Vinograd Boga našega

„Moj je dragi imao vinograd,

na brežuljku rodnome.

Okopa ga, iskrči kamenje,

posadi ga lozom plemenitom.

Posred njega kulu on podiže,

i u nj tijesak metnu.

Nadaše se da će uroditi grožđem,

a on izrodi vinjagu (Iz 5,1b-2)...”

„Što još mogoh učiniti

za svoj vinograd

pa da nisam učinio?

Nadah se da će uroditi grožđem,

zašto vinjagu izrodi (Iz 5,4)?”

Kod proroka Izaije daje se vidjeti s kakvom je ljubavlju Bog pripremao Crkvu svoju, svoju Zaručnicu za Nebo, i Njegovo razočaranje lijenošću i neplodnošću, grijesima od kojih plemenita loza postade obična vinjaga.

Teška je nepravda kralja koji otima vinograde svojim podanicima.

No, pod dobrim kraljem svatko živi u miru, pod svojom lozom i smokvom.

Psalmist već žali što je Božji narod razočarao svoga Boga, ali i zbog toga ispaštao jer se od Boga odvratio:

„Zašto si mu srušio ogradu

da ga beru svi što putem prolaze,

da ga pustoši vepar iz šume,

da ga pasu poljske zvijeri (Ps 80,13-14)?”

„Gospodin Bog dolazi na sud

sa starješinama i glavarima svog naroda:

'Vinograd ste moj opustošili,

u vašim je kućama što oteste siromahu'.”

Iz 3,14

„Na uši moje reče Gospodar nad vojskama:

'Doista, mnoge će kuće opustjeti,

velike i lijepe bit će bez žitelja.

Deset rali vinograda dat će samo bačvicu,

mjera sjemena dat će samo mjericu'(Iz 5,10)”.

„Jer trs je njihov od sodomskog trsa

i od vinograda gomorskih;

grožđe im je grožđe otrovno,

grozdovi im grozdovi gorčine;

njihovo je vino otrov zmijski,

žestok jed otrovnice ljute (Pnz 32,32-33).”

Nije se teško nasrditi na nepravdu, na okrutne kraljeve, i vapiti Bogu za osvetom nad krvoprolićima:

„Tko je taj što dolazi iz Edoma,

iz Bosre, u haljinama crvenim?

Tko je taj što veličanstveno odjenut

pun snage korača?

- Ja sam to koji naučavam pravdu,

velik kad spasavam!

- Zašto je crvena tvoja haljina

i odijelo kao u onog koji gazi

u kaci?

- U kaci sam sam gazio,

od naroda nikoga ne bijaše.

U gnjevu ih svom izgazih

i zgnječih u svojoj jarosti.

Krv mi njihova poprska haljine,

iskaljah svu odjeću svoju.

Jer dan osvete bijaše mi u srcu,

došla je godina mojeg otkupljenja.

Ogledah se, al' ne bješe pomoćnika!

Začudih se al' ne bješe potpore.

Tada mi je moja mišica pomogla,

i moja me srdžba poduprla.

U gnjevu svom satrijeh narode,

u bijesu sve ih izgazih,

i zemlju polih krvlju njihovom (Iz 63,1-6)!”

Napomena: Edomci su živjeli južno od Mrtvog mora, s obje strane Arabe. Iako je velik dio njihova teritorija neplodan, područje oko njihova glavnog grada Bosre bilo je dobro poljoprivredno zemljište.

Vjerojatno su se baš edomska plemena vrlo često sukobljavala s kraljevima Jeruzalema, a jedan od ključnih razloga ratovanja bilo je to što su Edomci spriječavali Judi pristup Akabskom zaljevu.

Ideal dobroga kralja se ostvaruje za mesijanskih vremena.

Tada loza postaje plodna. Vinograd je slika Mudrosti:

„Propupah kao trs mladicama

ljupkim,

i cvjetovi su moji porod slave

i bogatstva (Sir 24,17),”

Vinograd je i slika plodne zaručnice pravednikove:

„Žena će ti biti kao plodna loza

u odajama tvoje kuće;

sinovi tvoji kao mladice masline

oko stola tvojega (Ps 128,3).”

Vinograd je u svom pupanju simbol nade zaručenih koji u Pjesmi nad pjesmama pjevaju o misteriju ljubavi:

„Dragi mi je moj grozd ciprov

iz vinograda engedskih (Pj 1,14).”

„Smokva je izbacila prve plodove,

vinograd, u cvatu, miriše.

Ustani, dragano moja, ljepoto moja,

i dođi.

Pohvatajte lisice, male lisice

što oštećuju vinograde,

naše vinograde u cvatu (Pj 2,13.15).”

„Siđoh kroz nasade oraha

da vidim mladice u dolinama,

da pogledam pupaju li vinogradi,

cvatu li mogranji (Pj 6,11)?”

„Jutrom ćemo ići u vinograde

da vidimo pupa li loza,

zameće li se grožđe,

jesu li procvali mogranji?

Tamo ću ti dati ljubav svoju (Pj 7,13).”

Ovi stihovi iz Pjesme nad pjesmama već najavljuju kako će se Isus sjediniti sa svojom Crkvom.

„Tad čuh glas Gospodnji:

'Koga da pošaljem? I tko će poći?'

Ja rekoh: 'Evo me, mene pošalji!' (Iz 6,8).”

„Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao.

Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima,

da navijestim oslobođenje zarobljenicima

i vraćanje vida slijepcima,

da oslobodim potlačene,

da proglasim Godinu milosti Gospodnje (Lk 4,18-19):”

„Isus im reče: 'Kad bi Bog bio vaš Otac, mene biste ljubili jer ja sam od Boga izišao i došao. Nisam došao sam od sebe, već me On poslao. Zašto ne razumijete govora moga? Jer niste kadri slušati moju riječ. Vi imate đavla za oca i hoćete vršiti želju oca svoga. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito jer je lažac i otac laži. Meni ne vjerujete jer vam objavljujem istinu (Iv 8,42-45)'.”

„Ja sam pravi trs i moj je Otac vinogradar... Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda (Iv 15,1-5).”

Bog nije prestajao od svoga vinograda očekivati plodove; ali umjesto da sluša proroke što ih je On izaslao, vinogradari su ih zlostavljali (Mk 12,1-5).

Kao vrhunac ljubavi, Bog šalje svog ljubljenog Sina (Mk 12,6), a kao odgovor, glavari naroda počinit će vrhunsku nevjeru ubivši Sina koji je baštinik vinograda. Stoga će krivci biti kažnjeni, a smrt Sina otvorit će novo razdoblje nauma Božjega: vinograd će biti povjeren vjernim vinogradarima i najzad će uroditi plodom (Mk 12,7 sl.):

„Kada dođe Gospodar vinograda, kako će postupiti s tim vinogradarima?' Odgovoriše Mu: 'Te će zločince pogubiti za zločine, a vinograd će dati u zakup drugim vinogradarima, takvima koji će Mu predati plodove u njihovo vrijeme (Mt 21, 40-41).”

Tko će biti oni vjerni vinogradari?

Platonske izjave ne pomažu: potreban je stvaran rad, on se jedini isplati (Mt 21, 28.32). Da bi sabrao svoju berbu, Bog će primati sve radnike, i bilo da rade od jutra ili su unajmljeni u posljednji čas, svi će primiti istu nagradu. Jer, poziv na rad i plaća nezasluženi su darovi, a ne prava što bi ih čovjek mogao zahtijevati: sve je milost (Mt 20, 1-15).

Bez zajedništva s Bogom, mi smo loze otkinute od trsa, bez soka, jalove, dobre za vatru (Iv 15,4 sl.).

Ljubav Oca i Sina zove sve ljude u to zajedništvo; to je nezaslužen poziv jer Onaj koji odabire jest Isus, a ne izabrahu učenici Njega.

Tim zajedništvom postaje čovjek lozom istinskoga Trsa.

Oživljavan ljubavlju kojom su Isus i Otac sjedinjeni, on donosi plod, a to biva na Očevu slavu. Tako on ima zajedništvo u radosti Sina, a Sinovljeva radost je u tome da proslavi Oca.

Eto misterija istinskog vinograda: on je izraz plodnog jedinstva Krista i Crkve, izraz radosti koja ostaje, savršena i vječna (Iv 17,23). Dufour 1417

„Uto čuh glas s Neba gdje mi govori: 'Napiši: Od sada blago onima koji umiru u Gospodinu! Da, veli Duh, neka počinu od svojih napora, jer ih prate njihova djela!' (Otk 14,13).”

„Uto spazih nekoga drugog anđela gdje leti u najvišem dijelu neba, noseći jednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku. Vikao je jakim glasom: „Bojte se Boga i zahvalite Mu, jer je došao čas Njegova Suda! Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda! (Otk 14,6-7).”

„Uto neki drugi anđeo iziđe iz hrama i povika jakim glasom onomu što je sjedio na oblaku: 'Pošalji svoj srp i žanji jer je došlo vrijeme da se žanje, dozrela je žetva na zemlji!' Tada Onaj koji je sjedio na oblaku baci na zemlju svoj srp i bi požnjevena zemlja (Otk 14,15-16).”

Nakon plodne žetve dolazi krvava žetva:

„Zatim neki drugi anđeo – nadglednik vatre na žrtveniku – dođe do žrtvenika i povika jakim glasom onomu koji je imao oštri srp:

'Pošalji svoj oštri srp i trgaj grozdove u zemaljskom vinogradu,

jer mu je grožđe zrelo!'

Tad anđeo baci na zemlju svoj srp i obra zemaljski trs i sasu grožđe u veliki tijesak Božjega gnjeva.

Grožđe u tijesku bi zgnječeno izvan grada i iz tijeska se razli krv konjima do uzda u širinu od tisuću i šest stotina stadija (Otk 14,18-20).”

U Gradu nebeskome, dakle, ostaju spašenici.

09.04.2020. 13:08

„O, da me poslušaš, narode moj,

hranio bih te pšenicom najboljom

i sitio bih te medom iz pećine (Ps 81).”

U Duhu i istini

Rekoh, Isuse, Ti si veliko otajstvo.

Grešnome čovjeku je teško vjerovati u Tebe iako je neopisivo lako vjerovati Tebi kad stojiš pred čovjekom grešnikom.

Ti si u danima Muke molio za Petra, molio si Oca da Petru da snage da učvrsti svoju braću (Lk 22,31-34). Ti si od samoga početka svoga javnog djelovanja uzeo Petra da ga pošalješ i ovlastiš za njegovu službu, a Tvoji apostoli i učenici, zajedno sa mnoštvom sljedbenika, toliko su Ti vjerovali da su svi Petra bez pogovora poštivali, toliko su Te ljubili da su Petra uzljubili najviše od svih. Tolika je bila ljubav i vezanost za Tebe, toliko su imali strahopoštovanja prema Tebi, Tvojoj riječi i Tvome djelovanju.

Gledali su Te ljudski, Isuse, a znali su da si Bog, Mesija. Nisu mogli niti zamisliti smrt Boga. I bili su u pravu u svojoj vjeri, zato su i bili tako zbunjeni ponekad, zato su se i razbježali; sigurno su pomišljali da ćeš ih opet okupiti i tumačiti im događaje svoje Muke i smrti na križu, a možda su čak imali na umu i namjeru da nekako svjedoče za Tebe kako bi izvršavali točno ono što si im govorio.

Sigurno su im se i pojmovi o vremenima promijenili jer u Tvojoj blizini su znali odjednom sve, ali nisu znali reći, nije bilo za njih još potrebe nekome govoriti o Tebi. A i Ti si, Isuse, govorio da neukima i početnicima ne valja bacati dragocjene bisere, otajstva Tvoja i njihove vjere, kako se ne bi dogodilo da mnoštva ljudi navale na njih i proždru ta otajstva, unište sve to što je za mnoge ostala velika tajna.

Toliki su spisi kružili među vjernima, među svetima, toliko tajni je ostalo nezabilježeno. I još si rekao da nemaš mogućnosti reći sve tajne jer poslanici Tvoji ne bi ih mogli nositi tada, a tko zna koliko si im rekao da ne moraju nikome govoriti. Ipak, među svetima je postojalo prepoznavanje i razumijevanje, bili su jedno u svjetlu vjere u Tebe.

Vjerovati Tebi lijepo je, Gospodine, ali uzdati se u najtežim trenutcima u Tebe može biti teško. Također su mnogi otpali od vjere, bijahu preslabi u kušnjama; ali Ti ne gledaš na snagu, Ti gledaš u srce. I Judi bi oprostio da si nije sam presudio.

Ti, Gospodine koji od kamenja možeš načiniti djecu Abrahamovu, pogledaj naša kamena srca. Pogledaj kako smo nespretni, priprosti; pogledaj što bismo sve učinili za malu nagradu ili za veliku slavu svoju; pogledaj te izgubljene apostole, njihove majke koje traže protekciju od Tebe za svoju djecu; pogledaj na nas, izdajnike; pogledaj Petra s njegovom kušnjom u noći kad su Te odveli na suđenje; pogledaj te karikature ljudi koji Te osudiše i razapeše; svi su oni čeznuli da učiniš čudo, da se nekim čudom sve stvari poklope i da svi oni sve shvate i da odjednom bude sve u redu kako su navikli.

Obrati se k nama i milostiv nam budi kao onima koji ljube ime Tvoje.

Kao ovce izgubljene mi zalutasmo: o, potraži sluge svoje, jer zapovijedi Tvoje ne zaboravljamo (Psalam 119,132.176).

Obratiti se Tebi iz poganstva velika je muka, sve si to znao. I Tvoj narod koji se za Tebe, Mesiju pripremao dugo i sustavno, imao je otpale pripadnike.

Bože koji si umro, pogledaj na ovaj naraštaj što Ti se izruguje.

Bože koji si liječio, pogledaj na kršenja liječničke etike.

Bože koji si Uskrsnuće i Život, pogledaj na bezbrojna čedomorstva.

Bože koji si nam obećao teška vremena, pogledaj na danas i na sutra, sve je isto kod nas, ljudi.

Bi li mogao, Kriste, otkriti tu jednu tajnu, Ti koji vidiš sva srca: ima li nas više u postotku nego prije koji Te ljubimo, a možda i ponetko svet, zaista svet?

Progoni Tvojega Imena su strašni.

To bi moglo značiti da Crkva kršćanska, Tvoje tijelo postoji i djeluje kao i u prvim vremenima, Tvojim zemaljskim vremenima.

Isuse, Tvoja je povijest ljudska, daj nam snagu i izdržljivost, strpljenje i postojanost.

Isuse, Ti si trpio izvan gradskih zidina, izvan vrata. Tvoji poslanici nam savjetuju da iziđemo k Tebi izvan tabora, noseći Tvoju Muku, jer ovdje nemamo trajnoga grada nego onaj budući tražimo.

Po Tebi, dakle, neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju Ime Tvoje. (Heb 13,12-15).

Naše su Ti hvale duhovne, naša slavlja su duhovna, naši sakramenti djeluju i po Duhu živimo, u Istini se klanjamo.

Ti si naš budući Grad, Isuse Kriste milosrdni koji s Ocem i Duhom živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

08.04.2020. 23:08

Propali duhovi

Željela bih reći

prepoznat ćeš me,

ali ne mogu

jer nećeš me steći,

mimoići ćeš me

u našem Bogu.

I nećeš me prepoznati

kao što me sada ne znaš,

mada nekada smo isti bili.

Ja ću tebe možda zvati

da pred istinom ne prezaš.

Zajedno smo vino pili

koje opija i duše i tijela

pa ćeš reći gledaj to sam ja

nekom drugom pokraj sebe.

Moja bila istina je cijela

maskirana kao elegija,

ali dobro vidjela sam tebe.

Sada već se zaboravlja

što je nekad bilo važno

jer svi dalje krećemo.

Narod svoje očeve ostavlja

radi Oca koji ljubi snažno.

Sastati se više nećemo.

Bogu hvala, nek se spase svi,

neka radost istine se slavi.

Duša prašta, ali žali.

Niti ono tada nisi bio ti,

uvijek netko drugi tad' se javi

kada zove duh te pali.

08.04.2020. 17:54

Isus, Prvorođenac od mrtvih

Volimo se šaliti.

Volimo izmišljotine, ne šali se svatko na isti način.

Neke šale izazivaju smijeh.

Radost može i ne mora izazivati smijeh. Da je netko radostan, ne može se dokazivati smijehom dotične osobe, a naročito se može primijetiti da li je zaista radostan po tome kako se šali, je li mu šala zlobna ili simpatična.

Gospodin Isus je izrekao mnoštvo prispodobi, ali niti jednu šalu.

Svejedno, bio je oduvijek zaista duhovit jer duhovito je i nadahnuto pripovijedao.

Za nas ljude i vjernike Isus je Prvorođenac od mrtvih. To zaista ne znači da prije Isusova vremena nije bilo uskrsnuća, govorilo se jednostavno o besmrtnosti ili slično. Nama se na zemlji nikada nitko nije vratio, odnosno ustao od mrtvih osim Isusa Krista. Krist je ustanovio mogućnost za sve ljude da uskrsnu, da se opravdaju pred Bogom pomoću svoje vjere u Njega, u Presveto Trojstvo triju božanskih Osoba koje je taj isti Bog što Ga svi dozivamo u nevoljama. Ne samo da činimo što nas je volja nego da uskrsnemo kao pravednici, to jest i da živimo pravedno.

Besmrtnost ne jamči sreću i blaženstvo već uskrsnuće na Božji sud u kojemu se po vjeri spašavamo, po vjeri u Isusove riječi jer On je naš Bog koji je govorio samo istinu. Dakle, može se biti duhovit i u isti čas ne odstupati od istine.

Isusova riječ je jamčevina vjernicima. Sve što je govorio i što je zapisano da je rekao, potkrijepio je načinom života, vjerom u Boga Oca. Tako Mu apostoli i mnogi drugi povjerovaše, to je veliko otajstvo, posebno zato što Isusa apostoli nisu napustili niti kada Mu je govor bio tvrd, kada je govorio o svome mesu i krvi koje mora blagovati tko želi uskrsnuti opravdan po vjeri u Boga. Isus Krist je sam izabrao sebi Dvanaestoricu, stupove buduće kršćanske Crkve koja je Bog u svijetu.

Kad je Isus umro na križu, ljudi nisu mogli znati kamo je otišao, ali na zemlji već bila je postojala Crkva Isusova, to su bili apostoli Kristovi i žene koje su Ga pratile, a u njima Isus.

Isus je sašao nad pakao, buditi usnule pravednike.

Treći dan po smrti svojoj, ukazao se apostolima.

Prepoznali su svoga Boga, a osim toga su se sjećali da je govorio da će za tri dana uskrsnuti.

Zbog toga su Mu potpunije vjerovali, a kvalitetnije vjerovati znači bolje prepoznati Boga.

Osim toga, Isus se nikada nije šalio.

I zbog toga su apostoli pamtili najozbiljnije sve Njegove riječi.

Rekao je Isus još puno toga što su evanđelisti zapisali i što danas vjernici iščitavaju u svjetlu vjere u čovjeka koji nikada nije lagao, u čovjeka kojemu nitko nikada nije našao niti jedan grijeh.

Za nas, ljude izgledao je malo nerazumljiv jer mi se šalimo, mi ne govorimo uvijek istinu, a i grešnici smo.

No, u svjetlu vjere, ako najozbiljnije promotrimo Evanđelje, shvatit ćemo sve što je Isus govorio i činio, i još puno više od toga.

08:04:2020. 16:16