Kršćanska Crkva, Crkva rimokatolička – to si ti.
Crkva je Krist, tijelo Kristovo kojemu smo mi, vjernici udovi,
kojima je um i glava sam Isus Krist.
Ako si vjernik Božji, kršten u Božjem Sazivu – Crkvi, ti si tijelo i duša, i duh Njegov, Njegov instrument kojim Krist raspolaže u svojem naumu da spasi sve ljude.
Svaki vjernik nosi proročku, kraljevsku i svećeničku službu u svom vjerničkom srcu. Svi smo grešnici, ali i proroci, kraljevi i svećenici.
Sakramenti, molitva i čitanje Svetoga pisma u Duhu Svetom jesu vrlo konkretne radnje i čini uslijed kojih dolazi do pounutrašnjenja povijesnih događaja i predaje u osobni doživljaj vjernika koji proživljava dinamično i neprekidno sklapanje i potvrđivanje Saveza s Gospodinom.
Stoga, kršćanske crkve po svem svijetu mogu propasti u potresima, gradovi mogu biti sravnjeni sa zemljom i mnoge boleštine mogu napasti i pomoriti ljude, ali Crkva ipak živi. Plodna zemlja ostaje i mnogi ljudi ostaju na zemlji, mnogi ratari i vinogradari, ribari i pekari, vjernici i svećenici preživljavaju. Tijelo i Krv Kristova zauvijek ostaju i Boga se slavi sve do Paruzije, ponovnog dolaska Isusa Krista u slavi na zemlju.
Neke od najljepših stihova u doba propasti Jeruzalema i Božjega Hrama 597. g. prije Muke i Uskrsnuća Isusa Krista, otkriva nam prorok Jeremija u svojoj ispovijesti koju smatraju intimnom ispoviješću proroka koji tada doživljava krizu, ali i obnovu svoga zvanja, poziva kojim ga je Bog pozvao.
Prorok Jeremija je svjedok i sudionik dramatičnih zbivanja starog Istoka koja su zahvatila i Palestinu. Doživljava Nabukodonosorov prodor u Palestinu 605. g. prije Krista, opsjedanje i osvajanje Jeruzalema 597. g te konačno razorenje grada i drugo veliko izgnanstvo Židova u Babilon 587.g.
Dok je osjećajni Jeremija kao patnik i izgnanik sudjelovao u ovim burnim događajima, sjećao se teških trenutaka iz prošlosti svoga naroda. Kao pravi Izraelac shvatio je povijest kao učiteljicu života. U prošlosti je Gospodin uvijek izbavljao narod iz nevolja. To će učiniti i sada. Narod može propadati, Hram se može rušiti, Jeruzalem može biti opustošen, ali se nutarnja veza s Gospodinom ne može prekinuti.
Jeremija poziva narod na „obrezanje srca”, na pokajanje zbog nevjere i pripravlja narod na Novi savez koji će Gospodin sklopiti s narodom u duhu i po srcu.
Pravu vezu Gospodina i Njegova naroda Jeremija izražava slikom, u Bibliji tako čestom, zaručničke ljubavi koja je nužno uzajamna:
„Idi i viči u uši Jeruzalemu:
Ovako Govori Gospodin:
Spominjem se mladosti tvoje privržene,
ljubavi tvoje vjerničke:
ti pođe za mnom u pustinju,
po zemlji gdje se ne sije (Jr 2,2)”.
Ili:
„I reče mi Gospodin:
Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice.
Idi i viči prema Sjeveru ove riječi.
Reci:
Vrati se, odmetnice, Izraele,
riječ je Gospodnja.
Ne gnjevi se više lice moje na vas,
jer sam milostiv – riječ je Gospodnja -
neću se gnjeviti dovijeka (Jr 3,11-12).”
Evo
kako Jeremija razgovara sa svojim Bogom koji Jeremiji otkriva potvrdu
njegova proročkog poziva te tako „upotrebljava” Jeremiju kao
svoje svjedočanstvo i obećanje poslanja Sina svoga, Spasitelja
našega Isusa Krista za sve ljude i za sva vremena:
„16Kad
mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao:
riječi
tvoje ushitiše
i
obradovaše srce moje.
Jer
sam se tvojim zvao imenom,
o
Gospodine,
Bože nad vojskama.
17Nikad
sjedio nisam u društvu veseljaka
da
se razveselim.
Pod
težinom ruke tvoje samotan živim,
jer
ti me jarošću prože.
18Zašto
je bol moja bez prebola?
Zašto
je rana moja neiscjeljiva
i
nikako da zaraste?
Ah!
Hoćeš li meni biti kao potok nestalan,
vodama
nepouzdan?
19Zato
ovako govori Gospodin:
»Ako
se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš;
ako
odvojiš dragocjeno od bezvrijedna,
bit
ćeš usta moja.
Oni
će se okrenuti k tebi,
al’
ti se zato ne smiješ okrenuti k njima!
20Učinit
ću od tebe za ovaj narod
zid
od mjedi, neosvojiv.
Borit
će se protiv tebe,
al’
te neće nadvladati,
jer
ja sam s tobom,
da
te spasim i izbavim« –
riječ
je Gospodnja.
21»Izbavit
ću te iz ruku zlikovaca
i
otkupiti te iz ruku silnika.« (Jr
15,16-21).”
29.07.2020. 15:24
