlači se laki strah;

do kada će izdržati tako?

30.06.2021. 22:46

Plodovi suza

 

Drugim ulicama da sam prolazila,

sve do istog cilja istine i pravde,

da sam tražila na drugoj strani,

nikada me ne bi ljubav s Neba porazila,

čak toliko da bih pobjegla odavde,

nikada mi ona ne bi prišapnula: „Stani!

Stani malo, pogledaj me, dušo sjetna,

zagledaj se dublje u tu moju bit.

Zar ti stvarno vidiš da me nema,

da te nikad nije posjetila duša sretna,

da se tebi uvijek želim samo krit'?

Zar ti stvarno misliš da sam nijema?

Čekala sam na te, na tvoj očaj zreli,

da iskušaš nepravdu na svijetu tome,

da zapadneš do vrhunca bijede

pa da otkrijem ti što ti srce želi,

da mi čuješ odjeke u tijelu svome,

da progledaš kroz te duše blijede.”

Samo Nebo znalo je za život taj,

samo Nebo sakrilo je ove suze,

samo Nebo rađalo me godinama.

Zbog njega sam napustila raj,

zbog sebe me opet k sebi uze,

zbog mene se raspršila tama.

05.06.2021. 17:37

Pogledaj, Gospode

 

Jedan veći od nekih književnih pokušaja u malim insertima.

Stare stvari.

Living  Touches

 essay

from the Buds of Age

 When they take you to the blind ends of fruiting green, fragrant meadows and blue transparent layer through which the ruddy rays pour salt dropletson silver horns with gold collars and when Angels are whispering softly, then louder, singing forest fairy: “Take off the blindfold, pull it off!”  and when you feel that no soil or water underfoot can not injure feet stronger, you will take off into the darkness and the cold hard stone walls, torn,bloodstained from the hollows and sound like old lamentations and cries of children's voices, you'll realize that you're no longer blind and hangingupside down.

Good as it gets: no more covers, you saw through, remember and have excellent hearing.

“LIVED TOUCHES” MARCH, THE NINETH, 2013-03-09

 

He looked just a little confused about what to do with her. It was because of her sudden reactions. After the prayer, she took Christ, not only calmed but interested in what now he has to answer to her. She was ready to start a closer connection with that witness of her most important moments of life, but she was not able to prove that there is so in that time. It took brand new six months,  a hundred and eighty days after which he had gone, knowing that she is very well,  but not knowing that it was a very big job he has done with her; they together did a great job.

Witness was talking about his lived touches. He was talking about Jesus who was one of the children and kids were playing on the ground with Him and didn't believe that He is the Son of God. They prayed like those who knew Inbodyness of Jesus. Specially her Witnes was praying for psycho ...

At least a dozen times was the ritual of the Cross. Eleven years is a long time for her to return to the site and their reunion took place gradually, gently, as the Lord revealed to her that the disease will be easier. They threw her to the cross and fell right into the arms of a holy, and those who were initially marked by the grieving, laying in an empty, cold grave indifference because ... how do you help someone who does not understand, it was an excuse. And how do you understand when you do not love, was her answer from the grave, but no one answered but they all just watched some dead, blank stare whether the board is well placed on the grave. And she is not only out of that grave when she wanted to go out, she loved the beauty of first love, and often live eternal life, and the suffering of Christ and loving, and tried to take one from the unbelieving crowd with him running in front of the Christ, and the other and third, but a bunch of believers in its place only saw a cold grave. They have not seen her, have not heard her. They did not understand, but it is not so important to understand, hey! That comes later, when you hear so burning thirst for insights into the mysteries.

Noćna turneja

Rubom okna mjesec viri,

zrela je noć, a mi stari;

i propuh po meni piri,

a cigareta se moja žari,

jedini zemaljski znak

u ovom usnulom kvartu.

Svježe je, hladan zrak

pjevuši u svome partu

o vremenskoj prognozi

dok vjetar oblake šalje

negdje ka sjevernoj pozi,

odavde sve dalje i dalje.

Opet sam budna, bdijem,

noć je lijepa, bez topline

pa se malo na srce grijem,

na neke njegove opekline.

Vidim, vidim tornjeve,

svijetle već malo u dalju,

poput razbacane pljeve

toplinu i mir okolo šalju.

30.04.2018. 02:36

 

Marko, ti i ja

 

Sjećaš li se kad smo zadubljeni bili

svak u svoje pitanje za Majku,

svak u svoje pitanje o Bogu?

Da smo sretni, radosni, to nismo krili,

na Marka smo načinili hajku,

meni nije žao bilo što ja nemam togu.

Pokora je bila strašna, prelijepa, duboka

jer smo osjećali Vino iz nebeskih vena

što ga nismo htjeli piti u kostrijeti slatkoj

pa nam dade Majka suzu svoga oka,

Otac je režirao nam svjetla snena

dok je Marko igrao na struni glatkoj.

Sjećaš li se mirnih savjesti kojima smo plovili

poput neplivača što se ljuljala im barka?

Nikad poslije više nije bilo prilike za ples.

Od početka mi smo grožđe Ljubavi ulovili,

putujući vinogradom našeg dragog Marka,

pa smo pali mu u mrežu, kakav stres!

Pogledaj, Gospode, i smiluj se nama

jer smo sagriješili Ti bili u Tvojoj Kući,

nismo sjetili se anđelima reći hvala

za sve milosti što skrivala ih tama.

Samo znali smo se za rukave vući

kao djeca neozbiljna, mala.

Kad si blagoslovio nam djela, dragi Kriste,

i kad si nas poslao na nemirna mora,

nisam znala opisati ni što se svijetu tada zbilo.

Nisam znala, niti marila zbog duše čiste

jer si Ti poučio nas gdje je Sveta Gora

i naš Sion u kojem nam grožđe zrilo.

30.06.2021. 19:13

Duša i grijeh

Slaba duša ima snagu

u slabosti svojoj, u predanju

i u padovima

kada prima opomenu blagu,

kada se strovali nebo na nju

kao uragan po gradovima.

Ne, ja neću propasti

jer nikako ne želim to

nego znam da živim

samo kad me kušnja časti,

kada s mene sklizne zlo

i kad nikoga ne krivim.

Mir tebi, dušo moja, mir!

Blagoslov ti pada na ramena,

nećeš proći na široko.

Za tebe je sveti odabir,

za tebe je prosuzila Stijena,

poletjela grlica visoko

jer je tako uzak prolaz

da ga ne zna zvijer divljine,

da ga nemaš niti ti

ako ne iskusiš poraz

što je stvoren od miline.

Opet Boga svog ćeš slaviti.

Križa svoga ne odbacuj

i ne žmiri u tom rovu,

u toj tami Boga zovi.

Srcem svojim službu začuj

pa je kliči na svom krovu,

doletjet će ptići novi,

poslani od Duha Sveta.

Slušaj riječ si pravednosti

što izvire ti iz usta,

poslana je grešnicima svijeta.

Ona nastaje od vrijednosti

što je ima duša pusta,

duša siromaha, skromna, tiha.

Kraj života svoga ti ukrasi,

svakom padu opet stani.

Nek ti srce bude puno stiha

kad zazvone zadnji časi.

Boga slavit će svi tvoji dani.

30.06.2021. 12:57

 

Na tom crnom nebu

Ljubav stvara naše kosti,

našu srž i duhovna skitanja,

osobnost našu, naše duše.

Vjetar do iznemoglosti

oblikuje vječna pitanja

da se pjesme ne osuše,

da se ne gube u bespućima,

da se susret uvijek stvori

kada god je Božja volja.

Samo duša tu mogućnost ima

bezbroj puta da izgori,

da se budi uvijek bolja,

uobličena po svome redoslijedu,

ali puno jača i sigurnija

jer se uči bezuvjetnome darivanju

gdje je mirno susretanje i u redu.

To je istinska liturgija,

moje bogoštovlje u snebivanju.

Naša molitva je onaj tajni ključ,

otponac za dušu da ne zdvaja,

bijela krila dviju golubica

koje nose onu našu luč

što se Križem sva napaja

kao skromna nevjestica

koja svog Pastira gleda iz daljine

što je više nego dovoljno i puno

da joj se razbukta moć.

Ljubav jednu mnoge ovce čine,

svaka prima osebujno runo

kakvo ne zna dan, ni noć.

Samo na tom nebu crnom

duša dolazi do svijesti

i do mudrosti i razuma

što se diče oštrim trnom

koji pomaže mi tebe sresti

netom prije pomračenja uma.

Samo ona Ljubav zna

hoću li se tu pronaći

ili dragovoljno izgubiti,

ali prije svake zore ili sna

navikla sam u dubine zaći,

dušu tvoju izljubiti.

30.06.2021. 03:23