LJUBAV I SMRT

Ljubav i smrt

SVJEDOČANSTVO

Da Gospodin Isus nije izabrao apostole, ništa nam od Njega ostalo ne bi, nikoga tko bi Mu djelo i riječ propovijedao, a život, smrt i uskrsnuće posvjedočio.

Dok Isusovi svjedoci propovijedaju Evanđelje, rađa se vjera u zajednici; vjeruje se svjedočanstvima njihovim (2 Sol 1,1o) i ona se učvršćuju u nama (1 Kor 1,6); riječi svjedoka kao očevidaca bude vjeru, ljubav i žar u ljudima.

MUČENIŠTVO

Prvomučenik Isusov, “Stjepan, pun milosti i snage” svjedočio je s velikim žarom. Mnogi “ne mogoše odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio”, a kad je tumačio i naviještao Radosnu vijest, “imao je lice poput lica anđeoska” o čemu pišu Djela apostolska u glavi 6, 8-15.

Dalje možemo čitati u zapisanim svjedočanstvima što se dogodilo Stjepanu kada je govorio:

⁵¹Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! ⁵²Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, ⁵³vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.«
⁵⁴Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. ⁵⁵Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu ⁵⁶pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« ⁵⁷Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. ⁵⁸Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu  (Dj 7,51-58).

DUH SVETI

Poistovjećivanje Evanđelja i svjedočenja vidi se i u Ivanovim spisima i u Prvoj Ivanovoj poslanici, glava 5,6-8:

⁶On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv.
Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi.
I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.
⁷Jer troje je što svjedoči:
⁸Duh, voda i krv;
i to je troje jedno.

A Isusovo krštenje vodom na Jordanu opisuje Ivan apostol u svom evanđelju, svjedočeći kako je Isusa krstio Ivan Krstitelj i što je rekao:

³¹»Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.«

 ³²I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.³³Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ ³⁴I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.« (Iv 1,31-34).

A Isusovo krštenje krvlju i smrću na križu opisuje Ivan u svom evanđelju, glava 19,34:

 ³⁴nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.

A svjedočanstvo Duha Svetoga kojega obećava Isus, opet možemo naći u Ivanovom evanđelju, glava 14,15-17:

¹⁵

Obećanje Duha

»Ako me ljubite,
zapovijedi ćete moje čuvati.
¹⁶I ja ću moliti Oca
i on će vam dati drugoga Branitelja
da bude s vama zauvijek:
¹⁷Duha Istine,
kojega svijet ne može primiti
jer ga ne vidi i ne poznaje.
Vi ga poznajete
jer kod vas ostaje i u vama je.

Također u svom evanđelju Ivan apostol zapisuje u glavi 15,26:

²⁶A kada dođe Branitelj
koga ću vam poslati od Oca
– Duh Istine koji od Oca izlazi –
on će svjedočiti za mene.

Prva poslanica svetoga Ivana apostola nam opisuje izvor naše vjere, glava 5, 9-10:

⁹Ako primamo svjedočanstvo ljudi,
svjedočanstvo je Božje veće.
Jer ovo je svjedočanstvo Božje,
kojim je svjedočio za Sina svoga:
¹⁰Tko vjeruje u Sina Božjega,
ima to svjedočanstvo Božje u sebi.
Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem
jer nije vjerovao u svjedočanstvo
kojim je svjedočio Bog za Sina svoga.

Tako je Duh Sveti svjedok našega Gospodina Isusa Krista.

LJUBAV

Prva poslanica svetoga Ivana apostola, glava 4, redak 13-16:

¹³Po ovom znamo da ostajemo u njemu
i on u nama:
od Duha nam je svoga dao.
¹⁴I mi smo vidjeli i svjedočimo
da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.
¹⁵Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji,
Bog ostaje u njemu, i on u Bogu.
¹⁶I mi smo upoznali ljubav
koju Bog ima prema nama
i povjerovali joj.
Bog je ljubav
i tko ostaje u ljubavi,
u Bogu ostaje, i Bog u njemu.

Evanđelje po Mateju, glava 24, redak 9-14:

⁹»Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga. ¹⁰Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom.¹¹Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. ¹²Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. ¹³Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.«
¹⁴»I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak.«

ŽRTVA

O Euharistiji također zapisuje Ivan apostol:

Evanđelje po Ivanu, glava 6, redak 53-58

⁵³Reče im stoga Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega
i ne pijete krvi njegove,
nemate života u sebi!
⁵⁴Tko blaguje tijelo moje
i pije krv moju,
ima život vječni;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
⁵⁵Tijelo je moje jelo istinsko,
krv je moja piće istinsko.
⁵⁶Tko jede moje tijelo
i pije moju krv,
u meni ostaje
i ja u njemu.
⁵⁷Kao što je mene poslao živi Otac
i ja živim po Ocu,
tako i onaj koji mene blaguje
živjet će po meni.
⁵⁸Ovo je kruh koji je s neba sišao,
ne kao onaj koji jedoše očevi
i pomriješe.
Tko jede ovaj kruh,
živjet će uvijeke.«

Evanđelje po Ivanu, glava 3, redak 16:

¹⁶Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.

A prorok već prije Isusova rođenja govori, nadahnut Duhom Svetim:

Knjiga proroka Malahije, glava 1, redak 11:

¹¹Jer od istoka do zapada veliko je ime moje među narodima, i na svakom mjestu prinosi se kâd i žrtva čista imenu mojemu, jer veliko je ime moje među narodima – govori Jahve nad vojskama.

EUHARISTIJA JE IDEALNA ŽRTVA KOJA VRIJEDI ZA SVE LJUDE I ZA SVA VREMENA.

Novo ime

Prenesi me u krilo svoje, Gospodine,

ma kako to izgledalo u očima svijeta

koji me na kraju uvijek za ime pita.

Opet, i opet u tajanstvu porodi me,

dalje od ovoga nesretnog spleta

gdje jedan umire, a drugi životu hita.

Ne daj mi umu riječi izustiti

jer one su zamka i presuda smrtna

od koje ostajem uvijek u istom krugu.

Udostoj se, Isuse, ponovo spustiti

do dna mojega korita mutna,

skini mi s očiju ljuske i kugu.

Ja sam bez imena, bar ime mi daj,

kod mene nema mjesta za krov,

niti mi oganj negdje se drži.

Jezik mi blato, a stope mi raj

i nije mi dobar ni čamac, ni rov;

u tami Te tražim, a svjetlo me prži.

Moje porijeklo je tako smiješno,

tišina, simboli i malo topline,

nebrižna djeca, siromašni starci;

istina divlja, poganstvo neuspješno,

slavne žene i sinovi tmine,

a onda bezbrojni moji žrtveni jarci.

Djevica Majka me jedina puti

i uvijek u pustinji za njom zalutam,

jer drvlje križeva puni tu prečistu stazu

i, dok se ja spotičem, rađa i šuti

da ne bih propala, da se ne sputam

kako bih prije sretno pronašla oazu.

U Majčinom Te srcu često susrećem,

ali mi nikada neće dati piti te čaše,

znam da ne bi to bila Tvoja volja.

I tko sam ja da u pustinju krećem?

Kada bih tamo susrela očeve naše,

bila bih sigurna, bila bih bolja.

Ti me, Nebeski Oče, uzmi u krilo,

Ti me prenesi, bez imena prihvati;

prijelomno nekako opće je doba

kad ne zna se kako je uvijek bilo.

Ime mi daj, Sina mi svoga vrati,

oslobodi gluha i slijepa roba.

25.12.2016. 04:22

Tebi za ljubav

Ne zbori večeras o tome svemiru,

znam da Bog nam je Spasitelja poslao dolje

i da ću se pustiti svetome nemiru

već sutra, kad iziđem na krvavo polje

koje smo svojom zemljom zvali,

svojim početkom i mjestom rođenja

na svijetu u koji su anđeli pali

radi svekolikoga oslobođenja.

Pusti me danas biti na samo

jer već snage su moje tako labave

i teško se vraćam tu gdje sve imamo,

podno Križa, na jasle hrapave.

I sve mi se čini da neću stići,

već neko su vrijeme nebeski znaci

tako učestali da morat ću sići,

stati gdje rijetki su svjetlosni zraci.

Znaš da me vode gdje ja ne želim,

i ja sam to uvijek nekako slutila

jer ime je moje da ga podijelim

ili da zaboravim što sam oćutila

kad mi je Bog otvorio vidike

i moždane izlio u stanje šoka,

otkrio značaj svete simbolike,

pomazao darom svojega boka.

Sada je svejedno, i to već dugo,

što ću odlučiti i što ću htjeti

jer za me ne postoji ono drugo,

i već sam obvikla plodove žeti.

Pusti taj oganj tiho da tinja,

da se ugrije malo ta suha klada

što je glodavcim’ prosula svoga trinja;

nek se razbukti ta duhovna zgrada

u svojoj dubini najveće ljepote;

samo da sjetim se skrivene moći

kojom me pojiš, Kriste, Živote,

barem te jedne jedine noći.

24.12.2016. 07:20

Čestitka Kršćanske sadašnjosti

Hajde, dome Jakovljev,
u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!
Iz 2, 5

Betlehemski hod

Ušao je u povijest: tvoju i moju.
Betlehem je postao sidrište ljudskoga vremena.
I zato ljudsko vrijeme razumijemo koliko razumijemo Betlehem.
A on nam ne prestaje govoriti o povijesti: o prošlosti i budućnosti.
I o sadašnjosti koju zapljuskuje, preko koje se poput nepreglednih oceana prelijeva ono što je bilo i ono što će biti.
Ne prestaje nam govoriti o naraštajima: koji su jedni u druge na tolike načine utkani. Zauvijek.

Bog prolazi svijetom. I vremenom.
Od Betlehema za njegovim koracima ostaju tragovi.
U pijesku. U blatu. Kamenu. U ljudskim srcima.
Ljudi tolika srca pretvore u pustinje.
A nema pustinje koju Bog ne može preobraziti u srce. Ljudsko.
I zato je Boga jednako moguće susresti i u srcu i u pustinji.

Betlehem nas uči povijesti.
Govori nam o prolaznosti. I o onome što ne prolazi.
Uči nas da je svaka duša dragocjena. Svaki naraštaj.
I da je svakome povjereno njegovo poslanje.

Betlehem nas uči da je povijest hod.
Božji hod k čovjeku.
I čovjekov hod k Bogu.

Betlehem nam otkriva da smo svi uključeni u isti tok.
I da se svatko od nas svakoga tiče.
Svatko tko je ikada bio. Svatko tko će ikada biti.
I da samo ići – napose srcem ići – znači biti.

Hod kroz Božju povijest moguć je samo u zajedništvu.
U svakome našem koraku koraci su nebrojenih.
U koracima nebrojenih i naši su koraci.
Ljudska su srca sazdana od koraka ususret.

Samo Betlehem čini razumljivim naš hod, povijest naših srca.
Betlehem: naše životno ishodište, naša životna popudbina.

Stjepan Lice: “Želim ti sva blaga Božja”