Prvi krici vranski

"Three crows against a rising sun", Kubo Shunman

Predivnih li događaja, predivna li sna
u kojima ti si sa mnom razgovarao
dugo, dugo, sve do jutra prohladna
kao da ga Bog je samo za nas stvarao.

Istina je, ne znam što je bilo u tom snivanju,
ali mirno, ispunjeno sad je srce moje,
i odakle znam, u tom davanju i primanju,
da su bile ruke, da su bile riječi tvoje.

O, molitvo sveta, riječi nadnaravna,
putuj svom brzinom, dragome se vrati
preko mora uzburkana, preko neba ravna;
neizvjesnost, ako ima, ti mu skrati,

neka čuje, kao i ja, ove prve krike vranske
koji pticama najavljuju početak dana
kao da su moje riječi proročanske,
kao da je ta sloboda u srcu mi našla stana.

Nek osjeti hladan vjetar na svom čelu
da ga svježi, kao mene, u samoći;
neka čuje zvona koja napunjaju dušu cijelu
svakim dobom, večerima ili zorom, il' u noći.

Anđelu, čuvaru mili, dragome pohiti,
svome stvoru, moje pismo mu ponesi,
satkano od najfinijih svijetlucavih niti,
molitvu mu moju ti donesi

kao odgovor na njegove sve strepnje
jer ja znam za sve što ljubav mori.
Idi sada, sparno, vruće doba ljetnje,
nek mu moja golubica bijela progovori.
‎22. ‎kolovoza ‎2018. 06:36:38

Noćas na tom svodu

Jedino što mogu svojom voljom dati,
to je skroman posluh Bogu mome,
otvaranje srca koje želi Njega znati
i traženje smisla što se nalazi u tome.

Noćas prepuno je zvijezda na tom svodu,
obećanja kojih nisam bila dostojna
sve dok ne nađoh si mirno more ovom brodu,
odgovor mi Boga gdje su uslišanja brojna.

Preskromno mi srce ne zna ni zahvaliti,
samo sve to čuva, drži stražu poput vojnika
koji ne dopušta nikome provaliti,
ne dopušta niti da se stvori prilika

za sve one pritajene kradljivce i tate.
Ono otvara se nekim drugim dverima,
anđeoske svite tu su da ga prate,
snabdijevaju mene svim nebeskim perima

koja pišu i bilježe vječno trajnom tintom
ljubavne poeme najkrasnijih odora
što ih pokrivaju savršenom krinkom,
iskrenošću većom od svih mora.

I u tome smisao je veličanstveni
svega ljubavnog otajstva i sve dobre volje,
upoznavanje sa Svetim i, uz posluh božanstveni,
razvijanje svijesti za sve ono što je bolje,

za sve što je sveto, plemenitije i više.
I to nebo, puno obećanja mi bez mjere,
kao da za mene ljubavnu poemu piše
koju slušam s puno skromnosti i vjere.
‎21. ‎kolovoza ‎2018. 22:28:02

Novi dan za nadu

Tražila sam noćas, tražim Te i sada.
Ne znam točno što bih htjela znati,
toliko je pitanja, a slaba mi nada.
Molila sam odgovor i za svoju mati.

Ne mogu Te nikad tih trenutaka pronaći,
ali sigurno Te snažno trebam jer sam uporna
makar jesen stigla je i dani su mi kraći,
a u noćima sam od te potrage već umorna.

Sveti Ante me uputio u istinu i oslobodio
pa sad malo tuga vlada, miješana sa srećom;
neobičnim obraćenjem iznova je porodio
moje dvojbe i nervozu koja postaje sve većom.

Krhka mi je vjera, ali jaka mi je žeđ,
potreba za Tobom, a pred Tobom stojim.
Kao da si pobjegao, među nama postavio međ,
puštaš me da plačem i krunicu brojim.

Ova ljubav plemenita, vilovita, okretna
nema premca, nema neki izbor jasni;
ja i tako ne moram zauvijek biti sretna,
moja djela, moji snovi ne moraju biti krasni.

Sad me čuješ kad sam se izjadala,
kad sam rekla prepoviše toga;
sada sam se opet u Tebi ponadala.
Reci neku riječ mi Tvoju, moga Boga,

po kojoj ću uvijek znati da mi nije san,
da je istinita za moj život i za zov;
reci neko ime za koje će čuti novi Dan
da bi opet stigao mi pod moj krov.
‎21. ‎kolovoza ‎2018. 19:47:46

Misli moje

"Visoko je iznad zemlje nebo,
tako su puti moji iznad vaših putova,
i misli moje iznad vaših misli." Iz 55,9

Kad probudim onu iskru što zapali sve,
kad potaknem događaje da se kovitlaju,
to je dar od Boga, to su misli Njegove
koje nisu dopuštene nikom da se znaju.

Puti Boga nisu naši putevi i namjere,
mi ih ne primamo kao da su svetki
već se sablažnjavamo bez mjere;
prepoznati sveto mogu samo rijetki.

Nama pripala je strast i čežnja, čisti žar,
ali mi čak niti toga ne znamo usmjeriti,
neuki smo, ne znamo ni primiti dar
dok nas samo Nebo ne pusti uvjeriti:

ako vjerujemo svojim riječima i djelima,
ako vjerujemo sebi, glasu unutarnjem,
gledamo u svijet u anđeoskim tijelima;
to nas Nebo budi svjetlu jutarnjem.

U svem svijetu kovitla se ljudska volja,
ali Krist je Onaj koji njome upravlja;
uvijek kada Njegova je želja bolja,
anđeo nam naše akcije zaustavlja.

Ja se pitam zašto patnja, zašto zlo,
a ne želim nikad prihvatiti Kalvariju,
nikad ne znam zašto sve je trpio,
zašto daje svima svetu majku Mariju

koja bila Mu je najmanje stvorenje
i sve je od Njega prihvatila što je rekao.
Kako vidjela bih anđeosko razgorenje
ako ne priznajem sve što mi je stekao?

Kada me probude one iskre koje pale
i potiču događaje poput epidemije,
anđele ću gledati, velike i male,
spoznat ću i zakone te kemije

jer moji zakoni su svi u meni kruti,
a ja samo umijem osuditi toga,
jer puti moji nisu Božji puti,
moje misli nisu misli Boga.
‎21. ‎kolovoza ‎2018. 11:03:19

Tamo gdje me čeka noć

Riječ Božja raste, zrije, cvate
dok se spuštam ja u snove.
Tijelo Kristovo mi vene prate,
a ja žanjem za predjele nove.

Od mene je nadati se duhu jaku,
duhu strpljivu i umjerenu, stalnu.
Blagoslivljat ću i vreli dan, i noć laku,
blagoslivljati bih Riječ preslavnu

koja mene nosi i koja me čuva,
pripovijeda mi snene zapovijedi
pa mi se po pameti muva
tako da mi dušu ne povrijedi,

a da svejedno ja napredujem cestom
na koju me Tijelo Krista željno zove,
čeka mene nekim određenim mjestom
gdje se život vječni bere što ne gleda snove

nego znanjem dušu moju puni.
Kada se probudim i pomolim Bogu,
drukčija ću biti na toj istoj struni
na kojoj sam snivala u Božjem logu.
‎20. ‎kolovoza ‎2018. 21:15

Preobrazba

2 Kor 5,17: "Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!"

Kada osuši me ovo sunce i sparina,
kada ispije me uzaludnost mojih truda,
kada me pobijedi vlastita planina
i baci me potom na poljane uzaluda,

dići ću se pritvorenim dlanovima
pa slaviti Boga uzdignutih ruku,
stajati na anđeoskim plamovima
koji će me prenijeti u tihu luku

gdje se lako može brod nasukati
ako ne znaju mornari tajna gaza,
gdje se korov može lako raspupati
i gdje lako može doći i do sraza.

Tamo okajavati bih svoje grijehe,
pred Bogom ću gledati u prošlo,
obrađivati si preostale lijehe
da mi ne bi neko zlo još veće došlo.

Samo jednu pobjedu ću priznati
jer od mene jača je genetika.
Sve ću napore si ispočetka prizvati;
izbjegla sam zasjede heretika,

predala sam sve na raspolaganje,
sve što znadoh rado sam izgubila,
nikad nisam znala za odlaganje,
nikad nisam uzaludno ljubila

jer me je oduvijek Nebo nosilo
i od mene primalo je svaki dar
i sada me nije još pokosilo
već me obražava u svoj vječni žar.
‎20. ‎kolovoza ‎2018. 01:57:30

Ribarska ljubav

Rekla mi je da je Ljubav njeno ime
i da sretna živi širokome srcu pokraj rijeke,
ribaru od zaljeva kojemu su žarke bile zime,
ljeta hladovita, duša skromna, ruke meke.

Jedne noći otišla je snena u visine,
a njemu se nikad nije našlo traga.
Puteve te Ljubavi zaustavi Nebo, stazu joj prekine
da je šalje tamo gdje mu stanovala draga.

Još je rekla da je iscrpljena, tužna
što sad nije sa Nebesima se spojila,
da je staza postala joj grbava i ružna,
a još nije otkrila ono što je dvojila,

da ju draga duša neće lijepo ugostiti.
Ljubav nije znala da je vjesnica
i da mora pokraj mene mnogo postiti
kako postala bi sitna kao krijesnica,

ali ja sam znala kamo Bog je šalje;
ona u mom srcu buktila je poput tinja
što ga mora nositi još puno dalje,
tamo gdje se slavi život i gdje mi je svetinja.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 19:25:14