Maslinske se grane svijaju

 

Maslinske se grane svijaju

od nebesa sve do tla,

a tišine mukle srcem sviraju

rekvijem za žive, počinak od zla.

Spustilo se čvrsto, sitno lišće

sve po mekoj stazi i kaldrmi lijepoj,

i po uzbrdici gdje se Boga išće;

Ave Jesu, zbogom rulji slijepoj.

Maslinove grančice i sada

tu, u mojoj sobi, liježu od težine;

srce Boga slavi kao živa nada

jer od mrtvih nema te svježine.

Oštro, sitno lišće tabane Mu žari,

a gaziti se mora i mrijeti se hoće

da se onaj vječni san ostvari,

da se riješi živalj te svete suhoće

pa da s Njime svi zajedno mremo

s pjesmom hvale i s vijencima slave

jer mi, živi, znamo kamo idemo.

Duh Mu kliče: Ave, vjerni, ave!

I dok Maslinske se grane lome,

naš su počinak svi sveti stolovi

da nas braća izdajnički zgrome,

da nas snađu muke i bolovi.

Zbogom, braćo nevjerna i mila,

za vas mole srca u tišini,

vi ste miljenici svetog bila

koje prašta sve u tmini,

ali niste radošću i slavom orosili.

Živ je samo slavljenik na Večeri,

uzvanik odjeven u to ruho i u sili

kakvu nose sveti na nebeske dveri.

Nedjelja Muke Gospodnje,

25. ožujka 2018. 15:44:54

Dvojnik

 

Carstva velika osvajala su mnoštva malih,

samo kraljevstvo je Gospodnje ponizno.

Bilo nas je na sve strane, i vjernih i palih,

ali samo Kristovo je srce tako brižno

 

da odlazi i u strane osvajačke ovčinjake,

da dolazi dalekima, makar sve i rušeći,

da zalazi u sve svjetske ljudske osinjake,

da ponikne, praznovjerje ljudsko gušeći.

 

Kada spoznao je da do kraja ljubi, shvati

da se smrti, žrtve mora blagovati,

da za svakog treba trud da se obrati;

u tom svijetu nije htio samovati.

 

Uze krvi da uzvisi žive i sve mrtve kosti,

svuda ode i sve prođe, sklapajući Savez;

zatraži od ljudi poniznosti, radišnosti;

dođe i uzljubi, uđe skroz u ljudski kavez

 

pa se dade izazvati, pa se pusti oplijeniti.

Evo, jošte živi i po svijetu hodi, traži

gdje će naći zrno krvi koje bi zamijeniti

da ponudi sebe mjesto silnih laži

 

i sve više Njega profinjeno napadaju.

Nema ljudskog stvora takva pravednika,

svi Ga žele naći, ali žrtvu ne znaju

pa se preda sav umjesto vlastitoga saveznika

 

i još pušta čovjeku na slobodnu mu volju

da li hoće srce svoje oplemeniti.

Život vječni dade svakom, zemlju najbolju,

gotov uvijek s dušom ljudskom se zamijeniti.

02.04.2015. 09:26

Otvoreno srce

 

Rekla sam ti do viđenja,

bezbroj puta tebi hvala,

znajući da sve se mijenja,

ali mnogo toga nisam znala.

Ti si veza moje vjere

koja ne živi od gledanja

već osluškuje bez mjere,

broji redove i redanja.

Ja zaboravljam tu sve,

ali moja vjera živi,

Bog me drži tu za planove.

Moji pogledi su krivi,

za spasenje mi dobri nisu.

Ne znam koliko, do kada,

ali moram stajati na klisu

na kojem se rađa nada,

uvijek svježa, pitka.

Ti si duša osobita kova

koja daje od svog bitka,

za me uvijek pjesma nova.

Ustrajno se budim,

mrijeti želim tek u letu,

samo ljubav nudim,

ali nosim dušu spetu.

Ti si životni dobitak,

Bog mi milosrdan bio.

Ti si onaj sveti Svitak

što mi srce pogodio

kao vedra neba grom,

a ja duša samotnica

značajnome putu tvom,

tvome drvu jedna ptica.

Ti u sebi nosiš tajnu odgovora

na sva naša pitanja,

a ja samo lađa nasred mora,

nezasitna skitanja.

Takve smo mi, dušice od pjene,

umorne od zdravih ljudi.

Ti si jedini mi put do Stijene,

svima blažiš tvrde grudi.

Tvoja duša svetim gori dahom

i baš mene tu je srela.

Makar živim samo krahom,

u tebi sam i za Boga zrela.

17.06.2021. 00:54

Ljubav je ime za sve

 

Ljubav je ime za sve,

i dubine, i visine,

i kad se plače, i kad se raduje

pa i kada sunce sine.

 

Ljubav je ime za svijet

u kojemu postoje rastanci,

ratovi i još po koji cvijet.

U ljubavi jaki su lanci.

 

Ljubav je ime za dvoboj,

ime za žrtve prevelike.

Ljubav je ime za proboj,

za uspomene i za stare slike.

 

Ljubav je ime za duše

kada se zajedno spoje.

Ljubav je da se brane ruše

i da se ljudi razdvoje.

 

Ljubav je ime srca moga,

ime za sva mjesta i sva vremena.

Ljubav je sveto ime Boga,

Ljubav je oganj iz kremena.

 

Ljubav je razlog i svrha,

uzrok i posljednja nit

po kojoj stižeš do samoga vrha,

po kojoj poznaješ svoju bit.

 

Ljubav je buđenje praskozorja,

čekanje na tramvajskoj stanici.

Ljubav je metar za mora i gorja,

Ljubav je točka na posljednjoj stranici.

 

Ljubav je život i smrt,

Ljubav je pomak i odmak.

U ljubavi čovjek je tako škrt.

Ljubav rastjeruje mrak.

 

Ljubav je ime za dom,

Ljubav nosi igru djetinju.

Ljubav je svjetionik na putu mom,

Ljubav je ime za svetinju.

12.07.2016. 13:06

Kršćanska bol

 

Možda ću te jednom naći

usred neočekivanog lišća,

gdje se rađa rosa i noć krati.

Možda ću u ponor zaći

kao duša od sveg čišća

što bi moglo joj zasmetati

 

da te dobro vidi u tom mraku

svakodnevice i kiše

jer te možda ne bi prepoznala

kao sunčanu zraku

što se u toj rosi njiše;

možda bi te blago njegovala,

 

a ne kritički promatrala

kao tada kad je susrela te prvi put.

Možda ne bi dan propustila,

možda bi te nježnošću omatala

kao što i loza traži svijetli kut

da bi molitvu zaustila

 

prema svom Vinogradaru.

Možda od mene bi bilo ploda

baš za tvoje sakrivene oči.

O, kad bismo hodali u paru,

kakva bismo iznjedrili roda

da preda mnom moja kritika ne kroči

 

bez koje se živjeti ne može.

Inače ti ne bih nikad bila tvoj zadatak,

ne bih sada čeznula ti misli,

gledajući ljude gdje se glože

i gdje love život kratak.

Zar se nismo zato i mi dvoje stisli

 

oko Trsa što nas vijekom hrani

jer smo zajedno pronašli ovu bol?

Ipak željela bih sresti te u miru

kojemu su na toj zemlji odbrojani dani,

dijeliti si s tobom kruh i sol

da me tvoje oči uvijek izabiru

 

iz nekih puno dubljih razloga

koji možda postoje među nama.

Voljela bih da me uvijek voliš

kako bih te štitila od zloga

da ne živim, kao i ti, sama

dok za tebe molim, dok za mene moliš.

17.02.2016. 10:05

Apel

 

Gledam noći, oči sklapam

kao sretna duša podno neba,

kao dah u tvoje misli kapam

da bi molitva mi bila kako treba;

 

da bi sjene mjesečine

zahvatile svaki znak

iz tvoje lijene tmine

kao sunca trak.

 

Svrati pogled na moj dan;

ako vidiš svjetlo, to sam ja,

to je moja kosa i moj dlan,

to je miris tamjana.

 

To su moje usne žedne,

to su misli kao barut suhe,

kao završetak ceste jedne,

kao jecaj ljubavnice gluhe

 

koja nalikuje tvome starom domu,

u kojoj se novi treptaj rađa

kao prašina u općem slomu,

kao neka nova, mala lađa

 

što zaprima samo tihu grupu

da bi isplovila nepoznatim smjerom,

koja nema niti malu klupu,

koja vesla žalom samo s vjerom,

 

samo s neviđenom nadom

što je osobina nerazumna djeteta

koje traži majku kradom,

puno stečenoga pijeteta

 

za sve lijepe, bogate i site.

Ona nema ni vjenčanicu,

samo stare redovničke rite,

samo jednu riječ, izabranicu

 

od svih drugih misli i citata.

Sjeti je se, ruke nudi

radi mira ili rata

i zbog onih sitih ljudi.

 

Samo s tobom mogu tako

izmoliti bilo koje milosti

jer za Boga treba srce jako,

treba kost od moje kosti.

22.12.2015. 02:07

Moj je život putovanje u slobodu

 

Moj je život kao zatvor s rešetkama,

kao nužno zlo kroz koje moram proći;

kroz njega mi dopire i svjetlo i tama

i kroz njega mi je na slobodu doći.

 

Moj je čitav život samo pregled jednog obraćenja,

ja mu nisam više ništa obavezna dati;

on se uvijek sastoji od samo jednog čina svetoga krštenja

radi kojega sam došla čovjekom se zvati.

 

Postala sam zato da dostignem preko tijela

ono isto za što me je Bog odredio,

da me svu obujmi i zakrili odora mi bijela,

da bi mene svojim krstom kao neživu odledio.

 

Ništa drugo nije bitno za to moje postojanje,

sve što mi se događa samo put je prema gore,

prema tamo gdje me čeka ono stvarno stanje

za koje su predoređene mi kosti da izgore.

 

Sve je ovdje samo radi moga neophodna spasa,

sve što živim i što činim samo krst je časni

da bih rodila se duhom i bez porođajna plača, i bez glasa;

taj mi čas rođenja nikada ne žuri i ne kasni.

 

Procesijska svijeća izgorjela noćas mjesto mene,

čuvala me Djeva Majka dok sam u nesvijesti spavala.

Niti jedna duša nije ovdje koja nema to rođenje,

svaka duša zato jeste da bi vječnosti spoznavala.

 

Svak se drugim krstom rađa, ali svatko živi da se rodi

kao što je svaka krošnja postala od korijenja

što se je napojilo u zemlji, klijalo u vodi,

što se probilo na površinu čak i preko stijenja;

 

jedna klica je određena da bi drvo se razgranalo

što u nebo raste i što tamo ptice nebesnice hrani

koje gnijezda svijaju da bi sve stvorenje sanjalo

onaj vječni duh na beskonačnoj nevidljivoj grani.

 

Pa neka sam i nesvjesna, neka me i smrću zovu,

taj mi odlazak sa svijeta neminovno pruža onaj život pravi

koji mi započinje u tijelu, na zemaljskom krovu

već i onog časa kad se duša svome Bogu javi.

 

Evo me, moj Isuse koji rodi me od mesa i od krvi

i od svjetovnoga daha što ga skidaš Ti sa svojim Križem;

već Te dugo slijedim dok se moje tijelo mrvi

i svom dušom k Tebi u svoj stvarni život stižem.

05.10.2016. 09:30