Pjesma čežnje

Zovem te riječju zavjeta svoga
u kojemu dišem i misli razbacujem,
skupljam ostatke nauka tvoga
da bolje osluhnem i jasnije čujem,

da razabirem između duhova svih
koji je onaj kojega slijedim
još od onih vremena kada bio je tih
poziv nam Boga što ponekad blijedi

jer ni sama ja ne znam naslova dati
Bogu nutrine svoje, zovu dubina
u kojima ljubav me zanosno prati
svih ovih godina s okusom Vina

pa makar i čežnje žarči je plam
samo ponekad, kada ne želim
i kada se moram predati, znam
i, sva takva, još uvijek dijelim 

osmijehe sjajne, ne znam im traga,
sigurno to je pjevanje anđela
kojima šaljem od zavjeta blaga
jer barem oni znaju značaj svih djela

što ih zajedno učinismo mi
u dosluhu s Ljubavlju koja nas traži
i, mada te pozive osluškuju svi,
mene taj zavjet po tebi snaži,

a nije to čežnja već više um,
a nije ni razum već više je bol
il' nemir što tišti, a mir mu kum,
mir što ga daje Kristov stol.
‎22. ‎prosinca ‎2018. 14:56:43

Dar života

"Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku (Adamu) uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt... "
Rim 5,12


Bog stvori čovjeka, stvori ga nevinoga.
Isus Krist i sve ono što je činio na zemlji veliki je, očigledan i lijep dokaz ljudima da su zli i da su zaslužili patnju, muku, bol i smrt.
Kome to nije bjelodano, taj  živi u zavaravanju, sanja slatke snove o budućnosti, čuva svoj život i svoje imanje koje teži nagomilati kao što nagomilava zla djela i zle misli. Taj ne vidi u svojim namjerama ništa zločesto. Ne vidi sebe i svoje mane jer ne vjeruje da je Isus pravi Bog i pravi Čovjek koji dolazi ljudima da ih milosrđem spasi od smrti jer i onaj koji umre, u Isusu ima život.

Nitko se ne pojavi tko bi imao reći nešto loše o Isusu. Ljudi samo kažu da vjeruju ili da ne vjeruju, ili da nisu sigurni hoće li vjerovati u toga Boga koji se utjelovi po Duhu Svetom od Marije Djevice i postade čovjekom.
A ipak, ljudi će našega Boga vrlo brzo i lako izdati, osuditi, razapeti na križ i ubiti.
I mi svi koji postajemo katolici za Božić, mi, koji se raznježimo nad Djetetom u jaslama; koji se natječemo tko će prirediti najljepši Advent; koji se rukujemo i čestitamo blagdane; koji šaljemo poruke mira; koji pjevamo najbolje što možemo najljepše skladane kompozicije; koji molimo glasno pred svima i koji molimo u sebi i na samo; svi mi Isusa izdajemo, mučimo, sudimo Mu, razapinjemo Ga i ubijamo; donosimo značajne odluke kako ćemo postati bolji ljudi zbog Isusa, a ne razumijemo da zao čovjek ne može odlučiti dobro i postati bolji čovjek dok promatra smrt Kristovu negdje u daljini svojih sjećanja i ne priznaje da Ga hladnokrvno ubija, da je on taj iz čijega srca izlazi zlo.

Jednu jedinu nadu i utjehu mnogi ljudi ne prihvaćaju jer nisu sposobni zamisliti da bi Raspeti mogao oprostiti sve svim ljudima, svakom čovjeku posebno.
Čovjek koji teži za blagostanjem mora svega uvijek imati još više nego što ima jer mu nikakvo blagostanje ne donosi mir i rješenje pitanja o životu i smrti. Čovjek koji barem nešto posjeduje može izigravati značajnu osobu i time pokušava utješiti sebe da nešto vrijedi, da je dobar. 
Svi govore kako je čovjek savršeno ljudsko biće, a pri tome misle na svako ljudsko biće, biće koje ima razum, sposobnosti, jaku volju i snagu koje su iznad svih prirodnih pojava, iznad flore i faune, iznad čitavog svemira. Što učini jedan čovjek, djelo je čitavoga čovječanstva.

Nesmiljeno se stvaraju ljudski zakoni gdje pravosuđe ljudsko sudi i kažnjava ljude u ime boljega svijeta i da bi se spriječili zločini ljudski nad ljudima i prirodom. Zločin se ne oprašta, ali se ipak upotrebljava ta riječ "opraštanje" tada kada se nekome isplati zajednička rabota s kriminalcima. Često u takvim slučajevima onaj čovjek koji ima neki posjed predaje dio svoga posjeda zločincu i postaje također zločinac u očima drugih ljudi, a za sebe misli da je dobro poslovao. Čovjek ne uviđa svoju zločestu ćud jer ne može podnijeti pomisao na to da je zao, a ne može to pojmiti zbog toga što zbog svoje zloće ne vidi ništa bolje, ljepše i savršenije od sebe samoga.


Kada je Bog preuzeo na sebe ljudsku narav, bilo mu je nemoguće preuzeti ljudsku zloću jer Bog je dobar i ne može nikada biti zao. Zato nam dolazi kao Dijete jer ljudi znaju da se svako malo dijete može nekažnjeno ubiti ili raniti jer dijete ne zna za osvetu, nema moć i snagu uzvratiti ubojici i braniti se od zla. Čudo Isusa Krista je u tome da je preživio više od trideset godina među ljudima, a i tada kada su ga ljudi, svi ljudi, zarobili i razapeli, to se dogodilo samo zato jer je Bog dobar i što je dao svoj zemaljski život i prolio svoju božansku krv do najgore smrti na križu da spasi čovjeka, svakog čovjeka. 

Čovjek mora uvidjeti da je zao pred Dobrim. 
Čovjek nastoji ubiti Boga neprekidno i uvijek.

No, Bog je puno bolji nego što ljudi mogu pojmiti. Bog nije samo dao život za čovjeka već je svim ljudima sve oprostio kako ne bi zauvijek umrli u svojim grijesima i zločinima, dao je ljudima nadu i mogućnost da postanu tako dobri kao što je dobar sam Gospodin Bog.
Posljedica zloće ljudske je smrt.
Tko se skruši, dobiva živoga Boga i život na dar.

"Jer, dijete nam se rodilo,
sina dobismo;
na plećima mu je vlast.
Ime mu je:
Savjetnik divni, Bog silni,
Otac vječni, Knez mironosni."
Iz 9,5

Dođi, Gospodine Isuse

Dušo moja, hoće li te biti strah,
hoćeš li se sumnje svoje bojati
kad na posljednji ti let okrene dah,
hoće li u tvome srcu Božić sjati?

Hoćeš li naići s Njime vršiti Mu volju
otvorena srca, ruku k Njemu ispruženih
da ne vuče te zemaljsko tijelo dolju
već da stremiš van iz ovih dana izduženih?

Bože moj, Kriste razapeti, Ti mene ponesi
kao službenicu vjernu, Tvoju moliteljicu;
iz raspadljivoga korita brzo me iznesi
kao siromaha i života prositeljicu.

Daj mi da Te gledam u silasku slavnom
s nebeskih visina kako dozivaš mi ime;
daj mi da Te odmah čujem u sjećanju davnom
i da ne oklijevam proći brzo kroz okove plime

jer Te ljubim, grešna, jer Te žarko hoću
da me riješiš grijeha i naslaga gline. 
Molim Te da uđeš u moju samoću
u kojoj Te čeka srce što za Tobom gine.
‎22. ‎prosinca ‎2018. 02:18:37

Bez Tebe, Isuse

Bez Tebe bi život bio
kratak,
brz i proklet.
Sve što čovjek ne bi htio,
samo atak,
nitko dobar, nitko svet.

Bez Tebe tad sve je smiješno,
nema svrhe, niti razloga, 
ni uzroka
pa je zgodno sve i griješno,
svatko ima svoga boga
i pati od uroka.

Bez Tebe je patnja grozna,
muka strašna
u pličini uma prazna
koji ne zna i ne spozna
da je ljubav jasna,
mada nije potražna.

Bez Tebe se ledenjaci ne otapaju,
bez Tebe ne prži sunca krug,
niti vjetrovi ne skidaju nam krova.
Bez Tebe se osobine stapaju
kao neka masa koja nema lug;
ribar punih mreža nema ulova.

Bez Tebe su ljudi razbijeni
kao neka glina koja tresne‎
pa se sva na zemlji rastavi.
Bez Tebe ni more se ne pjeni,
nema riječi, radnje svjesne,
samo crtaju se boje na zastavi.

I da nije Tebe, ne bi niti bezdana 
niz kojega se strovališe duše 
kao lopta koju dijete šutne.
I bez mraka noći, ne bi niti dana,
ne bi niti riječi Tvojih što se ruše,
a bez riječi, ne bi niti šutnje.

Dao si mi dugo od života,
Bože moj, Bože slatki,
da Te svijećom tražim
kako bih okusila divota,
da mi ne bi ni trenutak kratki,
da se Tobom vazda snažim.
‎20. ‎prosinca ‎2018. 23:21:11

Jedna duša

Ja sam nježnost, radost, 
žalost, krik i preklinjanje.

Ja sam roditeljica i hraniteljica. 
Ja sam tvoja ljubav: djevojka i 
zaručnica, žena i vjernica. 
Ja sam ratnica, mučenica, uznica 
i patnica: brojim korake po rubu 
i strepim da se ne polome niti 
izmedju biti i sniti. 
Izmedju opstati i nestati, jer ja sam 
java i san naše plovidbe što zori, 
i čeka da na pladanj jesenske 
gozbe padne jednom sve što se 
sijalo, nad čim se bdjelo i sve 
što se moglo i smjelo…

Ja sam to nagnuće. Nevidljiva 
slutnja, bljesak i visina. 
Tvoja misao i tvoja dubina. 
Sjećanje i pjesma koju ruka 
zapisuje dok me raspinju, 
dok ostavljam crveni trag 
ljubavi i krvi. Ja sam kruh, 
što se mrvi dok domahuješ, 
odmahuješ zivotu. Dok se 
žalostiš, raduješ. Dok boluješ. 
sumnjaš i samuješ.

Ja sam tvoj Ne i tvoj Da. 
Tvoj Kako, Gdje i Što. 
Tvoja blizina i onda kad 
misliš da me nema. Ja i tad 
lebdim između tebe i visina. 
Tebe i mraka. Tebe i dubina.

Sve sam tvoje: tvoja davnina. 
Tvoj krvotok, tok koji se 
ulijeva u Rijeku Neprolaza.

Ja sam tvoje jastvo. Ja sam 
ljudskost, bratstvo i tvoje 
hrvatstvo: korablja tvojih 
kraljeva i vila tvoga mora.

Ja sam neuništivi dio tebe 
satkan od niti koje povezuju: 
vezuju i obvezuju. Tvoja 
silina i tvoja milina. Tvoj 
mir i nemir. San i nesanica. 
Sapetost i propetost.

Ja sam tvoja zemlja, tvoje 
rijeke, tvoje nizine, tvoje 
more i tvoje gore: 
šum, žubor, huk i jauk.

Ja sam tvoj Kaj, Ča i Što. 
Tvoj jezik, tvoje tijelo, 
duh, grob i spomenik.

Ja sam Jedina 
Koju se ne zaboravlja: 
amanet, oporuka, znamen 
i Amen.

Ivan Tolj (Anima Croatorum – Duša Hrvata)

Žaruljice

Sretni ljudi,
ozarena lica,
noć se budi
od žaruljica.

Zrno tjeskobe,
sasvim blage,
da ne zarobe
ostatak snage.

Sjećanja vrve,
skrivene oči
od noći prve
koja svjedoči

da nije se smjelo
pokazati Boga.
I sada je sjelo:
još ima toga,

sada tek ne znam
gdje sam zašla,
da li u bezdan
ili Istinu našla.

Bježim od sjaja,
to nije štala
i nije iz raja
ta radost mala.

Istinska sreća
je ozbiljan obraz.
Radost još veća
miran je odraz

molitve svijeta.
Smijeh nepriličan
za Boga sveta,
grijehu je sličan,

varka u blještavilu
gdje Boga kriju,
duše u ništavilu.
Čemu se smiju?
‎18. ‎12. ‎2018. 19:50

Koledarica

Neka Te blagoslovi Gospodin Bog
po željama toplim, najsrdačnijim
što iz mog srca potekoše.
Neka preuzme molitvi mojih slog
i nek' i na stazama najmračnijim
pogleda sve što bilo je loše

da preuzme na sebe i odnese
u daleke prostrane zvijezde,
na poljane sjena u svojemu ognju.
Nek ti se pogledi tvoji urese,
nek ti se ljubav i mir ugnijezde
i neka se sve nevolje pognu.

Blagom neka obiluje tvoja duša
koje dijeliš i po krvi, i u duhu
da ti vječni život sladak bude.
Neka ti se srce u Bogu okuša
i po riječi, i po djelima i sluhu;
neka blagoslivlja sve druge ljude.

Neka Gospodin svrati pogled svoj na te
po milosti svojoj, po Tijelu svome
što dade Ga nama Majka Bogorodica
koja nek prostire zagovor blagi za te
da rodi se Spasitelj srcu tvome,
da vjera ti raste i ljubavna žica.

Neka te čuva anđeo Duha ti Sveta
ako ti ikada nevolja na te nasrne.
Neka ti kušnje duša dočekuje rado
da bio bi dostojan poslije svijeta
gledati slavu Boga sa strne,
da svijetliš sjajno nebeskim Gradom.
‎18. ‎prosinca ‎2018. 00:10:25