Saturday, June 26, 2021

Ljubavna muka



Mira nema,

samo drač u tijelu

boluje od mene same.

Duša se oprema

preživjeti dramu cijelu

koja vladat će dubinom tame.



Hvala Ti, Isuse, Bože moj,

na tom osjećaju zdravlja

što ga daruješ mi za moj put

i za život koji prati život Tvoj

i još prilazi u Tvoja slavlja

da mi cesta nije uspon krut.



Da me daleko odvedeš,

sve do želje cilja toga

što je puno viši od Golgote,

da me široko opredeš

ljubavlju za Oca, Boga

što je poduzela te grozote.


Pravilan je kod nas, ljudi,

samo onaj osjećaj u tijelu

da se stradavati mora

mjesto bližnjeg u tren hudi;

čovjek ravan samo tom je djelu,

ali sve učini da dobije mnoštvo bora



zato što to nije nikad napravio,

jer izgubila mu od života duša,

jer slobodu zadobio nije.

Puno prilika si za nas sastavio,

svaka od njih tu je da nas kuša.

Čovjek žanje ropstvo što ga sije.



I gdje nema ljubavnoga sjeta,

gdje je sve u Tebi bol i muka,

svaki čovjek mora znati;

da iskusi otkupljenje svijeta,

u tom znaku da mu bude luka

i da može na Golgotu stati



poput Majke, poput bliskih žena,

kao zaljubljeni učenik Života

ili kao prosti službenik na djelu.

Duša vjernika je tada osnažena

osjećajem nebeskih divota

kao rana prikazana, Kriste, Tvome Tijelu.

26.06.2021. 20:14





 

Majka

 


Usred nesreće i njezine gorčine

još sam uvijek mogla vjerovati

jer je bilo takvo Božje izabranje.

Nada vodila me preko guste tmine,

znala sam da moram sljedovati

samo milosrdnu ljubav i opraštanje.



To je malo izmučilo moju snagu

kad se moralo sve praštat iz početka,

svakog sata, svakog Gospodnjega dana.

Nisam nigdje otkrila ni utjehu blagu,

čekala sam samo naznake svršetka

sve te muke što je bila otvorena rana.



Strahovala sam od veća grijeha,

suditi mi nije bilo u mom srcu,

Krist, Gospodin bio mi je baština i čaša

koji uvijek ima za sve lijeka.

Ipak, bila sam u nekom jakom grču,

ali kraj mene se našla Gospa naša.



Izlila si milosrđe Boga na me,

čistila me kupeljima poput rose,

oslobodila me mnogih sitnih zala.

Nisam molila da to učiniš za me,

ali još i danas tvoje kupelji me nose;

samo ti znaš, Majko, ljubav što si dala.

26.06.2021. 02:27





Thursday, June 24, 2021

Svijetla luka

 


Dušo moja,

u toj tami

jaka svjetla gore,

i u mnogo boja.

Čak i u toj jami,

koja podsjeća na more,



izdiže se baklje plam.

To je stoga

što pronađe svjetlo mira

što je uzgorjelo, znam,

u jedinoga Boga

kao s nekog vira.



To je samo blagi stih,

cvrkuću mi ptice,

istina je puno slađa

kad proživiš njih,

potpuno i nemilice,

kao kad se sunce rađa.



Zovem svaku pomoć

da primiri moje srce,

da mi ovaj nemir prođe

u to vrijeme kad je ponoć,

kada vremenu iscuri srče,

i kada donesem plođe,



pune ruke istine i daha

od kojega živim vijekom.

Orlovi će uloviti

sve ostatke straha,

naći mi se lijekom

da ja mogu uploviti



u te luke svjetla sjajna.

Ne znam da li smijem,

hoće li mi otvoriti gaze,

ali ima lađa jedna bajna

što je ponekada krijem;

zbog nje me još više svjetla traže.



A taj Brod je Božja volja,

sjajna kao munja,

sigurna je kao grom.

Od tog nema lađa bolja,

niti luka svjetla punja

na tom sjajnom putu mom.

24.06.2021. 22:







Prašnjavi trag

 




Poslije svega, pitati se neću

gdje je duša, što je bio život moj,

znat ću samo kad je ljubav cvala.

Anđeli čuvari u pohode kreću,

svoje duše spremaju za velik boj

kad će koja reći „Bogu hvala”



za sve one treptaje i djela

što se drugom čine zbog vjernosti,

što iz pažnje rastu u visine.

Kružit će me ekumena cijela

mladih duša koje doći će u smjernosti,

pokleknuti ispred Istine.



Ostavi im od ljubavi trag

što je bila ljudska, sitna

sve dok nisi uzeo je za se.

Daj i njima prijeći Prag

u kojem se daje ljubav bitna

za sav puk i, Bože, za Te.



Ono što ja učinit ne mogu

jer se duša moja ponižava,

čuvaj njih mi od suhoće i od zla.

Jer što živi, živi ljubavi u Bogu,

vječnosti se približava

već na zemlji prašnjavoga tla.



Čekat ću Te, Bože moj,

Ti priteci da se zaziv ne osuši,

da se zavjetuju duše poslije mene,

da u Tebi nađu život svoj.

Ne daj njima, ne daj meni, Tvojoj duši

da bez Tijela, Krvi Tvoje ikad vene.

Kob zaljubljene duše



Branile su joj da ljubavlju se resi,

nisu prepoznale dušu kakve su i one,

nisu znale da je svaka drugačije kobi.

Iste duše su kad Ljubav ih zadesi,

različite odgovore pružaju i zvone,

a za ljubav čak i drugu dušu poneka orobi.



Jer tko nije jošte Ljubav onu susreo,

do ljubavi duše svoje previše ne mari,

nit' ju želi, niti ju pred dušama dočeka,

takvu dušu zaljubljenu nije požnjeo.

A kad pronađu ga od one Ljubavi dari,

tada se raznježi i poteče Bogu kao rijeka.



Zaljubljena duša se od Ljubavi budi,

nađe se u Bogu, zaljubljena više nego prije

i u Boga, i u ljude, i u svoje.

U tome se mnoga druga duša čudi

jer ni sebe, niti zaljubljenost svoju htjela nije;

nije mogla prepoznati, Kriste, Srce Tvoje.

24.06.2021. 16:45



 

Monday, June 21, 2021

Sveta vrata



Ne znam što to ima u tišini,

polumraku i samoći mednoj

da Ti nisi, Kriste, u blizini

i u molitvama Majci čednoj.



Lijepo li se susretati dok je vrijeme,

a ono mi uvijek na dobro izađe.

Predivno je uzimati Tvoje lako breme

kad me Tvoja volja u vremenu nađe.



Ono više sustiže me, ali neka,

radujem se tom susretu slavnom

što se valja kao bistra, spora rijeka

koja izvire u mom životu davnom.



Smrtnici smo, ljudi, a živimo Bogu,

kakva tajna! I to mi je sad ljepota

jer iz vremena se uvijek vratit mogu

kada napadne me poneka grehota.



Uvijek mogu pohititi svom brzinom Sjaja

što me drži čitavu na svome dlanu

jer ja molim u tišini toga Zavičaja,

u samoći što je nisam imala u planu.



Vrijeme mi je neki oblik sestre ili brata,

ali ne živi u Bogu poput nas

koji odemo u vječnost na ta sveta Vrata

što se zovu Kristom kao vječni čas.



Nema povratka toj utrobi od prolaznosti;

ta i kome bi se svidjela ta pošast?

Ostajem za vijeke u toj istoj odanosti

koja mi je obećala, Kriste, Tebe i svu počast.

21.06.2021. 13:19





 

Zaboravljeni krajolici

 


Zaboravljeni su predjeli života moga,

zaboravljene su odaje od srca,

to je kob što čeka uvijek na me.

Znam da živjet ću kod velikoga Boga,

da će nestati sve i bez grča

pa i ove moje moždane od tame.



Znam da dobar razlog tu postoji,

pokraj mene, tako usko u blizini,

ali ga ne vidim svojim sjetilima,

niti da se barem duša udostoji

preskočiti zapreke sve u nizini

svojim provjereno snažnim letjelima.



Boga molim, ali slabost je u sluhu,

previše je zvukova i duša

i to umorno je tijelo.

A toliko toga plodi u mom duhu!

Evo, Ti mi dade, Kriste, da zavlada tmuša,

da propada sjeme cijelo.



Predajem sve što si posijao

pticama za hranu, pčelama za piće

pa nek nestane i svako zlo

iz ta srca što ga i Ti usijao

jer tad znam, pokazat ćeš mi Lice,

iz daljine vidjet ću i plodno tlo.



Sve što htio si da ostane u meni,

ostalo je, plodi, raste, cvjeta.

Ne brinem se za senilnost.

A Ti daješ da se odmaram u sjeni

kao što se ne odmara ni poeta

kakav nikad nema tu servilnost.



Molit ću Te jače, s više suza,

i uz adoraciju Ti istine i milosti,

s usana mi ne silazi za Te hvala.

Slavit ću Te u raskidanju svih uza

jer si dirnuo me, Nevinosti,

jer sam pred Tebe na plodne njive pala.



Ludost moju Ti izabra da posrami zdrave

i produžio si mi lucide intervale

sve do iscrpljenja i do nove nade.

Samo ja znam blagodati sieste prave,

nadnaravne učinke i mirne vale;

ispijat ću ovu čašu što je meni dade.

21.06.2021. 06:47



Popular posts